‘Pozovite Erdogana da zaustavi svoje nasilne rasističke politike’

Krajem srpnja započele su zračni napadi turskih snaga na baze Kurdistanske radničke stranke (PKK) u sjevernom Iraku, koji su ujedno označili početak kraja mirovnog procesa pokrenutog 2012. godine između tadašnjeg turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana i vođe PKK-a Abdulaha Ocalana. Posljednjih dana stižu vijesti o ubijenim kurdskim civilima u gradu Cizre na jugoistoku Turske u kojem je uveden policijski sat, a Nacionalni Kongres Kurdistana upozorava na stotine ozlijeđenih kurdskih civila u većim gradovima zapadne Turske.

Svjetske agencije javljaju da su turske snage sigurnosti u četvrtak zaustavile skupinu prokurdskih političara u njihovu maršu u grad Cizre u kojem je policijski sat proteklog tjedna uzrokovao humanitarnu krizu i u kojem je ubijen 21 civil. Prokurdski političari kažu da se civili u gradu, u kojem je zbog borbi uveden policijski sat, nalaze u teškoj situaciji s nestašicama hrane i vode, a na društvenim mrežama pojavile su se fotografije koje prikazuju užasno stanje u gradu.

{slika}

{slika}

Nacionalni kongres Kurdistana (KNK), koalicija organizacija i pojedinaca iz svih dijelova Europe, osnovana od strane prognanih kurdskih političar/ki, pravnika/ca i aktivista/kinja, u priopćenju poziva međunarodnu zajednicu da reagira i pozove predsjednika Erdogana da prestane s politikama nasilja. “Stotine kurdskih civila ozlijeđeno je, a nekoliko ih je ubijeno u zapadnim dijelovima Turske. Policija je sudjelovala u napadima protiv turskih civila. Predsjednik Tayyip Erdogan i njegov AKP potaknuli su fašističke, nacionalističke i rasističke skupine na prosvjede i formiranje grupa za linčovanje koje su sudjelovale u teroriziranju kurdskh civila tako što su napale domove Kurda i kurdkinja u različitim distriktima Istanbula, Ankare i ostalih gradova”, stoji u priopćenju.

“Slijedeći stalne Erdoganove provokacije, pro-AKP rasističke i fašističke grupe sudjelovale su u koordiniranim napadima protiv kurdskih civila, uključujući napade na kurdske trgovine, kuće, tvrtke i sjedišta HDP-a. Stotine ljudi u zapadnoj Turskoj ozlijeđeno je u ovim napadima, a nepoznat broj ljudi je ubijen. Tisuće Kurda i Kurdkinja trenutno je zatvoreno u prostorima HDP-a, gdje su potražili sigurnost pred ruljom. Te su grupe razbile prozore, skandirale antikurdske i anti-HDP slogane, a lokalna policija nije reagirala kako bi zaustavila taj teror”, poručili su iz KNK-a i istaknuli da ovo, još od početka turskog rata s Kurdima prije 32 godine, prvi put da je broj žrtava u ovako velikom rasponu.

{slika}

{slika}

“Erdogan i AKP direktno, eksplicitno i namjerno izazivaju rasne i nacionalističke sukobe. Prije dva dana Erdogan je dao službeni nalog policijskim snagama da pucaju na civile ako ih smatraju “prijetnjom”. Također je pozvao građanke i građane da prijave druge civile za koje smatraju da se ponašaju “sumnjivo”. Ovo je pokušaj podjele društva i promicanje unutarnjeg sukoba među etničkim skupinama te stimuliranje antikurdskog rasizma”, objašnjavaju iz KNK-a politike vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP) i njena osnivača Tayyipa Erdogana.

KNK upozorava i na napade na ljevičarsku prokurdski orijentiranu Narodnu demokratsku stranku (HDP) posljednjih dana. HDP je na posljednjim izborima u lipnju (koji će se zbog neuspjeha u formiranju vlade ponoviti 1. studenog) s 13 posto glasova ostvarila povijesni uspjeh i ušla u parlament, a podršku su stranci pružile i turske feministkinje. “Do sad se dogodilo 128 napada na sjedišta HDP-a tijekom kojih se HDP-ovi znakovi i slogani strgani i zamijenjeni turskim zastava. Drugi su prostori zapaljeni. Zaustavljaju lokalne međugradske autobuse te provjeravaju osobne iskaznice civilima kako bi utvrdile tko je Kurd ili Kurdkinja, a tko nije. Kada su vozači autobusa pokušali otjerati rulju, intervenirala je policija, zaustavila autobus, što je dovelo do daljnjih napada na vozače i civile. U nekim je slučajevima policija sudjelovala u napadima na strani fašističke rulje protiv kurdskih civila”, navode u priopćenju.

“Napadi na kurdske domove, civile i susjedstva još traju i stotine tisuća Kurda i Kurdkinja u ovim većim gradovima trenutno se nalaze u izravnoj opasnosti. Pozivamo međunarodnu zajednicu da stane uz kurdski narod u svjetlu ovih uznemirujućih i očito koordiniranih napada te da odmah djeluje i pozove Erdoganovu vladu da zaustavi svoje nasilne, rasističke politike koje uzrokuju podjele“, poručuju iz Nacionalnog kongresa Kurdistana.

{slika}

The National Geographic u vlasništvu Ruperta Murdocha

Časopis The National Geographic bio je neprofitna publikacija od svojih početaka 1888. godine, no izgleda da je tome došao kraj. Magazin sa zaista dugom poviješću pridružio se utrci za profitom preko 725 milijuna dolara vrijednog ugovora s tvrtkom 21st Century Fox, zabavne kompanije u vlasništvu Ruperta Murdocha.

Murdoch je poznat po vrlo odlučnom odbijanju priznavanja postojanja klimatskih promjena, a njegovo medijsko carstvo Fox služi kao primarni izvor dezinformacija o globalnom zatopljenju. Što samo po sebi ne bi bilo nešto osobito, da jedna od misija National Geographic Societyja nije davanje financijske pomoći znanstvenicima/cama koji/e se upravo time bave.

Kako će izgledati jedan od vodećih svjetskih časopisa o prirodi i okolišu nakon što ga preuzme ovaj medijski mogul, i što će to značiti za informiranje ljudi o klimatskim promjenama, ostaje tek vidjeti.

Republikansko viđenje reproduktivnih prava

Bitka za nominaciju za predsjedničkog kandidata republikanaca izrodila je iznenađujuće intenzivne napade na reproduktivna prava žena. I to ne samo na pravo na pobačaj, nego i na neke od najobičnijih metoda kontracepcije.

Prebacivanje na agresivne konzervativne stavove stoji u direktnom kontrastu s nastupima posljednjih pet predsjedničkih kandidata od kojih su svi pokušavali smanjiti važnost društvenih problema. U dosadašnjim nadmetanjima republikanaca, šesnaestero kandidata/kinja je istaknulo stavove protiv pobačaja; iznimka je George Pataki, bivši guverner New Yorka, koji je pro-choice.

Još značajnije, većina najistaknutijih kandidata – Marco Rubio, Scott Walker, Ted Cruz, Ben Carson, Rand Paul i Mike Huckabee su, primjerice, u jednom trenutku rekli da se protive pobačaju čak i u slučaju silovanja ili incesta, što je stajalište koje je odbačeno od strane svih ranijih nositelja stranačkih standarda, od Georgea H. W. Busha do Mitta Romneya. Radeći to, ovih šest kandidata se nije samo postavilo protiv većine biračkog tijela, nego i protiv većine republikanskih glasača.

Gallup istraživanje iz 2011. godine otkrilo je da od glasača/ica koji naginju republikancima, njih 59 posto smatra da bi pobačaj trebao biti legalan “kad je trudnoća uzrokovana silovanjem ili incestom”. Anketa NBC-a i Wall Street Journala je 2013. godine obznanila da u cijeloj državi 10 posto glasača/ica smatra da bi “pobačaj trebao biti ilegalan bez ikakvih iznimaka”. Isto je tako značajno i to da 15 trenutnih republikanskih predsjedničkih kandidata, uključujući Jeba Busha, Chrisa Christiea i Carly Fiorine, smatraju da život počinje začećem.

Ovakav stav izlaže svih petnaestero kandidata politički skupoj debati o kontracepciji u kojoj bi morali birati između odmicanja od svojih podupiratelja koji su protiv pobačaja ili odmicanja od više od šest milijuna žena koje koriste intrauterine naprave i otprilike tri milijuna žena koje su uzele tabletu za “dan poslije” nakon seksualnog odnosa bez zaštite u posljednjoj godini dana. Potencijalni politički raspad zbog kontracepcije može se vidjeti u tome što je, prema Guttmacher Institutu koji podržava reproduktivna prava, 2008. godine polovica od 6.6 milijuna trudnoća u Sjedinjenim Državama bila neplanirana.

Zapravo, svaka velika grupa koja se protivi pobačaju zauzima poziciju da život počinje oplodnjom. Svaka metoda kontracepcije koja “može spriječiti implantaciju, ako do oplodnje dođe” prema tome označava kraj ljudskog života. Organizacije koje se protive pobačaju su primile podršku brojnih liječnika/ica i istraživača/ica koji dijele njihovo uvjerenje da život počinje oplodnjom.

Jim Sedlak, potpredsjednik Američke lige života, objasnio je svoj stav u odgovoru na moj upit: “Svaki ljudski život počinje u Fazi 1a – početak procesa oplodnje. Prema proizvođaču, jedna od metoda djelovanja IUD (intrauterine naprave) je da spriječi implantaciju već stvorenog ljudskog bića. To rezultira smrću tog ljudskog bića. Većina razumnih ljudi to prepoznaje kao pobačaj. Pilula za “dan poslije” je zapravo megadoza običnih kontracepcijskih pilula. Proizvođači tih proizvoda tvrde da djeluju tako da sprječavaju implantaciju. Stoga, da, to jest vrsta pobačaja”.

Sukladno ovoj logici, predsjednički/e kandidati/kinje koji/e pokušavaju živjeti po standardima koje je postavio Sedlak i ostali iz zajednice koja se protivi pobačaju moraju se onda složiti s tim da korištenje IUD-a i pilula za “dan poslije” također rezultiraju pobačajima.

Američki fakultet za porodničare/ke i ginekologe/inje osporava te argumente. Umjesto raspravljanja o pitanju kad počinje život, u radu “Hitna kontracepcija i intrauterine naprave nisu vrste pobačaja” oni tvrde da “je došlo do trudnoće tek sa smještanjem oplođene stanice”. Drugim riječima, kontracepcijske naprave koje djeluju prije tog smještanja ne okončavaju trudnoću jer trudnoća nije ni počela. Ministarstvo zdravlja i usluga za ljude ima sličnu definiciju trudnoće: “Trudnoća obuhvaća vrijeme od implantacije do poroda”.

Ured za hranu i lijekove odobrio je 20 kontracepcijskih metoda, od kondoma za muškarce do spermicida. Oštri/e protivnici/ce pobačaja su protiv četiri od tih dvadeset – dvije vrste “pilula za dan poslije”, Plan B i Ella i dvije vrste intrauterinih naprava, Paragard i Mirena – u vjeri da te metode sprječavaju smještanje jajašaca, koja su bila uspješno oplođena spermijem, u maternicu.

U ožujku 2014. godine, u odluci o Hobby Lobbyju, Vrhovni je sud odlučio da budući da “vlasnici triju bliskih profitnih korporacija imaju istinska kršćanska uvjerenja da život počinje začećem i da bi obeščastilo njihovu religiju kad bi olakšali pristup kontracepcijskim lijekovima ili napravama koje djeluju nakon te faze”, ove komapanije mogu odbiti pokrivanje za ove četiri vrste kontracepcije u sklopu zdravstvenog osiguranja.

Postoje neslaganja o tome sprječavaju li intrauterine naprave implantaciju oplođene stanice. Internet stranica zdravstvene njege Sveučilišta u Michiganu, dizajnirana kako bi pružala jasne informacije studentima/icama i zaposlenicima/icama, kaže: “oba tipa intrauterinih naprava sprječavaju oplodnju stanice na način da se ošteti ili ubije spermij. Intrauterine naprave također utječu na endometrij (gdje se oplođena stanica smješta i raste)”. Dodaju i da bakrena intrauterina naprava čini endometrij lošim mjestom za smještanje i rast oplođene stanice. Internet stranica Sveučilišta u Columbiji na pitanje: “kako djeluju intrauterine naprave?” odgovara: “Točni mehanizmi nisu u potpunosti poznati, ali intrauterine naprave mogu raditi na način da zaustave spermij u dolasku do stanice ili na način da promijene endometrij kako bi spriječili oplođenu stanicu da se poveže s maternicom”.

Pisao sam Kate Connors s Američkog fakulteta za porodničare/ke i ginekologe/inje kako bih je upitao što ACOG (American College of Obstetricians and Gynecologists) kaže o tvrdnji pro-lifera da intrauterine naprave mogu spriječiti implantaciju oplođene stanice. Odgovorila mi je: “Tu stvari postaju malo mutnije. Bakrene intrauterine naprave mogu spriječiti implantaciju oplođene stanice, ali to je rijetko. Generalno, one rade na način da ubiju ili blokiraju spermij”. Čak da i sprječavaju implantaciju, Connor dodaje, “sukladno zakonu i medicini, to nije trudnoća. Intrauterine naprave ne mogu prekinuti trudnoću, ako je stanica implantirana”.

Široko istraživanje otkrilo je da su intrauterine naprave izrazito pouzdane i sigurne i, kao rezultat toga, broj korisnica rapidno raste. Prema Centrima za kontrolu bolesti i prevenciju, među ženama u dobi od 15 do 44 godine korištenje intrauterinih naprava  naraslo je od manje od 1 posto 1995. godine do 6.4 posto u periodu 2011. do 2013. godine. Kaiser Family Foundation izvjestila je o još većem korištenju, 10.7 posto u periodu 2011. do 2013. godine, što znači da je broj žena u ovoj dobnoj skupini dosegao visoka 62 milijuna.

Kad sam pitao neke istaknute republikanske kandidate/kinje da objasne svoj stav o kontracepciji, odbijali su ići u detalje. Poslao sam kandidatima e-mailove s ovim osnovnim pitanjima: “Vjerujete li da život počinje u trenutku kad je stanica oplođena? Ili vjerujete da život počinje kad stanica završi sa smještanjem? Vjerujete li da korištenje intrauterinih naprava ponekad ili uvijek rezultira abortusom? Vjerujete li da pilula za “dan poslije” rezultira abortusom?”

Kristy Campbell, glasnogovornica Jeba Busha, je napisala: “Da, osim u slučajevima opasnosti po život za majku, silovanja i incesta. On podržava Zakon o zaštiti nerođenog djeteta sposobnog osjetiti bol“. Kao guverner Floride, napisala je, “Bush je prestao financirati PlannedParenthood i poduzeo je dodatne mjere za zaštitu nevinog života tako što je podržao zabranu pobačaja u kasnijoj fazi trudnoće, borio se za ustavni amandman po kojem o pobačaju maloljetnica moraju biti obaviješteni njeni roditelji i tako što čini sve što može da promovira posvajanje”.

AshLee Strong, glasnogovornica Scotta Walkera, guvernera Wisconsina, odgovorila je na moj upit ovako: “Guverner je 100 posto za život. Shvaća što nam govori znanost, a to je da je nerođeno dijete upravo to – dijete, i zato zaslužuje zaštitu”.

Rick Tyler, glasnogovornik Teda Cruza, senatora iz Texasa, odgovorio je bez objašnjavanja: “Život od začeća, bez iznimaka”.

Anna Epstein, glasnogovornica Carly Fiorine, poslala je poveznicu na video zapis govora od 15. siječnja 2015. koji je Fiorina dala Haritage Foundationu u kojem kandidatkinja ne odgovara na pitanje koje sam postavio.

Alex Conant, direktor za komunikacije senatora Marca Rubia, i Chris Schrimpf, glasnogovornik za Johna Kasicha, guvernera Ohioa, nisu odgovorili mojim višestrukim upitima.

U javnim izjavama, Rubio i Ben Carson pokušavali su obuhvatiti obje strane. Dvojac je objavljivao da vjeruju da život počinje začećem. U isto vrijeme, Rubio i Carson su poduprli korištenje intrauterinih naprava i pilula za “dan poslije”, unatoč prevladavajućem mišljenju zajednice koja se protivi pobačaju da korištenje ovih kontracepcijskih naprava rezultira abortusom. Bit će zanimljivo pratiti njihove odgovore kad se suoče s konzervativcima u nastavku kampanje.

Još zanimljivije će biti pratiti pratiti kretanje namjera žena za glasanje kako se 8. studeni 2016. približava. Godine 2012. Mitt Romney pobijedio je među muškarcima 52 – 45, ali je izgubio izbore jer su žene (koje su tada činile 53 posto biračkog tijela) podržale Obamu 55 – 44. Romney je pobijedio kod udanih žena za relativno skromnih sedam bodova, 53 – 46, ali je bio uništen među ženama koje su same, 67 – 31.

Da bi pobijedili na predsjedničkim izborima, republikanci očito moraju popraviti svoje brojke među ženama, ali čini se da njihov pristup reproduktivnim pravima otežava ostvarenje tog cilja.

Daljnje pojačavanje prepreka za republikance predstavljaju trenutni napori stranke da se prestane financirati Planned Parenthood i neprekidan napor da se smanji broj klinika za pobačaje u državama u kojima su na vlasti republikanci.

Taj napor uključuje zakone koji efikasno zatvaraju takve klinike zahtijevajući, kao u slučaju Teksasa, da liječnik koji izvodi ili izaziva pobačaj mora, na dan kad se izvodi pobačaj, imati aktivne priznate povlastice u bolnici koja je smještena najdalje 30 milja od lokacije u kojoj se izvodi pobačaj i da klinike moraju imati “minimalne standarde ambulantnih kirurških centara”; tražeći od žena da se podvrgnu (ponekad invazivnim) procedurama ultrazvuka prije nego što im se dopusti pobačaj; i uvođenju ograničenja za pokrivanje pobačaja u privatnim planovima zdravstvenog osiguranja.

Sukobi oko reproduktivnih prava su unutar republikanske stranke i društvenog konzervativnog pokreta neizbježni. Oni rezultiraju iz činjenice da ideološka čistoća – moralni apsolutizam – pokreta protiv pobačaja dolazi u sukob s daleko kompleksnijim pogledima i pragmatičnosti biračkog tijela, uključujući mnoge konzervativne republikance.

Desetljećima je republikanska stranka dolazila do političkog uspjeha boreći se protiv seksualnih i feminističkih revolucija. Ono što nam predstoji vidjeti jest predstavljaju li užareni stavovi izgovoreni protiv pobačaja i prigovori ključnim oblicima kontracepcije duboku odlučnost za borbu do samog kraja ili će se ugasiti baš kad će stvari postati ozbiljnije. 

Preveo i prilagodio Tomislav Mikulin

Centar za građansku hrabrost organizira humanističke radionice za djecu

Centar za građansku hrabrost i ove školske godine nudi humanističku edukaciju za djecu – ovaj put kao godišnji program u kojem će se djeca kroz niz predavačkih i interaktivnih aktivnosti moći upoznati i učiti o temama kao što su humanizam, feminizam, ljudska prava, građanska hrabrost, znanost i umjetnost.

Program se sastoji od 10 radionica koje ce se odrzati jednom mjesečno, subotom, u razdoblju od rujna 2015. do lipnja 2016., a u terminu od 10 do 13 sati (za djecu od 2. do 4. razreda) i 13 do 16 sati (za djecu od 5. do 8. razreda) u Zagrebu u prostorijama Centra za ženske studije (Dolac 8). Ukoliko je vaše dijete već pohađalo humanističku radionicu, a ponovno biste ga željeli uključiti to svakako možete učiniti te će dijete biti uključeno u grupu starije djece (od 5. do 8. razreda) neovisno o njegovoj dobi.

Radionice će se održavati i u Osijeku za djecu od 2. do 6. razreda za vrijeme školske godine od rujna do lipnja. Radionica se sastoji od deset mjesečnih susreta i traje tri sata, najčešće od 11 do 14 sati.

Vrijeme trajanja je okvirno 3 sata, no ponekad se može produžiti na 4 sata ovisno o sadržaju pojedine radionice budući da je u sklopu određenih radionica planirana terenska nastava odnosno posjet muzejima, umjetničkim događanjima i slično. O detaljima svake radionice informacije će biti na vrijeme proslijeđene.

Centar za građansku hrabrost je neprofitna udruga, pa za sada godišnji program humanističke radionice mogu ponuditi samo članovima i članicama Centra. Ako želite da Vaše dijete sudjeluje u radionicama i brojnim drugim aktivnostima, postanite tzv. “solidarni/a član/članica” Udruge ispunjavanjem obrasca i uplatom od 400 kn (moguće su uplate u ratama).

Prva radionica kreće 26. rujna, a svoju djecu možete prijaviti ovdje.

Povezivanje mladih feministkinja u Bruxellesu

Ljetna feministička škola European Women’s Lobbyja (EWL) pod nazivom Agora održana je od 2. do 6. rujna u Bruxellesu. U programu je sudjelovalo pedeset mladih feministkinja iz cijele Europe, od kojih desetak s Balkana. EWL je najveća mreža ženskih organizacija iz Europske unije, a jedna od njihovih glavnih misija je stvarati feminističku Europu.

U sklopu škole, posjetile smo Europski Parlament i razgovarale s dvije zastupnice, Ulrike Lunacek i Mariom Arena. Govorile su nam o svojim političkim putovanjima i naglasile kako im je veoma drago vidjeti toliko mladih feministkinja te kako je bitno suočiti se s osnovnim uzrocima opresije. Marie Arena je istaknula kako “biti feministkinjom nije biti agresivna, nego radikalno tražiti svoja prava. Ne moramo biti kao muškarci da bi nešto postigle”. Razgovarale smo i o činjenici da EU ne provodi jasne akcije s ciljem pomoći izbjeglicama, a u znak podrške istima napravljen je i flashmob video. Mlade feministkinje su, držeći poruke dobrodošlice, na više jezika naglasile kako je važno prihvatiti ljude, a video možete pogledati na ovom linku.

Radionice su jednim dijelom bile vođene od strane samih polaznica, i to u Knowledge Caffe, odnosno vremenu koje je bilo posvećeno predavanju aktivistkinja aktivistkinjama. Kao pripadnice grasroot organizacija, podijeljene u nekoliko skupina, govorile su o javnom nastupu, pomoći ženama silovanim od strane ISIS terorista, feminizmu i umjetnosti, pravu na pobačaj i edukaciji o seksualnom i reproduktivnom zdravlju, CEDAW Konvenciji itd. Open space je poslužio kao neformalnija razmjena iskustava o određenoj temi i poligon za osmišljavanje novih akcija.

Jedan od projekata stvorenih u Agori je i European young feminist blog, za kojeg se osnivačice nadaju da će biti zbirno mjesto za feministkinje Europe na kojem će se sakupljati novosti i relevantni izvori informacija. 

Kao mlade feministkinje, zaključile smo kako su mehanizmi opresije današnje Europe kompleksni i imaju više strana i uzroka te je važno boriti se protiv njih na jedan multidiscipliniran način, i to na svim razinama: preko školstva do udruga koje rade na terenu, od prezentacije u medijima do potpunog pristupa znanstvenim podacima i činjenicama.

Za kraj bi naglasile koliko je važno kreiranje sigurnog ženskog prostora. Tijekom škole, više puta moglo se čuti koliko je sudionicama bio važan osjećaj pripadnosti, prostor u kojem bez osuđivanja mogu izraziti vlastite stavove i mišljenje, mjesto na kojem se ne moraju unedogled objašnjavati i mjesto na kojem mogu pokazati ranjivost bez straha za vlastitu sigurnost. 

Aplikacijom protiv seksističkih reklama

Feministička skupina lansirala je novu mobilnu aplikaciju kao pomoć u borbi protiv seksističkog oglašavanja. Aplikacija NotBuyingIt nastala je kao nadogradnja istoimene kampanje na Twitteru, koja je poticala korisnike/ice da tweetaju primjere seksističkih reklama i pozivaju na bojkot tih brendova, a nabaviti je možete ovdje.

Aplikaciju je stvorila feministička skupina The Representation Project, koja stoji iza filma iz 2011. godine “Miss Representation“, a u opisu u trgovini aplikacija stoji: “S aplikacijom #NotBuyingIt možeš stvoriti, uključiti se i osvojiti kampanje protiv seksizma u medijima”.

Aplikacija sadrži naslovnu stranicu nalik Twitteru koja omogućuje stavljanje i dijeljenje slika seksističkih reklama, kao i prostor za kampanje koji je fokusiran na pojedine brendove. U području “Pobjede” nalaze se brendovi koji su odgovorili na kampanju protiv seksističkih reklama. Posljednji je primjer Go Daddy, registar internetskih domena, koji je promijenio seksističke prikaze u svojim reklamama nakon uspješne kampanje.

S obzirom na brojne primjere iz našeg medijskog prostora, ova aplikacija bi mogla vrlo dobro poslužiti.