Lashana Lynch bit će 007 u novom James Bond filmu

Ostvarila se želja fanovima Jamesa Bonda koji/e su željeli/e da novi 007 bude ili crnac ili žena – filmskog špijuna će glumiti crna žena, navodi se u izvješću objavljenom u nedjelju. Stranica Daily Mail prenosi kako će britanska glumica Lashana Lynch, 31, biti predstavljena kao nova 007, u onome što je opisano kao “trenutak kad će vam kokice ispasti iz ruku” u dvadesetpetom filmu franšize, koji se trenutno snima.

Ovo međutim nije u potpunom smislu još jedan nastavak filmova o Jamesu Bondu – Lynch će samo preuzeti Bondov tajni agentski broj nakon što se on povuče iz MI6, navodi se u izvješću. Bonda će i dalje glumiti Daniel Craig, koji će se ostati pri svojim staromodnim macho karakteristika, rekao je jedan od insajdera za Daily Mail. “Bonda, naravno, seksualno privlači nova 007 agentica te isprobava svoje uobičajene trikove zavođenja, ali ostaje zbunjen kada trikovi ne upale na briljantnoj, mladoj crnkinji koja koluta očima i nema interesa za lijeganje u njegov krevet.”

Insajder je nazvao ‘ključnom scenom’ Bondov povratak iz mirovine i upoznavanje Lynch kao nove 007. “To je trenutak kada vam ispadaju kokice. Bond je još uvijek Bond, ali ga je zamijenila ova zapanjujuća žena”. Londonkinja Lynch, koja je glumila pilotkinju Mariu Rambeau u filmu Kapetanica Marvel, nada se da će modernizirati franšizu koju su mnogi/e kritizirali/e kao previše zastarjelu i seksističku.

“Ovo je Bond moderne ere koji će se svidjeti mlađoj generaciji, dok se drži onoga što svi/e očekujemo u Bondovom filmu”, rekao je izvor.”Postoje spektakularne sekvence potjera i borbi, Bond je još uvijek Bond, ali mora naučiti kako se nositi s #MeToo svijetom.”

Prevela i prilagodila: Mia Vodopija

Egzodus zbog pobačaja

Sve više žena iz Hrvatske i Poljske putuje u druge zemlje kako bi dobile medicinsku skrb na koju imaju pravo u svojim zemljama – odnosno kako bi prekinule trudnoću.

“To što sam morala prekinuti drugu trudnoću, bilo je jako tužno”, rekla je Anna [pseudonim zbog zaštite privatnosti] iz Varšave (39).

Bila je u 10. tjednu trudnoće i liječnici su joj savjetovali da napravi test za kromosomske poremećaje koji je otkrio Downov sindrom. “Rezultat je glasio – vjerojatnost 100%”, kaže Anna .

Anna prema poljskom zakonu ima pravo na legalan prekid trudnoće, no uvjet je da joj liječnik napiše uputnicu/preporuku. 

“Mnogi nisu htjeli”, kaže Anna, “bilo zbog priziva savjesti ili zato što jednostavno nisu htjeli upasti u neprilike. Mogla sam ići od bolnice do bolnice, pritom prelaziti prepreke kao što su rastrgani fetusi, nadajući se da će se netko nada mnom sažaliti. Nadajući se da mi medicinsko osoblje neće reći da misle kako sam ubojica. Nisam mogla zamisliti da prolazim kroz to”, rekla je. “Otišla sam u Njemačku, u mali grad blizu granice. U čekaonici je bilo deset žena, mnogo mladih djevojaka, ali i žena mojih godina. Sve Poljakinje. Postupak je trajao 15 minuta. Fizički je nastupilo olakšanje, ali mentalno sam bila slomljena. Ne zbog ikakvog osjećaja krivnje – to je bila samo tuga i očaj”.

U Poljskoj je pobačaj zabranjen od 1993. osim u slučajevima ugroze života majke, kao posljedice kaznenog djela, kao što je silovanje, ili zbog fetalnog oštećenja. No, sve više žena slijedi Annin primjer odlaskom iz Poljske u druge zemlje. 

Prema Federation for Women and Family Planning (Federa), 2010. je oko 15 posto pobačaja napravljeno u inozemstvu. No, danas predsjednica tog NGO-a, Krystyna Kacpura, procjenjuje da se samo 20 posto pobačaja napravi u Poljskoj. Destinacije su Ukrajina, Austrija, Njemačka, Belgija, UK i Slovačka. Za Poljakinje je druga opcija kupiti abortivnu pilulu iz inozemstva, što je nezakonito.

U Berlinu je 2015. osnovana organizacija Cioia Basia kako bi pomogla Poljakinjama oko dostupnosti pobačaja u njemačkoj prijestolnici. 

“Vidimo da dolazi sve više žena koje bi prema zakonu mogle napraviti pobačaj u Poljskoj”, kaže Alex, volonter u Ciocia Basia. “U ovom trenutku, gruba procjena je da se u 10 od 20 slučajeva radi o silovanju ili o malformaciji fetusa”.

 

Iz Hrvatske u Sloveniju: prelazak granice zbog pobačaja

U mirnom slovenskom gradiću Brežice, u blizini hrvatske granice, nalazi se najmanja bolnica u državi. Svakoga tjedna žene iz Hrvatske zovu bolnicu zbog pobačaja. Broj se stalno povećava.  2018. bilo je 54 zahtjeva, a samo u prva tri mjeseca 2019. – 25 zahtjeva. Mnoge žene dolaze iz Zagreba koji je udaljen samo 32 km.

Ruta takvog  “pobačajnog turizma” se promijenila. Nataša Kocnar, voditeljica odjela ginekologije u bolnici u Brežicama, kaže da kada je bila dijete 1970-ih, žene su zbog abortusa dolazile iz Njemačke u Hrvatsku koja je tada bila dio Jugoslavije. Gotovo sve žene u Brežice dolaze zbog pobačaja – to uključuje dvije pilule koje moraju uzeti u roku od 48 sati, što zahtijeva dva dolaska. 

Glavni razlog zbog kojeg žene putuju u Sloveniju je taj što većina medicinskog osoblja u Hrvatskoj odbija raditi prekid trudnoće.

Od 2003. liječnicima u Hrvatskoj je dopušteno da ne obavljaju pobačaje, a broj se povećava. Do 2018., 59 posto zdravstvenih radnika_ca u bolnicama odbija raditi ovaj postupak – to je 4 posto više u odnosu na 2014. prema izvještaju Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. 

Sanja Cesar, aktivistkinja u NGO-u CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, kaže da “60 posto ginekologa_inja koristi tzv. priziv savjesti… što smanjuje dostupnost pobačaja, a žene će i dalje putovati u druge zemlje”.

Situacija je slična u Poljskoj. Otkada je konzervativna stranka PiS došla na vlast 2015. godine,  mnogi liječnici su potpisali klauzulu o prizivu savjesti. Prema izvještaju Federe, sada je samo 10 posto bolnica/klinika (otprilike 40 od 400) dužno osigurati postupak prekida trudnoće.

“Postoje čitave regije u kojima je pobačaj potpuno nedostupan”, kaže Kapcura. “Bolnice i državne institucije ne bi smjele koristiti priziv savjesti – to je nezakonito, no nikoga nije briga”.

Ginekoliginja/opstretičarka iza Varšave Barbara Antoniak nam je rekla zašto odbija raditi pobačaje pod bilo kojim uvjetima. “Ne radim pobačaje, jer ne ubijam živa bića”, kaže Antoniak. Kada pacijentica ima pravo na legalan pobačaj, Antoniak kaže da razgovara sa ženom i pokušava joj pomoći da se nosi s tom situacijom. “Ako dijete umre spontano to će biti spontano, a ne od naše ruke”, dodaje.

I Hrvatska i Poljska su većinski katoličke zemlje. Prema popisu stanovništva iz 2011. tako se izjašnjava oko 86 posto stanovnika Hrvatske i 87,5 posto stanovnika Poljske. 

U obe zemlje religijski orijentirane grupacije nastoje promijeniti zakon. U Poljskoj je 2016. utjecajna “pro-life” organizacija Ordo Iuris pripremila nacrt zakonodavne inicijative o jednakoj pravnoj zaštiti djece prije i poslije rođenja. S 400 000 potpisa tražili su zabranu pobačaja.

Nakon masovnih prosvjeda, zakon nije prošao, kao ni slična inicijativa iz 2018. koja je tražila zabranu pobačaja i u slučaju oštećenja ploda.

Početkom ove godine je i u Hrvatskoj otvoren institut Ordo Iuris, što je učvrstilo veze između ove dvije katoličke zemlje. Ordo Iuris nam je u izjavi rekao da ne postoje financijske transakcije između ove dvije organizacije. No “misije” ove dvije institucije su slične. “Naši stručnjaci dijele stručna znanja, iskustva i know-how s kolegama iz Hrvatske”, pišu u izjavi.

U Hrvatskoj je Vlada osnovala savjetodavnu skupinu koja bi trebala istražiti zakone u drugim EU zemljama, kao korak prema izmjeni sadašnjeg zakona koji datira od 1978. godine. Sanja Cesar (CESI) kaže da ukoliko Hrvatska usvoji progresivan zakon o prekidu trudnoće, “postoji mogućnost da će ultra-konzervativne grupacije pokušati organizirati referendum o pobačaju”.

Svećenik koji djeluje na Sveučilištu u Zagrebu Damir Stojić kaže da je Hrvatska “pro-life nacija”. Tvrdi da bi u slučaju javnog glasanja o ovoj temi najvjerojatnije prevladala njegova stajališta. “Većina ljudi bi bila pro-life”, kaže, “no ne žele nikome oduzeti pravo na pobačaj.”

 

***

Lina Vdovii i Michael Bird pišu za The Black Sea newsite i autori su prethodnog članka u ovoj seriji Why 60 Romanian hospitals are refusing abortions (Zašto ruminjske bolnice odbijaju raditi pobačaje).

Blaž Zgaga je slovenski istraživački novinar, koautor trilogije “V imenu države” (“U ime države”) o tajniom oružju koje se krijumčarilo na Balkanu tijekom oružanoh sukoba 1990-ih. Danas piše za hrvatski medij Nacional, te za projekte EIC-a (European Investigative Collaborations).

Istraživanju se pridružila i Katarzyna Wezyk.

Istraživanje i reportažu je potporom omogućio Journalism Fund.

 

Duža verzija reportaže vezano uz Hrvatsku dostupna je u Nacionalu (“Why are women from Croatia going to Slovenia for abortions?”).

 

Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević

Godišnjica genocida nad Jezidima/kinjama proglašena danom akcije protiv femicida

Njemačka federacija ženskih organizacija proglasila je 3. kolovoza, 5. godišnjicu genocida nad Jezidima na Sinjaru, danom akcije i pozvala sve da izađu na ulice u ime borbe protiv femicida.

Dana 3. kolovoza 2014. borci ISIS-a napali su grad Sinjar u južnom Kurdistanu ubivši tisuće civila, među kojima su bila i mnogobrojna djeca i  žene.

Oko 6 000 Jezidkinja oteto je i odvedeno u seksualno roblje, a mnoge druge bile su podvrgnuti mučenju i smaknućima. Za oko 3 000 žena odvedenih u seksualno roblje još se traga.

Od jednog od najstrašnijih genocida 21. stoljeća, desetci tisuća Jezida/kinja na poslijetku je spašeno zahvaljujući borcima i borkinjama YPG/J-a i HPG gerili koji su otvorili koridor koji je omogućio ulazak boraca/kinja na Sinjar, te premještanje preživjelih civila na oslobođena područja.

Kako bi obilježila petu godišnjicu ovog genocida, Njemačka federacija ženskih organizacija proglasila je 3. kolovoza danom akcije protiv femicida.

Poziv je posebno usmjeren na žene koje se potiče da organiziraju razne aktivnosti i direktne akcije tog dana, u ime sjećanja na Sinjar.

Pod vodstvom Federacije 3. kolovoza u 11 sati u Sinjaru, ali i širom svijeta biti će održana minuta šutnje za žene koje su oteli ISIS-ovci.

U svom pozivu Federacija žena i druge organizacije civilnog društva kažu da navedene akcije za cilj imaju okončanje patnje Jezidkinja, ali i okončanje femicida diljem svijeta.

Novi napad na aktiviste UDIK-a

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) ovom prilikom obavještava javnost da se dogodio još jedan homofobni napad na aktiviste UDIK-a.

Napad se dogodio jučer u 18:15h sati u Grbavičkoj ulici u Sarajevu, pri čemu su četvorica/petorica punoljetnih ili maloljetnih lica napala koordinatora UDIK-a Edvina Kanku Ćudića i još jednog aktivistu. Tom prilikom napadači su uzvikivali: “Vođo pedera”, aludirajudi na koordinatora UDIK-a kao organizatora nadolazede  povorke ponosa. Nakon verbalnog napada, NN lica su se zaputila u fizički obračun sa aktivistima,  međutim, brzom intervencijom prolaznika napad je spriječen, nakon čega su se aktivisti UDIK-a udaljili sa  mjesta događaja. Aktivisti su uspjeli fotografisati napadače. Slučaj je prijavljen u PU Novo Sarajevo, dat je  iskaz i fotografija na uvid, ali policija nije zatražila napravljenu fotografiju.

Podsjedamo da je koordinator UDIK-a, Edvin Kanka Ćudid, u intervjuu iz aprila 2019. godine nastojao  pružiti podršku organizatorima bh povorke ponosa i istadi važnost ovakvog događaja za bh društvo, što je  izazvalo oštre reakcije, a koordinator UDIK-a zaprimio je veliki broj prijetnji sa izričitim govorom mržnje i pozivanjem na linč putem društvenih mreža.

Ovim putem, UDIK poziva vlasti u Sarajevu da pronađu počinioce te kazne primjerenom zakonskom kaznom kako u bududnosti ovakvi i slični ispadi ne bi štetili gradu Sarajevu, ali i Bosni i Hercegovini.

Afganistan: Žene protiv manipulacije izbornim rezultatima

Skupina prosvjednica okupila se ovog utorka ispred američkog veleposlanstva u Kabulu, gdje su ponovile svoj zahtjev afganistanskoj vladi da čuje njihove glasove i odgovori na njihove zahtjeve u vezi sa “sveopćom prijevarom” u njihovim izbornim jedinicama tijekom parlamentarnih izbora 20. listopada koje su prema tvrdnjama bili namješteni.

Skupina kandidatkinja nedavno je nadležnim institucijama predala niz dokumenata i dokaza o prijevarama na parlamentarnim izborima, ali kažu da nisu dobile nikakav povratan odgovor.

Smatraju da se afganistanska vlada ne trudi čuti njihov glas kao žena, stoga su se okupile u blizini veleposlanstva kako bi ih čuli američki/e veleposlanici/e.

“Razočarane smo našom vladom. Kao kandidatkinje na izborima okupile smo se u blizini američkog veleposlanstva kako bismo podigle svoj glas”, kazala je jedna od prosvjednica Dewa Niazi.

“Amerika je donijela demokraciju u Afganistan i ima odgovornost da je podrži”, kaže Farzana Farahmand, još jedna od prosvjedujućih kandidatkinja.

“Nitko nas ne čuje. Policija nas je tri puta pretresla. Neke od nas bile su i ranjene, a to je u potpunoj suprotnosti sa zakonom “, kaže prosvjednica Sediqa Mubariz.

Kandidatkinje iz  12 različitih provincija započele su svoj prosvjed prije tri mjeseca štrajkom glađu. No, 4. srpnja, snage sigurnosti nasilno su prekinule isti. Kandidatkinje također navode da su u tom periodu pretrpjele razna zlostavljanja od strane sigurnosnih snaga.

Indija mijenja zakon o pravima transrodnih osoba

Indija je ovog tjedna izmijenila kontroverzni nacrt zakona o pravima transrodnih osoba, izvještavaju lokalni mediji.

Ova izmjena rezultat je višemjesečnog protivljenja LGBTIQ zajednice koja tvrdi kako je navedeni zakon ograničavajući, a ne štiti prava transrodnih osoba.

Ovog tjedna stoga je ukinuta odredba iz Zakona o pravima transrodnih osoba je prisiljavala transrodne osobe da dobiju potvrdu od okružnog ‘odbora za provjeru’ kako bi se priznale kao transrodne osobe, navodi The Telegraph India.

Također je uklonjen dio koji kriminalizira prosjačenje transrodnih osoba.

Indija je prepoznala transrodne osobe kao treći spol u značajnoj presudi iz 2014. godine.

Međutim, transrodne osobe ostaju marginalizirane i izložene riziku od zlostavljanja. Prema nedavnom istraživanju, devedeset posto trans osoba u Indiji doživljava neku vrstu uznemiravanja.

Vlada obećava da će zakon “ublažiti stigmu, diskriminaciju i zlostavljanje nad marginaliziranima i doprinijeti integraciji transrodnih osoba u društvo”.

Međutim, organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava i prava trans osoba i dalje negoduju po pitanju navedenog zakona.

Govoreći za Gay Star News ovog utorka, glasnogovornica lokalne trans-organizacije za ljudska prava, Sampoorna, rekla je da “ne možemo ovu vijest uzeti zdravo za gotovo”.

Organizacija je upozorila kako vlada nije objavila svoj konačni nacrt zakona i nije dala nikakvu službenu izjavu.

Vlada je priopćila kako će potaknuti donošenje zakona još prošlog mjeseca. Sampoorna je taj zakon opisala kao “veliku travestiju pravde”.

“U ime osnaživanja, ovaj zakon nastavlja s pokušajima kriminalizacije i reguliranja naših identiteta proizvoljnim i drakonskim sredstvima”, rekla je.

Zakon ne rješava kritična pitanja kao što su brak, razvod i nasljedstvo.

Mnoga kaznena djela prema Indijskom kaznenom zakonu, kao što su silovanje, uhođenje i seksualno uznemiravanje, primjenjuju se samo ako je žrtva cis žena. Nacrt zakona ne rješava ovo.

Zakon također povezuje interseksualnost s transrodnim osobama. Nadalje, on ne jamči pravo na samoidentifikaciju spola.