Pronađi družinu koja te potiče i inspirira

U sklopu projekta ‘Rodno ravnopravan utjecaj u lokalnim zajednicama’ koji provode 5 udruga iz 5 različitih županija, gdje su ključni akteri i motivatori mladih žena: K-Zona (Zagreb), Pobjede (Osijek), LORI (Rijeka), Bonsai (Dubrovnik) i Udruga Zora (Čakovec)  danas je objavljen  video spot s porukom ‘Pronađi družinu koja te potiče i inspirira’ čiji je cilj povećanje vrednovanja i prepoznavanja važnosti rada  organizacija civilnog društva te povećanje njihovog utjecaja u lokalnim zajednicama.

Spot poziva na građansku solidarnost i uključenje građana i građanki u rad udruga u svojoj lokalnoj zajednici u području djelovanja koji im je interesno najbliži i najzanimljiviji, a možete ga pogledati ovdje.

Paralelno s ovom porukom na nacionalnom nivou, partnerske udruge su snimile i svoje video spotove vezano za lokalne kampanje u svojem području djelovanja –  ravnopravnost spolova, LGBT prava, promicanje nezavisnih medija, volonterstva i prava životinja.

Udruge Zora i Bonsai promoviraju svoj rad i usluge, Udruga Pobjede lobira kako bi i Grad Osijek postao jedan od hrvatskih gradova koji neće podupirati rad skloništa koja usmrćuju pse, K-zona se bavi pokretanjem rodno osviještenog dnevnog boravka na zagrebačkoj Trešnjevci, a udruga LORI pokazala je svojim video spotom različite životne scenarije društva ovisno o prisutnosti diskriminacije ili podrške LGBT osobama u društvu.

Sve partnerske udruge na projektu ‘Rodno ravnopravan utjecaj u lokalnim zajednicama’ pozivaju građane i građanke da se pridruže organizacijama civilnog društva u stvaranju pozitivnih društvenih promjena.

Plakat je seksistički i njime se prekršio Zakon o ravnopravnosti spolova

Na temelju prijave seksističke reklame jednog ugostiteljskog objekta, a koju je podnio Centar za građanske inicijative iz Poreča, Pravobraniteljica je dostavila i odgovor, objavili su danas u CGI-u. Libela je također u više navrata pisala o ovom slučaju (ovdje i ovdje).

Izdvajamo dijelove u kojima Pravobraniteljica potvrđuje kako se reklamnim plakatom prekršio Zakon o ravnopravnosti spolova i u kojima reakciju Centra za građanske inicijative Poreč nalazi opravdanom:

“(…) izdvajanjem fotografije koja prikazuje ženu u donjem rublju (koja stoji u senzualnom stavu koji asocira na stereotip o prostitutkama koje se na taj način “nude”) iz konteksta kolekcije u sklopu koje je snimljena te dodavanjem slogana “Feel Poreč with all your senses” na reklamni plakat, postiže se efekt kojim se sugerira da se muškarcima za stolom pored hrane i pića nudi i žena, tj. da pored ribe i vina kušaju i “osjete svim osjetilima” i ženu. Prema tome, način na koji su spojeni različiti elementi koji sami po sebi ne predstavljaju diskriminirajuću poruku na temelju spola uvjetovao je takav učinak reklamnog plakata koji njegovu poruku čini vrlo podložnom interpretaciji kakvu je opisala pritužiteljica. Pritom napominjem da ovdje ne problematiziram namjeru koja se željela postići ovim reklamnim plakatom, već isključivo učinak koji je proizašao iz nje.(…)

Sagledavajući primjer o kojem se radi u ovom slučaju (reklami plakat) iz pozicije interpretacije pritužiteljice, žena se na plakatu prikazuje na način koji konzumentu reklame sugerira da će pored zadovoljstava koja pružaju hrana i piće, moći osjetiti i zadovoljstvo tjelesne seksualnosti konkretne žene koja ih kao muškarce “poslužuje”. Stoga, s obzirom da je na temelju ukupnog dojma koji pruža kombinacija vizualnog i tekstualnog dijela reklamnog plakata takva interpretacija vrlo izgledna, reakciju Centra za građanske inicijative Poreč nalazim opravdanom te smatram da reklamni plakat sadrži elemente koji nisu u skladu s čl.16.st.2. Zakona o ravnopravnosti spolova prema kojem je zabranjeno javno prikazivanje i predstavljanje žena i muškaraca na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način.

Slijedom navedenoga, dajem  p r e p o r u k u  da u budućim marketinškim aktivnostima restoran Divino posebnu pozornost obrati da izvlačenjem pojedinog umjetničkog izričaja kojeg koristi u reklamne svrhe iz konteksta ne postigne diskriminirajući učinak na temelju spola” zaključuje se u odgovoru Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

Danas je u svijetu najmanje 215 milijuna migranata

Gotovo 8.000 osoba tijekom je ove godine, diljem svijeta, izgubilo život u potrazi za sigurnošću. U prvih je devet mjeseci ove godine više od 4.000 migranata izgubilo život na graničnim prijelazima, a više od 3.500 tisuće u Sredozemlju – gotovo dvostruko više nego prethodne godine[1]. Katastrofe poput ratova i oružanih sukoba, siromaštva i gladi te prirodnih nepogoda prisiljavaju sve veći broj ljudi na napuštanje vlastitoga doma. Samo je sirijska kriza uzrokovana građanskim ratom i terorističkim napadima, protjerala više od 300.000 osoba. Neslužbeni podaci govore i o dvostruko većem broju izbjeglih, no i velikom broju ubijenih i nestalih. Prirodne su katastrofe u središnjoj i jugoistočnoj Aziji natjerale na bijeg tisuće ljudi.

Dok ljudi svojim životima plaćaju danak svjetske nepravde i ekonomsko-političkih interesa, taj isti svijet sve više sužava prostor gostoprimstva i prihvata. Tisuće mrtvih, milijuni izbjeglica i migranata u svijetu, na tisuće migranata radnika koji doprinose rastu i razvoju ekonomija brojnih zemalja a istovremeno lišeni prava i sloboda, zrcale sliku podijeljenog i sukobljenog svijeta. Umjesto programa pomoći, podrške i razvoja te humanistički orijentiranih politika, države su Europske unije svaku izbjegličku krizu ili pak dolazak većeg broja migranata, doživjele kao prijetnju i time zatvarale svoje granice i prostore. Upravo zbog odbijanja programa spašavanja primjerice, mnogi su životi izgubljeni u vodama Sredozemlja.

Više je od 130 poprišta različitih oružanih – građanskih, etničkih, grupnih sukoba u cijelome svijetu, a veći je dio svijeta pod ozbiljnom uzbunom pred prirodnim katastrofama. I drugi su razlozi prisilno potaknuli kretanja ljudi, koja su često opasna i po život ugrožavajuća.

Poznavao sam jednog čovjeka kojemu sam dao dio novca i platio put, a potom su me u nekom starom automobilu prevezli do susjedne zemlje. Kada sam prešao granicu, predali su me drugim ljudima s kojima sam proveo sljedećih desetak dana. Mijenjao sam automobile ili su me drugi ljudi preuzeli, a vožnja je bila dugotrajna i izuzetno naporna. Bio sam konstantno pod stresom i u strahu da će me otkriti, da ću nastradati ili da će me predati u ruke onima od kojih sam pobjegao. Više nisam znao gdje se nalazim, u kojoj sam državi, a nisam znao ni kamo me vode. U jednom trenutku, kad sam već bio potpuno iscrpljen, doveli su me u jednu kuću gdje sam se odmorio nekoliko dana. Nakon što sam skupio snagu, pojavili su se drugi ljudi koji su mi donijeli krivotvorene dokumente zahvaljujući kojima sam prešao jednu od državnih granica, riječi su Samira iz Somalije.

Danas je u svijetu najmanje 215 milijuna migranata. Svatko može postati migrant, svakoga se može prisilno udaljiti od njegova doma, zajednice i kulture. Svakoga može zadesiti nesreća u životu. Svatko treba i traži pomoć. Stoga, budimo otvoreni i pokažimo gostoprimstvo. Ne sjetimo ih se samo na Dan migranata. Neka čitava godina bude vrijeme i prostor zajedničkog života, uzajamne podrške i solidarnosti. Ne učinimo Hrvatsku krajem na zemlji, nego zemljom otvorenom za izbjeglice i druge migrante. Zemljom koja će se prisjetiti svojeg ratnog iskustva i koja će poručiti da je dosta ratova te da je drugačiji svijet moguć!

Povodom današnjeg Dana migranata, brodovi Jadrolinije će se oglasiti sirenama te spustiti zastave na pola jarbola u znak žalosti za sve one koji su izgubili svoje živote u potrazi za sigurnim domom.

 



[1] Podaci Međunarodne organizacije za migracije: www.iom.int

Žene u Srbiji školovanije, a zarađuju manje od muškaraca

Iako je u Srbiji više žena nego muškaraca završilo, osnovnu, srednju ili visoku školu, zarađuju manje od muškaraca, te ih 57 posto spada u kategoriju uzdržavanih osoba, pokazuju to podaci Republičkog zavoda za statistiku (RZS) koji su predstavljeni u knjizi “Žene i muškarci u Srbiji”.

Među onima sa srednjom stručnom spremom, više je žena nego muškaraca, ali je i veći postotak žena među nepismenim stanovništvom u gotovo svim starosnim skupinama.

“Samo pet posto žena su predsjednice općine ili gradonačelnice, a 29 posto žena su zastupnice u skupštinama. One su rijetko na poziciji ravnateljica ili menadžerica – tek oko 15 posto”, kazala je šefica Odsjeka za socijalne indikatore, pravosudnu i rodnu statistiku Zavoda, Dragana Đoković Papić.

Ona je istaknula i da žene čine 79 posto jednoroditeljskih obitelji, te je kod njih i veća učestalost kroničnih bolesti.

Također, Papić je navela kako žene u prosjeku imaju i manju mirovinu, i to starosnu nižu za 20 posto, a 16 posto za invalidsku. Žene koje su bile zaposlene žive u prosjeku dvije godine kraće od muškaraca.

Među punoljetnim osobama koje su 2013. osuđene za nasilje u obitelji 95 posto čine muškarci, a pet posto žene. Kada je u pitanju maloljetnički kriminal, u 95 posto slučajeva su osuđeni dječaci.

Direktor RZS-a, Dragan Vukmirović istaknuo je specifičnost publikacije, jer su prvi puta korišteni podaci iz drugih izvora, kao što su Nacionalna služba za zapošljavanje i Ministarstvo unutrašnjih poslova.

Publikacija je napravljena prema popisu stanovništva iz 2011. godine. 

Ljudi nisu uključeni

NHI (No Human Involved) ili Ljudi nisu uključeni jest projekt serija javne umjetnosti o problemima u zajednici koji se odnose na seksualni napad i ubojstvo 45 žena u San Diegu od 1985. do 1992. godine. Projekt je počeo 19. veljače 1992. otkrivanjem dva oglasna panoa s fotografijom Donne Gentile i slova NHI. Gentile je bila druga žrtva u seriji ubojstava. Seksualna radnica i policijski doušnik, Gentile je pronađena zadavljena, sa šljunkom u ustima, mjesec dana nakon što je svjedočila protiv dva policijska službenika.

Dva dana nakon postavljanja oglasnog panoa otvorili smo galeriju u prizemlju zgrade u centru San Diega kako bismo izložili portrete 45 ubijenih žena te distribuirali knjigu u kojoj se detaljno opisuje sudjelovanje policije u ubojstvu Donne Gentile i ostalim slučajevima, kao i policijski nemar u istragama.

Performans Carle Kikrwood, MWI – Many Women Involved (Žene su uključene), prikazan je tri večeri za redom u galeriji. Na Međunarodni dan žena održan je forum na razini lokalne zajednice o serijskim ubojstvima i nasilju nad ženama. Cilj projekta je odavanje poštovanja ubijenim ženama, podizanje osviještenosti o serijskim ubojstvima i loše izvedenim policijskim istragama te povezivanje lokalne reakcije na zločine sa širim društvenim stavom prema rodnom nasilju.

Serijska ubojstva postala su poznata pod nazivom ‘ubojstva prostitutki’. Ovim nazivom, policijske snage San Diega vješto su manipulirale javnom percepcijom kako bi spriječili sablažnjivanje i svjesnost o zločinima te kako bi sakrili obujam policijske upletenosti u ubojstva. Pošto smo uvjetovani uvjerenjem da su smrt i nasilje rizik posla seksualnih radnika/ca, na njihovu smrt reagiramo apatično i ravnodušno sa spremnošću da krivimo žrtve i prihvatimo ubojstvo prostitutke kao jednu od teških životnih realnosti. U isto vrijeme, osjećamo olakšanje da se takva brutalnost ne može dogoditi nama koji se bolje prilagođavamo društvenim normama.

Naš pokušaj rušenja stereotipa koji karakteriziraju prikaz ubijenih žena bio je dijelom potkopan reakcijom policijskih snaga na projekt. Na dan kada su postavljeni oglasni panoi, u jednom od rijetkih obraćanja vezanih uz projekt, Richard Lewis, zapovjednik snaga određenih za istraživanje ubojstava rekao je novinarima: “NHI je stari termin koji vuče korijene daleko u prošlosti ubojstava, daleko u stare dane na Istočnoj obali”. Lewis je fikcionalizirao termin, izjavivši da je termin čuo prvi put dok je bio “mlad i čitao detektivske časopise”. Također, izjavio je da policijski službenici ne koriste termin  u istragama ubojstava. Lewisov spin termina NHI brzo je preuzet od strane elektronskih i tiskanih medija. U 90 posto članaka o projektu NHI je okarakteriziran kao ‘stari policijski termin’, odnosno narodna nostalgija bez suvremene vrijednosti.

Lewisova tvrdnja da policijski službenici ne koriste termin NHI opovrgnuta je objavljenim izjavama policijskih službenika koji su priznali upotrebljavanje termina 1990. godine. Sacramento Bee citirao je policijskog službenika San Diega: “To su bila ubojstva bez ili s minimalnom kaznom u slučaju sumnje ili ‘prekršajna ubojstva’, bikerice i prostitutke zovemo NHI – ljudi nisu uključeni”. Za vrijeme otvorenosti izložbe policijski službenici i jedan bolničar napisali su svoje komentare u galeriji u kojima su priznali korištenje termina NHI. Nazvavši se istražiteljem ‘prekršajnih ubojstava’, policijski službenik rekao je da je treniran da zanemari humanost žrtava ‘tamnije’ strane života. Medijska pokrivenost projekta ovjekovječila je ubijene žene kao prostitutke, narkomanke i prolazne.

Ponovno, nadmoćna većina TV vijesti i tiskanih medija rutinski se prema projektu odnosila kao projektu o ‘ubojstvima prostitutki’ iako smo stalno naglašavali različitost žrtava – kozmetičarke, konobarice, domaćice, lektorice, medicinske sestre, burzovne mešetarke, službenice u prehrambenoj industriji, književnice. Manje od polovice ubijenih žena su bile seksualne radnice. Ipak, percepcija javnosti bila je ograničena generaliziranjem i označavanjem svih žrtava kao ‘loših djevojaka’.

Dok su mediji simpatizirali koncept stavljanja lica žrtvama ipak su prešutno gurali ono što McCabe naziva ‘nacionalno poricanje’. McCabe iznosi: “Ako možemo pronaći grešku u ponašanju žrtve, možemo biti sigurni da smo nepovredivi za takve napade”. Zbog spektra upletenosti policije s ubijenim ženama, službenici San Diega – od državnog odvjetnika do načelnika policije su učinili malo kako bi opovrgnuli ideju  da su te žene zaslužile umrijeti zbog načina na koji su živjele.

{slika}

Ova poruka može biti uspoređena s drugom serijom ubojstava u San Diegu 1990. U tom slučaju, sve žrtve su brutalno seksualno napadnute i ubijene od strane napadača u mirnim srednjoklasnim četvrtima. Tada je ubio pet žena. Najveća potjera u povijesti policijskih snaga San Diega ga je zaustavila. Policija je jednom dnevno informirala javnost iz specijalnog stožera postavljenog u četvrti. Gradski vijećnik išao je od vrata do vrata upozoravajući stanovnike da poduzmu strože mjere opreza. Novinari i policija su naglašavali da je jedna od žrtava bila studentica i da je radila u sportskom dućanu. Sakrivali su činjenicu da je na pola radnog vremena radila kao striptizeta. Striptiz nije bio zanimanje koje je odgovaralo ovakvom profilu žrtve.

Nakon što je novinar upitao šerifa da usporedi odlučnost rješavanja ubojstava Care Knott, studentice pronađene zadavljene u San Diegu 1986. godine s usporenim procesom rastućih ‘serijskih ubojstava prostitutki’ rekao je: “Teško je privući toliko empatije za prostitutku koliko za lijepu studenticu”.

Selektivne policijske snage promoviraju dvostruke društvene standarde i vjerovanje da loše djevojke dobiju ono što traže. Ali linija koja odvaja dobre i loše djevojke je promjenjiva i bilo koja od nas može postati ‘loša djevojka’. Nancy Allison White, dvadeseta žrtva u ‘serijskim ubojstvima prostitutki’, bila je službenica na burzi dionica, čiji se auto pokvario po noći na koridoru 1-8 gdje su tijela ubijenih žena bila bačena. Prema detektivu Tomu Streedu, glavnom inspektoru u slučaju, “odjeća Nancy Allison White nije bila proturječna s onim što bi uzbudilo osobu umiješanu u ostale slučajeve”. Ležerna ljetna odjeća Nancy Allison White, kratke hlače i top, u noći ubojstva izložila su ju riziku. Opasna procjena detektiva Streeda ponašanja Nancy Allison White pokazuje neosjetljivost policijskih službenika u istrazi ubojstva 45 žena. Također, pokazuje veći društveni refleks da se krivi žrtva. Takav stav i ponašanje povećavaju opasnost za svaku ženu koja je vani sama iz bilo kojeg razloga.

Svrha NHI projekta je humanizacija žrtava i demonstracija da je nasilje nad ženama neprihvatljivo. Izložba je doslovce posudila lice svakoj ubijenoj ženi. Od 1985. godine, kada su ubojstva počela, do 1992. godine, u lokalnim novinama se pojavilo samo sedam fotografija  ubijenih žena. Policija je odbila objaviti fotografije drugih ubijenih žena na temeljima ometanja istrage. Kada nismo mogli dobiti sve fotografije, tražili smo žene iz zajednice da uskoče kao zamjena za 37 žena. Zamjene su bile učiteljice, domaćice, administratorice, terapeutkinje, socijalne radnice, književnice, umjetnice, odvjetnice, znanstvenice, rančerice i poduzetnice. Korištenje zamjena poslalo je poruku solidarnosti s ubijenim ženama iz zajednice. Bilo je to javno priznanje da je nasilje nad ženama prijetnja svim ženama i da se karakteriziranjem žrtava seksualnog nasilja kao prostitutki, narkomanki i prolaznih guši javna zabrinutost i daje lažan osjećaj drugim ženama.

NHI projekt stvorio je trenutak javne svjesnosti i širi osjećaj u zajednici San Diega. Dao je glas Pat Riccio, majci jedne od ubijenih žena. Pat je pričala s velikom hrabrošću i elokventnošću o zanemarivanju, nepoštovanju i neosjetljivosti vlasti u istrazi ubojstva njene kćeri. Projekt je pružio prostor obitelji Linde Christine Marler kako bi se prisjetili izgubljene sestre. Govorenje o serijskim ubojstvima u kontekstu javne umjetnosti dozvolilo je građanima San Diega da ozbiljno preispitaju problem nasilja nad ženama. Ljudi su bili zabezeknuti magnitudom serijskih ubojstava i dubinom policijske umiješanosti u zločine. Kroz projekt smo uspjeli poručiti da nijedna žena ne zaslužuje umrijeti na brutalan način kao što su ove žene: “Kazna za prostituciju nije pogubljenje”. (Linda Barker-Lawrence, National Victim’s Center, Dallas, citirana u San Diego Union, February, 12, 1989)

Iako, netko se još uvijek izvlači od kazne. Tim osnovan za istragu ubojstava je raspušten. Postoji pokušaj da se određeni broj ubojstava ‘prišije’ muškarcima koji su u to vrijeme bili u zatvoru. Policijski službenici su uspješno iskoristili stigmu prostitutki kako bi zataškali svoju vlastitu korupciju. Nažalost, policija je slika društva kojem služe. Nadamo se da je NHI bacio svjetlo na opasnost koja prijeti svim ženama u društvu koje niječe prave krivce za ‘plaće za grijeh’, favorizirajući lažnu udobnost dihotomije oznaka dobra/loša djevojka.

 

Prevela i prilagodila Ana-Marija Špehar

Vatikanski ugovori

Pozivamo Vas na javno predavanje  s temom “Vatikanski ugovori”, koje će se održati u petak, 19. prosinca 2014. godine, s početkom u 19:00 sati, u prostoru Omladinskog kulturnog centra Palach u Rijeci, Kružna 8.

Marijana Bijelić i Alan Sorić će govoriti o Vatikanskim ugovorima i na koji način oni utječu na naš život, te u kakvu poziciju stavljaju RH.  Predavanje organizira Glas razuma – Pokret za sekularnu Hrvatsku.

Organizatori pozivaju sve zainteresirane, neovisno o vjerskom (ne)opredjeljenju da prisustvuju ovom zanimljivom predavanju.

Vatikanske ugovore možete pročitati na ovom linku, dok  su o njihovoj štetnosti pisali H-alterNovi list i mnogi drugi. 

Facebook event nalazi se ovdje.