Ženski antifašistički Zagreb

Centar za ženske studije poziva vas na tematsku šetnju Zagrebom u sklopu projekta “Ženski antifašistički Zagreb”, u utorak 29. rujna 2015. u 18 sati ispred Centra za ženske studije/Memorijalnog stana Marije Jurić Zagorke, Dolac 8, uz vođenje Barbare Blasin i Ane Lovreković.

Projekt Ženski antifašistički Zagreb želi predstaviti razdoblje II. svjetskog rata (1939.-1945.) iz antifašističkog diskursa, prateći povijest ženskih pokreta i otpora žena Zagreba fašizmu. Radi se o prvoj generaciji žena na ovim prostorima koje su značajno sudjelovale u javnom i političkom životu, što je ključno i neizbrisivo oblikovalo društvo i generacije nakon njih, sve do danas. Ženska feministička, sindikalna, omladinska, radnička i studentska scena međuratnog Zagreba postavila je temelje za masovno uključivanje u antifašistički pokret. Mnoge društvene, političke i kulturne organizacije, koje su djelovale u Zagrebu, bez obzira na njihovo društveno ili nacionalno nasljeđe, stvorile su osviještenu žensku populaciju, kasnije uključenu u Narodnooslobodilačku borbu i oružani otpor fašizmu. Nova mlada generacija žena, svojim je masovnim učešćem i velikim žrtvama konačno omogućila pravnu jednakost žena.

Tematskom šetnjom gradom Zagrebom posjetitelji će biti upoznat s manje poznatim biografijama, aktivnostima ženskih organizacija i lokacijama uoči i početkom II. svjetskog rata. Tematska šetnja gradom završit će na Trgu žrtava fašizma oko 20 sati.

 

Za Libelu Mirela Holy i Aleksandra Kolarić: ‘Ovo je konzervativna, arhaična i antimoderna odluka’

Jučerašnju odluku Ustavnog suda kojom se praktički ukida svaki oblik sankcija za nepoštivanje rodnih kvota na izbornim listama za Libelu su komentirale predsjednica ORaH-a Mirela Holy i Aleksandra Kolarić, komunikacijska savjetnica.

“Mogu izraziti samo duboko žaljenje konzervativnom, arhaičnom i antimodernom odlukom Ustavnog suda o rodnim kvotama na izbornim listama. Ustavni sud ovom se odlukom svrstao u one institucije našeg društva koje čine sve što je u njihovoj moći da održe zacementirano patrijarhalno stanje. Sva relevantna izborna zakonodavstva jasno ukazuju da primjena obveznih kvota i sankcioniranje njihove neprimjene direktno rezultiraju povećanjem udjela žena u politici. Formalno ostavljanje kvota, a ukidanje sankcije u slučaju njihovog kršenja, krajnje je providno licemjerna odluka“, rekla nam je Aleksandra Kolarić, komunikacijska savjetnica.

Predsjednica OraH-a, Mirela Holy, za Libelu je izjavila kako je ukidanje određenih odredbi Izbornog zakona ‘dosta loše‘.

“Naravno da nismo sretni zbog te odluke. Unatoč tomu mi ćemo na listi imati podjednaki broj žena i muškaraca, baš kao što sam to predlagala amandmanom koji je odbijen”, rekla nam je Mirela Holy.

“Ovo sada postaje stvar političke volje – odlukom Ustavnog suda de facto su ukinute kvote koje i tako nisu značile potpunu ravnopravnost. Rezultat ovoga vjerojatno će biti manji broj žena na izbornim listama već na ovim izborima”, zaključuje Holy.

Povezani tekstovi:

Predsjednica Demokratske stranke žena otvoreno vrijeđa novinarke

Marija Jelinčić, predsjednica Demokratske stranke žena, stranke za koju do jučer vjerojatno nikada niste niti čule/i otvoreno vrijeđa novinarke nazivajući ono što pišemo ‘glupostima’, a nas ‘političkim potrčcima’.

Sve to, poprilično nezrelo, napisala nam je u komentaru na tekst napisan jučer o odluci Ustavnog suda koja predstavlja povijesni potez protiv ostvarivanja rodne ravnopravnosti u Republici Hrvatskoj.

Demokratska stranka žena pod svoje uspjehe za sada može upisati samo jedan, a to je zaslužnost (uz pomoć Ustavnog suda) za onemogućavanje značajnijeg udjela žena u parlamentu za sljedećih minimalno 20 godina.

Sve čime su se mogle pohvaliti do sada bilo je dobivanje otprilike 0,4 posto glasova po izbornim jedinicama na prošlim parlamentarnim izborima. S obzirom na toliko malenu količinu podrške, nije ni čudo što se zalažu za smanjenje broja potpisa potrebnih za kandidiranje na izborima.

Podsjećamo, prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (“Narodne novine” broj 19/15) podnijela je Demokratska stranka žena, odnosno, predsjednica stranke Marija Jelinčić, a Ustavni sud jučer je praktički ukinuo svaki oblik sankcija za nepoštivanje rodnih kvota na izbornim listama.

Kako su žene izdale feminizam?

Ovim se putem želimo zahvaliti Demokratskoj stranci žena i Ustavnom sudu na povijesnom potezu protiv ostvarivanja rodne ravnopravnosti.

Hvala vam u ime svih žena koje su se borile za pravo glasa žena i ostvarile ga tek 1945. godine u Jugoslaviji.

Hvala vam su ime svih žena koje su tek 2015. izborile za obvezno poštivanje uravnotežene zastupljenosti oba spola na kandidacijskim listama.

Možda ste zaboravile/i trnoviti put kako smo došle do toga?

Sjećate li se 1997. godine kada je u Nacionalnoj politici RH za promicanje jednakosti donesena odluka o otklanjanju uzroka nedovoljne zastupljenosti žena u političkom životu?

Sjećate li se 2000. godine kada je ravnopravnost spolova uvedena kao jedna od najviših vrednota u Ustav Republike Hrvatske?

Sjećate li se 2001. godine i Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2001. – 2005.  kada je jedna od programskih zadaća bilo povećanje broja žena u Saboru i Vladi?

Sjećate li se 2003. godine i prvog Zakona o ravnopravnosti spolova prema kojemu su političke stranke trebale imati plan djelovanja o pitanju uravnotežene zastupljenosti žena i muškaraca i imati metode kako bi promicale uravnoteženu zastupljenost, među ostalim, i na izbornim listama?

Sjećate li se 2006. godine i Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2006. – 2010. kada je istinska demokracija definirana kao ona koja ne isključuje “veliki broj svojih građana/građanki iz procesa odlučivanja”?

Sjećate li se 2008. godine i drugog Zakona o ravnopravnosti spolova kada se nedvosmisleno ističe da postoje posebne mjere koje promiču ravnopravno sudjelovanje žena i muškaraca u tijelima zakonodavne vlasti. Ravnopravno sudjelovanje od minimalno 40 posto oba spola u tijelima političkog i javnog odlučivanja?

Sjećate li se 2011. godine i treće Nacionalne politike za ravnopravnost spolova 2011. – 2015. gdje se referirajući na donešeni Zakon o ravnopravnosti spolova ističe da se treba voditi računa o ravnomjernoj zastupljenosti oba spola pri imenovanju u državna tijela?

Sjećate li se 2015. godine kada je napokon Zakonom o izborima zastupnika u Hrvatski sabor uvedena praksa da svaka lista na kojoj nije zastupljeno najmanje 40 posto pripadnika/ica svakog spola nije pravovaljana?

Sjećate li se svih bitki koje smo (privremeno) izgubile? Poput one o “zip sustavu” – zastupljenosti na listama po redoslijedu žena-muškarac-žena-muškarac?

Drage žene iz Demokratske stranke žena, hvala vam u ime svih žena čija se imena sada neće naći na izbornim listama jer ste vašim parcijalnim interesima odlučile potkopati napore aktivistkinja i političarki u ostvarivanju rodne ravnopravnosti.

Hvala vam u ime svih žena koje će unatoč svim naporima u strankama i ove godine slušati objašnjenja kako “odluka o tome tko je na listama nema veze sa spolom osobe – žena jednostavno NEMA u stranci” i da su “žene same krive što ne mogu sudjelovati na večernjim stranačkim sastancima kada se donose odluke jer su same ODLUČILE biti doma s obitelji”.

Hvala vam u vašoj ustrajnosti na želji za “uhljebništvom” u Saboru kojom izdajete višestoljetnu borbu žena koja je vama dala priliku da budete politički aktivne i da pokažete kako je vlastito mjesto u Saboru važnije od ravnopravnosti i solidarnosti.

Posebno hvala Ustavnom sudu na donošenju presude dan prije raspuštanja Sabora i oduzimanju ženama političkog prostora za artikulaciju svojeg nezadovoljstva.

Hvala Demokratskoj stranci žena i Ustavnom sudu na manjku solidarnosti, vođenju vlastitim interesima i povijesnoj izdaji.

Srdačno,

Borkinje i borci za rodnu ravnopravnost

Ustavni sud danas je praktički ukinuo rodne kvote na izborima!

Riječima navedenima u odluci Ustavnog suda objavljenoj tijekom današnjeg dana (do) “danas se može govoriti o dvije sankcije po dvije zakonske osnove: na temelju ZIZHS-a kandidacijske liste se diskvalificiraju iz izbornog natjecanja, a na temelju ZoRavSpol-a sama politička stranka ili drugi ovlašteni predlagatelj liste prekršajno se kažnjava jednokratnom visokom novčanom kaznom od 50.000,00 kuna. “

Ključna riječ u gornjem paragrafu nalaze se u zagradama, naime Ustavni sud danas je de facto ukinuo kvote na izbornim listama političkih stranaka budući da je svaki oblik sankcija za neispunjavanje kvote od 40 posto podzastupljenog spola od danas nepostojeći.

Prvo i pesimističnije (a u hrvatskom društveno – političkom kontekstu samim time i realnije) objašnjenje takve odluke jest da je Ustavni sud pronašao način na koji u potpunosti obezvrijediti članak Zakona kojeg nije mogao ukinuti budući da je izuzetno isprepleten sa Zakonom o ravnopravnosti spolova. Da je ukinuo i dio odredbe koji se odnosi na samu kvotu Ustavni sud bi de facto srušio i niz odredbi Zakona o ravnopravnosti spolova. Ovakva isprepletenost postojećih zakonskih rješenja kojima se reguliraju tvz. pozitivne mjere promicanja načela ravnopravnosti ne bi značila samo potencijalno ukidanje (ili u najmanju ruku zanemarivanje) prava za žene, već bi u pitanje dovela i posebne mjere kojima se jamči ravnopravnost drugih manjinskih skupine među kojima se nalaze i nacionalne manjine i jamstva manjinskih zastupničkih mjesta u samom Saboru.

Kao važniji argument kojim opravdava svoju odluku Ustavni sud poziva se i na određene deklaracije Vijeća Europe. No, pri tome Ustavni sud ‘elegantno’ ignorira kontekst na koji se te iste deklaracije odnose. Naime, deklaracije na koje se Ustavni sud poziva donesene u kontekstu izbora sudaca Europskog suda za ljudska prava. Ono što iz njih jasno proizlazi je da je Vijeće Europe o kvotama raspravljalo isključivo u svjetlu činjenice da kandidati i kandidati za sutkinje moraju zadovoljavati visoke kriterije stručnosti, profesionalnosti i etičnosti. Nije jasno kako je to primjenjivo na kontekst demokratskih parlamentarnih izbora u kojima birači i biračice biraju zastupnike i zastupnice za nacionalne parlamente na temelju njihovih političkih stavova, a ne njihove profesionalne stručnosti. S obzirom da je Ustavni sud ukinuo i one odredbe Izbornog zakona koji brani kandidiranje osuđenicima za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti jasno je kako i sam smatra ne samo da stručnost već i etičnost kandidata nije preduvjet za sudjelovanje u “demokratskom” izbornom natjecanju. No, baš stoga ostaje nejasno zašto se sud poziva na deklaracije Vijeća Europe.

Drugo i optimističnije tumačenje presude može se pronaći pozivanjem na već spomenuti Zakon o ravnopravnosti spolova koji također predviđa sankcije ukoliko se zakonom nametnute kvote ne poštuju. S obzirom da se neustavnost odredbe o nevaljalosti lista opravdava činjenicom da su u Zakonu o ravnopravnosti spolova već ranije osigurane sankcije proizlazi kako su sankcije iz Zakona o ravnopravnosti spolova na snazi već danas. Takvo stajalište nije sukladno postojećem shvaćanju Hrvatskog sabora koji je u kontekstu lokalnih izbora iz 2013. zauzeo stajalište da se stroge financijske sankcije propisane Zakonom o ravnopravnosti spolova sasvim sigurno neće biti primjenjivane minimalno do idućih parlamentarnih izbora – 2019. godine, dok je sa lokalnim izborima godina primjene još i kasnija. Upravo stoga je Vlada i predložila, a Sabor usvojio, upravo ukinutu odredbu o nevaljanosti. Činjenica da Ustavni sud nije ukinuo dio odredbe koji se odnosi na kvotu od 40% te da ona i dalje čini važeći dio Izbornog zakona nameće logički zaključak da se stroge sankcije iz Zakona o ravnopravnosti spolova primjenjuju od ovih parlamentarnih izbora. Naravno, pretpostavka za ovaj logički zaključak je vjera da Ustavni sud nije htio osakatiti obvezu poštivanja kvote od 40% propisanu Izbornim zakonom do te mjere da je učini besmislenim mrtvim slovom na zakonskom papiru.

Koje god od ova dva ponuđena rješenja odlučite vidjeti kao vjerojatnije – prvo prema kojemu Ustavni sud iz nepoznatih razloga ne vidi razloga za postojanje kvota te prema tonu odluke, zapravo ni Zakona o ravnopravnosti spola, ili ovo drugo prema kojemu naprosto zaključuje da sankcije unutar Zakona o ravnopravnosti spolova sasvim dovoljno osiguravaju jednako zastupljenost žena u politici jedno je sigurno:

Ustavni sud danas je omogućio kreiranje lista na kojima će žene biti podzastupljene, a tako će ostati još dulji niz godina.

Izrečeno slijedi iz vrlo jednostavnog razloga. Čak i da se stroge financijske sankcije iz Zakona o ravnopravnosti spolova primjenjuju od ovih parlamentarnih izbora one će imati vrlo ‘zanimljiv’ učinak. Naime, velike i bogatije stranke moći će ‘novcem kupiti’ nepoštivanje kvote dok će se manje stranke naći pred izborom zadovoljiti kvotu ili se izložiti riziku visokih penala koji bi mogli ugroziti njihovo svakodnevno funkcioniranje pa i dovesti do prestanka njihovog postojanja. Ostaje nejasno kako je takva neravnopravnost sukladna vrednoti višestranačkog sustava na koju se poziva Ustavni sud u svojoj presudi.

Uz sve navedeno, ostaje nejasno zašto je u Hrvatskoj sankcija nevaljanosti neustavna dok to isto nije slučaj u Francuskoj, Belgiji, Sloveniji ili Poljskoj. Nije na odmet napomenuti da su sve te države članice Europske unije pa tvrdnja da se radi o državama koje ne cijene višestranačku demokraciju ili ne razumiju deklaracije Vijeća Europe ne može biti uvjerljiva

Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (“Narodne novine” broj 19/15) podnijela je Demokratska stranka žena, odnosno, predsjednica stranke Marije Jelinčić.

Demokratska stranka žena opskurna je stranka za koju vrlo vjerojatno da sada niste čuli ni čule i to sa sasvim dobrim razlogom; bolji opis od onog koji im je dala Slavenka Drakulić vjerojatno je teško smisliti. U svojemu tekstu objavljenom na tportalu za njih je rekla sljedeće:

“Ime DSŽ je tako, nažalost, ispalo puka dosjetka. Ono sugerira da je njihovo članstvo uglavnom žensko – no, koga to zanima ako ta činjenica ni na koji način ne određuje njihov program? Upravo obrnuto, DSŽ se ne želi izdvojiti kao ženska stranka koja je za žene. Previše bi to bilo odiozno u društvu snažno prožetom patrijarhalnim, katoličkim i nacionalističkim vrijednostima. One se samo žele drukčije zvati.” 

*Tekst je izrađen nakon konzultacija s pravnim stručnjacima.

 * Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

‘Čiji grad? Naš grad!’

U nedjelju 27. rujna predsjednik vlade Aleksandar Vučić, investitor Muhamed al Abar i ostali gosti postavit će kamen temeljac za izgradnju prve dvije kule u okviru projekta “Beograd na vodi”. Inicijativa “Ne da(vi)mo Beograd” ovaj događaj naziva posljednjim činom predaje Beograda i još jednim “nadgrobnim spomenikom javnom interesu”.

Povodom svečanog čina, građanska inicijativa “Ne davimo Beograd” poziva građane i građanke na prosvjed “Ne damo Beograd” u nedjelju, 27. rujna u 13 sati ispred Geozavoda s porukom da još jednom pokažu kako ne daju Beograd te spriječe bahatost, kršenje zakona i korupciju!

{slika}

“Od početka najave ovog projekta upozoravali smo na njegovu štetnost, iz urbanističko-arhitektonskog, prometnog, socijalnog ili ekonomskog ugla. Nakon objavljivanja ugovora o ovoj investiciji svakome je postalo očigledno koliko je ovaj kriminalni, avanturistički pothvat štetan po naš grad i zemlju” poručuju na službenim stranicama inicijative te  dodaju da je potpisivanjem ugovora 26. lipnja postalo jasno da su s nepostojećim milijardama i besmislenim maketama građani i građanke Beograda potpuno izigrani, a investitorima ustupljen najvrjedniji dio Beograda.

Nakon podužeg odugovlačenja s transparentnošću, ugovor je postao dostupan široj javnosti 20. rujna, a dosadašnje analize pokazuju sljedeće:

“Ugovorom je postalo jasno da je investitor u obavezi da, umjesto 3.5 milijarde, uloži 150 milijuna uz 150 milijuna eura kredita, dok se Republika Srbija obavezuje na kompletnu pripremu terena, dodatne pozajmice, dozvoljava prijenos prava korištenja zemljišta u pravo svojine, prepušta Strateškom partneru moć odlučivanja pri izradi planske dokumentacije, poklanja privatnom poduzeću objekte i zemljište, odriče se suvereniteta obavezujući se da ne mijenja zakone na štetu ugovora, i to sve bez ikakvih garancija da će druga strana realizirati dogovoreno”, stoji na stranicama inicijative.

Na posljednjoj javnoj akciji 14. rujna, aktivisti i aktivistkinje inicijative platnenim su tramvajem presjekli put gradskim čelnicima koji su došli otvoriti dio djelomično obnovljene Hercegovačke ulice.

{slika}

Ova simbolička akcija bila je svojevrstan odgovor na lipanjski incident koji se dogodio prilikom potpisivanja ugovora za “Beograd na vodi” kada su vlasti u suradnji s policijom s dva tramvaja zaklonili građane i građane koji su prosvjedovali protiv ovog projekta, kako gosti koji su došli na potpisivanje ne bi vidjeli veliku žutu patku i okupljene! Naknadno se saznalo da je policija naredila zaustavljanje tramvaja na kružnom toku ispred zgrade “Geozavoda”, iako je bilo jasno da sigurnost u prometu nije bila narušena.

“U nedjelju, 27. rujna nema povlačenja”, poručuju.