sdadmin

14. Lošinjski dani bioetike

Posted on by sdadmin

U organizaciji Hrvatskog filozofskog društva, Hrvatskog bioetičkog društva i Grada Malog Lošinja, od 17. do 20. svibnja 2015. u Malom Lošinju (hoteli Aurora i Vespera) održat će se četrnaesta po redu međunarodna znanstveno-kulturna manifestacija Lošinjski dani bioetike. Suorganizator 14. Lošinjskih dana bioetike je Znanstveni centar izvrsnosti za integrativnu bioetiku, a pokrovitelj je Primorsko-goranska županija.

U proteklih četrnaest godina Lošinjski dani bioetike izrasli su u najznačajniju bioetičku konferenciju u ovom dijelu Europe. Dosad je u radu Lošinjskih dana bioetike sudjelovalo oko 500 znanstvenika i znanstvenica različitih profila iz tridesetak zemalja Europe, Sjeverne Amerike i Azije, te oko 250 studenata i studentica iz Hrvatske i susjednih zemalja. Lošinjski dani bioetike odigrali su ključnu ulogu u razvoju bioetike u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi, te umrežavanju hrvatskih i jugoistočno-europskih bioetičara s kolegama iz drugih dijelova Europe i svijeta, a uvelike su doprinijeli i nastanku inovativnog koncepta integrativne bioetike koji je već etabliran u svjetskoj bioetičkoj raspravi.

14. Lošinjski dani bioetike obuhvaćaju:

  • međunarodni simpozij Integrativna bioetika i nova epoha

  • studentsku bioetičku radionicu Scenariji budućnosti,

  • okrugli stol o temi Bioetika u izvanrednim situacijama,

te popratna događanja:

  • predstavljanje recentnih bioetičkih izdanja,

  • Bioetički café s temom “Ekologija i aktivizam” (povodom 25. obljetnice Zelene akcije).

Na 14. Lošinjskim danima bioetike sudjelovat će oko 200 znanstvenika/ica i studenata/ica iz 12 zemalja (Albanija, Bosna i Hercegovina, Francuska, Hrvatska, Italija, Iran, Litva, Makedonija, Njemačka, Slovačka, Slovenija, Srbija).

Svečano otvaranje 14. Lošinjskih dana bioetike bit će u ponedjeljak, 18. svibnja 2015., u 9 sati, u Velikoj dvorani hotela Aurora. Tijekom otvaranja skupu će se obratiti: predsjednik Organizacijskog odbora Lošinjskih dana bioetike, ujedno i voditelj Znanstvenog centra za integrativnu bioetiku, Ante Čović, zatim predstavnici organizatora Lošinjskih dana bioetike (Hrvatsko filozofsko društvo, Hrvatsko bioetičko društvo i Grad Mali Lošinj), predstavnik Primorsko-goranske županije kao pokrovitelja skupa, predstavnici Odsjeka za filozofiju i Udruženja studenata filozofije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao suorganizatora studentske bioetičke radionice, te predstavnik Turističke zajednice Grada Malog Lošinja kao jednog od donatora skupa. Pozdravne riječi uputit će i predstavnici bioetičkih društava iz regije (Bioetičko društvo u Bosni i Hercegovini, Bioetičko društvo Srbije, Makedonsko društvo za integrativnu bioetiku).

Međunarodni simpozij Integrativna bioetika i nova epoha održava se u ponedjeljak i utorak, 18. i 19. svibnja 2015. Na simpoziju će izlaganja održati šezdesetak znanstvenika/ica različitih profila, od filozofije, sociologije i teologije do medicine, molekularne biologije i okolišnih znanosti. Rad simpozija odvijat će se u dvije paralelne sekcije (na hrvatskom i engleskom jeziku), a u ponedjeljak, 18. svibnja, odmah nakon svečanog otvaranja, održat će se dva plenarna predavanja. Ovogodišnja plenarna izlaganja posvećena su etičkim dilemama povezanima s novim probojima u polju znanosti i tehnologije. Slovenski politolog i neuroetičar Toni Pustovrh (Fakultet za društvene znanosti Sveučilišta u Ljubljani) govorit će o problematici kognitivnog poboljšanja čovjeka, dok će talijanski filozof i bioetičar Ivo Silvestro (Sveučilište u Milanu) održati predavanje o dilemama koje se pojavljuju vezano uz patentiranje ljudske DNK. U sekcijskom dijelu simpozija bit će riječi o širokom spektru tema, od pitanja iz kliničke medicinske prakse do globalno-ekoloških problema.

Studentska bioetička radionica Scenariji budućnosti jedanaesta je po redu studentska bioetička radionica u okviru Lošinjskih dana bioetike. Ovogodišnja studentska radionica, koja će se održati u nedjelju, ponedjeljak i utorak, 17., 18. i 19. svibnja 2015., organizirana je u suradnji s Udruženjem studenata filozofije i Odsjekom za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a posvećena je problematici budućnosti u kontekstu bioetičkih rasprava. Naime, budućnosna orijentacija čovjeka nije samo ontološko, antropološko i političko, nego i etičko pitanje, posebice u kontekstu ubrzanog razvoja znanosti i tehnologije, a potreba za promišljanjem budućnosti znači ne samo reafirmaciju imaginacije kao podloge ljudskih teorijskih, praktičkih i poietičkih nastojanja, nego zahtijeva i novovrsnu etičku refleksiju. U radu studentske radionice sudjelovat će šezdesetak studenata filozofije, sociologije, teologije, ekonomije, prava, politologije, medicine, agronomije, biologije, geologije, pedagogije, etnologije i kulturne antropologije, komparativne književnosti, arheologije, informacijskih znanosti, psihologije, povijesti te lingvističkih grupa (opća lingvistika, klasična filologija, anglistika, romanistika, germanistika, kroatistika, turkologija) sa sveučilišta u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Beogradu i Sarajevu.

Okrugli stol Bioetika u izvanrednim situacijama održat će se u srijedu, 20. svibnja 2015., od 9 do 12 sati, u Velikoj dvorani hotela “Aurora”. Namjera ovog okruglog stola, potaknutog prošlogodišnjim poplavama u regiji te nedavnim terorističkim napadima u Europi i prirodnim katastrofama u svijetu, jest da se u pluriperspektivnom bioetičkom horizontu razmotri problematika djelovanja u izvanrednim situacijama, imajući u vidu njezine etičke, socijalne, političke i medijske, kao i medicinske i ekološke aspekte. Učestalost kriza i katastrofa različitih tipova, te nezadovoljavajuće normiranje djelovanja u takvim situacijama, inicirali su nastanak posebnog polja diskusije unutar bioetike, tzv. “disaster bioethics” (“bioetika katastrofa”), što se također uzima u obzir pri organizaciji ovog okruglog stola. Nakon tri uvodna izlaganja koja se tiču bioetike u izvanrednim situacijama, u diskusiji će sudjelovati svi prisutni, što će, s obzirom na sastav sudionika Lošinjskih dana bioetika, jamčiti otvoren dijalog na principima interdisciplinarnosti i pluriperspektivnosti.

Tradicionalno predstavljanje recentnih bioetičkih izdanja održat će se u ponedjeljak, 18. svibnja, u Velikoj dvorani hotela “Aurora”, s početkom u 21 sat. Na ovoj će reviji bioetičkoga izdavaštva biti predstavljeno 12 novih bioetičkih monografija i zbornika iz Hrvatske, Albanije, Bosne i Hercegovine i Srbije, te 10 bioetički relevantnih znanstvenih časopisa, što je samo uži izbor iz bogate bioetičke produkcije u Hrvatskoj, regiji i Europi.

I ove će se godine u okviru Lošinjskih dana bioetike upriličiti Bioetički café, događanje kojim se bioetika povezuje s temama i pristupima koji su važni za pluriperspektivnu koncepciju bioetike, ali su u glavnoj struji svjetskih bioetičkih rasprava neopravdano marginalizirani. Ovogodišnji Bioetički café, organiziran u suradnji sa Zelenom akcijom i zagrebačkim uredom Zaklade Heinrich Böll, održat će se u utorak, 19. svibnja, s početkom u 21 sat, a posvećen je temi Ekologija i aktivizam. Povod za ovaj razgovor je 25. obljetnica Zelene akcije, najstarije i najaktivnije ekološke organizacije u Hrvatskoj. Gosti Bioetičkog caféa su Bernard Ivčić, predsjednik Zelene akcije, i Vedran Horvat, voditelj zagrebačkog ureda Zaklade Heinrich Böll, a moderator je Hrvoje Jurić.

Uz navedena događanja, u okviru 14. Lošinjskih dana bioetike održat će se Godišnja skupština Hrvatskog bioetičkog društva (utorak, 19. svibnja, u 15 sati), večernja radionica za studente, posvećena problematici integrativnog mišljenja (ponedjeljak, 17. svibnja, u 20 sati), te izlet za sudionike skupa (utorak, 19. svibnja, u popodnevnim satima).

Više o svemu možete pročitati ovdje.

Mladi za ljudska prava

Posted on by sdadmin
U utorak, 19.5.2015., u vremenu od 12 do 13 sati Udruga Zora zajedno sa timom projekta “Mladi za ljudska prava” u sklopu nacionalne manifestacije “Hrvatska volontira” organizira javne akcije s ciljem promocije edukativnog animiranog filma “16 glava za ljudska prava” kao i informiranju javnosti o ljudskim pravima
.
Na Trgu Republike u Čakovcu, na potezu od Autobusnog kolodvora do ulaza u Perivoj Zrinskih od 12 do 13 sati srednjoškolcima ćemo dijeliti edukativne letke sa QR kodom (za pametne telefone) koji vodi na naš edukativni animirani film “16 glava za ljudska prava”. Mladi će dodatno kod svojih srednjih škola isto tako dijeliti edukativne letke svojim vršnjacima.

Nakon izrade animiranog filma/crtića  16 glava za ljudska prava – 16 minds for human rights (5 min) naši edukatori/ce organizirano su ga prikazivali u srednjim školama gdje je film tijekom travnja vidjelo čak 707 učenika/ca.

 

Motivirajte se, kreirajte ideju i prijavite se i na naš foto natječaj “Ljudska prava u Međimurskoj županiji”http://www.udrugazora.hr/2015/05/04/otvoren-fotografski-natjecaj-mladi-za-ljudska-prava-ljudska-prava-u-medimurskoj-zupaniji/

Manifestacija “Hrvatska volontira” ove će se godine održati od 18. do 23. svibnja 2015. u sklopu projekta “Prema punim potencijalima – Volontiranje osnažuje ljude i zajednice”, a uključit će veliki broj pojedinaca, organizacija civilnog društva, institucija i tvrtki koje će kroz različite javne akcije u svojim zajednicama promovirati volontiranje.

Volontiranje je prekrasna ljudska aktivnost baš zato što kroz nju istovremeno dajemo i puno činimo za same sebe. Razvijamo vlastitu snagu i sposobnosti, povezujemo se s drugim ljudima, postajemo otvoreniji, stječemo kompetencije koje nam pomažu u traženju zaposlenja… zato nije teško reći: “Činim pravu stvar za sebe i zajednicu – VOLONTIRAM”

Dođite na akciju po svoj letak, pogledajte film i informirajte se o ljudskim pravima.

Projekt “Mladi za ljudska prava” provodi Udruga Zora s partnerima Školom animiranog filma (ŠAF) i Graditeljskom školom iz Čakovca te suradnicima Gimnazijom Josipa Slavenskog, Srednjom školom Čakovec, Ekonomskom i trgovačkom školom, Tehničkom školom i Gospodarskom školom Čakovec. Podržava ga Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta.

‘LGBTIQ aktivizam mora biti uključiv kako bi se borio za sve marginalizirane skupine’

Posted on by sdadmin

LGBTIQ+ studentska inicijativa Filozofskog fakulteta u Zagrebu AUT prva je studentska inicijativa u Hrvatskoj koja se primarno bavi specifičnim zahtjevima/problemima LGBTIQ+ studenata i studentica. Postoje nešto više od dvije godine i marljivo rade na ostvarenju svojih ciljeva. Akademska zajednica samo je jedna od institucija koje se još uvijek bore s priznanjem da je čine i ljudi neheteroseksualnih orijentacija i/ili netradicionalnih rodnih identiteta.

O dosadašnjem radu, općim smjernicama i vrijednostima te o brojnim aktivnostima i planovima razgovarale smo s članovima/članicama AUT-a Hanom Sirovicom i Ivanom Odakom.

Kada je i kako AUT osnovan, s kojim ciljevima?

Ivan: AUT je osnovan 2013. godine u vrijeme kada je inicijativa Željke Markić “U ime obitelji” počela prikupljati potpise za svoj referendum o braku. Studenti i studentice su stavili štand odmah pokraj štanda “U ime obitelji” i skupljali potpise protiv tog referenduma, tako da se odmah u početku priključio velik broj studentica*. Organizirale smo prosvjede i gledaonice. Pred kraj 2013. godine, kada se zahuktavala atmosfera oko predstojećeg referenduma, organizirane su tribine i akcije “Glasaj protiv”, radili smo video-snimke podrške odnosno zagovaranja glasanja ‘protiv’ na rederendumu s profesorima/icama i studentima/cama, s različitim ljudima.

Hana: To je bilo u suradnji sa Skriptom TV.

Ivan: Bili su organizirani paneli i rasprave između onih koji su bili “za” i onih koji su bile “protiv” referenduma. Ubrzo nakon toga, počele su se organizirati i tribine općenito o feminizmu, pa gledaonice filmova LGBTIQ+ tematike, radili smo LGBTIQ+ partyje na faksu, dakle za studente i studentice koji nemaju gdje izaći.

A kako je organizirano učlanjivanje i sâm rad inicijative? 

Hana: To funkcionira tako da na početku svakoga semestra imamo jedan otvoreni sastanak gdje mogu doći zainteresirani/e. Recimo, imali smo sastanak prije dva mjeseca kad je počeo semestar, dosta se ljudi učlanilo, tako da je sad trećina članova i članica ustvari novih. Ja sam se uključila ove akademske godine. Nisu svi aktivni kao članovi, neki su tu za vanjsku pomoć… Ima brucošica, ima nas s različitih grupa s Filozofskog, kao i studentica drugih fakulteta.

Sastanci su svaki tjedan, primjenjujemo metodu odlučivanja konsenzusom o svim bitnijim odlukama kada se tiče smjera u kojem AUT ide i nekih generalnijih stvari. Na početku ove godine smo npr. na taj način izglasovali da će nam ove godine neka krovna tema za cijelu akademsku godinu biti popularna kultura. Unutar toga svi mogu raditi ono što ih zanima. Tako smo Nina i ja radile analizu serije Buffy, imali smo gledaonicu i party povodom toga. Ivan je radio tribinu o popularnoj glazbi, Marta o feminizmu i popularnoj kulturi. Tako da svatko ima priliku raditi ono što ga zanima, i naravno može računati na pomoć ostalih. Dakle, funkcioniramo na način da ima dosta prostora da svatko dođe s idejom i radi neki svoj dio.

Ivan: Da, u bîti nikada se nije dogodilo da ako neka od nas želi nešto napraviti da to netko drugi ospori na bilo koji način.

Hana: Imamo i kao pisani dokument definirane vrijednosti – to su neke osnovne vrijednosti nenasilja, antikapitalizma, veganstva…

Ivan: Te su nam vrijednosti i smjernice kako organizirati aktivnosti i događaje koje radimo.

Hana: Ideja je da se ide što šire, da se solidariziramo sa što većim brojem podređenih skupina u društvu. Tako da uvijek iskazujemo potporu i drugim inicijativama, npr. radničkim, imigranstkim itd. To su neke temeljne, vrlo široke vrijednosti za koje u AUT-u smatramo da su neodvojive od LGBTIQ aktivizma. Smatramo da LGBTIQ+ aktivizam nema puno smisla ako se bori samo za prava samo određenih interesnih skupina ne držeći širu sliku u vidu kao problem. A ta šira slika je kapitalistički patrijarhalna (ili patrijarhalno kapitalistička), rasistička, ksenofobična itd. Nužno je prepoznati čitavu strukturu današnjeg društva kao problem kako se naši ciljevi ne bi sveli na partikularne, na borbu za bolje položaje nekih od nas unutar postojećeg trulog sustava. LGBTIQ+ aktivizam ne smije pristati na tu ideju vlastite partikularnosti. Zato inzistiramo na takvim vrijednostima.

Ivan: Često nas pitaju u vezi veganstva. Osoba ne mora biti vegan/ka kada uđe u samu inicijativu. To je samo neka naša smjernica u skladu s vrijednošću nenasilja koje se držimo, da na događajima koje organiziramo – na partyjima, ili npr. kada imamo piknik, bude veganska hrana, da promoviramo veganstvo kao način prehrane i života.

Što se tiče povezanosti LGBTIQ aktivizma s drugim aktivizmima u smjeru društvene promjene, zanimljivo je da rad inicijative AUT od samog početka uključuje i feminizam. Ivane, ova zadnja tribina koju si organizirao zvala se “Feminizam i queer u popularnoj glazbi”, pa možeš li nešto reći o toj temi i o samoj tribini?

Ivan: S obzirom da nam je u ovoj akademskoj godini krovna tema popularna kultura, a mene osobno zanima glazba, tu sam temu predložio na jednom sastanku i ljudi su mislili da je interesantna. Jedino što je bilo dosta teško jest naći osobe koje se time bave općenito, kako bi bile gošće na tribini. Bili su Ivna Franić iz promotorske udruge Živa muzika, koja piše za glazbeni blog Lake note, urednik i novinar iz Kulturpunkta Vatroslav Miloš i Petar Odak koji piše za Kulturpunkt, Lake note i slično. Svako od njih je govorio o temi s kojom je dobro upoznat – Vatroslav je pričao o Riot Grrrl pokretu, Ivna o elektronskoj glazbi i položaju žena u istoj, Petar Odak je pričao o hip-hopu. Zapravo nam je nedostajao samo taj jedan segment popularne glazbe kao žanra. Bilo je dosta ljudi, puna dvorana i kritike su bile dobre.

Voljela bih da kažete nešto i o vašoj autaonici, to mi se čini dosta važno. Kada ste počeli s tim, kako to funkcionira?

Hana: Da, mislim da je autaonica jako bitna stvar. Počelo je prošle godine, kada se održala jedna autaonica. Tu autaonicu je držala Marina Milković, koja inače ima dosta iskustva s grupama podrške – vodila ih je u sklopu prajda. A ove smo godine mi to preuzeli, ona nam je dala neke smjernice i Ivan je s Ernom vodio autaonicu koja se održala prije mjesec dana. I imat ćemo još jednu 20. svibnja koju ćemo voditi Sara i ja. Autaonice funkcioniraju kao podrška ljudima koji su u različitim fazama autanja ili koji nisu uopće autani… Dođu i oni koji već jesu autani, što je dobro, jer pomognu onima koji nisu. Naravno, svatko ima specifičnu situaciju, ali mislim da je moći podijeliti iskustvo velika pomoć kod problema s autanjem. Često se dogodi da netko iz određenih razloga ne može, pa dođe i vidi da je netko bio u sličnoj situaciji, što mu/joj u svakom slučaju pomogne.

Želite li napomenuti još neke aktivnosti? Što planirate još napraviti do kraja ove akademske godine?

Ivan: Pa, organiziramo razne partyje. Nedavno smo imali primjedbu da to nije dobro, da ne pomaže nikome, da nije korisno, ali ja se ne slažem – mislim da je socijalizacija u LGBTIQ+ zajednici, da ljudi upoznaju druge ljude, jako važna. U krajnjem slučaju ljudima bude zabavno i bitno je da imaju siguran prostor. I zato smo odlučile organizirati i LGBTIQ+ brucošijadu koja će biti 16. svibnja. Odlučili smo da će se održati izvan fakulteta, iz više razloga. Treba nam više prostora jer želimo napraviti baš veliki event da si damo malo oduška nakon cijele aktivne radne godine i stvarno mislim da će biti uspješno.

Hana: Brucošijada nam je jako važna. To je, naravno, također povezano s bivanjem “u ormaru”, odnosno s izlaskom “iz ormara”. Brucošijade koje organiziraju fakulteti nisu baš poznate po tome da su LGBTIQ+ friendly i onda smo se zapitali zašto ne bismo organizirali brucošijadu koja bi bila za sve, za sve zainteresirane, koja bi imala LGBTIQ+ predznak, da se ljudi mogu doći zabaviti, da se osjećaju sigurno. Imali smo i solivečer – odnosno večer solidarnosti gdje smo prikupljali novac za brucošijadu jer smo unaprijed odlučili da će brucošijada biti malo veće događanje nego partyji koje smo do sada imali i da bi nam dobro došao nekakav budžet – pa smo u sklopu toga organizirali čitanje tarota, bio je koncert, imali smo veganske kolačiće i mali buvljak s knjigama te LGBTIQ kviz.

Ivan: Zapravo, ova će brucošijada biti ujedno i maturalna večer jer su maturalne večeri isto tako strejt događanja.

Hana: Da, iako je prvenstveno usmjereno na brucošice/e, isto tako je i prilika za sve one i starije i mlađe koji nisu mogli imati svoju brucošijadu ili svoju maturalnu večer na način na koji su htjeli. Tako da su nam tema srednjoškolski filmovi Clueless, Meangirls i But I’m cheeerleader, koji je lezbijski. Htjeli smo tako nekom campy estetikom zaokružiti priču.

Ivan: Htio bih da spomenemo i književne večeri…

Hana: Da, planiramo raditi i queer književne večeri. To još nema svoj konačni oblik, ali će u svakom slučaju biti riječ o čitanju poezije i drugih kraćih oblika. Pozvat ćemo ljude da čitaju ili neke svoje uratke ili neke stvari koje su im bile bitne u nekom trenutku života, a koje su povezane na bilo koji način s queer tematikom. To također planiramo raditi izvan fakulteta.

Postoji li suradnja s drugim fakultetima ili neki planovi u smjeru šireg studentskog LGBTIQ+ aktivizma?

Ivan: Trenutno razgovaramo s Fakultetom političkih znanosti, budući da su nedavno radili jednu panel-diskusiju na koju su pozvali i nas iz AUT-a. Planiramo u sklopu brucošijade napraviti gledaonicu filma But I’m the cheerleader koja će se održati 14. svibnja u prostoru njihovog Kluba studenata/ica. Počeli smo primati u našu inicijativu ljude s drugih fakulteta, nikada to ni nije bilo zabranjeno, samo ljudima prije nije palo na pamet… Želimo osnažiti ljude koji će vidjeti kako mi to radimo i biti možda godinu-dvije u AUT-u i onda na svom fakultetu pokrenuti sličnu inicijativu, tako da malo raširimo djelovanje.


* Intervjuirani povremeno ciljano koriste imenice i glagolska vremena u ženskom rodu (i u jednini i u množini) kako bi okrenuli i propitivali  jezični rodni sterotip odnosno normu izražavanja u muškom rodu.

Apel za pomoć stanovništvu Nepala

Posted on by sdadmin

Novi snažan potres pogodio je istočni Nepal. Prema prvim informacijama, u Nepalu je poginulo 29 osoba, a u susjednoj Indiji 3. Najmanje tisuću ljudi je ozlijeđeno. Prvi potres se dogodio se 25. travnja, a u njemu su milijuni ljudi ostali bez svoga doma, bez škola koje su pohađali, parkova u kojima su se igrali, i u nemalom broju – ljudi s kojima su dijelili živote. Taj je potres doživjela i Tinka Ines Kalajžić, koju je ljubav prema putovanjima i istraživanju dovela do te živopisne države Južne Azije. Ovdje prenosimo njezino svjedočanstvo i apel za pomoć stanovništvu Nepala. Pročitajte, osjetite, pomognite!

Nekoliko tjedana nakon strašnog potresa razmišljam kako gotovo sve u životu nekako brzo splasne… Ogromni i uznemirujući naslovi ‘Pakao u Nepalu’ / ‘Nova nada usred ruševina’ / ‘Hrvatica u grotlu Katmandua’ nestali su sa naslovnica. ‘Seksi Hrvatica koja ubija životinje’ / ‘Severinin novi dečko’ / ‘Bogati i slavni na meču stoljeća’ uskočili su na to mjesto. U početku je to u meni stvaralo osjećaj velike ljutnje i nepravde. Nisam shvaćala kako ljudi mogu tek tako prijeći preko nečega toliko drastičnog. Toliko značajanog. Toliko tragičnog i tužnog. Svaki post s prvomajskog roštilja koji bi izletieo u newsfeedu mojeg Facebooka promatrala sam s prezirom. “Ljudi su tako hladnokrvni i bezobzirni…” – komentirala bih naglas promatrajući komade mesa na štapićima u njihovim rukama. A onda mi je na pamet pala epizoda iz vlastitog života.

Svibanj, 2014. – Vancouver, Kanada. Predivan sunčan dan. Razmišljam do kojeg bih parka mogla svratiti da odradim jutarnje trčanje. A možda da ipak uletim na sat yoge? Radujem se popodnevu i druženju s novim kanadskim prijateljima. Možda pogledamo neki film. Blentavu komediju. A možda i složimo neke fine sendviče. Voćna salata također zvuči super. Ma život je predivan! Ulogirala sam se na Facebook, a postovi uspaničenih ljudi iz Hrvatske nisu prestajali iskakati na mojem ekranu. ‘Izvnredno stanje zbog poplava!’ / ‘Dvije obitelji kao odštetu za poplave dobit će 11 kn’ / ‘Danima odsječeni od svijeta, voda izlazi iz svake rupe’ / ‘Bujice nose kuće, stoka ugiba u mukama, doplivale i zmije’. Prva pomisao koja ti padne u takvom trenutku na pamet možda je sebične prirode, ali ljudi smo… “Jesu li “moji” na sigurnom?” – mota mi se po glavi dok polupanično paralelno tipkam mail mami i par bližih frendova. Svi se u roku od pet minuta javljaju poručicom: “Dobro smo! Ne brini se!”. Moje uspaničeno stanje splašnjava instant brzinom. Kao kad ti mlijeko zakuha na štednjaku, pa jednim okretom ruke riješiš stvar. Primjećujem prema člancima kako je stanje u nekim predjelima Hrvatske poprilično ozbiljno. Rijeka Sava podivljala je na istoku, a ljudi su neutješni. “Dobro je – ‘moji’ su na sigurnom…” – odahnula sam zahvalno, razmišljajući kako sigurno nije lako ljudima u Gunji. “Jadni ljudi…” – izgovarala sam poklapajući ekran laptopa. Ali eto, ja kasnim na yogu…

Organizacije su se aktivirale. U Rijeci, Splitu i Zagrebu održani su paralelni koncerti pomoći i podrške poplavljenim područjima u Slavoniji pod nazivom ‘Hrvatska pomaže’. Milijuni kuna uspjeli su se skupiti zbog nečijeg truda, ustrajnosti i uloženog vremena. Pojedini ljudi sa moje Facebook liste također su krenuli u ostvarivanje svojih misija. Svaki dan su nas obasipali statusima o poplavama. “Donirajte ovdje! A možete i ondje! A ako slučajno možete, postoji i ova opcija…”. Vrijeme je prolazilo, oni nisu odustajali. “Naravno da ću donirati… Ljudi trebaju našu pomoć.” Odrekla sam se omiljenog Pumpkin Spice Lattea, uzela pauzu od detox smoothija koji mi je neprimjetno prešao u dnevnu rutinu i eto… 50 dolara za poplave stvorilo se u sekundi. No, moje djelovanje ostalo je na tome. Moj život je krenuo dalje. Momenti srećice i tuge, imigrantske zgode/nezgode i uobičajeni novi dnevni izazovi. Poplave su i dalje uništavale i ugrožavale živote ljudi na istoku Hrvatske, dok sam ja bila kilometrima daleko. U sigurnoj, pristojnoj i organiziranoj Kanadi. ‘Moji’ su bili na sigurnom – pa je shodno tome i moj interes ka toj temi nestao čim sam grižnju savjesti otpuhnula donacijom od 50 dolara. Facebook aktivisti i aktivistkinje su mi za dva tjedna počeli čak i ići na živce. Kada sam osvijestila tu činjenicu, osjećala sam se poprilično sebičnom i licemjernom. Ali lagala bih kada bih tvrdila suprotno. Dok sam pritiskala ‘Hide’ gumbić kako bi one ‘najglasnije i najupornije’ skrila iz moje virtualne svakodnevice, osjećala sam kao da sam upravo nekog iznevjerila. Osjećaj je ubrzo nestao, ispran okusom detox smoothija od sedam dolara koji je iznova ušao u moju dnevnu, jutarnju rutinu.

Ta životna epizoda pomogla mi je da sagledam ovu trenutnu situaciju iz posve drugog kuta. Strah, panika, očaj i onaj osjećaj “Zašto baš meni…” – to je jedino što smo svi dijelili te noći u prostranom evakuacijskom parku Kathmandua. Igrom slučaja, ja sam uspjela pronaći utočište u Australskoj ambasadi. Tisuće i tisuće nepalskih ljudi i dalje traži sklonište ispod raznoraznih mršavih stabala. Gladni, žedni, promrzli i očajni. A kada proživiš to iskustvo, skupa s njima – gomilom stranaca zemlje koju si imala prilike istraživati samo jedan dan… Bez obzira na to što nemaš nikakve veze s Nepalom –  počneš osjećati kako su svi oni ‘tvoji’. Nemaš pojma tko su, kakvi su, jesu li dobri ili zli, iskreni ili lažljivi… Ali imaš osjećaj da su ‘tvoji’ – i da im moraš pomoći.

To što će priča postupno nestajati iz medija ne znači da je problem riješen. Treba naći neko trajnije rješenje za te ljude. Misija će biti teška, ali podrška koja stiže sa svih strana ohrabrujuća je. Ljudi su se aktivirali i predivno je koliko se ljudi, čiju ruku nikada nisam imala prilike stisnuti, angažiralo u ovoj priči. Svakodnevno mi stižu poruke stranaca koji dojavljuju kako su uplatili svoju donaciju i kako će se potruditi proširiti riječ o situaciji u Nepalu. Entuzijazam mi skače gore-dolje svake minute. Naletim na komentare ljudi koji iz nekog razloga smatraju da su ovo situacije koje ćeš iskoristiti kako bi dobio svojih ‘pet minuta slave’. Užasno me to pogodi, rasplačem se i mrvicu mi fali da odustanem od cijele priče… Ali onda osvijestim činjenicu kako će uvijek biti ljudi koji će sjediti u foteljama svojih roditelja, tipkajući negativne i bezobrazne komentare i time ispunjavati svoju praznu i posprdnu svakodnevicu. Ne smijemo si dopustiti da takve stvari sabotiraju naše misije! Namjere koje su pozitivne, korisne i iskrene moraju naći svoj put ka ispunjenju!

{slika}

Svjesna sam kako ova nepalska priča možda i nije direktno vezana uz vas! Kao što se ni ja u svojoj kanadskoj varijanti nisam u potpunosti mogla poistovjetiti s poplavama. No, prije no što zatvorite ovaj članak, stisnete ‘Hide’ gumbić na Facebooku i zaboravite na cijeli ovaj kaos – molim vas, razmotrite opciju da pomognete tim ljudima. Znam da nikome nije lako i ljudi imaju gomilu vlastitih problema. Situacija u Hrvatskoj nije bajna i postoje ljudi kojima bi ta ista novčana pomoć napravila ogromnu razliku u životu. Ne mogu, niti vas želim ni na što natjerati, ali vas mogu lijepo zamoliti da razmislite jeste li u prilici izdvojiti mrvicu svoga vremena i novca, te time možda nekome spasiti život. U dalekom Nepalu. Zemlji u kojoj ne žive ‘vaši’ ljudi… Ali možda, barem ponekad, možemo pokušati odustati od nastojanja kategoriziranja ‘vaših / tuđih’. Svi smo mi, na kraju krajeva, ljudi… Ljudi koji mogu napraviti puno ako udruže snage i odluče djelovati!

Možda vam ovaj video približi količinu straha koju su ti ljudi proživjeli subotnjeg jutra. Možda vam se lice prestravljene žene u žutom sariju ureže u pamćenje. Meni ona ne izlazi iz snova već danima. Možda pomislite kako bi vam bilo da se sutra ista situacija dogodi vama. Možda osjetite djelić panike koji se uvukao u sve nas i koji još uvijek, čak i tjedan dana kasnije, na svaki glasniji zvuk reagira zabrinutim lijevo-desnim pogledom.

 http://tinyurl.com/q7ohm86

 (Molim, pogledajte video u HD rezoluciji!)

Postoje mnoge organizacije kojima se možete obratiti i preko kojih možete djelovati. Dosta ljudi iskazalo je skeptičnost naspram velikih organizacija. Budući da nemam iskustva s njima, nisam u poziciji davati ikakve savjete po tom pitanju. Osobno sam odabrala pomoći promovirati lokalnu organizaciju ‘We Help Nepal’ koja djeluje na terenu i osigurava lokalnim ljudima ono što je najviše potrebno: Hranu, vodu, lijekove, šatore i odjeću.

 ✯ http://www.wehelpnepal.org/tinka ✯

  Uz pomoć mnogih dragih ljudi koji su putem (društvenih) medija proširili vijest o donacijama, skupilo se  4.238 dolara (28.662 kuna)! Hvala svima na velikoj pomoći i podršci u kojem god ona obliku bila. Ja uzbuđeno refresham stranicu svake dvije minute i čim shvatim da se brojka na zaslonu povećala, sreći nema kraja! Probajte i vi biti dio ove priče. Osjećaj zadovoljstva i korisnosti nakon konkretnog djelovanja – zagarantiran!!! 😉

‘Crkva je generator i financijer homofobnog mišljenja’

Posted on by sdadmin

Sinoć je u sklopu 8. Subversive Festivala u Zagrebu održana tribina pod nazivom “Neotradicionalizam i (protu)obiteljske inicijative“. Na tribini su sudjelovali Boris Dittrich iz organizacije Human Rights Watch, Goran Miletić iz organizacije Human Rights Defenders i Beograd Pride te Ivan Novosel iz Youth Initiative for Human Rights i Zagreb Pridea. Moderirala je Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije.

Tribina je bila fokusirana na pitanja o korištenju demokratskih sredstava za postizanje upravo nedemokratskih ciljeva koji se tiču ljudskih prava, a prvenstveno LGBT prava, tj. ograničavanja istih, tko financira takve inicijative diljem svijeta, te kako i koliko se nevladine organizacije koje se bore za prava LGBT zajednice mogu boriti protiv tog novog tradicionalizma.

U uvodnim riječima Dittrich je napomenuo kako inicijative koje se bore protiv prava LGBT zajednice uvijek i svugdje koriste iste argumente a koji se tiču “zaštite” djece, tradicionalne obitelji i slično. Posebno je spomenuo skorašnji referendum o braku u Irskoj, koji će se održati 22. svibnja, čije pitanje u svojoj formulaciji nije diskriminatorno kao što je bilo u slučaju Hrvatske. Inicijative u Irskoj koje su protiv ustavne formulacije da se “brak može sklopiti unutar zakona od strane dvije osobe neovisno o njihovim spolovima” u televizijskim debatama često skreću pažnju, i to vrlo vješto, sa samog pitanja mogućnosti za brak na pitanje djece i kako djeca trebaju majku i oca. U toj vješto zaokrenutoj priči inicijative koje se bore za prava LGBT osoba nađu se u situaciji da objašnjavaju stvari koje nemaju veze sa pitanjem jednakosti za sklapanje braka. Iskustva iz SAD-a govore slične stvari. Inicijativa koja je promovirala zakon o slobodi religije dopuštala bi da se LGBT osobama uskrati usluga bilo koje vrste. Iako je inicijativa još uvijek aktivna zakoni se ne donose jer novac ipak ima jače argumente, a on ne pita za seksualnu orijentaciju.

Postoji vrlo snažna veza među inicijativama slične vrste diljem svijeta i pitanje koje se postavlja je na koji način im parirati, tj. na koji ih način zaustaviti.

Goran Miletić je pak govorio o iskustvima Povorki ponosa u Beogradu tijekom godina i izrazio određenu dozu zadovoljstva na području provođenja samih Povorki zbog toga što više nema nasilnika čiji je jedini cilj bio nekoga ozlijediti. Postupno su se pojavile inicijative koje naglašavaju kako su nenasline, kako žele izraziti vlastita prava i slično. Miletić spominje kako je sve više ljudi, koji su protiv LGBT prava, koji su izuzetno pristojni, na prvu loptu topli i obrazovani te kako je sa njima puno teže doći do stvarne debate koja se temelji na argumentima zbog toga što se koriste istim sredstvima kao i borci za ljudska prava.

Ivan Novosel je pak održao mini predavanje o povijesti LGBT prava i naveo tri argumenta koja se ponavljaju u svim debatama koje se bave ovom temom. Prvi se odnosi na “nenormalnost” LGBT osoba, drugi se odnosio na pitanje definiranja braka kao zajednice muškarca i žene, a treći se odnosi na “zaštitu” djece. Napomenuo je isto tako kako institucije u Hrvatskoj ne rade svoj posao kad je u pitanju kršenje ljudskih prava, prije svega zločina iz mržnje. Zaključio je svoju uvodnu riječ sa time da se borci za ljudska prava trebaju početi koristiti istim oruđem kao i inicijative koje rade protiv tih istih prava.

Nastavak rasprave odnosio se na problematiku financiranja takvih incijativa. Kako kaže Boris Dittrich, slijedeći novac dolazi se do onih koji potiču i guraju takve inicijative i omogućuju im nesmetano lobiranje protiv ljudskih prava. U Americi, kao i kod nas, kako je napomenula Sandra Benčić, najvažniji financijeri su crkve. Crkve su i generatori homofobnog mišljenja u predjelima Zemlje gdje homofobija možda nije očita niti stanovnici o tome razmišljaju, kao npr. Uganda. No, kroz utjecaj američke crkve u takvim zemljama svećenici šire homofobiju i strah među ljudima, naročito kada se približavaju izbori. Crkva ima dogovor sa vlastima da se u tom periodu koriste zastrašivanjem ljudi gejevima i lezbijkama kako bi skrenuli temu sa važnijih pitanja, a to su najčešće, ako govorimo o afričkim zemljama, siromaštvo, djeca-vojnici, pitanja klase, korupcija i slično. Iste se stvari, kaže Dittrich događaju u Rusiji. U Hrvatskoj se došlo do istih zaključaka, što se novaca i financiranja inicijativa koje se bore protiv ljudskih prava. To je istraživanje predstavljeno projektom Octopus Dei.

Rasprava se nastavila pitanjem efektivnosti argumenta o kršenju ljudskih prava u debatama sa inicijativama protiv LGBT prava. Gdje su se svi sudionici složili kako se tim argumentom nikako ne može pobijediti u raspravama koje vode konzervativne skupine. Pitanje je trebaju li NGO-ovi koji se bore za ljudska prava upuštati se u rasprave sa socijalnim konzervativcima kad su u pitanju LGBT prava. Miletić je spomenuo kako, realno, argumenti koji se tiču ljudskih prava ne dopiru do stvarnih ljudi te kako jedini koji mogu pokrenuti i promijeniti stvari su poznate osobe koje će reći da je “gej ok” ili ako se gej osoba pojavi u nekom reality showu ili slično. Na žalost, ti ljudi čine razliku.

Što se tiče argumenta o kršenju ljudskih prava, došlo se do zaključka da mora postojati određena razina civiliziranosti, ali da NGO-ovi moraju biti agresivniji da bi postigli zacrtane ciljeve. Također važno je uključiti i obične ljude, sa stvarnim problemima koji se tiču LGBT prava. Diettrich je dao primjer majke koja ima tri kćeri od kojih su dvije udane, a treća je gej. I ta se majka pita zašto sve njene kćeri nemaju ista prava i to je ono na čemu borci za LGBT prava trebaju temeljiti svoju obranu.

“Jako je važno da LGBT aktivisti nisu angažirani samo po pitanju borbe za LGBT prava, već da podržavaju i borbu za ženska prava ili prava bilo koje druge skupine, da pokažemo ljudima da nismo tu samo zbog sebe, već da smo dio društva i da zajedno možemo doći do jednakosti”, rekao je na kraju Dittrich.

London: Prosvjedi protiv nove konzervativne vlade i mjera štednje

Posted on by sdadmin

Samo dva dana nakon općih izbora i dan nakon što je David Cameron objavio da ima većinu i da se vraća na vlast sa svojom Konzervativnom strankom, prosvjednici/e su izašli na ulice Londona i drugih gradova diljem Velike Britanije kako bi prosvjedovali/e protiv nove vlade.

Prosvjednici/e su se vrlo brzo i uglavnom neplanirano okupili/e u blizini parlamenta, ispred sjedišta Konzervativne stranke te se polako spuštali prema Downing Streetu.  Na transparentima su se mogle pročitati parole poput “Tory scum” (torijevski šljam).

Protest je izazvala Cameronova najava o planiranim mjerama štednje, među kojima i 12 milijardi funti za socijalnu skrb.

Mnogi prosvjednici/e također su doveli/e u pitanje i legitimnost vlade, tvrdeći da Konzervativna stranka koja je osvojila oko 37 posto glasova na izborima na koje je izašlo više od 66 posto birača i biračica nije legitimna vlada.

U Downing Streetu je protestiralo više od stotinu prosvjednika/ica, a oko 200 ljudi sukobilo se s policijom izvan Downing Streeta.  U sukobima je ozlijeđeno na desetak demonstranata i nekoliko policajaca. Točan broj još se ne zna. Prema izvješćima, također je i desetak demonstranata uhićeno.

Na Facebook stranici koja poziva na demonstracije pisalo je: “Ako sjedite kod kuće i potišteni ste, torijevci će to interpretirati kao potporu. Mi smo glasali i sada smo nigdje. Naš sustav je slomljen. Potrebno je izravno političko djelovanje”.

Na društvenim mrežama ljudi su komentirali kako su prošlog vikenda u Londonu izbili nasilje i nered, ali kako se čini da mainstream mediji ne žele o tome izvještavati. No, putem interneta ništa ne ostane nezapaženo.

{slika}

Za vrijeme trajanja prosvjeda oštećen je i Spomenik ženama Drugog svjetskog rata na kojem je crvenim sprejom ispisano “F*** Tory scum” (J**** torijevski šljam).  

Glasnogovornik Downing Streeta je rekao kako je pisanje grafita po ratnim spomenicima odraz prezira i nepoštivanje onih koji su se borili/e i umrli/e za zemlju, posebno u vrijeme kada cijela Europa obilježava Dan pobjede.

{slika}

Oskvrnjivanje spomenika oštro je kritizirano i na društvenim medijima, od ljudi s oba kraja političkog spektra koji kritiziraju postupke vandala. 

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org