‘Kazna će postati važna ako predstavnici Republike Srpske priznaju patnju žrtava’

Iz Documente – Centra za suočavanje s prošlošću ocijenili su u petak, komentirajući haašku presudu Radovanu Karadžiću, da će izrečena kazna postati važna samo ako patnju žrtava priznaju i izabrani predstavnici Republike Srpske te učine sve za obeštećenje obitelji žrtava.

Kazna će postati važna za izgradnju povjerenja samo ako patnju žrtava priznaju i političari i društva post-jugoslavenskih zemalja, uključujući izabrane predstavnike Republike Srpske u BiH koji bi, umjesto posve neprimjerenog imenovanja studentskog doma na Palama prema osuđenom ratnom zločincu, trebali učiniti sve za obeštećenje obitelji žrtava, navodi Documenta u priopćenju. 

Također ističe i da su žrtve su od sudskog vijeća očekivale kaznu doživotnog zatvora, s obzirom na već izrečene kazne u drugim predmetima pred Haaškim sudom za zločine počinjene u Sarajevu, Prijedoru i Srebrenici, te imajući u vidu Karadžićevu političku odgovornost.

Prvostupanjskom presudom Karadžić je osuđen na 40 godina zatvora temeljem individualne kaznene odgovornosti, u kontekstu četiri povezana udružena zločinačka podhvata –  za genocid, zločine protiv čovječnosti (po svim točkama optužnice) i kršenje zakona i običaja ratovanja (po svim točkama optužnice), podsjeća Documenta.

Femicid kao oružje rata – neprepoznato kazneno djelo u međunarodnom pravu

Zastupnički dom Kongresa SAD-a je bez ustezanja i jednoglasno zločine Islamske države nazvao genocidom, dok je francuska ministrica inicirala zahtjev za prepoznavanje femicida u ratnim sukobima kao zasebnog zločina i njegovo unošenje u međunarodne zakonske akte kroz mehanizme UN-a.  

Američki državni tajnik John Kerry 17. ožujka objavio je u ime američkog Kongresa kako je Islamska država počinila genocid nad kršćanima i drugim manjinama u Iraku i Siriji: “Smatram da je Daesh odgovoran za genocid nad skupinama u područjima koja su pod njihovom kontrolom, uključujući Jazide, kršćane i šiite”. Upotrijebio je pogrdnu arapsku riječ za Islamsku državu (Daesh) te je govorio o pokolju nad Jazidima na planini Sinjar u Iraku 2014. godine, kada je ISIS zatočio tisuće djevojčica i žena. Zastupnički dom Kongresa SAD-a jednoglasno je (393:0) djelovanje Islamske države proglasio genocidom nad manjinskim skupinama na Bliskom Istoku, a glasnogovornik Paul Ryan je izjavio: “Ono što se događa u Iraku i Siriji je namjerno, sustavno uništavanje religijskih i etničkih manjina. Danas je ovaj Zastupnički dom jednoglasno nazvao zločine koje čini ISIS pravim imenom: genocidom”.

UN još od 1948. zahtijeva od svojih članica da rade na prevenciji genocida i kažnjavaju počinitelje, a SAD je tek drugi put u povijesti objavio deklaraciju kojom optužuje za genocid (prvi put se to dogodilo 2004. u vezi ubojstava u Darfuru, u Sudanu). UN definira genocid kao “djelovanje koje ima namjeru uništiti u cjelini ili dijelom neku nacionalnu, etničku, rasnu ili religijsku skupinu”. U svakom slučaju, termin genocid ima veliku težinu u međunarodnom pravu, a nedavno smo vidjeli/e i kako je Haški sud odbacio tužbu Hrvatske i protutužbu Srbije za genocid smatrajući da tužitelji nisu dokazali genocid. U brojnim sudskim procesima zločina (koji traju još od 1993.) počinjenih u ratu 1990-ih na području bivše Jugoslavije, vidjeli smo brojne odbačene optužnice za genocid. No, Haški sud je i prvi međunarodni kazneni sud koji je izrekao osuđujuće presude za genocid u Europi, kada je u travnju 2004. godine Žalbeno vijeće utvrdilo da je 1995. u Srebrenici počinjen genocid.

Samo dan nakon objave američkog državnog tajnika, 18. ožujka, na nedavnoj 60. sjednici UN-ove Komisije o statusu žena (CSW60) govoreći o sudbini jazidskih žena koje su pretvorene u seksualno roblje, silovane i ubijene, francuska ministrica za pitanja obitelji, djece i prava žena Laurence Rossignol tražila je od UN-a usvajanje termina “femicid” u međunarodnoj legislativi koji bi opisao ovakve strašne zločine.

“Ono što je učinjeno jazidskim ženama jest femicid!”, izjavila je za Agence France-Presse (AFP). “Nema smisla da se termin ‘genocid’ koristi kao sastavni dio međunarodnih pravnih akata, dok se termin ‘femicid’ ne koristi. Međunarodna koalicija, koja provodi ratne anti-terorističke operacije u Iraku i Siriji, trebala bi naglasiti kako se tu ne radi samo o borbi protiv terorizma, već da su tamo i kako bi zaštitili žene od femicida”, naglasila je Rossignol.

Rossignol je morala objasniti i članovima Komisije i predstavnicima medija što znači  femicid – “ubijanje žena zato što su žene… nasilnu praksu koja poput genocida ima namjeru iskorijeniti neku skupinu. U slučaju femicida ta skupina su žene”.

Ujedinjeni narodi potiču države da u svojim zakonima prepoznaju femicid, a UN Women se godinama zalaže za kategorizaciju femicida kao zasebnog zločina. Danas više od 100 država u svojim zakonima prepoznaje i tretira femicid kao kazneno djelo. Primjerice, cijeli niz zemalja Južne Amerike, u kojemu je femicid poprimio užasne razmjere, ugradio je ovaj termin u svoje zakone, a posljednjih smo godina pratile kako države Latinske Amerike uvode zakone koji definiraju i kažnjavaju femicid kao specifičan zločin odnosno kazneno djelo. Posljednja i 16. u nizu bila je Kolumbija s dosad najvećom predviđenom zatvorskom kaznom za počinitelja femicida – od 20 do 50 godina.

{slika}

Rossignol smatra da je to nešto što bi trebalo biti ugrađeno u legislativu na međunarodnoj razini kao osnova za tužbe na međunarodnim sudovima. U ožujku 2015. godine UN je u svom izvještaju napade na jazidsku manjinu u Iraku koje je počinio ISIS okarakterizirao kao genocid. No, nema sumnje da je nasilje nad jazidskim ženama počinjeno zato što su žene. Kada je Islamska država doprla do područja u kojemu je živjela kurdska manjina, opkolili su mlade žene i odveli ih. Samo 2014. na taj je način oteto oko 5.000 žena koje su potom prevažane i smještane kao žensko roblje, prodavane i silovane. Brojna svjedočenja govore kako su one koje su pokušale pobjeći bile ubijane, kao i žene koje su opirale ekstremnim seksualnim praksama na koje su bile prisiljavane.

Bez obzira na sve iskaze i dokaze, i bez obzira na to što UN potiče članice da kategoriziraju femicid kao zaseban zločin u svojim zakonima, femicid ne uspijeva postati službeni termin definiran kao specifično kazneno djelo u međunarodnim aktima.

Budući da je femicid krajnji oblik i posljedica nasilja nad ženama, koje je prisutno u svim porama patrijarhalnog društva, i budući da su ta društva ustrojena kao države čiji su prepoznatljivi označitelji vojne snage i vojne institucije – i u ratu i u miru – zločin femicida se neminovno događa u ratnim sukobima. Kao prvo, ratne situacije još lakše nego mirnodopske dopuštaju i propuštaju svako nasilje i ubojstvo pa tako i rodno uvjetovana ubojstva žena te ona prolaze nekažnjeno kao ‘nužno zlo’. Femicidi su se događali i događaju se u svim društvima i kontekstima koji to dopuste, a počinitelji prolaze nekažnjeno. Nasilje nad djevojčicama i ženama u svim svojim oblicima koristi se kao ratno oružje s ciljem dehumaniziranja i poražavanja neprijatelja, u čemu su žene prve ‘na udaru’. Prisutna neravnopravnost i nasilje, pa tako i rodna neravnopravnost i rodno uvjetovano nasilje, u vrijeme ratnih sukoba postaju još izraženiji.

Nedavno smo na Libeli prenijele tekst o seksualnom nasilju kao oružju rata koji je s novinarkom Guardiana Mellanne Verveer potpisala specijalna predstavnica glavnog tajnika UN-a Zainab Hawa Bangura u kojemu navode konstruktivne prijedloge kako zaustaviti seksualno nasilje koje u ratnim sukobima funkcionira kao sustavno i strategijsko oružje. Premda je Vijeće sigurnosti UN-a još prije 15 godina objavilo Rezoluciju 1325 pod nazivom “Žene, mir i sigurnost”, a koja se smatra ključnim dokumentom za suzbijanje nasilja i posljedica nasilja nad ženama i djevojčicama u ratnim sukobima, ne samo što se Rezolucija ne primjenjuje sustavno i u potpunosti (o čemu govori Bangura), već niti ne prepoznaje termin, pa tako ni pojavu femicida. Femicid ne prepoznaju ni novije Rezolucije Vijeća UN-a koje prozivaju članice-potpisnice zbog nedovoljne i nepotpune implementacije odnosno zbog neizvršavanja svojih obveza u području sprječavanja i kažnjavanja seksualnog nasilja nad ženama u ratnim sukobima.

Diana Russell je još prije 40 godina (1976.) upotrijebila termin ‘femicid’ na Međunarodnom tribunalu za zločine nad ženama u Bruxellesu, kada je govorila o seksualnoj politici koja stoji iza ubojstava žena, a 1990. s Jane Caputi objavila je članak “Femicide: Speaking the unspeakable” (“Femicid: Govoreći neizrecivo”) u kojemu je femicid prvi put definiran kao “ubijanje žena od strane muškaraca iz mržnje, prezira, zadovoljstva ili osjećaja vlasništva nad ženama (women), odnosno seksizma”. Russell napominje i kako se pojam ‘femicid’ navodi još u u Wharton’s Law Dictionary gdje se definira kao kazneno djelo. Russell se bavi ubojstvima žena iz globalne feminističke perspektive već 40 godina, te istražuje i piše i danas zalažući se za korištenje termina ‘femicid’ u pravnom sustavu i koristeći navedenu definiciju. Smatra da je termin ‘femicid’ dovoljno jasan i da ga time izdvaja iz kategorije ‘ubojstava kao takvih’, a kako bi se učinila distinkcija prema ubojstvima žena u kojima je rod irelevantan, ta ubojstva žena naziva ne-femicidalnim (non-femicidal) tako dodatno podvlačeći značenje/definiciju femicida.

Nedavno je irska feministkinja i profesorica prava, stručnjakinja u području ljudskih prava s fokusom na nasilje nad ženama, sa Sveučilišta Belfast Ronagh McQuigg objavila članak u kojemu se zalaže za novi UN-ov sporazum o nasilju protiv žena (The Need for a UN Treaty on Violence against Women“) koji bi trebao postaviti okvir na temelju kojega bi države bile obvezne odgovarati za svoje postupke koji se tiču obiteljskog/partnerskog nasilja, prisilnih brakova i svih drugih kršenja ljudskih prava žena. U nedostatku takvog međunarodnog pravno obvezujućeg dokumenta, neke svjetske regije uzele su stvar u svoje ruke. Tako je 2011. Vijeće Europe usvojilo Konvenciju o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) koju McQuigg predlaže kao polazište za razvoj sveobuhvatnog dokumenta kroz institucionalne mehanizme UN-a. Nepostojanje takvog međunarodnog i pravno obvezujućeg sporazuma stvara poteškoće u implementaciji konvencija i drugih dokumenata stoga što države i njihove institucije ne snose nikakvu odgovornost. Što se tiče samog femicida u kontekstu ratnih sukoba, taj ogroman i ignorirani ‘problem’ moguće je prevenirati i procesuirati isključivo kroz međunarodne pravne dokumente i sudske procese, dakle na razini međunarodnih sudova.

Europski ženski lobi (European Women’s Lobby – EWL) kao krovna organizacija odnosno najveća ženska mreža u Europi s pravom sudjelovanja u Europskom parlamentu, ustrajno se zalaže za preciznost terminologije koja se tiče diskriminacije i nasilja nad ženama, kao i protiv imenovanja oblika nasilja nad ženama eufemizmima. Tako se zalažu i za korištenje termina ‘femicid’ za sve vrste ubojstava žena koja su rodno zasnovana. U kontekstu izbjegličke krize s kojom se danas suočavamo, EWL neprestano ukazuje na stvarnost u kojoj se djevojčice i žene bježeći od sukoba i rata suočavaju s različitim vrstama muškog nasilja – od strane vojske, policije, službenika, krijumčara i trgovaca, ali i drugih izbjeglica

Danas svjedočimo kako je i genocid kao specifičan zločin, premda uključen u međunarodne zakone i akte, teško dokaziv i rijetko se izriče u presudama, te da je i tu potrebno još mnogo rada, osvještavanja i usklađivanja, a čini se da je femicid u međunarodnom pravu potpuna nepoznanica. I kao što su tvrdile feministkinje još 1970-ih, nužna je precizna terminologija i nužno je nazvati zločine onim što jesu. Čini se da je doista potrebno i neophodno krenuti opet iz početka – od usvajanja i korištenja samog pojma femicida – kako bismo imenovali i lakše ukazali na nasilje nad ženama koje ima ogromne razmjere i posljedice i koje se ni danas diljem svijeta ne prevenira, ne sprječava i ne kažnjava.

.

Ukidanje ‘Montiranog procesa’ je politički pritisak na javni servis

Nakon što je HRT s malih ekrana skinuo satiričnu emisiju “Montirani proces”, udruge okupljene u Platformu 112 ocijenile su kako je riječ o političkom pritisku na javni servis, jer je ta emisija ukinuta zbog navodne neprimjerenosti i uvredljivosti, ali bez argumentacije i navođenja spornih scena, kao i objašnjenja njihove neprihvatljivosti.

Platforma je otvorenim pismom zatražila od Programskog vijeća HRT-a i Vijeća za elektoničke medije da iskažu stručno mišljenje o odustajanju od emitiranja emisije i otkazivanju ostatka tog serijala, dok od saborskih zastupnika i nadležnih saborskih odbora traže da stanu u zaštitu prava na slobodu mišljenja i izražavanja, te osude i onemoguće cenzuru na javnom medijskom servisu.

“Ukidanje ‘Montiranog procesa’ primjer je nedopustivog političkog pritiska na javni servis kojem se treba hitno oduprijeti”, navela je Platforma, ocjenjujući da je ta odluka, koja dovodi u pitanje slobodu izražavanja i umjetničke slobode na HRT-u, problematična zbog nejasnih temelja optužbe o širenju netrpeljivosti, kao i zbog nejasnih ovlasti tijela koje je donijelo odluku.

HRT je odlučio na programskom kolegiju da se od nedjelje, 20. ožujka, više neće emitirati “Montirani proces” niti će se nastaviti snimanje preostalih nekoliko nastavaka predviđenih potpisanim ugovorom, tvrdeći da se u dijelu scenarija spominje sadržaj neprimjeren emitiranju na HRT i da je tema satirične emisije zloupotrebljena za raspirivanje vjerske, nacionalne i druge netrpeljivosti.

Udruge navode da je nešto preciznije pojašnjenje porijekla odluke dao v. d. ravnatelja Programa HRT-a Jozo Barišić koji je 20. ožujka u intervjuu Jutarnjem listu rekao da je urednica odbila autorizaciju scenarija jer je jedan skeč nosio naslov “Židovi će sravniti cijeli svijet”.

No, tu je izjavu, navodi Platforma, demantirao sudionik spornog skeča Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb, koji je T-portalu 22. ožujka rekao: “To je lov na vještice i nema veze s antisemitizmom. Zna se što je skeč. Prvo pitanje koje mi je bilo postavljeno bilo je upravo u vezi antisemitizma. Kako netko uopće može pomisliti da bih ja sudjelovao u tom intervjuu da je pitanje bilo antisemitsko? Vidio sam cijelu epizodu i sve je bilo u redu”, navodi Platforma Krausve riječi.

Ocjenjuje pritom kako se u nedostatku vlastite argumentacije zaključak HRT-a da je satira zloupotrebljena radi raspirivanja vjerske i nacionalne netolerancije svodi na isprazno etiketiranje i manipuliranje političkom satirom, a time i relativizaciju opasnosti od političke zbilje u kojoj tu vrstu netrpeljivosti šire neke od vodećih političkih figura.

Udruge okupljene u Platformi 112 smatraju također da HRT, bez jasnog objašnjenja što je problematično u konceptu emisije, uvodi arbitrarnost u procese donošenja odluka čime dovodi u pitanje vjerodostojnost HRT-a kao informativnog medija.

K tome, odluku o neemitiranju te emisije donio je programski kolegij, odnosno programsko vodstvo čije osnivanje, način rada te ovlasti nisu predviđene Zakonom o HRT-u, Ugovorom između HRT-a i Vlade, Statutom HRT-a ni Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu HRT-a, navodi se u pismu.

Uz petnaestak udruga okupljenih u Platformu 112,  tim zahtjevima pridružilo se nekoliko nevladinih udruga, među kojima i Hrvatsko novinarsko društvo.

HRT: Voditeljici koja je razgovarala s Marušićem izrečena opomena

“Utvrđeno je da je prilikom razgovora s prof. Matkom Marušićem došlo do propusta voditeljice Vlatke Kalinić koja je zbog izrečenoga komentara na tvrdnje sugovornika, odlukom urednika i u skladu s predviđenim unutrašnjim postupkom, opomenuta”, doznajemo s HRT-a.

Rezultat je to utvrđivanja ‘odgovornosti i okolnosti’ koje su mjerodavni urednici pokrenuli prema Etičkom kodeksu i drugim propisima koji se primjenjuje na ‘voditelje i novinare’, kako kažu s HRT-a. Pretpostavljamo da je procedura pokrenuta zbog velikog interesa, odnosno, prigovora javnosti na sadržaj emitiran u emisiji Studio 4 prošlog ponedjeljka.

Podsjećamo, govoreći o takozvanoj rodnoj ideologiji, profesor i bivši dekan Medicinskog fakulteta u Splitu, Matko Marušić, u emisiji Studio 4 na četvrtom programu HRT-a, koju je uređivala Karolina Vidović Krišto, već je u drugoj minuti izgovorio:

“Možeš biti samo ili muško ili žensko, treće ne postoji”, a novinarka u studiju, Vlatka Kalinić, na to je odgovorila “Tako je“.

Ne jednom, s HRT-a su nam napomenuli kako ‘iznesena stajališta njihovih gostiju nisu nužno stajališta Hrvatske radiotelevizije, ali su ih obvezni prenijeti kako bi javnost i njihovi korisnici bili informirani i mogli temeljem toga iznijeti vlastite zaključke’. 

A evo o čemu su HRT-ovi korisnici i korisnice mogle iznositi vlastite zaključke.

Matko Marušić je, u desetominutnom prilogu emitiranom u ponedjeljak, 21. ožujka, neometano iznosio cijeli niz dezinformacija, a nije se susprezao ni od otvorenog vrijeđanja profesora Aleksandra Štulhofera i Amira Hodžića koje je nazvao ‘zloćudnim ljudima koji su razradili plan kako širiti rodnu ideologiju u Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu te Srbiju’. Kritikama je bio izložen i Boris Jokić kojeg je, kao predvodnika kurikulrane reforme o kojoj se proteklih nekoliko tjedana raspravlja i burnije no inače, Marušić povezao s ‘istim liječnicima koji su sudjelovali u izradi Jovanovićeva i Štulhoferova zločinačkog spolnog odgoja’.

Iako su, između ostalog, “voditelji emisije i Marušić zajedno su prešutjeli da je ACP jedna od mnogobrojnih pedijatrijskih udruga u Americi, ali jedina poznata po tome da su joj na čelu katolici fundamentalisti, anti-choice, antigej i sve-što-ide- u-tom-paketu aktivisti, koji se tako deklariraju i djeluju”, kako je pisala Nataša Škaričić za Lupigu, na HRT-u su ocijenili kako drugih povreda ‘Etičkog kodeksa i drugih propisa’ nije bilo.

Na HRT-u također smatraju da je prilog odrađen profesionalno i dodaju da je ‘temeljem prikupljenih podataka utvrđeno da je spomenuti programski sadržaj obrađen na profesionalan način jer jednak prostor omogućen objema stranama’.

Naime, dan nakon gostovanja Matka Marušića, u utorak, 22. ožujka, u istoj je informativnoj emisiji Studio 4 gostovao profesor Aleksandar Štulhofer pa na HRT-u smatraju kako je time ‘omogućen jednak prostor i pristup svim sugovornicima i zainteresiranim stranama’. Ranije su s HRT-a javili kako zbog ‘prijenosa iz Hrvatskog sabora i ograničenog vremena nije bilo moguće istodobno omogućiti prostor objema stranama’, a da je onda zbog toga na ‘programskom kolegiju odlučeno da će prostor’ prvi dobiti Matko Marušić.

Više o spornom prilogu u informativnoj emisiji Studio 4 pročitajte ovdje.

Lansirana kampanja za pomoć izbjeglicama

Jučer je lansirana globalna crowdfunding kampanja udruge Zemljani – Are You Syrious? pod nazivom: From Europe with love: 10 tons for refugees in Greece, za pomoć izbjeglicama kojom se planiraju prikupiti sredstva za slanje 10 tona donacija u Grčku, gdje je gotovo 50.000 izbjeglica odsječeno od ostatka svijeta.

Izbjeglice su smještene u kampovima po cijeloj zemlji, a najveći broj ih se nalazi u Idomeniju na graničnom prijelazu s Makedonijom. U većini kampova uvjeti su iznimno loši i nedostaje osnovnih stvari za život.

Zemljani – Are you Syrious? nevladina je, nestranačka i neprofitna udruga izrasla iz građanske inicijative za pomoć izbjeglicama duž čitave balkanske izbjegličke rute. U dosadašnjem radu, zahvaljujući brojnim građanima i donatorima koji su prepoznali i poduprli rad inicijative te brojnim volonterima pružena je pomoć tisućama obitelji u tranzitu prema sjeveru Europe, ali i onima koji su pogođeni neimaštinom ostali u ratnoj Siriji.

U vrlo kratkom vremenu, građani i donatori iz zemlje i inozemstva prepoznali su udrugu kao pouzdanu organizaciju koja pomoć dostavlja izravno u ruke izbjeglica te kao nezaobilazan izvor informacija na izbjegličkoj ruti.

Sve informacije o kampanji možete pronaći OVDJE

Jesu li se hakeri dočepali i stranica Mosta?

Nakon što smo ranije danas uočile i na svojoj Facebook stranici objavile kako nas je krajnje razveselila informacija kako tajnost podataka svih onih koji i koje žele kontaktirati Most preko njihovih službenih stranica ‘jamči dr. Božo Petrov svojom riječju’ u roku kraćem od sat vremena ta je poruka uklonjena sa stranice Mosta.

Kao što možete primjetiti na fotografiji, zelenim slovima posebno je bilo naznačeno da ‘tajnost podataka jamči svojom riječju dr. Božo Petrov‘, a sada na službenim stranicama Mosta možemo vidjeti samo (ironično) prostor za pretragu označen sa ‘search’:

{slika}

Čemu ekspresno uklanjanje ove informacije još uvijek ne možemo sa sigurnošću tvrditi. Možemo samo nagađati, ali gotovo je nevjerojatno i pomisliti da održavatelji službene stranice Mosta smatraju kako bi ideja da tajnost podataka osobno jamči Božo Petrov ikako moglo nanijeti štetu toj platformi. Jedinu logičnu poveznicu vidimo u činjenici da je gospodin Petrov u predizbornoj kampanji kod javnog bilježnika svojim potpisom ovjerio izjavu kako neće stupati u koaliciju ni sa SDP-om niti sa HDZ-om, ali budući da cijelo vrijeme naglašava kako se ne radi o koaliciji, već o suradnji, ne razumijemo zašto u Mostu smatraju da je riječ Bože Petrova i na koji način okaljana.

Nadamo se da uklanjanje ove informacije ne znači da su se hakeri koji posljednjih mjeseci haraju Republikom Hrvatskom dočepali i stranica Mosta.

Nakon samo nekoliko sati, na stranici most-nl.com ponovno je moguće ostavljati komentare i prijedloge, ali i popuniti kontaktni obrazac. Međutim, informaciju kako ‘tajnost podataka jamči svojom riječju dr. Božo Petrov’ više nije moguće pronaći. Sada na mjestu gdje je zelenim slovima stajala ta ohrabrujuća poruka, vidimo samo tužnu prazninu.

{slika}

Uskoro opširnije….