Licknik – lezbijski piknik u Poreču

Istrijanke u suradnji s Centrom za građanske inicijative iz Poreča pozivaju sve lezbijke, biseksualne, trans i strejt žene na prvi piknik stereotipno-lezbijsko-pošalica naziva Licknik.

Piknik se održava 26. rujna 2015. godine (subota) u Naftaplinu, u Poreču. Piknik zona je sve oko Ville Club.

Cilj piknika je okupiti žene kako iz cijele Hrvatske, tako i iz regije, pa i šire, (otvorena Istra). Više informacija o pikniku, kao i o smještaju možete pronaći na web stranici Licknika i pozivu na event na Facebooku.

Ideja Licknika je stvoriti prostor za zabavu i opuštanje, bijeg od svakodnevice i hrvatske realnosti.

Sve koje se odluče doći i provesti dan u zabavi i opuštanju, neka se prijave klikom na prijavnicu.

U nastavku teksta donosimo program Licknika.

PROGRAM

Od 13 sati čekamo vas na Naftaplinu, nema nafte, nema plina,  piknik zona je sve oko Ville Club.

Rastegnite dekicu ili ručnik i piknik pokraj mora može početi.

Sport i zabava

Na raspolaganju su nam plaža, šumica, odbojkaški teren, stolovi za stolni tenis, dovoljno mjesta za igranje badmintona, …

Stresorazbijačice: kara-oke (para-uši), izvadi tampon (povlačenje užeta), navuci kondom (skakanje u vrećama), oplodi ak’ možeš (prenošenje jaja u žlici ), picOgin, …, pa sve do boce istine. Igre su bez granica, može nam se! 😀

Party

ZbeLeTron dolazi na more, 22:00h @ Villa Club

Party nam sprema ZbeLeTron, lezbijski clubbing kolektiv koji je 2009. godine započeo s misijom promoviranja lezbijske kulture, ne bi li u međuvremenu postao zaštitnim znakom za osiguranu zabavu s rasplesanim masama znatno šire publike.

+ foto natječaj

“Stereotipno protiv predrasuda”

Fotografije snimljene tijekom Licknika šaljite na licknik2015@gmail.com

Autorica pobjedničke fotografije osvojit će besplatan smještaj tijekom Licknika 2016.

Što o situaciji s izbjeglicama pišu mediji iz ostalih zemalja?

NJEMAČKA

Mnogobrojni mediji izvještavaju o izjavama bavarskog premijera Horsta Seehofera (CSU) poznatog u zadnje vrijeme po obrani Viktora Orbana i kritiziranju Angele Merkel. “Želim razgovarati s Orbanom. Važno je držati se Dublinskih pravila prema kojima politike azila treba provoditi država članica EU-a u koju je prvu ušao tražitelj azila. Što bi se dogodilo kada Mađarska ne bi uspjela obraniti vanjske granice EU-a?”, izjavio je za bavarske novine Donaukurier. Za Der Spiegel je izjavio kako je pozvao Orbána na predstojeći skup bavarskog CSU-a koji će se održati od 22.-24. rujna u Bad Staffelsteinu.

Njemačka se suočava i s rasističkim provjedima koji se organiziraju ispred lokacija na kojima su smještene i dolaze nove izbjeglice. DPA izvještava o jednom od većih incidenata koji se dogodio u subotu 19. 9. u gradiću Bischofswerda, istočno od Dresdena, gdje su bacali boce na autobus s pristiglim izbjeglicama i uzvikivali rasističke uvrede. Grupa od stotinjak desnih ekstremista blokirala je ulaz u prihvatilište, a policija je morala štititi izbjeglice dok su ulazili u zgradu. Podsjećaju kako se prošlog mjeseca dogodio veći incident u prihvatilištu za izbjeglice u Heidenau, južno od Dresdena, u kojemu su bili ozljeđeni i policajci, te kako je kancelarka Merkel posjetila to prihvatilište.

Ministar financija Schaeuble (CDU) je izjavio kako Njemačka planira utrošiti još 2,5 milijarde na zbrinjavanje izbjeglica, što znači da bi se ukupna suma za pomoć izbjeglicama popela na 9 milijardi eura.

Der Spiegel je prije nekoliko dana na naslovnici uz fotografiju Angele Merkel s izbjeglicom objavio naslov “Dama sa srcem ili Majka Anđela”. Spiegel redovno objavljuje članke i komentare kojima podržava Merkel, posebno u obrani od onih koji je optužuju za “previše suosjećajnu” politiku prema izbjeglicama. Naglašavaju kako se sada pokazuje da nije posve okrenula leđa realpolitici, ali i da nije zaboravila kršćanski element stranke kojoj pripada. Neizbježno će morati raditi kompromise i mijenjati smjer u svojim odlukama. Prema Spiegelu, jedan od tih kompromisa su i nove mjere granične kontrole i izjave kako Njemačka ne može primiti sve izbjeglice, te da neće primati ekonomske migrante.

Također, brojni mediji daju portret kancelarke u kontekstu izbjegličke krize budući da u studenom slavi 10 godina kancelarskog staža. Na tome joj je čestitao čak i predsjednik lijeve parlamentarne stranke Die Linke Gregor Gysi. Mediji pišu i kako Evangelistička crkva u Njemačkoj spominje mogućnost “crkvenog azila” kao sive zone te kako kritizira Dublinski sustav.

Sukob u vladajućoj koaliciji između Thomasa de Maizeierea (CDU, ministar unutarnjih poslova) i Sigmara Gabriela (SPD, ministar gospodarstva). De Maizeire je u intervjuu za Spiegel izjavio da treba odrediti velikodušnu kvotu za izbjeglice na razini EU-a, a nakon toga ih poslati nazad u zemlje u kojima im ne prijeti opasnost. “To je potpuno u suprotnosti s izjavom Angele Merkel da ne postoji gornja granica za broj tražitelja azila”, kritizira ga Gabriel.

“Agencija DPA javila je 19. rujna da je njemačka mornarica spasila migrante, većinom iz Sudana i Eritreje”, objavio je Guardian. Podsjećaju da njemačka mornarica ima dvije fregate u južnom Sredozemlju koje su od kraja juna spasile 1980 ljudi, te kako se tisuće izbjeglica utopilo ove godine u pokušaju da pređu Sredozemno more iz Libije i Turske i da se domognu Europe.

Broj pristiglih izbjeglica u Njemačkoj svakodnevno raste. Najviše izbjeglica je smješteno u saveznim državama NordRhein-Westfallen, Baden-Wuerttemberg i Bavarskoj. Npr. u Bavarsku dnevno stiže oko 2700 ljudi. Nezavisni mediji izvještavaju o dilemama gradske uprave vezanim uz primjerenost proslave u Münchenu, na čijem čelu je gradonačelnik iz redova SPD-a, budući da su izbjeglice smještene na kolodvoru u neposrednoj blizini.

Izbjeglicama treba dva do tri mjeseca da dođu do agencije za zapošljavanje, nakon što stignu u Njemačku. Trenutno se stvaraju strukture za integraciju izbjeglica na federalnom nivou. Formiran je Savezni odbor za migracije i izbjeglice kojeg vodi Frank-Juergen Weise, dosadašnji šef Savezne agencije za zapošljavanje

Civilna scena redovito izvještava o prosvjedima protiv pooštravanja politika azila i za ostanak otvorenih granica te o ostalim građanskim akcijama za pomoć izbjeglicama. Organiziraju se proslave dobrodošlice, Berlinski metro i željeznica dijele karte svoje mreže na arapskom. Preko mnogobrojnih Facebook stranica prikuplja se pomoć (od hrane do tehnike), distribuiraju oglasi i sl.

U mjestu Golzow u saveznoj državi Brandenburg, gradonačelnik (CDU) je jedva dočekao da upiše djecu iz Sirije u školu kako bi osigurao da se škola ne zatvori radi premalenog broja učenika iz samog mjesta. Neke savezne države poput Bremena i Hamburga su počele izdavati zdravstvene iskaznice za novopridošle azilante. U Bremenu je osnovan i prvi sirijski izbjeglički orkestar.

MAĐARSKA (I RUMUNJSKA)

Mediji u Mađarskoj su ovih dana prenijeli izjavu šefa kabineta mađarskog premijera Antala Rogana kojom prijeti da bi Mađarska mogla blokirati hrvatsko pristupanje Schengenu, ako ne uspije obraniti vanjske granice EU-a. “Ako Hrvatska digne ruke i kaže, ‘ne, ne želim braniti granice’, tada Mađarska može samo reći da Hrvatska nije spremna za priključenje Schengenu kada dođe trenutak odlučivanja”, rekao je Rogan za Info Radio.

I dok Mađarska trenutno propušta dio izbjeglica, istovremeno je završila postavljanje žičane ograde duž 41 kilometra granice s Hrvatskom “sa željom da zaustavi priljev migranata u zapadnu i sjevernu Europu”, kako je izjavio glasnogovornik ministarstva obrane Attila Kovacs. “Ograda je završena u noći s petka na subotu”, objavio je i dodao kako će Mađarska primijeniti ista onakva stroga pravila kao prošlog tjedna na granici sa Srbijom, gdje je prelazak ograde kvalificiran kao kazneno djelo.

No, prelazak granice ipak i dalje teče, glasnogovornik vlade Zoltan Kovacs dao je izjavu “kako u ovom trenutku zaustavljanje prolaska izbjeglica nije praktično”.

Mediji prenose informaciju BBC-a o tome kako u Mađarskoj također ne registriraju migrante (prema izjavama samih migranata), te kako ih samo prevoze autobusima do austrijske granice i upućuju ih da samostalno prijeđu granicu. U vezi ovoga, Zoltan Kovacs dao je još jednu netransparentnu izjavu kako ne može potvrditi tu informaciju i kako premda EU regulativa nalaže popisivanje izbjeglica, nitko ih ne može na to prisiliti. Istovremeno, visoki savjetnik za sigurnosna pitanja Gyorgy Bakondi tvrdi kako su svi migranti registrirani u skladu sa zakonima EU-a.

Mađarski mainstream i desni mediji objavljuju izjave ministra obrane Istvana Simicska i generala Tibora Benka, koje opravdavaju angažiranje vojnih rezervista na mađarskim granicama zbog, kako je rekao Simicsko, “krizne situacije koju su prouzrokovali ilegalni migranti”. Magyar Idok, nedavno pokrenuto glasilo vladajuće stranke Fidesz, neumorno piše o nasilnosti migranata. Desno-orijentirani Magyar Nemzet “objašnjava” kako je mađarska granica “zaposjednuta onima koji misle da je njihovo temeljno ljudsko pravo marširati kroz Europu bez dokumenata”.

Iz govora Viktora Orbana posvećenom “borbi u obrani nacije”, a povodom otvaranja turističkog centra u gorju Mantra na sjeveru Mađarske, mediji izdvajaju: “Moramo obraniti našu zemlju. Tu ne može biti kompromisa. Dok traju kriza i opasnost, ne možemo ignorirati naše napore da normalno živimo. I otvaranje ovog centra je važan dio izgradnje nacije. Želimo obraniti naš način života i želimo izgraditi normalan život”.

Ljevičarske novine Nepszabadsag reagiraju oštro i sarkastično na takve izjave desnih medija i političara. Jedan od komentatora je napisao: “Sada možemo nastaviti sa svakodnevnim uobičajenim životom u Mađarskoj, okruženi žičanom ogradom i prezreni od izbjeglica, susjeda, braće, poznanika, prijatelja i investitora”.

Mađarska vlada s tjeskobom prati ankete javnog mnijenja, a organizira i svoje vlastite, kako bi vidjela bilo kakav znak potpore i popularnosti koja drastično opada. Način na koji postupaju u ovoj krizi zasigurno je pod utjecajem pada popularnosti Fidesza i rasta popularnosti radikalno-nacionalističkog Jobbika s kojim dijele antimigrantsku retoriku.

U nedjelju je (21. 9.) Mađarska ponovno otvorila glavni granični prijelaz sa Srbijom Horgos-Roszke 1 čije je zatvaranje u ponedjeljak 17. rujna dovelo do priljeva tisuća izbjeglica i migranata u Hrvatsku.

Ministar unutarnjih poslova Mađarske Szandor Pinter izjavio je da “izvanredne situacije zahtijevaju i izvanredna rješenja” te da je pritisak koji dvije zemlje trpe zbog migranata uvjetovao izvanrednu situaciju u kojoj su dvije zemlje uspjele postići dogovor u zajedničkom interesu. Dogovoreno je da će Horgoš 1 biti namijenjen putničkom i teretnom prometu, dok će se provoditi postupci u vezi s izbjeglicama i migrantima provoditi na prijelazu Horgoš 2.

Antimigrantska retorika prisutna je i u izvještavanju o granici s Rumunjskom, koja i sama producira ambivalentne poruke. S jedne strane, rumunjski ministar vanjskih poslova Bogdan, sastavši se s nizozemskim ministrom vanjskih poslova Bertom Koendersom, kritizirao je Mađarsku zbog planiranog podizanja 70-kilometarske ograde duž mađarsko-rumunjske granice, rekavši kako je to “neprihvatljivo rješenje u suprotnosti s duhom Europske unije”. S druge strane, rumunjske vlasti su organizirale “vježbe” na jugozapadu zemlje na granici sa Srbijom, kako bi “testirali svoje mogućnosti u odgovoru na priljev migranata iz susjednih zemalja, za koje tvrde da su “preventivne i proaktivne mjere”.

Rumunjska nije u Schengenskoj zoni kojoj se želi priključiti, što blokira nekoliko EU članica uključujući i Nizozemsku, koje ukazuju na velike probleme Rumunjske s korupcijom i (ne)funkcioniranjem pravnog sustava.

AUSTRIJA

U Austriji je na vlasti koalicija ljevice (SPÖ) i desnice (ÖVP). Ministrica unutarnjih poslova Johanna Mikl-Leitner (iz redova ÖVP-a) u svojim istupima kritizira hrvatsku i slovensku vlast i poziva ih na poštivanje Dublinskog sporazuma. U tijeku je i izborna kampanja za grad Beč (izbori su 11. listopada) i izbjeglička kriza je postala izbornom temom. Za vlast se bore dva pola – ekstremno desni FPÖ i lijevi SPÖ.

19. 9. u Beču su održana dva sastanka socijaldemokrata vezano uz izbjegličku krizu.

Prvi je bio sastanak na vrhu triju zemalja gdje su sastali voditelji sindikata i socijaldemokratskih partija iz Njemačke, Austrije i Švedske, odnosno socijaldemokratski premijeri Werner Faymann (Austrija), Stefan Löfven (Švedska) i predsjednik njemačkog SPD-a Sigmar Gabriel.

Na drugom sastanku pridružili su im se francuski premijer Manuel Valls i predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz. Ovih pet socijaldemokrata se inače redovito sastaju. Na ovom je sastanku središnja tema bila europska izbjeglička politika. Zalažu se za značajno povišenje financijske pomoći najvećim izbjegličkim kampovima u Jordanu, Libanonu i Turskoj i za zajedničku europsku politiku u vezi izbjeglica i azila. Razgovarali su i o “poštenoj distribuciji izbjeglica” i implikacijama Schengenskog sporazuma.

Podsjećamo, austrijski kancelar Fayman nedavno je oštro kritizirao mađarskog premijera Viktora Orbana, optuživši ga da je njemu i njemačkoj kancelarki Angeli Merkel dao lažne podatke (najavljujući ne više od 4000 izbjeglica) i općenito ponašanje Mađarske prema izbjeglicama i zatražio hitan sastanak šefova država i vlada EU-a o problemu izbjeglica.

Austria Presse Agentur (APA) preko Crvenog križa redovito izvještava o broju pristiglih izbjeglica da u Austriju (tijekom subote je ušlo između 12 000 i 13 000 ljudi), a do kraja vikenda su najavljivali brojku od 20 000. Jedna od ključnih točki ulaska je Nickelsdorf u Gradišću.

Šef policije Burgenlanda (Gradišća) Christian Stella naglašava kako od Mađarske nisu dobili relevantne informacije o stanju i broju izbjeglica.

Mediji dosta prostora daju ministrici unutarnjih poslova Mikl-Leitner i njezinim optužbama uperenim prema Sloveniji i posebno Hrvatskoj kako je iznevjerila pravila i procedure EU-a. Prenose i njezinu izjavu kako nema razumijevanja za izbjeglice koji ne traže azil na Balkanu nego umjesto toga pokušavaju doći do bogatijih zemalja. Temeljem propisa EU-a izbjeglice moraju podnijeti zahtjeve u prvoj zemlji EU-a u koju uđu.

Nezavisni i lijevi mediji prenose priče sirijskih izbjeglica koje su jučer stigle iz Slovenije i Mađarske koje govore o njihovom putovanju preko Turske, Grčke, Makedonije, Srbije, Hrvatske i Slovenije te nadama i planovima u budućnosti.

Austrijska policija počela je odbijati neke migrante koji pokušavaju ući u tu zemlju preko granice sa Slovenijom, objavila je u nedjelju štajerska policija, a prenosi njemačka agencija DPA. Tijekom noći je ulazak zabranjen za 100 izbjeglica jer nisu imali odgovarajuće dokumente niti su tražili azil na graničnom prijelazu Šentilj/Spielfeld. Upitani zašto drugačije postupaju na granici sa Slovenijom nego s Mađarskom, Austrijanci su odgovorili da Mađarska odbija primiti izbjelice natrag.

SLOVENIJA

Policijska uprava Novo Mesto, koja koordinira prihvat izbjeglica na tom dijelu granice, objavila je u subotu navečer da je uspostavljena bolja suradnja s hrvatskim pograničnim tijelima koja ih sada obavještavaju o dolasku pojedinih skupina, a da je u kontaktu s hrvatskim premijerom Zoranom Milanovićem potvrdio je prije toga i slovenski premijer Miro Cerar, te rekao da je potreban hitan dogovor o rješenju izbjegličke krize na razini Europske unije o preraspoređivanju tereta koji sada pada samo na neke članice.

Cerar je izjavio za Delo da slovenska policija dobro obavlja svoje zadaće, postupajući prema izbjeglicama i migrantima humano i bez nasilja, da kontrolira “zelenu granicu” prema Hrvatskoj i da za sada nije potreban dodatni angažman vojske. Kaže da je Slovenija spremna za veliki priljev izbjeglica. Govorio je i o mogućnosti koridora koji bi migrantima osigurao siguran prolazak s Balkana prema njihovim odredištima na sjeveru i zapadu, te kako će Slovenija zagovarati takav pristup u okviru europskih sporazuma. U vezi EU samita najavljenog za srijedu rekao je da Slovenija može primiti 850 izbjeglica.

Izbjeglice koje su prešle hrvatsko-slovensku granicu prevoze se u prihvatni centar Brežice, te u Ljubljanu i Maribor.

Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec izjavio je u subotu navečer za Slovensku televiziju da Slovenija može “privremeno” primiti najviše oko 9000 izbjeglica i migranata jer je to kapacitet koji ima na raspolaganju za njihov smještaj, te da je u vezi s nalaženjem rješenja u stalnom kontaktu s Austrijom i Njemačkom, pri čemu je upozorio da se mogu očekivati novi valovi migranata zbog čega treba naći zajedničko rješenje situacije na razini Europske unije.

Mediji također izvještavaju kao je slovenski predsjednik Borut Pahor razgovarao u subotu s nekoliko svjetskih čelnika o problematici izbjegličkog vala u regiji. U priopćenju se navodi da je slovenski predsjednik o tome u odvojenim telefonskim razgovorima pričao s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, glavnim tajnikom UN-a Banom Ki Moonom i drugim čelnicima. Pahor i glavni tajnik UN-a složili su se da dimenzije sadašnje izbjegličke krize zahtijevaju hitnu reakciju Europe i međunarodne zajednice. 

Siriza drugi put u devet mjeseci pobijedila na parlamentarnim izborima

Grčki premijer Aleksis Cipras rekao je da njegova stranka Siriza ima “čist mandat” nakon druge pobjede na paralmentarnim izborima u samo 9 mjeseci. Siriza je osvojila nešto više od 35 psoto glasova, što je malo lošije od rezultata na prošlim izborima u siječnju. 

Razlika između dva glavna rivala, Ciprasove Sirize i konzervativne Nove demokracije, nešto je veća od očekivane.

Prema posljednjim službenim rezultatima Siriza je pobijedila s 35,5 posto, na drugom mjestu je Nova demokracija s 28,6 posto, dok je na trećem mjestu Zlatna zora sa 7,3 posto glasova. Drugim riječima, Siriza osvaja oko 145 mjesta u parlamentu, Nova demokracija 75, Zlatna zora 19, Pasok 16.

S obzirom na to da grčki parlament ima 300 mjesta, Ciprasu će biti potreban jedan ili dva koalicijska partnera. Njemu je potrebno 151 mjesto za većinu, ali da bi doista vladao potrebno je minimalno 160.

Mediji također javljaju da je izlaznost na izbore niska, oko 50 posto, što ukazuje na zamor glasača/ica. Naime, Grci već treći put ove godine izlaze na birališta; nakon parlamentarnih izbora u siječnju koji su na vlast doveli lidera Sirize, sada već bivšeg premijera Aleksisa Ciprasa i srpanjskog referenduma na kojem su glasači/ice jasno i glasno odbacili/e prijedlog stranih kreditora o reformama, mada ih je Ciprasova vlada malo kasnije usvojila.

Uspješno održane Povorka ponosa i Trans povorka

U Beogradu su danas održane Povorka ponosa i Ponos trans osoba, kao i tradicionalna šetnja od zgrade vlade Srbije do gradske skupštine, a Ministarstvo unutarnjih poslova apeliralo je na građane da se suzdrže od bilo kakvog vida prijetnji ili nasilja.

Šetnja gradom prošla je bez incidenata.

Sudionici/e su se tijekom šetnje na kratko zaustavili na Terazijama, kod spomenika domoljubima, gdje su zviždanjem protestirali protiv fašizma i kapitalizma, spominjući ratove u Siriji i Ukrajini, kao i probleme u Grčkoj, podsjetivši na veliki broj izbjeglica u Srbiji.

U Povorci ponosa sudjelovali su predstavnici i predstavnice nekoliko država, kao i nekoliko predstavnika/ca institucija.

Na samom kraju okupljenima se ispred Skupštine Srbije obratilo više predstavnika iz različitih država i organizacija koji su poručili da se LGBT nikad neće prestati boriti za svoja prava. 

Dramaturginja Biljana Srbljanović se osvrnula na dug put od održavanja prve Povorke ponosa u Beogradu 2001. godine i nasilje koje se tada događalo ispred Studentskog kulturnog centra i u Parku Manjež, kada su pripadnike/ce LGBT “ograđivali i zatvarali u sobe”. 

Član Organizacijskog odbora Povorke ponosa, Boban Stojanović je rekao da je Povorka posvećena ljudima koji “zrno ponosa treba pokazivati svakog dana”. 

Predstavnici/e organizacijskog odbora Povorke ponosa ocijenili su danas da se ovogodišnji skup održao u mnogo opuštenijoj i boljoj atmosferi nego proteklih godina. 

Povorku ponosa podržali su i povjerenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković i član skupštinskog Odbora za ljudska i manjinska prava Meho Omerović

Povjerenica je ocijenila da atmosfera u kojoj se održava ovogodišnja Povorka ponosa pokazuje da Srbija postaje zrelije društvo i da je “razumijevanje različitosti krenulo na bolje”. 

“Atmosfera je bolja nego prethodnih godina. I sami organizatori/ce tvrde da nema više učestalih verbalnih i fizičkih napada na pripadnike/ce LGBT zajednice”, kazala je Janković i dodala da će kao povjerenica podržati sve zahtjeve te populacije koji su u skladu s Ustavom i zakonima.

Tribina o izbjegličkoj krizi i politikama zaštite izbjeglica

Tribina i okrugli stol “Izbjeglička kriza i politike izbjegličke zaštite u Europskoj uniji i Hrvatskoj”, u organizaciji Centra za istraživanje etničnosti, državljanstva i migracija (CEDIM), održat će se 21. rujna 2015. na Fakultetu političkih znanosti, dvorana A (Lepušićeva 6). 

Događaj će započeti u 9 h tribinom na kojoj će se zainteresirana javnost moći informirati o temeljenim pojmovima i politikama azila i izbjegličke zaštite. Na tribini će govoriti dr. sc. Drago Župarić Iljić (Institut za migracije i narodnosti), koji će predstaviti i objasniti temeljne pojmove i pitanja izbjegličke zaštite, dr. sc. Vedrana Baričević (CEDIM, Fakultet političkih znanosti) dati će pregled europske politike azila i zaštite izbjeglica, dok će mr. sc. Viktor Koska (CEDIM, Fakultet političkih znanosti) govoriti o paralelama i različitostima između današnje i izbjegličke krize 1990-ih. Tribinu će moderirati  dr. sc. Senada Šelo Šabić (Institut za razvoj i međunarodne odnose).

Nakon tribine uslijedit će okrugli stol na kojemu će se otvoriti rasprava o aktualnom sustavu izbjegličke zaštite u Hrvatskoj. Okrugli stol vodit će novinarka Ivana Dragičević (N1), a sudjelovat će akteri/ce uključeni u pitanja izbjegličke zaštite u Hrvatskoj (Ministarstvaovanjskih i europskih poslova, Hrvatski Crveni križ, Centar za mirovne studije i Hrvatski pravni centar), glavni tajnik nekadašnjeg Ureda za izbjeglice i prognanike RH te suradnica Humanitarnog centra za integraciju i toleranciju Srbije. Navedeni gosti i gošće govorit će o svojem viđenju aktualne izbjegličke krize i o potrebama, mogućnostima i problemima izbjegličke zaštite u Hrvatskoj i susjedstvu, a poseban gost bit će g. Nader Wacech iz Sirije koji će govoriti o krizi u Siriji i svom iskustvu života u Hrvatskoj.

10 neustrašivih žena koje su pobijedile seksizam i učinile upravo ono što su htjele

Dok su muškarci od pamtivijeka mogli činiti manje-više što god su htjeli, ženama su dugo vremena na raspolaganju bile jedino usko definirane uloge vezane uz dom i obitelj. Naravno, oduvijek je bilo i onih odvažnih žena (neke od njih javno priznate za njihova postignuća, neke ne) koje su spomenute uloge odbijale. S time na umu, prisjetimo se nekih od brojnih hrabrih i inteligentnih žena koje su se opirale seksističkim tradicijama i ograničenjima i činile ono što su htjele, te na taj način prokrčile put budućim generacijama žena.

1. Nellie Bly

{slika}

Na novinarsku scenu Nellie Bly stupa na otvoreno feministički način, slanjem pisma listu The Pittsburgh Dispatch u kojemu je napala ranije objavljeni tekst o tome da je ženama mjesto u kući. Jedan od urednika lista prepoznao je Blyin potencijal i 1885. godine ponudio joj posao. Samo dvije godine kasnije, Bly se dobrovoljno prijavila u kliniku za mentalne bolesti na otoku Blackwell kako bi otkrila kako se tretiraju pacijentice i o tome pisala za list New York World, a nekoliko godina nakon toga uputila se i na rekordni put oko svijeta u 72 dana. Malo ljudi zna da je jedna od prvih osoba koja je za potrebe istraživačkog novinarstva izišla “na teren” dovevši se u opasnost za potrebe reportaže bila – žena. Blyina spremnost na rizik za potrebe istraživačkog rada osobito je zapanjujuća imamo li na umu činjenicu da su novinarke toga vremena gotovo isključivo izvještavale o društvenim događanjima. Srećom, Bly se oduprla patrijarhalnim idejama o ženskoj pasivnosti i odlučila ne samo osvojiti svijet, već i pisati o tome.

2. Hedy Lamarr

{slika}

Hedy Lamarr prkosila je društvenim idejama o tome da žene ne mogu biti i pametne i seksi, i to u vrijeme kada se nijedna od spomenutih osobina kod žena nije pretjerano poticala. Iako najpoznatija kao glumica, Lamarr nije željela biti poznata samo kao lijepo lice. Bila je i izumiteljica koja je sudjelovala u razvijanju tehnologije nužne za kontroliranje torpeda u vrijeme  Drugoga svjetskoga rata, koja će kasnije postati temeljem za razvoj Wi-Fi i Bluetooth tehnologije. Bila je i prva glumica koja je odglumila orgazam na velikom platnu, i to u film Ekstaza (Ecstasy, red. Gustav Machatý) iz 1933. godine. Usprkos svim njenim postignućima, Lamarr se suočavala s brojnim ograničenjima zbog njenog roda: kad se pokušala pridružiti Nacionalnom vijeću izumitelja kako bi dala svoj doprinos ratnim naporima, navodno su joj odgovorili da bi joj bilo bolje da svoj celebrity status iskoristi za prodavanje ratnih obveznica. Srećom, to ju nije odvratilo od znanstvenog rada i njen doprinos ratnim naporima i društvu u cjelini formalno je prepoznat 2014. godine kada je primljena u Dvoranu slavnih izumitelja. “Zakleta sam neprijateljica konvencija”, izjavila je Lamarr jednom prilikom. Promišljajući o svim njenim postignućima, ne preostaje nam drugo doli složiti se.

3. Agentica 355

{slika}

Davno prije agenta 007, postojala je Agentica 355. Povijesne bi knjige trebale dopuniti tekstove o Američkoj revoluciji spomenom ove članice prve američke elitne špijunske mreže, Culper Spy Ring (špijunski krug Culper). Jedna od najvrjednijih špijunki Georgea Washingtona, žena poznata jedino kao “Agentica 355” vjerojatno je bila jedina koja je mogla prikupljati informacije ključne za nezavisnost kolonija odjevena u večernju haljinu. Agentica koja su navodno opisivali kao “osobu razoružavajuće dosjetljivosti i čarobnog šarma” i koja je, ako je vjerovati napisima u listu Huffington Post, bila redovna pojava na društvenoj sceni Manhattana, nestala je prije kraja Revolucije. Iako su špijunke u to vrijeme (a i dugo vremena nakon toga) bile izuzetno rijetke, čini se da je Agentica 355 osjetila poziv i odlučila služiti svojoj zemlji.

4. Mary Shelley

{slika}

Mnogo je razloga zbog kojih se roman Frankenstein Mary Shelleyubraja među klasike svjetske književnosti. Roman koji slovi kao pionirsko djelo žanra znanstvene fantastike i već stoljećima uživa izuzetnu popularnost Shelley je napisala kada joj je bilo svega 20 godina. Niti jedan pisac prije Shelley znanošću se nije bavio iz književne perspektive, no manjak prethodnika nije spriječio ovu rodonačelnicu da stvori kulturni fenomen.

5. Murasaki Shikibu

{slika}

Malo je toga znano o japanskoj autorici kojoj se pripisuje prvi moderni roman u povijesti, Pripovijest o Genjiju (Genji monogatari); sigurno je tek da se pri pisanju susretala s velikim brojem prepreka. Čak je i njeno ime izmišljeno: Encyclopaedia Brittanica navodi da jesintagma “Murasaki Shikibu” zapravo kombinacija imena jednog od likova iz njenoga romana te naziva zanimanja njenog oca. Ne samo da je Shikibu bila obrazovana (kroz glavninu povijesti rijetkost za žene, pogotovo oko 1010. godine), već je naučila čitati i pisati i na japanskom i na kineskom. Istraživači(ce) književnosti pretpostavljaju da je Shikibu bila udovica i članica elitne plemićke obitelji; spomenuti faktori nesumnjivo su bili od presudne važnosti za njeno pisanje, no činjenica da je ova japanska žena prije gotovo 1.000 godina praktički stvorila čitav koncept pisanja fikcije (davno prije nego su bijeli muškarci koji dominiraju suvremenim književnim kanonom uopće rođeni) prilično je nevjerojatna.

6. Amelia Earhart

{slika}

Iako su braća Wright s prvim zračnim jedrilicama eksperimentirala svega nekoliko desetljeća ranije, Ameliji Earhart nije trebalo dugo da uđe u avijatičarske vode: pilotsku dozvolu dobila je već 1923. godine, a pet godina kasnije postala je prvom ženom koja je preletjela Atlantski ocean. Earhart konvencijama nije prkosila samo u javnom životu – na dan vjenčanja napisala je pismo svom budućem mužu u kojem je navela sljedeće: “Ne očekujem od tebe da slijediš neki srednjovjekovni kodeks vjernosti meni, niti ga sama namjeravam slijediti”. Iako je njena impresivna karijera naglo prekinuta kad je nestala pokušavajući preletjeli zemaljsku kuglu 1937. godine, jasno je da Earhart nije dopuštala da ju ograniče rodne konvencije: činila je upravo ono što je htjela.

7. Dr. Elizabeth Blackwell 

{slika}

Blackwell je radila kao učiteljica sve dok joj njena bliska prijateljica – žrtva liječničkog nemara – nije povjerila da bi zacijelo manje patila da se o njoj brinula liječnica.Dokazano je da su liječnici u viktorijansko doba drugačije tretirali muške i ženske pacijente, te da se ženskom zdravlju u to vrijeme nije pripisivalo veliko značenje, niti ga se dovoljno razumjelo.To neprijateljstvo prema ženskom zdravlju nije zaustavilo Blackwell, koja je postala prvom ženom koja je završila američku medicinsku školu i stekla zvanje doktorice medicine. Godine 1857. u New Yorku je otvorila ambulantu za siromašne žene i djecu s još dvije kolegice: njenom sestrom, dr. Emily Blackwell i dr. Marie Zakrzewskom. Iako je na polju medicine seksizam prisutan i dan-danas, ne bi bilo pretjerano ustvrditi da su Blackwellina izuzetna postignuća zauvijek promijenila  praksu i oblike liječenja žena.

8. Maria W. Stewart 

{slika}

Iako na njeno ime (nažalost) nećemo naići u velikom broju povijesnih knjiga, Stewart je višestruka pionirka: prva je Amerikanka koja je održala govor pred “miješanom” publikom (članovi publike različitih rodova i rasa), te jedna od prvih Afro-Amerikanki koje su održale govor u javnosti uopće. Osim same naravi njenih govora, nevjerojatan je i sam njihov sadržaj: Stewart je bila strastvena borkinja za ženska prava i ukidanje ropstva. Ne treba posebno naglašavati da su oba stava u prvoj polovici 19. stoljeća bila izuzetno smjela te da je njihovo promicanje bilo vrlo riskantno (pogotovo za jednu Afro-Amerikanku). No Stewart je bila uvjerena da će povijest pokazati da su njeni stavovi ispravni, te je bez obzira na sve hrabro izražavala svoje mišljenje.

9. Madam C.J. Walker

{slika}

Ma što mislili o kapitalizmu, prva Amerikanka koja je postala milijunašicom (i koja je svoje bogatstvo zaradila, a ne naslijedila) zaslužuje vašu pozornost. Provevši djetinjstvo u branju pamuka i obavljanju kućanskih poslova, Walker jeostvarila svoje snove i pokrenula vlastiti posao. Prepoznavši potrebu za kozmetičkim preparatima za kosu za Afro-Amerikanke, Walker je odlučila stvoriti takvu vrst proizvoda i potom ga prodavati od vrata do vrata. Ti su se napori razvili u poslovno carstvo koje je obuhvaćalo tvornicu preparata za uljepšavanje, profesionalne prodavače i školu ljepote. Walker ipak nije žudjela za bogatstvom i bila je poznata po svojoj filantropiji: davala je velikodušne priloge za stipendije, brigu o starijima i udrugu NAACP (National Association for the Advancement of Coloured People). Iako se na putu do vrha nije vodila uputama iz nekog vodiča za brzo bogaćenje za Afro-Amerikanke, uspjela je steći golemo bogatstvo i prokrčiti put budućim poslovnim ženam.

10. Pauli Murray 

{slika}

Pauli Murray za života je igrala mnogo uloga, pri čemu je svaka impresivnija od one prethodne. Krajem 40-ih godina 20. stoljeća postala je odvjetnicom za građansko pravo; spomenuto postignuće doima se naročitodojmljivim imamo li na umu činjenicu da je samo nekoliko desetljeća ranije ženama općenito (i Afro-Amerikankama naročito) bilo zabranjeno postati odvjetnicama. Godine 1951. Murray je objavila knjigu naslovljenu Statesʼ Laws on Race and Color koju je Thurgood Marshall opisao kao “Bibliju za odvjetnike/ice za građansko pravo”. Godine 1960. predsjednik John F. Kennedy imenovao je Murray članicom Odbora za građanska i politička prava. Spomenutu je platformu koristila kako bi naglasila važnu ulogu koju su žene odigrale u borbi za građanska prava. Godine 1977. Murray svom impresivnom životopisu dodaje mjesto prve afro-američke episkopalne svećenice. Kao Afro-Amerikanka u borbi za građanska prava, Murray se nesumnjivo susretala s brojnim preprekama. Srećom, odbila se s njima pomiriti i nepokolebljivo se nastavila baviti onime što je osjećala kao svoj poziv. Zbog svega toga, uvelike je zaslužna za prava i slobode koje žene uživaju i danas.

 

Prevela i prilagodila Nada Kujundžić