Grčka financijska kriza dovela do veće stope pobačaja

Broj izvršenih abortusa u Grčkoj od početka krize porastao je za 50 posto, a udvostručio se i broj spontanih pobačaja. Pri tome, broj poroda u javnim bolnicama u istom se periodu smanjio za 30 posto dok se broj uspješno potpomognutih oplodnji smanjio za 20 posto. To su samo neki od nalaza koji su predstavljeni na 7. Panhelenskoj konferenciji planiranja obitelji.

Prema mišljenju stručnjaka, kriza je djelovala na žene u svim dobnim i socioekonomskim slojevima, kao i na ponašanje mladih, a posebno tinejdžera/ica.

Grčka je postala vodeća zemlja po broju pobačaja u Europskoj uniji. Prije deset godina na populaciju od 11 milijuna žena bilo je 200.000 abortusa, dok je danas ova brojka narasla na 300.000. Procjenjuje se da od 1.000 trudnoća 140 rezultira abortusom. Abortusu obično pribjegavaju žene koje već imaju jedno ili dvoje djece. “Prednatalni zdravstveni paket” za ženu bez zdravstvenog osiguranja u javnim bolnicama košta nešto manje od 500 eura, dok carski rez košta 1000 eura. Cijena je još i viša za žene migrantkinje za koje ovaj paket dođe 1500 eura.

Nadalje, broj lijekovima induciranih pobačaja povećao se s dva na četiri posto. U većini slučajeva ovi pobačaji se odvijaju bez liječničkog nadzora.

Valja naglasiti i to da prema posljednjim istraživanjima čak 30 posto seksualno aktivnih tinejdžera/ica ne koristi nikakav oblik zaštite. Najuobičajenija posljedica ovoga je pojava HPV-a. Raširenost ovog virusa, koji izaziva rak grlića maternice, u posljednjih se nekoliko godina dramatično povećao, dok je istovremeno cijepljenje protiv HPV-a u Grčkoj na najnižim razinama u Europskoj uniji. Prema nekim procjenama, usprkos kampanjama koje promoviraju cjepivo protiv HPV-a, tek 35 posto žena u Grčkoj je cijepljeno.  Infekcija HPV-om je druga najčešća bolest kod žena u dobi od 15 do 44 godine, a zabrinjavajuć je i rast broja osoba koje se nalaze u prvom stadiju raka u dobnoj skupini od 16 do 25 godina.

Zaključak je jasan, smanjena javna medicinska skrb koja je rezultat žestokih mjera štednje ugrožava zdravlje i živote žena u Grčkoj. Stoga, kako bi se ovi trendovi zaustavili i obrnuli, nužno je odmah prekinuti mjere štednje i povećati javna ulaganja u zdravstveni sektor, što je i zaključak Panhelenske konferencije, kao i otvaranje odjela za planiranje obitelji u kojem bi se žene upoznavalo o korištenju kontracepcijskih pilula, te nudili savjeti i pomoć u slučaju neželjene trudnoće. 

O stotinama policajaca koji su izgubili značke zbog seksualnih prijestupa

Associated Press je prošlog tjedna objavio važan članak o seksualnim prijestupima, zlostavljanju, napadima i uznemiravanju od strane policije. Temeljeno na državnim snimkama policijskih službenika čije su dozvole poništene zbog seksualnih zločina, članak ukazuje na strahovite posljedice “sklonosti policijskih službenika u korištenju moći svoje značke kako bi vrebali one najranjivije”.

U jednogodišnjoj istrazi seksualnih prijestupa koju su proveli istražitelji, Associated Press je otkrio da je tisuću službenika izgubilo svoje značke u šestogodišnjem periodu i to zbog silovanja, sodomije i ostalih seksualnih napada, te seksualnih zločina koji uključuju posjedovanje dječje pornografije ili seksualnih prijestupa poput  spolnih odnosa za vrijeme dužnosti. Ta je brojka zasigurno manja od stvarne brojke zato što predstavlja samo one policijske službenike čije dozvole su poništene, a ne provode sve savezne države takve akcije.

Kalifornija i New York, države s nekoliko najvećih policijskih agencija, nisu ponudile nikakvu evidenciju seksualnih prijestupa zato što nemaju razvijeni sustav koji bi omogućio oduzimanje znački policajcima za takve prijestupe. Čak i među onim državama koje su osigurale evidenciju, neke od njih su izvijestile da niti jedan policajac nije razriješen dužnosti zbog seksualnog prijestupa, iako su takvi slučajevi bili objavljeni u novinskim pričama i sudskim izvještajima.

“To se vjerojatno događa u gotovo svakoj policijskoj agenciji širom zemlje”, rekao je šerif policijskog odjela na Floridi Bernadette DiPino koji je pomogao u istraživanju problema za Međunarodno udruženje policijskih šerifa (International Association of Chiefs of Police).  

“To je nedokumentirano i ljudi se boje jer ako nazovu i požale se na nekog policijskog službenika, boje se da će neki drugi policajac pronaći i na neki im način nauditi”, rekao je Bernadette DiPino.

Istraga nije sveobuhvatna studija, ali dokazi pokazuju da su seksualni prijestupi jedni od najčešćih pritužbi protiv policijskih službenika. No kao što su mnogi drugi istaknuli,  o takvom zlostavljanju još uvijek nije mnogo javno raspravljano kao o ostalim vrstama nasilja. Kao što je Vero  postavio pitanje, u svom članku prije godinu dana, o tome zašto ne čujemo mnogo o ženama žrtvama državnog nasilja: “Koliko mnogo ženskih imena postoji o kojima mi ne znamo zato što se žene ne usude javno istupiti”. Zbog nasilja koje su iskusile od strane policije, i koje je seksualno, te zbog srama i stigme kao posljedice tog nasilja, ne žele javno govoriti.”  

AP ukazuje na nedostatak pozornosti prema nekoliko ključnih faktora. “Iako su slučajevi unutar zemlje pokrenuli nacionalnu raspravu o neobičnoj i pretjeranoj sili policije, seksualni prijestupi su uglavnom izbjegli značajnu javnu raspravu. Žrtve su nesklone istupiti zbog svoje ranjivosti, one su često mlade, siromašne, bore se s nekom od ovisnosti, te su pritisnute vlastitom prošlošću. Često su ranjive i na druge načine, to su obično žene druge boje kože, transrodne osobe, žene bez osobne dokumentacije i prostitutke“, objavljeno je u članku Associated Pressa.  

U kulturi koja je sumnjičava prema žrtvama seksualnog nasilja, u najboljim okolnostima ti marginalizirani ljudi često se osjećaju nemoćnima kada je počinitelj policijski službenik. “Nisam znao što učiniti”, rekao je jedan od onih koji je bio zlostavljan: “Što ću učiniti? Nazvati policiju? On je bio policajac.” 

“Strah od prijavljivanja zločina je besmislen, ali često opravdan. Oni poznaju suce, sigurne kuće, znaju kako svjedočiti na sudu, znaju se na sudu ponašati tako da žena žrtva ispadne luda”, objašnjava suosnivač Nacionalnog centar za zaštitu žena (National Center for Women in Policing) Penny Harrington. 

Kako ćete uopće išta učiniti kada je on dio sustava, kada ti prijeti i kada znaš da on ima pištolj, znaš da te može naći, gdje god da odeš”, dodao je Harrington.    

 

Prevela i prilagodila Valentina Stipković  

Petrina odgovara Libeli i pri tom nastavlja nizati uvrede

Nakon što je Stipe Petrina u manje od dva tjedna završio na Stupu srama tri puta, odlučile smo mu poslati džepno izdanje Rječnika hrvatskog jezika u nadi da će za svoje obračunavanje za političarima i političarkama pronaći neki prikladniji izraz od riječi ‘kurva’.

Reakciju Stipe Petrine nije trebalo dugo čekati. Najprije je na svojem Facebook profilu zaključio da se zgražamo nad njegovim rječnikom, ali ne i nad laganjem, pljačkom i kriminalom u proteklih 25 godina. U zamku opravdavanja i objašnjavanja Libelinog poticanja na građanski aktivizam i osvještavanja raznoraznih boljki društva u kojemu živimo, nemamo ni najmanju namjeru upasti. Defenzivni stav i govor  načelnika Općine Primošten, čak i kada bi bio istinit (što nije) ni najmanje ne bi umanjio štetu njegova vulgarnog seksizma. Gospodin Petrina i dalje uspijeva ne razumijeti da ako i na sekundu povjerujemo da želi društvo ravnopravnosti, ekonomskog prosperiteta i demokracije, to sasvim sigurno neće postići i ostvariti na način da obezvrjeđuje žene i djevojčice. 

{slika}

Vjerojatno potaknut silnim komentarima koji njega veličaju, a nas vrijeđaju te s gotovo 50 podjela svoje prve reakcije Stipe Petrina oglasio se ponovno.

{slika}

Najprije – higijeničarke, molit ćemo.

Zasigurno postoji cijeli niz razloga zašto baš Stipe Petrina postiže rezultate koje navodi. Neki od njih vjerojatno su i pozitivni. Nažalost, jedan od njih je vjerojatno i to koliki se broj osoba njegov način izražavanja razumije i podržava. Tradicionalnost, patrijarhalnost i ukorijenjenost seksizma u sve pore društva u kojem živimo Stipi Petrini omogućava da kada otvorenim vrijeđanjem žena nekome nešto poruči on bude taj koji je hrabar, iskren, borac – da većina koja živi svoje živote na ovim prostorima ni ne trepne okom. Uostalom, to su toliko puta čuli, toliko puta iskusili i iskustile, takav je jezik toliko učestao da ga se uopće ne propituje.

Stipi Petrini seksizam donosi glasove. Stipi Petrini seksizam garantira da zvuči iskreno, neproračunato, ljudski. Stipe Petrina je čovjek iz naroda jer je seksizam među narodom sveprisutan.

Nije to ništa čudno, štoviše, može se reći da je otkriće tople vode. I, što sada? Slegnuti ramenima, reći da je to tako, eto, oduvijek, i eto. Ne, hvala, mi ne bismo. Da, ima u Republici Hrvatskoj puno većih problema od Stipe Petrine i njegova vulgarnog i diskriminatornog rječnika. Jedan od njih je sasvim sigurno diskriminacija žena, a mi slanjem džepnog rječnika Stipi Petrini, upravo to poručujemo.

Povezani tekstovi: Stipi Petrini šaljemo džepni rječnik hrvatskog jezika

                                  Stipe Petrina prvi se upisuje na novi Stup srama

                                  U čemu je problem kada Petrina kaže ‘kurva’

‘Nisi trebala širiti noge’ – Posramljivanje kad progovorite o pobačaju

Vrijeme je da prestanemo šutjeti o reproduktivnim izborima – uključujući i pobačaj. Evo kako možemo odgovoriti onima koji posramljuju.

Jedna od tri Amerikanke ima pobačaj do svoje menopaze. Svi ti pobačaji uključuju i muškarce, a mnogi od njih imaju aktivnu ulogu u procesu donošenja takve odluke. To znači da do srednjih godina većina nas ima blizak odnos s nekim tko je okončao pogrešno začetu trudnoću ili smo to same učinile ili oboje. Stotine milijuna ljudi u SAD-u moglo bi pričati o tome, ali zbog ustrajne kampanje posramljivanja i stigmatizacije većina nas taji to iskustvo – čak i pred ljudima koje inače volimo i kojima vjerujemo.

Sve više ljudi prepoznaje da je jedini način da pobjedimo kolektivne inhibicije vezane uz seks i trudnoću, uključujući pobačaj, taj da prestanemo šutjeti o svojim izborima koji se tiču trudnoće. U nekom trenutku možda ćete odlučiti za dobrobit svoje djece, unuka, nećaka/inja ili mladih susjeda da ćete progovoriti o pobačaju koji je pozitivno utjecao na vaš život ili život nekoga koga volite.

Ukoliko to odlučite, prije nego što progovorite, trebate se pripremiti na “blato” koje će vam se najvjerojatnije naći na putu. Priprema za javno istupanje može zahtijevati otvorene, zastrašujuće razgovore s ljudima koje volite, ili proces razjašnjavanja vlastitih vrijednosti, ili pažljivo planiranje društvene podrške. Možda ćete se morati nositi sa snažnim napadima krivnje, uključujući i one koji obitavaju u vašoj glavi. Taj proces može potrajati.

Srećom, jednom kada izađete iz svog unutarnjeg kruga ljudi koji su bitni, na vašem će se putu naći uglavnom ignorantski komentari i uvrede od ljudi koji nisu bitni. Kao netko tko javno govori o tome zašto se zalažem za pravo na pobačaj i istupam sa svojom osobnom pričom, ovdje navodim neke neargumentirane pokušaje posramljivanja s kojima sam se susretala, zajedno s odgovorima koji vam mogu pomoći da ušutkate posramljivače.

1. Trebala bi biti protiv pobačaja zato što postojiš

Primjer: Kako bi se ti osjećala da te je majka pobacila?

Odgovor: Ne bih se osjećala. Probajte s ovom strategijom: Kako bi se ti osjećao/la da je tvoja majka spavala s nekim tko nije tvoj otac? Kako bi se ti osjećao/la da je imala glavobolju one koći kada si trebao/la biti začet/a? Kako bi se osjećao da se nakon seksa te ključne povijesne noći okrenula na drugu stranu i da je do jajajašca došao neki drugi spermij? Poanta: ljudi koji ne postoje ne osjećaju.

2. To je beeeba

Primjer: Tragično je što je Tarico ubila svoje prvorođeno dijete zato što je željela “bolju” bebu? (LifeWeeks)

Prvo “rođeno” dijete? Uh, ne. U tome je cijela poanta. Moje prvorođeno (koje postoji samo zbog mog prethodnog pobačaja) sada pohađa koledž, i premda je bilo svakakvih situacija, nikada ju nisam pokušala ubiti. Ali ova pro-life “omaška” savršeno se uklapa u njihovu nesposobnost da razlikuju fetus i dijete. Zigota, blastocista, embrij, fetus: za pro-life zagovaratelje sve su to bebe ili djeca prije rođenja. Kao da ćemo ako budu to ponovljali dovoljno puta, svi mi zaboraviti razliku između tuceta pilića i kartona oplođenih jaja – ili činjenicu da je ta razlika bitna.

3. Osoba koja je sposobna pobaciti, sposobna je i ubiti bilo kojeg čovjeka

{slika}

Primjeri: “Ako majka može ubiti vlastito dijete, zašto ja ne bih mogao ubiti tebe ili ti mene? Ništa nas ne priječi.” Majka Tereza: “Nisam sigurna zašto trebamo postaviti granicu za takvu stvar? Tri mjeseca — tri godine. Uza sve navedene argumente, trebali bismo se moći riješiti djeteta kad god nam je to zgodno!” “Ako vam netko smeta u životu, samo ga iskasapite. Poput ISIS-a”.

Pogledajte oko sebe. Gotovo trećina žena koje poznajete, a koje imaju više od 40 godina, imale su pobačaj – mnoge su imale nekoliko pobačaja. Za koliko njih mislite da su ubile svoje dijete? Infanticid su naši preci redovno prakticirali na svim kontinentima kada nisu imali druge mogućnosti kontrole rađanja, ali tamo gdje su ljudima dostupna suvremena kontraceptivna sredstva i pobačaj, infanticid je postao znatno rijeđa pojava. Većina ljudi nema poteškoća u razlikovanju pobačaja i umortsva i instinktivno će izabrati pobačaj, a ne čedomorstvo, kao što će i izabrati kontracepciju, a ne pobačaj  kada su im oboje slobodno dostupni.

4. Ako embrij ima humana obilježja, to znači da je osoba

Primjer: Fetus je živ i ima ljudske roditelje i ljudski DNK tako da znamo da je čovjek. Nakon toga ljudi će početi s proizvoljnim definicijama što čini čovjeka osobom. Jedina definicija koja ima smisla je da netko čovjekom postaje u trenutku začeća, zato što je to jedina značajna promjena u nečijem životu. (BennyW) “Kako ljudska individua ne bi mogla biti ljudska osoba?” (Papa Ivan Pavao)

U izvjesnom smislu pro-life zagovornici su prisvojili u vlastite svrhe rečenicu Dr. Seussa: “Osoba je osoba bez obzira koliko je malena” iz knjige “Horton Hears a Who”.  To se ne sviđa udovici Dr. Seussa Audrey Geisel, dugogodišnjoj podržavateljici Planned Parenthooda. U knjizi, ova rečenica se odnosi na maljušne ljude koji pjevaju i viču i žive u zajednici i poštuju vlastite živote i svijet. To ih čini ljudima, a ne to što dijele Hortonov slonovski genetički kôd. Neprijatelji pobačaja su potpuno krivo shvatili Seussovu poruku.

Biti osobom (personhood) već dugo znači nešto više od puke ljudske DNK. Zato smo u stanju zamisliti Seussov lik ili fikcionalno vanzemaljsko biće poput Wall-Eja ili čak inteligentnu životinju poput dupina kao neku vrstu osobe s moralnom okosnicom. Osobu čini sposobnost da osjeća; da ima sklonosti, želje i namjere; da je svjesna ili čak samosvjesna; da živi u odnosima s drugima; i da cijeni vlastito postojanje. Shvaćanje fetusa kao osobe trivijalizira sve ovo navedeno.

5. Tvoj pobačaj znači da si loša mama, a tvoja djeca će te gledati drugim očima ako saznaju

Primjer: Kako će se osjećati tvoja kći ako sazna da si joj ubila brata/sestru? (komentar)

Jedna od mojih kćeri ne bi postojala da nisam imala pobačaj, a druga ju obožava. Kako se osjećaju u vezi mog pobačaja? Zahvalno.

Kršćanska desnica neprekidno vrijeđa žene koje su okončale trudnoću govoreći im da manje vole svoju djecu – ili da uopće nisu sposobne voljeti djecu. U stvarnosti, ogromna većina žena koje su imale pobačaj ili već jesu ili planiraju biti posvećene majke.

Šest od 10 žena koje naprave pobačaj već imaju dijete, a tri od 10 imaju dvoje ili više djece. Zapravo, naša odgovornost i posvećenost majčinstvu je razlog zašto mnoge od nas izaberu okončati nepredviđenu ili zdravstveno rizičnu trudnoću  – zbog naše lojalnosti i odgovornosti prema obitelji koju već imamo ili kojoj se nadamo.

6. Pobačaj medicinski rizičnog  fetusa obezvređuje osobe s invaliditetom

Primjeri: “Pobacila si zato što bi beba *možda* mogla biti slijepa? Svi slijepi ljudi na svijetu i Hellen Keller zgražaju se nad tvojom sebičnošću. Srami se. Što ćeš učiniti ako tvoje dijete ikada postane invalid? Ubiti ga? (komentar). “Valerie, nadam se da ćeš jednog dana saznati kakvu je radost moje “rizično klupko” donijelo u moj život. Veronica će sutra napuniti 26 godina. Nikada neće hodati, pričati, vidjeti normalno, sama se hraniti, obavljati nuždu… Mentalno je na razini devetomjesečne bebe. Moja je privilegija brinuti se o njoj svaki dan.” (komentar)

Pro-life zagovornici zaboravljaju da je za mnoge od nas fetus potencijalno dijete, poput bezbrojne potencijalne djece kojoj kažemo “ne” odbijanjem seksa ili korištenjem kontracepcije. Moj suprug i ja smatramo da bi bilo nemoralno iznijeti trudnoću s fetusom koji je zaražen parazitima, kao što je bio slučaj s našom prvom trudnoćom, ili fetus za koji se zna da ima genetička oštećenja – i oko toga smo se odmah složili. Bismo li voljeli i brinuli se za bebu koja je rođena slijepa ili ima druga oštećenja? Naravno! Kakvo bizarno i uvredljivo pitanje! To što sam ogradila svoje dvorište i učim svoje dijete da se ne igra na prometnoj ulici, ne znači da bih je odbacila ako bi je udario auto.

7. Žene su naivne žrtve i treba nas zaštiti od vlastitog neznanja

Primjeri: “… kada otac ili majka koji žele pobačaj vide ultrazvučni snimak, činjenica je da ih do 90 posto odluči odustati od pobačaja”.  (Rachel Campos-Duffy)

“Kada pobačaj ne bi bio legalan, nikada se ne bih na njega odlučila” (Hannah Rose Allen)

Prisilni ultrazvuk, distribuirana pismena upozorenja o (lažnim) rizicima pobačaja, legalni obavezni opisi fetalnog razvoja… Sudeći prema najnovijoj strategiji protiv pobačaja, jedini način da se unesrećene žene zaštite od fizičke i psihičke štete je oduzeti im mogućnost izbora. Kako li je to nezgodno što je pobačaj mnogo, mnogo sigurniji od iznošenja trudnoće koje ubija 800 Amerikanki godišnje. Druga razočaravajuća novost za protivnike pobačaja je ta što žene koje imaju pobačaj ne pokazuju povećanu stopu razvoja anksioznih i depresivnih poremećaja.

Osim toga, nasuprot izmišljenim statistikama Campos-Duffy, 98 posto žena koje vide snimke prisilnog ultrazvuka ipak se odlučuju na pobačaj, što znači da znaju što rade. Istina je da je odluka o prekidu ili nastavku trudnoće velika stvar. I kao i kod svih velikih odluka, neke žene ili muškarci će zažaliti zbog svoje odluke. Ali 90 posto žena kaže da je primarni osjećaja nakon pobačaja olakšanje, čak i one koje su imale pomiješane osjećaje u vezi svoje odluke, 80 posto će ih još uvijek reći da je za njih ta odluka bila ispravna.

8. Pobačaj je sebičan

{slika}

Primjer: “Nema boljeg primjera sebičnosti koja vodi do još opakijeg čina, uništavanja nedužnog ljudskog života. Takva sebičnost je toliko očita i odvratna da zagovaratelji/ce pobačaja proizvode i preuveličavaju sve moguće apsurdne situacije kako bi dokazali/e da je jedina opcija ubojstvo”. (komentar)

Osim činjenice da je na planetu uništenom uduvoljavanjem ljudskimpotrebama, na kojemu gotovo 20 000 djece umire svakodnevno od gladi, moguće osjećati i da je sebično imati dijete.

Da. Primjerice, izabrati završiti srednju školu je sebično. Izabrati štedjeti novac za automobil ili stanarinu je sebično. Izabrati priključiti se vojsci je sebično. Izabrati postati učitelj/ica ili liječnik/ica ili inženjer/ka ili umjetnik/ca je sebično. Izabrati davati prednost vremenu provedenom sa suprogom je sebično. Izabrati kupanje s mjehurićima i čitanje priče za laku noć s djecom koju imate je sebično. Ali izabrati da ne radite te stvari također je sebično!

Mogla bih nastaviti s ovim nizom. Izabrati trošiti vrijeme i novac u potrazi za (dvojbenim) blaženstvom na nebu je sebično. Kao i prepuštanje odluke poput roditeljstva “sudbini i Bogu” koja je vaša odgovornost. Kao i pokušavati nametnuti ono što mislite da je najbolje za vas svima drugima.

Sve što činimo donekle je sebično. To ne znači da naše odluke ne mogu biti mudre, razborite, osjećajne, hrabre, velikodušne ili altruistične.

9. Dijete je kazna

Primjeri: “Nisi trebala širiti noge.” (komentar) “Tvoj nedostatak kontrole nad hormonima, tvoja glupost, nemarnost, lijenost ili nepromišljenost stvorili su u tebi novi život.” (komentar)

“Trebala bi se nositi s posljedicama onoga što je učinila.” (komentar)

Priznajem, nikada nisam uspjela shvatiti ovakve komentare. S jedne strane, govore nam da je dijete blagoslov, bez obzira na to kako je začeto. S druge strane, govore nam da je dijete ono što je prljava kurva zaslužila zato što se seksala izvan/prije braka. Ili još izopačenije: ako si silovana, dijete je božji dar. Ako si se seksala svojevoljno, eto što si zaslužila. Možemo li nekako izabrati jedno ili drugo?

10.  Bog voli sve duše

Primjeri: “Bog ne griješi. Bog stvara čuda.” (komentar) “Crkveni nauk oduvijek propovijeda svetost i nepovredivost svakog ljudskog života, od začeća do njegovog prirodnog kraja.” (papa Ivan Pavao)

Ukoliko Bog ne griješi, postojanje beba bez mozga ili udova ili beba s majušnim slabim plućima  govori nam da je On popriličan gad. U takvim situacijama, molitve za izliječenjem ostaju neuslišene. Čuda se događaju, ali samo zahvaljujući suosjećajnim liječnicima/ama koji ispravljaju božje pogreške popravljajući dječja oštećena srca i nepca te druge neželjene deformitete. 

Ako Mu je dragocjena “svaka duša”, Bog to pokazuje na prilično čudan način, budući da je spontani pobačaj kritični dio reprodukcije – jedan od ključnih mehanizama za proizvodnju zdravih beba. Većina oplođenih jajašca se sama pobace, u nekom trenutku prije nego što se razviju u bebu – milijarde njih. Zašto? Spontani pobačaj ide u korist rađanja zdravih beba koje će roditi zdrave majke koje će ih moći hraniti. Terapijski pobačaj dopunjuje spontani pobačaj kada prirodni “mehanizam pobačaja” u maternici žene ne prepozna i ne prekine zdravstveno rizičnu trudnoću.

11. Bog mrzi žene koji pobace još i više nego pedere

“Pobačaj je surovi nepoštujući napad na jedinstveno Božje djelo.” (Jon Mitchell). “Bog MRZI one koji prolijevaju nevinu krv!” (J. Melton)

S obzirom da žene milenijima prekidaju trudnoće, Biblija znakovito šuti o pobačaju, tek s nekoliko nejasnih referenci koje mogu biti različito interpretirane. Jedan propisuje otrov koji izaziva pobačaj. Drugi kaže da nas Bog sve poznaje prije rođenja. Treći navodi kaznu protiv muškarca koji je slučajno prouzrokovao pobačaj. Četvrti izjednačava život s dahom.

S takvim saznanjima, mogli biste pomisliti da kršćani koji tvrde da je pobačaj protiv Biblije samo probiru ono što odgovara njihovim ciljevima. Ali na fundamentalnijoj razini, imaju pravo. U Bibliji, žene se smatra osobnom imovinom – vlasništvom muškaraca, poput robova, stoke i djece. Prema tom gledištu iz Željeznog doba, reproduktivna sposobnost žene kao i njezini potomci pripada njezinom vlasniku – njezinom ocu, ili mužu, ili robovlasniku. Nema veće pravo na pobačaj od ropkinje ili krave.

Srećom, sve veći postotak ljudi, uključujući i mnoge kršćane/ke, ne misli da je Biblija savršena Božja riječ. Sve više ljudi vidi u Bibliji utjecaj ljudi, primjerice u njezinim brojnim odobravanjima ropstva i seksualnog ropstva i obezvređujućih poglavlja o ženama.

Dok god postoji slobodna savjest, mnoge od nas će biti vođene moralnim vrijednostima kada se odlučimo da okončamo neželjenu ili rizičnu trudnoću, a živote ćemo posvetiti ljudima i snovima do kojih nam je najviše stalo. A ako nas samoproglašeni božji poslanici i dalje žele vrijeđati – pa, to je njihov izbor. 

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević

Na Maršu solidarnosti poručili/e smo da nikako ne prihvaćamo zatvaranje Europe

Danas smo promarširale zagrebačkim ulicama apelirajući na solidarnost s izbjeglicama. Priopćenje i proglas organizatora/ica prenosimo u cijelosti. 

Mreža antifašistkinja Zagreba i Inicijativa “Dobrodošli!” apelirali su zajedno sa 700-ak građana na 8. Maršu solidarnosti na vlade i institucije Europske unije da pokažu humanost i solidarnost sa migrantima te da osiguraju sigurne puteve i pristup teritoriju EU kako bi se smanjio broj smrtnih slučajeva migranata i spriječila kršenja njihovih prava. 

Skup podrške izbjeglicama počeo je na Trgu žrtava fašizma minutom šutnje za sve žrtve napada u Parizu, a sudionici skupa su položili i cvijeće ispred Francuskog veleposlanstva u Zagrebu. 

{slika}

{slika}

“Mi, volonteri, građani, izbjeglice – ne prihvaćamo da Europa postane zatvoren kontinent! Ne prihvaćamo niti da jedina alternativa za ljude koji bježe od nesigurnosti ratova postane nesigurnost unutar europskih granica gdje su prepušteni marginalizaciji i kriminalizaciji te izloženi rasizmu i ksenofobiji”, poručeno je na Maršu solidarnosti.

Proglas: 

Migracije ljudi iz ratom zahvaćenih područja, onih koji bježe od siromaštva, nasilja i drugih nepravdi postali su naša svakodnevica. Imamo najmanje 379.129 razloga da jasno i glasno kažemo DOSTA izgradnji neprobojne Tvrđave Europe! Zbog sve veće kriminalizacije i zatvaranja granica na putu do sigurnosti ove godine umrle su najmanje 3.423 osobe koje bježe od ratova i drugih društvenih nepravdi.

Danas smo prošetali zagrebačkim ulicama kako bismo podsjetili Europu i njezine čelnike na temeljne vrijednosti Europske unije koje su svečano potpisivali, a danas ih u sjeni ograda i žica tako olako odbacuju. Trenutna humanitarna kriza na europskom tlu rezultat je ciničnog odnosa institucija Europske unije i vlada europskih zemalja koje svojim centralističkim praksama direktno uzrokuju migracije. Takvim politikama mora doći kraj!

{slika}

{slika}

Od vlada i institucija Europske unije očekujemo da pokažu humanost i solidarnost te da osiguraju sigurne puteve i pristup teritoriju EU kako bi se smanjio broj smrtnih slučajeva migranata i spriječila kršenja njihovih prava. Suvremene migracije posljedica su višestrukih i međusobno uvjetovanih razloga koje im prethode i niti jedan njihov aspekt ne može se promatrati izolirano. Uzroci međunarodne humanitarne krize kojoj svjedočimo su asimetrija razvoja, političke i financijske moći, klimatske promjene, ratovi i nestabilnosti. Stoga, razlikovanje izbjeglica i ekonomskih migranata u suvremenom kontekstu predstavlja svojevrsnu lažnu dilemu koja se opravdava utemeljenim pravnim okvirom. Ovaj pravni okvir ne može dati adekvatan odgovor na realnost u kojoj svakodnevno tisuće ljudi prelaze granice na putu u sigurnost. Zbog ovih ljudi, ali i zbog nas samih moramo zahtijevati promjenu postojećeg sustava, promjenu koju glasno žele tisuće volontera i još više onih koji na ulicama Europe iskazuju solidarnost s našim novim sugrađanima.

Mi, volonteri, građani, izbjeglice – ne prihvaćamo da Europa postane zatvoren kontinent! Ne prihvaćamo niti da jedina alternativa za ljude koji bježe od nesigurnosti ratova postane nesigurnost unutar europskih granica gdje su prepušteni marginalizaciji i kriminalizaciji te izloženi rasizmu i ksenofobiji.

Solidarno za Europu otvorenih granica! Solidarno za otvorenu Europu svih nas!

{slika}

{slika}

Ne dozvolimo da Pariz bude opravdanje za žice i islamofobiju!

Sinoć je u Parizu oko 22 sata izvršen niz terorističkih napada. Prema za sada dostupnim podatcima govori se o oko 120 poginulih i oko 200 ozlijeđenih osoba. Prema podatcima euronewsa radi se o sedam koordiniranih napada na različitim lokacijama diljem Pariza. Od za sada poznatih osam napadača, sedam ih je počinilo samoubojstvo dok je osmi ubijen. Nekolicina osoba uhićena je ranije danas u Bruxellesu zbog povezanosti sa sinoćnjim napadima.

Tijek događaja

Sa nogometnog stadiona na kojem je pratio utakmicu između Francuske i Njemačke evakuiran je predsjednik Francuske Hollande. Neposredno nakon evakuacije Hollande je proglasio izvanredno stanje, zatvorio francuske granice i na tlo Pariza poslao vojsku.

1:19  AFP javlja kako je sto ljudi ubijeno u koncertnoj dvorani koja je do nekoliko trenutka bila poprište talačke krize. Euronews javlja kako je u trenutku napada u koncertnoj dvorani bilo oko 1500 ljudi. Prije otprilike 50 minuta francuska policija ušla je u dvoranu i usmrtila dvojicu napadača.

1:29 Euronews sada govori o 140 potvrđenih žrtava na ukupno sedam različitih lokacija napada.

        Građani i građanke Pariza i dalje na Twitteru koristeći oznaku #PorteOuverte osobama kojima je potrebna pomoć ili smještaj nude svoje domove.

France 24 izvjestio je ranije večeras kako taksisti u Parizu do domova ljude u potrazi za prijevozom prevoze besplatno.

1:48 AFP javlja kako je dodatnih 1500 pripadnika i pripadnica francuske vojske raspoređeno diljem       Pariza. Preživjeli se prevoze u bolnice. 

1:54 Hollande se ponovno obraća javnosti. “Osobno sam šokiran ovim događajima. Ovaj događaj tragedija je za Francusku.”, rekao je. Predsjednik Hollande otkazao je svoje sudjelovanje na G – 20 samitu u Turskoj.

2:08 U kampu Calais na sjeveru Francuske u kojem boravi veliki broj izbjeglica koji se najčešće žele prijeći granice Francuske do Velike Britanije nedugo nakon vijesti o napadima u Parizu izbio je veliki požar. 

{slika}

2:13 Broj žrtava u Parizu prešao je 150 osoba, javlja Guardian. Gotovo 120 ljudi ubijeno je u koncertnoj dvorani Bataclan, a ostatak na preostalih 6 napadnutih lokacija.

2:23 AFP je objavio kartu Pariza na kojoj su označene lokacije napada. Većina od sedam lokacija nalazi se na istočnoj strani Pariza. Građanima i građankama Pariza još je ranije večeras predsjednik Hollande poručio da ostanu u svojim domovima na sigurnom dok se ne utvrdi točan broj napadača. Pariz je trenutno pod potpunom opsadom policije i vojske.

{slika}

subota, 14. studenog

19:02 Tijekom cijelog dana diljem cijelog svijeta pred francuskim abasadama ostavljaju se svijeće i cvijeće. U Zagrebu je ranije danas održan Marš solidarnosti čija je poruka da se Europa ne treba zatvarati, da se pomoć ne treba prestati pružati. U spomen žrtava u Parizu, ali i Beirutu, sudionici i sudionice Marša nosile su crni povez na rukama.

Apel

U ovome trenutku, apeliramo na čitatelje i čitateljice, da uz suosjećanje koje upućujemo svim žrtvama i njihovim obiteljima, ne zaboravimo ostati ljudi. Prizori kojima, nažalost, svjedočimo u Parizu nekima predstavljaju svakodnevicu. Ljudi koji bježe od bombi, rasula, mržnje i sigurne smrti zovu se izbjeglice. Islamofobija nije rješenje. Žica nije rješenje. Sada će se još lakše pravdati potencijalno zatvaranje granica, nadajmo se da do toga neće doći. Jedino rješenje je solidarnost. Budimo ljudi.

Pozivamo vas da, ukoliko ste u mogućnosti, sudjelujete u Maršu solidarnosti koji se odvija u Zagrebu s početkom u 12 sati na Trgu žrtava fašizma. Zaboravimo na islamofobiju, budimo ljudi.