Nizozemska liječnica prkosi zabranama pobačaja

Iako je pobačaj ilegalan u nekim dijelovima svijeta, Rebecca Gomperts, nizozemska liječnica i aktivistkinja za ljudska prava, pronašla je način protiv zabrane abortusa: ploveći mobilnom klinikom za pobačaj.

Projekt Žene na valovima (WOW) pokrenut je 2000. godine, kako bi pružio legalne pobačaje u međunarodnim vodama na područjima gdje je pobačaj ilegalan dajući ženama informacije o tome kako sigurno izazvati pobačaj pomoću tableta prema protokolu odobrenom od strane Svjetske zdravstvene organizacije. Osim ne-kirurških usluga pobačaja, WOW nudi usluge kontracepcije i reproduktivnog savjetovanja.

Dugogodišnji napori liječnice Gomperts nedavno su prvi puta dokumentirani u filmu “Brod” redateljice Diane Whitten koji prati ovu nizozemsku liječnicu i njezin kontroverzni globalni pokret, od osnutka do danas.

Liječnica Rebecca Gomperts svoje usluge pruža na brodu koji ima posebno izgrađenu mobilnu kliniku. Kada brod uplovi u neku od zemalja, žene kojima je potreban zahvat ukrcavaju se na brod, a zatim brod plovi međunarodnim vodama (gdje su na snazi nizozemski zakoni) za obavljanje pobačaja. U nastojanju da pomogne što većem broju žena WOW je pokrenuo i web stranicu Women on Web koja ženama pruža informacije o tome kako prekinuti trudnoću putem pilule, u skladu s protokolom Svjetske zdravstvene organizacije. No, Gomperts je svjesna da mnoge žene nemaju pristup internetu i kaže kako ne zna kako takvim ženama pomoći da pronađu odgovarajuće informacije.

Rebecca Gomperts istaknula je kako najvažniji učinak nezakonitosti abortusa jest taj da uzrokuje socijalnu nepravdu te da diskriminira žene te da nezakonitost pobačaja uglavnom utječe na najranjivije, siromašne i neobrazovane.

Siromašne, manje upućene žene će vjerojatno pokušati izvesti pobačaj s iglama za pletenje, vješalicama, pritiscima na abdomen ili nekim drugim nestručnim metodama, bez stručne medicinske skrbi. Nestručni postupci abortusa izazivaju ozbiljne komplikacije i mogu uzrokovati nepotrebnu smrt žene. Svake godine umre oko 50.000 žena zbog komplikacija uslijed nestručno obavljenog abortusa. Svakih 10 minuta negdje u svijetu umre jedna žena od posljedica nezakonitog i nesigurnog pobačaja.

Kako bi žene spasila od ovakvih komplikacija, Gomperts putem svoje mobilne klinike daje ženama lijekove i educira ih kako ih pravilno koristiti. Na ovaj način žene mogu napraviti siguran medicinski pobačaj u svojim domovima u prvih 12 tjedana trudnoće. Medicinski pobačaj je isto kao spontani pobačaj te je to jedan od najsigurnijih medicinskih postupaka.

Nadalje, dr. Gomperts kaže kako neki od lijekova (poput Cytoteca) mogu izazvati pobačaj te da su dostupni u velikom broju zemalja, ali žene to ne znaju, ili ne znaju kako koristiti lijekove na najučinkovitiji način.

U nastavku teksta donosimo kratak video prilog iz dokumentarnog filma “Brod”. 

Svakodnevne frustracije

Lezbijska grupa Kontra poziva na radionicu pod nazivom: Svakodnevne frustracije koja će se održati u ponedjeljak, 26. siječnja s početkom u 19 sati u LGBT centru, Petrinjska 27, Zagreb.

I u ovoj godini nastavljamo s mjesečnim radionicama. U pomalo depresivnom i sivom mjesecu počinjemo s frustracijama, vječnim pratiteljicama. One nas prate kroz dan, tjedan, mjesec… Kako se nosimo s njima? Što radimo s nagomilanim frustracijama? Tko ili što na frustrira: prijatelji/ice, kolege/ice, posao, škola, društveno-politička događanja? Ispoljavamo li frustracije ili ih zakopavamo u sebi? Da li nas frustracije vode u konflikte s okolinom? Da li odustajemo od naših ciljeva zbog prepreka na koje nailazimo? Da li je moguće kontrolirati naše reakcije u raznim situacijama kako ne bi imali/e negativne posljedice? Dođite na našu radionicu, gdje ćemo čavrljati, razmijeniti iskustva te uz čaj pustiti frustracije da otplove.

Info: savjetovaliste@kontra.hr

 

 

Natječaj za dodjelu Balkanske novinarske stipendije za 2015. godinu

Dobar/a si, ali želiš postići savršenstvo? Ukoliko želiš postati profesionalac/ka na svjetskoj razini, ovo je prvi korak prema napretku. Ne propustite priliku dobiti profesionalnu podršku vrhunske kvalitete, surađivati s iskusnim domaćim i stranim novinarima i urednicima, koji će vam pružiti profesionalnu podršku svjetskog standarda, ali i sudjelovati u profesionalnim seminarima i vidjeti vašu priču objavljenu širom Europe.

Iskusni novinari/ke iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Makedonije, Crne Gore, Rumunjske, Srbije, Kosova i Grčke pozvani/e su da se prijave na deveti po redu natječaj za dodjelu Balkanskih stipendija za novinarsku izvrsnost. 

Svake godine biramo deset novinara/ka koji/e dobijaju novčanu i profesionalnu podršku za svoja prekogranična istraživanja u vezi s temama značajnim za regiju i Europsku uniju. Tema 2015. godine: VRIJEDNOSTI.

Pošalji nam svoju aplikaciju i objasni kako vidiš VRIJEDNOSTI!

Kandidati i kandidatkinje  koje izabere neovisna komisija dobit će stipendije u iznosu od 2.000 eura, kao i dodatnih 2.000 eura za troškove putovanja i istraživanja. Osim toga, oni će imati priliku unaprijediti svoj rad kroz sudjelovanje na seminarima i suradnju s međunarodno priznatim urednicima. Članci će biti objavljeni na engleskom i lokalnim jezicima u istaknutim regionalnim i međunarodnim medijima. Osim toga, tri najbolja članka će dobiti nagrade u iznosu od 4.000, 3.000 i 1.000 eura.

Rok za prijavljivanje je 25. veljače 2015. godine. Formular za prijavu, uputstva i detaljne informacije o stipendiji dostupni su na internet stranici: www.fellowship.birn.eu.com

ERSTE Fondacija i Fondacija za otvoreno društvo, u suradnji s Balkanskom istraživačkom mrežom BIRN, realiziraju program Balkanskih stipendija za novinarsku izvrsnost u cilju  podrške kvalitetnom istraživanju, povezivanju novinara i novinarki na regionalnoj razini i objektivnom izvještavanju o temama koje su od ključne važnosti za čitavu regiju i Europsku uniju.

Za dodatne informacije, na raspolaganju je:

 

Natalia Žaba

Kordinator projekta za stipendije BIRN

Kolarčeva 7/V

11 000 Beograd, Srbija

Tel/fax: +381 40 30 312

E-mail:fellowship@birn.eu.com

Sjetimo se radnica tvornica streljiva iz Prvog svjetskog rata

Službena komemoracija Prvog svjetskog rata bila je usmjerena prvenstveno na muškarce. Nacionalni vođe i mnoštvo vojnika koji su se borili bili su muškarci. Neka pozornost je dana ženama čiji su muževi bili u vojsci, od kojih su mnoge kasnije ostale udovicama i medicinskim sestrama koje su se brinule za ranjene i umiruće vojnike. Manjina njih radila je blizu bojišnice u Francuskoj i Belgiji, često stavljajući vlastite živote u opasnost. Mnogo više se brinulo o žrtvama nakon što bi se vratili u Veliku Britaniju. Birmingham University je postala velika vojna bolnica gdje su se stotine medicinskih sestara brinule za 64.000 pacijenata.

Obično se prelazi preko činjenice da su žene radničke klase odigrale važnu ulogu osiguravajući da vojnici imaju adekvatno streljivo. Od samog početka je bilo jasno da britanski vojnici nemaju dovoljno granata, bombi i metaka. Privatni su vlasnici proširili svoju proizvodnju 1914., a nakon imenovanja David Lloyd George za ministra streljiva 1915. proces se ubrzao donošenjem dva iznimno bitna zakona, uključujući Munitions of War Act.

Vlada je bila ovlaštena za kontrolu privatnih tvornica i za uspostavu vlastitih, a žene su pozvane da se prijave u registar za rad. Štrajkovi su bili zabranjeni. Obećano je, makar nikada u potpunosti nije ispoštovano, da će žene primati pristojnu plaću jednaku muškim kvalificiranim radnicima. Do kraja rata, u pogonu je bilo 4.285 kontroliranih objekata i 103 državna. Tvornice su bile proširene diljem Velike Britanije, posebice u istočnom Londonu i Glasgowu.

Daleko najveća bila je HM Tvornica Gretna u južnoj Škotskoj koja je proizvodila kordit – složeni spoj koji uključuje dušičnu i sumpornu kiselinu, nitroglicerin, bezdimni barut, mineralnu mliječ, alkohol i eter. Konačni je proizvod išao u čahure metaka koje bi, nakon ispucavanja, otpustile plinove koji bi pokrenuli metke i granate. Proces je bio toliko opasan da su različiti stadiji poduzimani u različitim zgradama.

1915. godine Vlada je izgradila ne samo tvornice, već i objekte za novu zajednicu u Gretni i Eastriggsu. Kuće i stanovi su građeni za osoblje i bračne parove koji su takve visoke kvalitete da su još uvijek u uporabi, a bliže tvornici izgrađeno je 85 baraka u kojima su bile smještene radnice. U kompleksu koji se protezao devet milja izgrađene su i kuhinja, pekare, javne dvorane, crkve i željezničke pruge. Gotovo 30.000 radnika, mnogi od njih Irci, dovedeni su u rad na gradilištima. Nevjerojatno, kompleks je dovršen do sredine 1916. godine po cijeni od 5 milijuna funta.

Do 1917. HM Tvornica Gretna je proizvodila 800 tona kordita tjedno – više nego sve druge tvornice zajedno.

{slika}

Od 9.000 radnica mnoge su bile bivše kućanske pomoćnice i prodavačice. U svom prikazu razvoja tvornice, Gordon Routledge ističe posjet Arthura Conan Doylea koji je napisao pozitivno  izvješće o “možda najznačajnijem mjestu na svijetu”. Tvornica ne samo da je opskrbljivala vojsku osnovnom opremom, već je bila i zajednica s dobrim životnim uvjetima, kinom i plesnom dvoranom. Conan Doyle je bio posebno impresioniran “nasmiješenim djevojkama obučenima  u kaki koje (…) miješaju đavolju kašu”.

Životi žena, međutim, nisu bili tako lagodni kao što su ponekad prikazivani. Sufražetkinja i književnica Rebecca West divila se “lijepim mladim djevojkama”, ali je i napomenula da su držane na mjestu “okruženom bodljikavim ratnim neprilikama i patrolirajućim stražarima”. Uživanje u zajedničkim objektima bilo je ograničeno dugim radnim vremenom koje se ponekad protezalo duboko u noć. Njihov jedini slobodan dan bila je nedjelja, a javni prijevoz bio je ograničen s time da su vlakovi za Carlisle otkazani jer se tamo prodavao alkohol. Vjerojatno su i putovanja da vide obitelj bila teško izvediva.

Žene su živjele u kolibama koje su se sastojale od velikog dnevnog boravka sa samo drvenim oblicima za sjedenje i malim spavaćim sobama sa zavjesama, ali bez vrata. Stanovnice su se žalile na intenzivnu hladnoću, osobito u gorkoj zimi 1917.

Njihova zarada,  između 30 šilinga i dvije funte tjedno, gotovo je sigurno bila veća od njihovih ranijih plaća, ali je postojao znatan odbitak za smještaj i hranu.

Također su bile podložne policijskoj kontroli koja je sprječavala ulazak nepoznatih osoba i izlazak žena, te su pretraživali svaku ženu prije posla kako bi provjerili da ne nosi ništa što bi moglo izazvati eksploziju ako padne u kašu, posebice ukosnice i gumbi. Takvo otkriće značilo bi kaznu od šest penija.

Žene su se suočavale s opasnošću svakodnevno, i to ne samo od eksplozija. Mnoge su oboljele i klonule od otrovnih plinova. S vremena na vrijeme, otkrili bi radnice kako spavaju na podu tvornice, a smrti nisu bile nepoznanica.

Broj radnica u tvornicama streljiva diljem zemlje procjenjuje se na oko milijun. Bile su poznate kao djevojke kanarinci, jer bi im koža požutjela ako bi došla u kontakt sa sumporom. Routledge procjenjuje da je broj umrlih od trovanja i eksplozija oko 300, ne uključujući one koji su umrle kasnije od bolesti dobivenih u tvornicama.

Conan Doyle bilježi da ga je prizor radnica pretvorio u zastupnika za pravo glasa žena, ali propisi iz 1918. su postavili dob za glasovanje na 31 godinu. S obzirom da su mnoge od radnica u tvornicama streljiva bile mlade, njihova nagrada je odgođena. Tvornice su zatvorene ubrzo nakon što je rat završio, a nezaposlene su žene zauzele drugo mjesto u potrazi za poslom: iza muškaraca koji su demobilizirani. Radnice u tvornicama streljiva su pokazale hrabrost i spremnost da guraju dalje. No, to je zanemareno tijekom rata, a plakati nikada nisu prikazali vitalni doprinos koji su dale britanskoj pobjedi. Niti je mnogo napisano o njihovim naporima nakon rata.  Novi muzej koji istražuje povijest HM Tvornice Gretna je otvoren u Eastriggsu, u blizini  ostataka tvornice i koliba gdje su živjele žene. Na obljetnici otvaranja tvornice trebao bi biti održan javni događaj koji bi rekreirao miješanje đavolje kaše.

 

Prevela i prilagodila Klara Weygand

Najgluplji argumenti protiv feminizma

Anti-feministički pokret (skrać. AF) već eonima spriječava žene da ostvare rodnu jednakost. Usprkos određenom broju dobivenih bitaka, dobrobiti za žene proizašle iz tih pobjeda u pravilu su minimalne, uglavnom zato što dolaze iz mjesta ispunjenog strahom i svojevoljnim neznanjem (sigurni recept za neuspjeh!). Pomislili/e biste da bi AF s vremenom osmislio kakav novi materijal – ali ne, uvijek iznova slušamo ista poznata i zamorna sranja (otprilike kao kada trogodišnjak otkrije nešto što nasmijava njegove roditelje, pa to onda ponavlja toliko puta da izvorna ‘fora’ postaje neopisivo iritantnom). Slijedi pet glupih argumenata protiv feminizma koji nikako da izumru (jer od AF-a nikada nećete čuti ništa korisno, a bome ni točno):

1. Feministkinje mrze muškarce

Ako doista vjerujete da je gore navedena tvrdnja istinita, dopustite mi da vam čestitam na dosezanju vrhunca lijenosti i manjka maštovitosti u svijetu seksizma. Možda bi vas netko trebao obavijestiti o tome da je ta uvreda stara koliko i mrlje na vašem donjem rublju. Feministkinje ju slušaju od praskozorja feminističkog pokreta. Ozbiljno, krajnje je vrijeme da smislite nešto novo!

Ja sam feministkinja i ne mrzim muškarce – paf! vaša glupava ‘teorija’ upravo je osporena. A ako se mrvicu potrudite i o tome promislite dulje od jedne milisekunde, sigurno ćete shvatiti da postoje milijuni i milijuni feministkinja. Kada bi mi sve toliko mrzile muškarce, prestale bi spavati s njima, što znači da naš planet vjerojatno ne bi bio suočen s rapidnim porastom broja stanovnika/ca. Brakovi se više ne bi sklapali, a i većina heteroseksualnih spolnih odnosa jednostavno bi prestala. Da li se to događa? Ne. 

Iz AF-a se često nabacuju poznatim citatom Irine Dunn u kojem se potreba žene za muškarcem uspoređuje s potrebom ribe za biciklom. AF pritom iskrivljuje stvarno značenje spomenutog citata pretvarajući ga u neku vrstu bojnog pokliča svih žena koja mrze muškarce. Ovdje zaista nije riječ o bogznakako kompliciranim stvarima, pa se pitam pati li osoba koja iz Dunninog citata iščitava mržnju prema muškarcima od nekog oblika mentalne retardacije. Citat poručuje da žene ne bi trebale OVISITI o muškarcima. Vaše odbijanje da prepoznate razliku između mržnje prema muškarcima i mržnje prema statusu ovisnosti o muškarcu zapravo je simptom vašeg duboko ukorijenjenog, vjerojatno psihološkog, straha od jednakosti. To je jasan znak da imate problem s bijesom i/ili nesigurnošću koji biste trebali riješiti uz pomoć stručne osobe. Možda bi vam koristile i vježbe dubokog disanja ili joga. Širiti laži kako biste se osjećali nadmoćno ne samo da je tužno, već i pokazuje da ste ‘oštećeni’ kao osoba.

2. Feministkinje osuđuju supruge i/ili majke koje ostaju kod kuće sa svojom djecom

Još jedna bedastoća. Znate u što feministkinje vjeruju? U pravo na IZBOR. Sve što želimo jest pravo na jednake izbore koji se nude muškarcima. Želite ostati kod kuće s djecom ili biste možda radije potražile posao – što se nas tiče, sve može.

KRAJ razgovora.

3. Sve feministkinje su lezbijke ili vještice

Ako ste ikada upotrijebili ovaj argument, vrijeme je da ugasite emisiju 700 Club i istog trena potražite pomoć na najbližem psihijatrijskom odjelu. Jer to je znak da vam je službeno potrebna ozbiljna medicinska skrb.

Da, ovo je bez sumnje najgluplji argument SVIH VREMENA. Posežući za njim dokazujete da ste po pitanju maštovitosti i sposobnosti kritičkog razmišljanja otprilike na razini blata. Neke feministkinje su lezbijke. Neke feministkinje su vještice. To je točno. Ali znate što, neke nisu! I još nešto – u tome nema ama baš ništa loše!

4. Feministkinje INZISTIRAJU na tome da se svi moraju slagati s njima da bi se mogli zvati feminist(k)i(nja)ma

KRIVO!

Kao što sam već spomenula, ja sam feministkinja i imam mnogo prijateljica feministkinja s kojima se ne slažem uvijek po svim pitanjima. Na primjer, jedna od mojih prijateljica smatra da bi na spoju muškarac trebao plaćati za sve. Ja, pak, mislim da bi se žena, ako pozove muškarca na spoj, trebala mašiti novčanica. Moja prijateljica i ja nikada se ne svađamo oko toga – jednostavno imamo drugačije stavove.

Ako se želite nazivati feminist(kinj)om, tada morate vjerovati da bi u očima zakona žene trebale biti ravnopravne muškarcima, i to u političkom, društvenom i ekonomskom smislu. Žena koja se naziva feministkinjom, a glasa za kandidate i kandidatkinje koji ne djeluju u interesu rodne jednakosti nije feministkinja. To nije moje mišljenje, to je činjenica. Ta vam se činjenica ne mora svidjeti, ali što se može, činjenice su činjenice, a vaše odbijanje da se suočite sa stvarnošću ne mijenja njihovu istinitost.

Mnogo je razloga (svi redom neopravdani) zašto ljudi ne žele da žene postignu potpunu jednakost: ponekad je u pitanju religija, ponekad strah od osobne odgovornosti (žena koja bi radije da se muškarac brine o njoj nego da sama preuzme odgovornost za sebe možda podsvjesno vjeruje da bi joj u slučaju da se sve žene zadrži u zavisnom položaju, takav stav bilo lakše opravdati), a ponekad jednostavno naučeno ponašanje (oponašamo ono što odrastajući promatramo). No ništa od nabrojanog nije stvarno opravdanje za nejednakost.

5. Feministkinje su harpije bez smisla za humor

Ovaj argument vrlo je lako pobiti. Istina, humor je stvar osobnog ukusa, ali na popisu koji slijedi svatko će pronaći nešto za sebe. Uostalom, samo zato što VI možda ne smatrate da neke od ovih žena nisu duhovite, to ne znači da ne postoje milijuni drugih koji se s vama neće složiti. Ellen De Generes, Tina Fey, Sarah Silverman, Amy Poehler, Margaret Cho, Chelsea Handler, Wanda Sykes, samo su neke od duhovitih feministkinja.

Anti-feministički nastrojeni trolovi silno se trude utjerati strah u kosti onima koji/e podržavaju jednakost, vrijeđajući ih i šireći laži. Pritom se potajno nadaju da će žene odjednom posustati i zaključiti: “Čekaj malo, cijela ova strka oko jednakosti više je nego moj mali ženski mozak može podnijeti. Mislim da ću se prestati zalagati za jednakost jer se u borbi s velikim i snažnim muškarcima koji me optužuju da ih mrzim i bijesnim ženama koje imaju goleme metle u stražnjicama osjećam bljak!”. Postoji nešto što bi svi trolovi trebali shvatiti: vaš kukavički pristup najčešće samo ojačava odlučnost feministkinja i tjera nas da se borimo još žešće i ustrajnije. Rugamo vam se jer to zaslužujete. Niste čak ni u stanju osmisliti dobre uvrede. Vjerujte mi, stvari izgledaju prilično loše kada su vam maskote Mike Huckabee i Pat Robertson. Oslobodite svoje umove.

 

Prevela i prilagodila Nada Kujundžić 

Bolja zaštita žrtava nasilja u EU-u

Od ovog siječnja žrtvama nasilja, pogotovo onima koje su pretrpjele obiteljsko nasilje ili uhođenja, jamčit će se bolja zaštita u svim državama članicama EU-a. Novim je pravilima utvrđeno da će se sudske zabrane, zaštita i nalozi izdani u jednoj državi članici sada brzo i jednostavno priznati diljem EU-a putem jednostavne potvrde.

Prava žrtava nasilja sada će biti zajamčena i izvan njihovih zemalja, gdje god se nalazili u Europi, izjavila je Věra Jourová, povjerenica EU-a za pravosuđe, zaštitu potrošača i ravnopravnost spolova. Procjenjuje se da je u EU-u svaka peta žena suočena s nasiljem u određenom trenutku života, a za fizičko nasilje često je odgovorna neka bližnja osoba, poput partnera.

Osoba koja je pretrpjela nasilje u obitelji moći će se osjećati sigurno kada putuje izvan svoje matične države jer je dovoljno prenijeti nalog kojim je zaštićena od počinitelja. Prije su žrtve morale proći složene postupke kako bi njihova zaštita bila priznata u drugim državama članicama EU-a, a trebalo je pokrenuti i sam postupak certificiranja u svakoj državi. Sada će ti nalozi za zaštitu biti priznati u svim državama članicama EU-a, što znači da će osoba koja je pretrpjela nasilje moći putovati a da pritom neće morati prolaziti mukotrpne postupke.

Novim se postupkom podrazumijeva da žene ili muškarci koji su žrtve nasilja mogu računati na zaštitu koju zaslužuju. Te osobe moći će živjeti u nekoj drugoj državi članici EU-a ili otići na odmor a da se pritom neće morati bojati za svoju sigurnost, dodala je Věra Jourová.

Novi se mehanizam sastoji od dva odvojena instrumenta: Uredbe o međusobnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima i Direktive o Europskom nalogu za zaštitu.

Zajedno, tim dvama instrumentima osigurat će se da sve žrtve nasilja mogu dobiti naloge za svoju zaštitu koji će biti priznati u svim državama članicama EU-a. Mehanizmima se odražavaju razlike u nacionalnim zaštitnim mjerama država članica, a koje mogu biti građanske, kaznene ili upravne prirode. Pravilima će se zajedno osigurati slobodan protok najuobičajenijih vrsta zaštitnih mjera unutar EU-a.

Potrebna veća potpora žrtvama

Potreba za potporom i zaštitom žrtava očituje se i u izvješću koje je danas objavila Agencija EU-a za temeljna prava, a u kojem je zaključeno kako su u EU-u potrebne službe za pružanje ciljane potpore žrtvama. Unatoč poboljšanjima u mnogim državama članicama još postoje poteškoće s kojima se suočavaju službe za pružanje potpore žrtvama. Posebni prijedlozi za poboljšanje uključuju osiguravanje da žrtve imaju pristup službama za pružanje ciljane potpore, uključujući potporu i savjetovanje nakon traumatičnog iskustva, uklanjanje birokratskih prepreka za žrtve u pogledu pristupa pravnoj pomoći te osiguravanje da su osobe upoznate sa svojim pravima i raspolažu s informacijama o uslugama koje su na raspolaganju.  

Europska komisija zalaže se za poboljšanje prava 75 milijuna osoba koje postanu žrtve kaznenih djela svake godine. U 2012. donesena je Direktiva EU-a o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela (IP/12/1066) koja će za države članice postati obvezujuća do 16. studenoga 2015. Mjerama kao npr. nalozi za zaštitu na čitavom području EU-a koji se primjenjuju od nedjelje, odnosno minimalna prava žrtava, Europska komisija ulaže napore radi jačanja prava osoba koje su postale žrtve kaznenih djela, neovisno o tome odakle su i gdje u EU-u postanu žrtve kaznenih djela.