Svima koji znaju što je, TTIP stvara muku u želucu. S druge strane, većina građanki i građana Europske unije, a među njima i Hrvatska, tek je zbog prosvjeda u Bruxellesu krajem prošloga mjeseca počela polako saznavati da je riječ o nekakvom sporazumu koji bi uvelike naštetio našem standardu i radničkim pravima, a demokratskim već škodi. O opasnostima TTIP-a, novinarke emisije Širenje područja borbe na Radio Studentu, porazgovarale su u prosincu s Hrvojem Radovanovićem iz Zelene akcije.
Intervju prenosimo u cijelosti.
Što je zapravo TTIP (Transatlansko trgovinsko i investicijsko partnerstvo)?
TTIP je sporazum o slobodnoj trgovini o kojem su SAD i Europska unija počeli pregovarati još u srpnju pretprošle godine, a prema nekim procjenama pregovori bi trebali završiti do kraja ove godine. Cilj Transatlanskog i investicijskog partnerstva (TTIP), kao i svakog drugog sporazuma o slobodnoj trgovini, jest povećati trgovinsku razmjenu između strana koje ga potpisuju, što se najčešće radi na način da se snizuju, odnosno ukidaju, carine. Međutim, kritičari ovog sporazuma upozoravaju da su te carine već sada poprilično niske, što znači da se TTIP-om zapravo pokušava ukinuti sve preostale prepreke trgovini. Prevedeno, to znači da će se ići na ujednačavanje standarda u različitim sektorima s obiju strana Atlantika, pri čemu će se ti isti standardi najvjerojatnije srozati prilagođavajući se onoj strani na kojoj su niži.
Mnogi protivnici ovaj sporazum smatraju suvremenim trojanskim konjem. Iz kojeg razloga je nastala ova usporedba?
To je upravo posljedica toga što se iza fasade tvrdnji kako je cilj sporazuma povećati trgovinsku razmjenu, pokrenuti posrnulu ekonomiju i otvoriti milijune novih radnih mjesta, zapravo krije pokušaj proguravanja promjena koje idu protiv općeg interesa. Ovaj sporazum treba promatrati kao dio jedne mnogo veće i starije neoliberalne agende i njezine mantre o deregulaciji i privatizaciji kao odgovoru na sve društvene probleme.
Na službenoj stranici Europske unije, nekolicinu su puta naglasili da potiču transparentnost podataka, poglavito kako bi smanjili mispercepciju ovog sporazuma. Čak su sredinom studenog Cecilia Malmström (iz Odbora za međunarodnu trgovinu) i Sigmar Gabriel (vicekancelar i savezni ministar za ekonomske poslove i energetiku) na sastanku u Berlinu naglasili potrebu informiranja građana i građanki te spomenuli kako će objavljivati prepiske sastanaka. To se nije dogodilo do prošloga tjedna, no i dalje sve nije dostupno. Možete li komentirati njihove objave po pitanju toga i reći svoje mišljenje? Koliko je opasno ne informirati građane i građanke ili ih samo površinski informirati? Koja je pozadina toga?
Po meni, to upućuje na dvije stvari. S jedne strane, očito je da kampanja protiv TTIP-a, koja se već poprilično zahuktala, ima određenog uspjeha, odnosno utjecaja na donositelje odluka, zbog čega se oni očito imaju potrebu braniti. S druge strane, koraci koje su dosad poduzeli u smjeru veće transparentnosti daleko su od onoga što transparentnost znači i što prosvjednici od njih traže. Navode objavljene na službenoj stranici treba shvatiti kao speen, trik da se smanje tenzije i izbije jedan od glavnih argumenata protivnika ovog sporazuma. Ono što je također bitno istaknuti oko (ne)transparentnosti procesa jest da je ista vrlo asimetrično raspodijeljena s obzirom na različite dionike. Primjerice, rezultati istraživanja koje je u srpnju prošle godine provela mreža Friend of the Earth Europe, a u kojem su analizirali broj sastanaka delegacija Europske komisije s različitim dionicima, pokazali su da je 85 posto tih sastanaka održano s predstavnicima industrije, dok je ostalih 15 posto održano sa svima ostalima. To najbolje pokazuje u čije će se interese odražavati ovaj sporazum.
Kako će TTIP utjecati na naše živote? Po mnogima bi trgovinskim sporazumom mogli drastično sniziti kvalitetu hrane (GMO, pesticidi itd.), socijalnog sustava i postojeću zaštitu okoliša u Europi.
TTIP bi trebao biti najveći sporazum ove vrste u ljudskoj povijesti i kao takav će imati dalekosežne posljedice na gotovo sve aspekte naših života. Ono što posebno treba brinuti građane i građanke Europe su znatno niži standardi po pitanju zaštite okoliša, kvalitete hrane, radničkih prava i zaštite privatnih podataka s američke strane, pošto će se najvjerojatnije ići na ujednačavanje tih standarda. Znamo da je američka strana mnogo liberalnija po pitanju genetski modificiranih organizama. Njihovo zakonodavstvo kojim se reguliraju kemikalije u okolišu datira još iz 1970-ih godina i potpuno je zastarjelo iz današnje perspektive, što znači da se čitav niz kemikalija zabranjenih u Europskoj uniji, kod njih najnormalnije koristi. Po pitanju radničkih prava, znamo da je američka strana ratificirala samo dvije od osam temeljnih konvencija međunarodne organizacije rada, kojima se definiraju osnovna sindikalna prava. U uvjetima slobodne konkurencije, jasno je da će znatno niži standardi zaštite radničkih prava u Americi rezultirati ugrožavanjem ostvarenih prava s europske strane. Valja ipak istaknuti da Amerikanci nisu jedini negativci u ovim pregovorima, Europska unija također sa svoje strane gura određene problematične prijedloge. Tako npr. zahtijevaju liberalizaciju američkog tržišta naftom i ugljikovodicima. Naime, još od naftnih šokova s početka 1970-ih SAD ima zakon koji onemogućava izvoz nafte, a Europska unija traži deregulaciju tog zakona. To je posebno problematično u kontekstu trenutne borbe protiv klimatskih promjena i vrlo licemjerno od strane Europe koja se javnosti prikazuje kao lider u toj borbi. Dakle možemo zaključiti da obje strane, i europska i američka, imaju razloga za zabrinutost.
Smanjuje se i demokratski legitimitet. Na koji način?
Jedna od osnovnih obaveza stranaka ovog ugovora jest regulatorna suradnja. To znači da ukoliko se želi donijeti neki novi zakon ili nova politika, o tome se prvo potrebno konzultirati s drugom stranom te procijeniti hoće li to imati negativnih posljedica po trgovinsku razmjenu. Ukoliko se procijeni da bi moglo, takav će prijedlog biti povučen, što dodatno narušava i ovo malo krnje demokracije koju imamo i iznova stavlja interes kapitala iznad svih ostalih interesa. Isto tako, problematično je i to što će TTIP zacementirati postojeće stanje te će stvari poput privatizacija firmi i usluga postati praktički ireverzibilne, bez obzira na želje građana i građanki.
{slika}
Jedan od najopasnijih elemenata ovih trgovinskih sporazuma je tzv. ‘rješavanje sporova između investitora i država’ (ISDS). ISDS je česta sastavnica međunarodnih investicijskih sporazuma koja stranim investitorima omogućava da zaobilazi nacionalni pravni sustav te putem međunarodnog suda zatraži financijsku kompenzaciju od vlade neke države. To se dogodi ukoliko se procijeni da bi njihovi profiti i potencijali za investiranje mogli biti ugroženi izmjenama zakona i/ili politika u dotičnoj državi. Možete li nam pojasniti kako bi ovo utjecalo na Hrvatsku, članicu Europske unije tek nešto više od godine dana?
Sve što dosad znamo o korištenju tog mehanizma, pošto on već čini dio mnogih trgovinskih sporazuma, upućuje na zaključak da Hrvatska itekako ima razloga za zabrinutost. Naime, već spomenuta mreža Friends of the Earth Europe nedavno je objavila istraživanje o ISDS mehanizmu, koje je pokazalo kako su europske države putem ovog mehanizma privatnim investitorima dosad isplatile minimalno 3,5 milijarde eura. Kažem minimalno jer zbog tajnovitosti kojom je obavijen čitav proces i činjenice da u večini slučajeva informacija o isplačenom iznosu nije javno dostupna, taj iznos predstavlja samo vrh sante leda. Ono što je za nas također interesantno jest to da su ti podaci pokazali kako su najčešće žrtve ovog mehanizma, u čak 75 posto slučajeva, bile države sa slabijom ekonomskom situacijom, što je zapravo i bilo za očekivati. U kontekstu Europske unije, radi se mahom o novim članicama. Kao primjer možemo spomenuti da je zemlja protiv koje je pokrenuto najviše sporova Češka, dok je Poljska isplatila najveći poznati iznos. U oba slučaja radi se o novim članicama. S obzirom na stanje Hrvatskog gospodarstva, to nikako ne sluti na dobro.
U svojim objavama EU i SAD progovaraju kako bi ovo partnerstvo smanjilo nezaposlenost potičući male tvrtke da se prošire. Je li to točno?
Nezahvalno je govoriti o nekakvim konkretnim ekonomskim učincima ovog sporazuma pošto se oni još uvijek nalaze u sferi čiste spekulacije, a procjene prilično variraju ovisno o ekonomskom modelu koji se koristi. Međutim, ono što sigurno znamo i što daje razloga za zabrinutost, jesu primjeri drugih trgovinskih sporazuma u čijem se slučaju također pompozno najavljivalo povećanje ekonomske aktivnosti i stvaranje stotina tisuća novih radnih mjesta, no rezultati su bili upravo suprotni. Možemo spomenuti jedan od najpoznatijih primjera – Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA) – koji je na koncu rezultirao gubitkom oko milijun radnih mjesta u SAD-u i preko dva milijuna u Meksiku.
STOP-TTIP.ORG žustro se suprotstavlja TTIP-u. Pokrenuli su peticiju koju je organiziralo više od 300 udruga, a objavila ju je i Zelena akcija. Na svojoj stranici govore kako ‘žele spriječiti pad standarda u području zapošljavanja i zaštite podataka te društvenih, ekoloških i potrošačkih standarda. Žele spriječiti da se javna opskrba (npr. vodom) i kulturna dobra rješavaju kroz netransparentne pregovore’. Što se potpisivanjem ove peticije može konkretno učiniti? Koliko je potpisa skupljeno?
Treba napomenuti da se samom peticijom ne može učiniti mnogo, međutim, ona svakako ima određenu simboličku težinu i omogućava nam da procijenimo magnitudu otpora prema TTIP-u. Peticiju podržava mnoštvo udruga, sindikata i organizacija koje su pokušale pokrenuti službenu Europsku inicijativu građana, što je mehanizam kojim se mogu formalno uputiti određeni zakonodavni prijedlozi Europskoj komisiji. No, taj je zahtjev odbijen izjavom da pregovarački mandat nije službeni zakonodavni akt, već njihov interni dokument, što naravno nije istina jer se radi o dokumentu koji je formalno usvojilo Vijeće EU. Inicijativa je neovisno o tome odlučila nastaviti sa sakupljanjem potpisa, kojih je sakupljeno već više od milijun, a ovim bih putem pozvao sve građane i građanke da potpišu peticiju te se dodatno informiraju o opasnostima ovog evidentno štetnog sporazuma i uključe u druge oblike borbe protiv njega.
