Najveći broj izbjeglica nakon Drugog svjetskog rata – poštujte njihova prava

Diljem Europske unije u riziku od siromaštva je čak 26 milijuna djece.

Upozorila je na to Agencija Europske unije za temeljna prava (Fundamental Rights Agency – FRA) u svom godišnjem izvješću za 2014. godinu, u kojem donosi detaljan pregled stanja temeljnih prava u zemljama članicama EU, pa tako i u Hrvatskoj.

Agencija ocjenjuje kako u Europskoj uniji postoji visoka razina diskriminacije, ponajviše u području zapošljavanja.

Posebnu pozornost u izvješću posvetili su informaciji o diskriminaciji pripadnika/ca manjinskih etničkih grupa, uključujući migrante i izbjeglice, i to pri zapošljavanju, obrazovanju te korištenju zdravstvenih usluga. Znatan problem je neprijavljivanje slučajeva diskriminacije, a terenska istraživanja Agencije pokazuju kako je diskriminacija mnogo prisutnija nego što je to vidljivo iz službene evidencije. Upozoravaju i na postojanje govora mržnje diljem EU, posebice na internetu.

Agencija podsjeća i na to da se prvi puta nakon Drugog svjetskog rata diljem svijeta nalazi više od 50 milijuna izbjeglica, te daje zemljama članicama niz preporuka, s ciljem osiguravanja poštovanja temeljenih prava.

Važno je istaknuti i to da se Hrvatska u izvješću navodi kao pozitivan primjer, te ističu kako je službenicima/cama u Hrvatskoj koji/e rade s imigrantima i imigrantkinjama osigurana posebna edukacija. Uz to, navode i kako učenici/e unutar obrazovnog sustava uče o različitosti i interkulturalizmu.

Podaci za Hrvatsku prvi su se puta našli u prošlogodišnjem izvješću, nakon ulaska Hrvatske u EU.

 

Biti žena u Moskvi: Zar vas ne zanimaju i frizure astronauta?

Kad se Jelena Serova prošlog rujna pripremala ispisati novu stranicu u povijesti kao prva Ruskinja koja će posjetiti Međunarodnu svemirsku postaju, na tiskovnoj konferenciji prije uzlijetanja dominirala su pitanja o tome kako će se njena jedanaestogodišnja kći nositi s majčinim odsustvom, te kako će astronautkinja uređivati svoju kosu u bestežinskom stanju. “Mogu li i ja vas nešto upitati?”, rekla je Serova, inžinjerka s prestižnog Moskovskog zrakoplovnog instituta. “Zar vas ne zanimaju i frizure mojih muških kolega?”

Od državnih dužnosnika koji tvrde da bi sredovječnim muškarcima trebala biti dozvoljena ženidba s tinejdžericama jer se žene često “smežuraju” do 27 godine, do nedavnog lansiranja web-stranice Tittygram ili “Uber for Boobs”, izgleda da ne prođe niti dan, a da se u moskovskim medijima ne pojavi priča o seksizmu.

Pa ipak, daleko od toga da su žene u glavnom gradu Rusije građani/ke drugog reda. Serovoj se kao pionirka pridružuje Elvira Nabiullina, guvernerka Ruske centralne banke i prva žena na takvoj poziciji u skupini država članica G8. Osamnaest od 45 zastupnika/ica moskovske gradske Dume su žene, uključujući novu predsjednicu Komisije za ekonomsku i financijsku politiku – portfelj koji su tradicionalno dobivali muškarci (40 posto možda nije savršeno, ali je bolje nego stanje od 14 posto u državnoj Dumi).

U Moskvi se ženama nudi niz novih servisa – od novih poslovnih inkubatora za poduzetnice do startupova kao što je sokol-mama.ru, koji povezuje mame i dadilje. U umjetnosti, poduzetništvu, filmu, tehnologiji i, uostalom, u mnogim drugim područjima, buja mnoštvo ženskih talenata odgovornih za neke od najuzbudljivijih projekata u Moskvi. Ponekad se uistinu čini da se na velik dio moskovskog mladog, obrazovanog, liberalnog društva, mnoga ruska pravila i društveni stavovi – uključujući spolnu diskriminaciju – ne odnose.

{slika}

Međutim, stanje je daleko od idealnog. Iako žene čine 40 posto moskovske gradske Dume, one drže samo 10 od 65 pozicija u moskovskoj gradskoj upravi, i uz to često mijenjaju svoje stavove nakon izbora. “Političarke u parlament uvijek ulaze kao feministkinje i predstavnice ženskih prava, ali se – zbog napredovanja u svojoj političkoj karijeri – pretvaraju u besramne spasiteljice tradicionalnih vrijednosti”, kaže Ekaterina Dementjeva, glavna urednica Afiše, popularnog online portala posvećenog kulturi i zabavi. Rezultat je prolife i profamily stajalište čije je propitivanje postalo politički tabu. “To stigmatizira stvarnost u kojoj su brojne žene same te samohrane majke”. (Stopa smrtnosti muškaraca u Rusiji vrlo je visoka, osobito onih radno sposobnih, a 2012. godine Rusija je imala najvišu stopu razvoda u svijetu.)

Zaštita tradicionalnih vrijednosti i usmjeravanje prema sve snažnijem konzervativizmu u društvu jedan je od kamena temeljaca predsjedničkog mandata Vladimira Putina. To mu ne dopušta samo da koherentnom ideologijom ujedini Ruse/kinje, nego i da repozicionira Rusiju kao globalnu silu u opoziciji prema liberalnom i moralno posrnulom Zapadu. Uz naširoko propagiran zakon koji zabranjuje “gej propagandu”, došlo je i do novog napada na pravo na pobačaj: 2013. godine Rusija je zabranila promicanje pobačaja i sada je fokus parlamentarnih rasprava na izuzimanju pobačaja s popisa usluga pokrivenih zdravstvenim osiguranjem. “Vlada uistinu pojačano propagira tradicionalne rodne uloge, osobito vezano uz pitanje rađanja”, kaže Maria Dudko, suosnivačica ljetne škole rodnih studija u Moskvi. “Potiču žene da nemaju samo jedno, već dvoje ili čak troje djece. To je glup način rješavanja demografskog problema”.

U moskovskim medijima i na društvenim mrežama napokon je pokrenuta diskusija kojom se u prvi plan stavljaju problemi žena kao što su pobačaj i obiteljsko nasilje, ali i – vrlo kontroverzno – feminizam. “Feminizam će kao riječ i dalje biti asocijativno povezan sa članicama Pussy Riota koje skaču po crkvi, a to znači da provladini mediji imaju dopuštenje proglašavati ga nečim zlim”, ističe Dudko. “Pozitivna posljedica toga je činjenica da mali liberalan dio moskovskog društva postaje spremniji raspravljati o tome što feminizam zapravo predstavlja”.

Iz toga i proizlazi uspjeh Wonderzinea, časopisa namijenjenog ženskoj publici koji se reklamira kao inteligentna alternativa tipičnim časopisima za žene. Od svog lansiranja 2013., s glavninom čitateljstva smještenim u Moskvi, pokrio je teme koje se kreću od feminizma, preko doživljaja vlastitog tijela (body image), do “ženske mizoginije”, potrebe da se distanciramo od žena kako bi uspjele u muškom svijetu. “Svaka heroina s kojom razgovaramo, bila ona kozmonautkinja ili trenerica ženske nogometne momčadi u Moskvi, iznimno je željna progovoriti o diskriminaciji s kojom se susretala na svom putu”, kaže Olga Strahovskaja. Međutim, po vlastitom priznanju, Strahovskaja i njene prijateljice izolirane su od tradicionalne patrijarhalne Rusije. “Mi smo potpuno nova generacija. Kada promatram svoje prijateljice, vidim žene u tridesetima, koje nemaju djece i nisu u brakovima”, kaže ona. “Živimo sa svojim dugogodišnjim partnerima, ili živimo same. Dopustile smo same sebi da se ne uklopimo. Svoje živote želimo živjeti onako kako nama odgovara, pa nećemo nikad odrasti”.

“Taj paradoks – svijet iznimno uspješnih žena u seksističkom društvu – tipizirala je Varvara Meljnikova koja je s 30 godina postala ravnateljica Instituta za medije, arhitekturu i dizajn Strelka. Meljnikova kaže da joj to što je žena nikada nije bila prepreka u postizanju uspjeha u Moskvi, i da se zbog toga nikada nije osjećala diskriminiranom. Ipak, ističe neravnopravnost spolova u raznim odjelima Strelke: dok je na institutu za kulturu, i u restoranu i baru zaposlen otprilike jednak broj muškaraca i žena, na akademskim i konzultantskim pozicijama dominiraju muškarci.

“U Moskvi se mnogi poslovi odvijaju na neformalan način”, kaže. “Mnogi se ugovori sklapaju i važni pregovori odvijaju u restoranima ili barovima, u saunama i noćnim klubovima. No dobro, možda se ne sklapaju ugovori, ali u svakom slučaju vode se važni razgovori. Ponekad morate biti muškarac kako biste bili u tijeku s tim razgovorima“.

Istraživanje jednakosti spolova na radnom mjestu nudi dvosmislenu sliku. Izvješće Međunarodne organizacije rada iz 2014. otkriva jaz u visini plaća između muškaraca i žena, ali ističe kako bi žene imale višu plaću od muškaraca kada bi se odstranili diskriminatorni faktori poput “rađanja djece”.

{slika}

“Ako je žena sposobna i pametna, bit će zaposlena”, kaže Aljona Vladimirskaja, vlasnica agencije Pruffi koja se bavi lovom na talente u području medija i informacijskih tehnologija. Vladimirskaja tvrdi da se razlika u visini plaća između muškaraca i žena temelji na činjenici da su muškarci uspješniji u samopromociji. Ona smatra da se kod žena problemi počinju pojavljivati kada odluče imati djecu. “One odabiru obitelj i ne posvećuju dovoljno vremena svojim karijerama pa stoga gube”, kaže Vladimirskaja. “Bilo da su ženi 22 godine ili je ušla u 30-e, ako ima malo dijete, predstavlja rizik. Tvrtke ne žele zapošljavati žene s malom djecom: ako se djeca razbole, one moraju uzeti slobodan dan”.

U novije vrijeme, konzultantska tvrtka Grand Thorton proglasila je Rusiju vodećom državom u svijetu po stupnju jednakosti spolova na radnom mjestu; na čak 40 posto visokih pozicija u biznisu nalaze se žene – to je najviša brojka u svijetu. Zašto? Da, visok stupanj smrtnosti muškaraca, ali, osim toga, i odsutnost diskriminacije pri zapošljavanju – naslijeđe Sovjetskog Saveza.

Iako u Sovjetskom savezu službeni stav o jednakosti spolova nije uvijek bio provođen i u praksi, država je ženama osiguravala besplatnu brigu za djecu (vrtiće), pravo na pobačaj i mogućnost da lako zatraže/dobiju razvod. Sovjeti su poslali prvu ženu u svemir, dopustili ženama da upravljaju borbenim zrakoplovima na vojnim misijama u Drugom svjetskom ratu i osigurali im trećinu zastupničkih mjesta u Kongresu narodnih predstavnika. Međutim, i opet nije sve tako ružičasto: do 1981. stvoren je popis od 460 zanimanja – kao što su primjerice dimnjačar ili vozač vlaka u Metrou – koja su zabranjena za žene, jer su se smatrala opasnima za njihovo zdravlje. Taj popis postoji i danas.

Mijenja li se za Moskovljanke život nabolje ili nagore? Jedan od najpogubnijih problema glavnoga grada svakodnevni je seksizam koji obuhvaća sve – od uvredljivih komentara na ulici, do očekivanja da žena treba obavljati sve kućanske poslove i brinuti se za djecu, iako je i sama zaposlena.

To nije sve, kaže Irina Kosterina, koordinatorica programa posvećenog rodnoj demokraciji Fondacije Heinrich Böll: žene su i pod velikim pritiskom da u svakom trenutku izgledaju privlačno. Kosterina cilja na Jelenu Baturinu, jedinu rusku milijarderku, kao primjer žene čiji se izgled smatra važnijim od njenog uspjeha. “Ljudi kažu, ‘OK, zaista je uspješna i bogata, ali ružna je'”, ističe Kosterina. “U Rusiji je vrlo važno da uz to što su uspješne, žene budu i ženstvene. Morate biti sve.”

Ipak, neke žene odbijaju kapitulirati. Aljona Popova, zagovarateljica ženskih prava bez dlake na jeziku, atipična je Moskovljanka: 32 su joj godine, neudana je, ima petero posvojene djece i radi u području informacijskih tehnologija kao stručnjakinja za e-vladu.

“Kada sam se odlučila na posvojenje, prvo pitanje koje su mi uputili bilo je: imate li muža?”, kaže ona. “Imam dečka, imam vlastiti stan, i vlastiti auto, i vlastitu plaću, to je mnogo pluseva. Ali, s druge strane, velik je minus činjenica da nemam muža”. Taj nečuveni nedostatak muža pokazao se vrlo problematičnim kada se Popova kandidirala na parlamentarnim izborima 2011. godine. “Činjenica da sam žena bio je velik minus, a nedostatak muža bio je još jedan”, ističe ona. Izgubila je.

U kafiću Točka otsčeta u četvrti Sokol na sjeveru Moskve, Popova je okupila sedam žena koje su podijelile svoja osobna iskustva života u gradu. One koje imaju djecu složile su se da je balansiranje između karijere i majčinstva jedan od najvećih izazova u suvremenoj Moskvi, pogotovo zbog toga jer je jedan od gorućih problema visoka cijena jaslica i vrtića.

Popova, koja je i suosnivačica startupa Women, poduzetničkog inkubatora namijenjenog ženama u poduzetništvu, smatra da je taj problem doveo do porasta broja žena koje napuštaju velika poduzeća kako bi osnovale vlastite male tvrtke – pretvarajući tipično muško u potpuno žensko i radeći same za sebe. Alla Komissarova kaže da je napustila posao u financijskom sektoru kako bi pokrenula čokoladarnicu La Princesse Choco jer je shvatila da joj njena prijašnja karijera nije nudila razinu fleksibilnosti koja joj je bila potrebna kao majci dvoje djece. Još jedna članica skupine, Viktorija Paškova, s 26 godina je otvorila vlastiti odvjetnički ured fokusiran na obiteljsko pravo, nakon što se suočila s diskriminacijom na razgovorima za posao. “Samo bi me pogledali i rekli ‘Za dvije godine ćete biti trudni pa nam niste pametna investicija'”, ističe Paškova.

Ako te dvije žene imaju išta zajedničko s ostalim Moskovljankama, onda je to iznimno samopouzdanje. “Primijetila sam brojne promjene u zadnjih pet godina”, kaže Popova. “Prije, kada bih pitala žene što žele raditi, odgovor bi bio: Ja? Ne znam. Možda da pitam nekog stručnjaka. Možete li mi preporučiti nekog stručnjaka i neka je po mogućnosti muškarac? No sada u glavnom gradu razmišljamo na drugačiji način: ako je žena snažna, to je kao prvo normalno, a kao drugo – dobro jer predstavlja dobar primjer i šalje poruku: Da, ja to mogu”.

Prevela i prilagodila Petra Kos

Sjećanje na Josipa Reihla-Kira: Mirotvorac na nišanu

Centar za mirovne studije, Documenta, Srpsko narodno vijeće, Inicijativa mladih za ljudska prava i Antifašistička liga Hrvatske obilježavaju 24. godišnjicu smrti mirotvorca Josipa Reihla-Kira u Osijeku u srijedu, 1. jula s početkom u 13:20 sati.

Sjećanje na ovog mirotvorca započet će u Tenji gdje će se u 13:20 sati položiti ruže na mjestu na kojem je prije 24 godine ubijen Josip Reihl-Kir. Nakon toga održat će se Akademija za Josipa Reihla-Kira od 17 sati na Evanđeosko teološkom fakultetu u Osijeku (Cvjetkova 32), gdje će pozdravni govor održati profesor Peter Kuzmič kao predstavnik domaćina. Na Akademiji će o Josipu Reihlu Kiru, ali i o drugim mirotvorcima koji su ubijeni, uz moderaciju Borke Pavičević iz Centra za kulturnu dekontaminaciju iz Beograda, govoriti: Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije,  osječka književnica Ivana Šojat Kuči osvrnut će se na Osijek u ranim devedesetima, a novinar Miloš Vasić govorit će o svom viđenju Josipa Reihla Kira i ondašnjoj situaciji. Umjetnica Anita Schmidt čitat će angažirane tekstove, Zoran Pusić iz Antifašističke lige govorit će o mirotvorcima i o tome kakvo uporište u njihovom djelovanju nalazi Antifašistička liga te zamoliti sve prisutne za angažman u solidarnosti s svima čija se ljudska prava krše danas dok će se načelnik PU Osječko-baranjske Milan Baričević obratiti sudionicima ispred MUP-a pod čijim se pokroviteljstvom odvija ovogodišnja Akademija.

Josip Reihl-Kir, zapovjednik osječke policije, je u vremenima najžešće ratne propagande pokušavao i uspijevao svoje sugrađane s obje strane – hrvatske i srpske – primiriti, urazumiti i odgovoriti od neposrednih neprijateljskih djelovanja. Vjerujući u mirotvorstvo, Reihl-Kir je jedini među naoružanima išao od jedne do druge barikade rukama šireći svoj sako, pokazujući da je nenaoružan. Njegove riječi i djela uskoro su prepoznati kao prijetnja nadolazećem ratu. Unaprijed dogovorena likvidacija sprovedena je u djelo 1. srpnja u 13:20 sati na prilazu u prigradsko osječko naselje Tenja, na punktu hrvatske policije, kada se Reihl-Kir iz Osijeka uputio na još jedne pregovore s pobunjenim Srbima.

Podsjetimo, za Antunom Gudeljom, izvršiteljem ubojstva, tjeralica je raspisana tek 1993., a nakon niza političko-pravosudnih peripetija, ovom hrvatskom policajcu je, i to zahvaljujući upornosti Jadranke Reihl-Kir, u svibnju 2009. izrečena kazna od 20 godina zatvora. Iako je direktni izvršitelj zločina naposljetku kažnjen, nalogodavci ubojstva nikada nisu odgovarali.

Istanbul: Vodenim topovima, suzavcem i gumenim mecima policija sprječava održavanje Povorke ponosa!

Samo dan nakon povijesne presude američkog Vrhovnog suda kojom je uspostavljena bračna jednakost u SAD-u, turska LGBT zajednica proživljava pravi horor.

Naime, turska policija gotovo pa ne bira sredstva kako bi rastjerala sudionike i sudionice Povorke ponosa u Istanbulu. Policija u ograničavanju prava na slobodu kretanja i prava na prosvjed LGBT osoba koristi se vodenim topovima, gumenim mecima i suzavcem.

Na službenim stranicama organizatora i organizatorica Povorke ponosa u Istanbulu prije samo sat vremena objavljena je vijest kako im je turska vlada izdala zabranu za održavanje Povorke. Sprječavanje održavanja Povorke kojom pripadnici i pripadnice turske LGBT zajednice žele utjecati na povećanje vidljivosti i ostvarivanje svojih ljudskih prava opravdava se zaštitom vjerskih osjećaja, odnosno, Ramadanom.

Prva Povorka ponosa održala se u Istanbulu još 2003., a sudjelovalo je otprilike 30 hrabrih aktivista i aktivistkinja. Nagli porast posjećenosti kreće od 2010. godine kad se okupilo oko 5000 osoba, dok je 2013. i 2014. sudjelovalo preko 100 tisuća ljudi.

Zahvaljujući društvenim mrežama, zabilježena svjedočanstva sudionika i sudionica prenose se internetom zapanjujućom brzinom. 

Čitatelji portala Pinknews za njih su izjavili kako je policija s napadima počela bez ikakvog upozorenja ili opravdanja. “Koristili su vodene topove da bismo se razbježali, a kada se to dogodilo, nastavili su nas natjerivati po ulicama”, dodao je isti čitatelj.

Organizatori i organizatorice u svojim nastojanjima ostaju nepokolebljive te su nedavno na svojem Twitter profilu objavili kako su “tu, ne odlaze nikamo”, a vlastima preostaje jedino da se “naviknu na to”.

{slika}

Beograd: Akcijom ‘Zona slobodna od mržnje’ obilježen Međunarodni dan ponosa

Akcijom “Zona slobodna od mržnje” jučer je u Beogradu obilježen Međunarodni dan ponosa.

Akciju su zajednički organizirale nevladine organizacije koje se bave pitanjima LGBT populacije, među kojima su Gej strejt alijansa, Žene u crnom, IDAHO Beograd, Gej lezbijski centar (GLIC).

Skup je započeo okupljanjem na Trgu Republike uz kratko obraćanje organizatora, a zatim su sudionici/e skupa krenuli u šetnju do spomenika obješenim antifašistima/kinjama na Terazijama gdje su položili cvijeće i poslali/e antifašističke poruke, nakon čega su se ponovno vratili/e na Trg.

Centrom Beograda odjekivalo je “ja sam anarhist/kinja” i “svi smo mi LGBT”.

Sudionici/e skupa nosili/e su veliki transparent na kojem je pisalo ‘Zona slobodna od mržnje’, zastavu duginih boja dugačku osam metara te veliki broj manjih zastava duginih boja. Skup koji je osiguravala policija prošao je bez ijednog incidenta.

Lazar Pavlović iz Gej strejt alijanse rekao je da se ove godine po treći puta obilježava Međunarodni dan ponosa, a da je akcija ove godine posvećena solidarnosti i različitim društvenim grupama.

“Ove godine akcija je posvećena antifašizmu i onome što on znači danas. Pružamo podršku solidarnosti svima onima u svijetu i Srbiji koji se bore protiv fašizma”, rekao je Pavlović.

Podsjetimo, Međunarodni dan ponosa (Pride Day) obilježava se svugdje u svijetu kao znak sjećanja na Stonewallsku revoluciju – prvu otvorenu pobunu protiv sustavnog hapšenja, progona i zlostavljanja LGBT populacije od strane američkih vlasti. U noći između 27. i 28. lipnja 1969. godine u klubu Stonewall Inn u New Yorku provedena je jedna u nizu policijskih racija, koja je prerasla u spontani fizički sukob između policije i LGBT osoba koje su se odlučile suprotstaviti maltretiranju i zahtijevale poštovanje svojih ljudskih i građanskih prava.

Policija je uhitila vođe protesta, vodenim topovima su razbili ostale okupljene, ali su se demonstracije proširile na ostatak New Yorka i nastavile sljedećih dana vodeći ka velikim pozitivnim promjenama. Ovi protesti predstavljaju početak organiziranog aktivizma i suvremenog pokreta za uspješno ostvarivanje prava LGBT zajednice u SAD-u, a zatim i u ostatku svijeta. 

Dublin: Nekoliko desetina tisuća ljudi na Povorci ponosa

Nekoliko desetina tisuća ljudi sudjelovalo je jučer na Povorci ponosa u Dublinu, prvoj Povorci otkada su Irci i Irkinje na referendumu izglasali/e bračnu jednakost.

“Ovogodišnja Povorka je drugačija jer imamo veliki razlog za proslavu”, izjavio je Jason Flynn, predsjednik organizacije Povorke ponosa (Dublin Pride).

Podsjetimo, Irska, kao dominantno katolička zemlja, na povijesnom je referendumu, održanom 22. svibnja ove godine, izglasala bračnu jednakost. Od 61 posto biračkog tijela, koje je glasalo na referendumu, istospolne brakove podržalo je 62 posto građana i građanki Irske.

Irska je tako postala 19. zemlja u svijetu i 14. u Europi koja je legalizirala istospolne brakove. Međutim, ta je zemlja jedina koja je putem referenduma legalizirala istospolne brakove, dok su ostale to učinile parlamentarnim putem.

Također, Flynn je pozdravio nedavnu odluku Vrhovnog suda SAD-a da legalizira istospolne brakove u svim američkim saveznim državama.