sdadmin, Author at Libela - Page 872 of 1806

Vjerom nadahnuta borba protiv diskriminacije

Posted on October 30, 2014 by sdadmin

Islamske feministkinje prihvaćaju vlastitu vjeru, kulturu i tradicije istovremeno se zalažući za zakonske reforme i interpretacije koje će odražavati suvremenije poimanje uloge žena u društvu.

Dominantni argument mnogih skupina, između ostaloga i feministkinja, članova/ica akademske zajednice i novinara/ki, navodi da su rodne nejednakosti (koje proizlaze iz postavki samog islama) upisane u zakonske sustave Bliskoga istoka. Islamski zakoni prodiru u brojne pravne sustave i ustave zemalja Bliskoga istoka, koji kombiniraju europski model civilnog zakona i načela shari’a. Nema sumnje da su mnogi od tih pravnih sustava neuspješni u integraciji međunarodno prihvaćenih mjera protiv diskriminacije žena kakve propisuju UN i druge organizacije posvećene promicanju i zaštiti ljudskih prava.

Qiwama ili vlast muškaraca nad ženama, jedno od načela shari’a, navodi se kao temelj nejednakosti unutar pravnoga sustava. Obiteljski zakon i propisi vezani uz osobni status pojedinca često se navode kao najočitiji primjeri ovih nejednakosti. Međutim, postoje i oni/e koji/e tvrde suprotno, inzistirajući na tome da islam nije izvor rodne neravnopravnosti. Zagovornice navedene tvrdnje nazivaju se islamskim feministkinjama i podržavaju borbu za progresivne zakone i ženska prava.

Korijene diskriminacije žena islamske feministkinje ne nalaze u islamu, već u državnim akterima ili elitama: vođama koji manipuliraju islamom u svrhu postizanja osobnih političkih ciljeva, što rezultira ugnjetavanjem golemih segmenata društva, uključujući i žene. Islamske feministkinje prihvaćaju vlastitu vjeru, kulturu i tradicije, istovremeno se zalažući za zakonske reforme i interpretacije koje će odražavati suvremenije poimanje uloge žena u društvu. Njihov cilj nije eliminirati islam iz civilne sfere: naprotiv, tvrde da njihova borba za ženska prava proizlazi upravo iz njihove vjere.

“Kao i u mnogim drugim religijama, feministička teorija ukorijenjena u islamu ima mnogo toga za ponuditi, kako u kontekstu razumijevanja religije, tako i u kontekstu borbe za pravdu. Žene koje podržavaju islamski feminizam tvrde da se načela shari’a kao što je qiwama može tumačiti na različite načine. Međutim, muške elite kroz povijest su koristile i interpretirale zakon kako bi izokrenule pravdu i upotrijebile ju za vlastite ciljeve”, kaže Ziba Mir Hosseni, jedna od vodećih teoretičarki islamskog feminizma.

Postanak islamskog zakona povezuje se s dolaskom proroka Muhameda u Medinu (oko 622. godine).Od Prorokove smrti, službena tumačenja tekstova kao što su Kur’an i riječi Proroka iz Sunne koriste se kao metoda za razvoj islamskog zakona. Na taj su način stvorene četiri različite škole mišljenja o islamskim zakonima u tradiciji Sunni (Maliki, Hanafi, Shafi’i i Hanbali) kao i brojne druge škole mišljenja unutar tradicije Shi’a.

Na koji način islamske feministkinje planiraju provesti reformu? Oslanjajući se na različita sredstva, između ostaloga i zakonske kodekse, birokraciju i pravni sustav, cilj im je izboriti se za uvođenje zabrana protiv rodne diskriminacije.Jedan od mogućih pravaca djelovanja jest podržavanje zakonskih interpretacija onih škola koje su naklonjenije ženskim pravima (npr. pravci Hanbali i Maliki). Još jedan mehanizam za koji bi se islamske feministkinje mogle pokušati izboriti jest federalni zakon koji propisuje dobnu granicu za udaju i koji bi tradicionalnijim sucima onemogućio da se vode vlastitim prosudbama i odobravaju udaje premladih djevojaka. Kao i njihove sekularne kolegice, i islamske feministkinje glasno kritiziraju postojeće zakone diljem Bliskog istoka, u prvom redu obiteljske zakone i propise vezane uz osobni status pojedinca, naročito one koji se odnose na razvod, nasljeđivanje i skrbništvo nad djecom.

Mnogi/e kritiziraju ovaj pristup feminizmu spočitavajući mu, između ostaloga, da njegovi pokušaji mirenja islama i feminizma skreću pozornost sa širega feminističkog pokreta, umanjujući time mogućnost uspješnog i brzog postizanja promjena.Međutim, kako objašnjava još jedna istaknuta teoretičarka islamskog feminizma, Leila Ahmed,”feministkinje svih religija oduvijek su žustro raspravljale o ključnim izvorima opresije žena. Je li to patrijarhat, religija, rasizam, imperijalizam ili klasna opresija? Ili možda neki vrlo toksičan spoj svega nabrojanoga? Feministkinje se također razilaze po pitanju rješenja, a nedostaje i konsenzus o tome kome ili čemu se najprije trebamo suprotstaviti kako bismo postigle oslobođenje žena”.

I dok se feministkinje bore za prava velikog djela populacije, ne čudi da su njihove strategije i opravdanja ponekad međusobno oprečna. Možda prava žena najviše poštujemo kada uvažavamo njihova pojedinačna uvjerenja i pravo da slijede vlastite interese i protiv diskriminacije se bore na način za koji vjeruju da u najboljoj mjeri odražava njihovu osobnost.

Prevela i prilagodila Nada Kujundžić

Sistem treba shvatiti da bi ga se moglo presložiti

Posted on October 30, 2014 by sdadmin

Razgovarale smo s aktivistkinjom i političarkom neiscrpne energije, Brigittom Jonsdottir, o životu na Islandu, ljudskim pravima i na koji način političar/ka postaje dio Borga. Iako je dobila već drugi mandat u Althingu (islandski parlament), za sebe nikada ne govori da je političarka. Ona je pjesni-čarka (engl. poet-ician). U politiku je ušla kroz novooformljenu stranku Pokret, netom nakon bankarskog kraha na prijevremenim parlamentarnim izborima . Njezina ulaznica za Althing su bile stranke Pokret i Građanski pokret, dok je sada aktivna članica Piratske stranke . Aktivistkinja je i glasnogovornica različitih grupa, kao što su WikiLeaks, Spašavanje Islanda i Prijatelji Tibeta na Islandu. Imala je jednu od ključnih uloga pri snimanju dokumentarnog filma Kolateralno ubojstvo. Suosnivačica je Islandske Inicijative za Suvremene Medije, te je članica odbora pri Internacionalnoj Inicijativi za Suvremene Medije (IMMI).

Imate impozantnu biografiju. Djelujete i politički i aktivistički. Ali što trenutno zaokuplja vašu pažnju?

Svašta. I još će se toga početi događati kroz ovaj mjesec. I dalje sam zaokupljena “Švicarskom bitova” , tj. projektom stvaranja sigurne oaze za podatke. Idući tjedan počinjemo (islandska Piratska stranka op. au.) dodatno raditi na pitanjima privatnosti, kao i na neutralnosti interneta, uklanjanju zadržanih podataka i autorskim pravima. Uključena sam i u rad IMMI, naravno. U izradi je novi broj New Internationalista, edicija za siječanj/veljaču. Molly Crabapple će osmisliti naslovnicu, a pisat ćemo o demokraciji u digitalnoj eri.

U Althingu ste već gotovo dva mandata. Je li to sada gotovo za vas? Koliko je mandata dovoljno za ostvarenje zadanog cilja? Mislite li da postoje političari/ke koji/e taj posao rade duži period, a ostanu nekorumpirani?

Sudjelovala sam u osnivanju stranke koja je dobila 7,2 posto glasova u 2009. godini. To je bila ‘hit & run’ (udari i pobjegni) strategija i uspjeli smo. Sudjelovala sam u Piratskoj stranici na zadnjim izborima u 2013. godini, dobili smo pet posto glasova. U sistemu sam već pet godina, još me čekaju tri. Neću se opet kandidirati. Da, sigurna sam da nitko ne smije biti unutra više od dva mandata za redom. Idući izbori su u 2017. To može biti poziv – dva mandata. Vidjela sam što se događa ljudima koji su unutra predugo: postanu kao Borg u Star Treku – totalno integrirani u sve tradicije i drže status quo. Postoji razlog zašto je rotacija odgovornosti tako važna. Osobno, ne sviđa mi se kako funkcioniraju političke stranke. Ne želim da Piratska stranka postane kao bilo koja druga stranka. Ako se to dogodi, neću to prihvatiti.

Rekli ste kako su žene snažne na Islandu. Od kada je tako?

Od 1983. do 1998. godine je djelovala feministička stranka Ženska lista. Znatno su poboljšale položaj žena na Islandu i raspale se ubrzo nakon ostvarenja cilja.

Kako biste opisali svoje političko djelovanje?

Ja nisam političarka, ja sam pjesni-čarka (POETican) – hakerica unutar sistema, pokušavam shvatiti kako sistem funkcionira kako bih ga mogla presložiti – jer ovakav ne djeluje. Tužno je čuti da se to događa kod vas, ali to je ono što se događa sa strankama, one jednostavno privlače ljude koji žele moć i bogatstvo. A to nisu stvari koje mene pokreću ujutro. Želim biti odgovorna u stvaranju novih sistema koji mogu zamijeniti nefunkcionalne. Ali nisam sigurna je li to moguće. Ljudska priroda je tako čudna. Ta potreba za prevladavanjem nad drugima, izgleda da alfa pas uvijek uživa u obilju. No, imam vjeru da će se sve te genijalne inicijative koje sam susrela širom svijeta jednom povezati. .

Surađujete li sa Piratima/tkinjama iz cijele Europe? Jesu li uključeni ljudi iz Hrvatske?

Da, radim i sa Piratima/tkinjama iz cijelog svijeta, stvarno bih voljela kada bih mogla više učiniti. Trenutno je delegacija norveške Piratske strane na Islandu, došli su učiti od nas. Bila sam na internacionalnom okupljanju Pirata u Turskoj prošli mjesec. Zapravo nisam ništa radila s hrvatskim Piratima/kinjama, samo razgovarala u nekoliko navrata. Ali ne na način na koji ćemo raditi s Norvežanima u nekoliko narednih dana. Uskoro namjeravam napisati knjigu o strategijama.

Islandu se dogodio maestralan izlazak iz krize 2008. godine uzrokovane netransparentnim i malicioznim poslovanjem triju najvećih privatnih banaka. Mislite li da bi se ista stvar mogla izvesti i u drugim, većim državama?

Nije do veličine države koliko do načina na koji se država vodi. Mi nismo izašli iz krize – još uvijek postoje monetarne restrikcije i predstoji nam dugačak put prije nego sve bude gotovo. Mislim da će se uskoro dogoditi još jedna financijska kriza. Island je bio zemlja u koju su imigrantski radnici rado dolazili, sada ih više gotovo nema.

Kakva je situacija s vjerom na Islandu? Funkcionira li sekularnost u praksi? U Hrvatskoj se događa da Crkva ima veliku moć u kreiranju javnih politika i financijski je pomaže država. U nekim gradovima i mjestima se događa da djeca moraju ići na vjeronauk unutar redovne nastave, iako nisu vjernici. Od kada na Islandu postoji pravo na pobačaj i imate li seksualnu edukaciju u školama?

U Hrvatskoj je slično kao u Sloveniji? Čula sam da crkva i tamo ima veliku moć. Vjerujem da ih se onda u školi uči o tome zašto je pobačaj loš i slične stvari. Na Islandu je crkva snažna, ali nije katolička. Tamo zapravo ima jako malo katolika. Snažno se držimo rodne jednakosti. Gotovo je norma biti samohrani roditelj. Žene imaju veliku moć i ravnopravne su – tako je gotovo u svim nordijskim zemljama. Crkva gubi snagu, sve je više ljudi napušta. Sigurno će se potpuno odvojiti od države u narednih deset godina.

Ne znam koliko dugo postoji zakon koji omogućava izvršenje pobačaja. No, nije dozvoljen na zahtjev, već ako je vezan uz jedan od nekoliko različitih medicinskih ili socijalnih situacija. Npr., ako trudnoća ugrožava ženino psihičko ili fizičko zdravlje, ako je žena u nemogućnosti brinuti o djetetu radi svojih godina ili mentalnog zdravlja; socijalni razlozi podrazumijevaju: ako je trudnoća rezultat silovanja ili incesta, ako je žena već rodila nekoliko djece s kratkim periodima između trudnoća, ako žena živi u posebno teškoj obiteljskoj situaciji. Dozvoljen je do 16 tjedana trudnoće. Imamo seksualnu edukaciju u školama i o tome se ne raspravlja. Island nema problema s ljudskim pravima.

Internacionalno istraživanje o uličnom uznemiravanju

Posted on October 30, 2014 by sdadmin

Hollaback je pokret usmjeren na suzbijanje uličnog uznemiravanja, a pokret čini čini mreža lokalnih aktivista/inja širom svijeta. Hollaback je pokrenuo suradnju s profesoricom Beth Livingston s Cornell University / ILR School u New Yorku kako bi bolje razumjeli iskustva i utjecaj uličnog uznemiravanja, a u provođenju istraživanja pomažu aktivisti/inje Hollabacka.

Što radimo? U listopadu smo pokrenuli online anketu u velikom broju zemalja na šest kontinenata. Linkove na anketu distribuirat ćemo putem društvenih mreža i medija s ciljem dobivanja što većeg broja podataka, koje ćemo koristiti za bolje razumijevanje uličnog uznemiravanja u internacionalnom kontekstu.

Kako možete pomoći? Ispunite anketu! Popunjenu anketu pošaljite na što veći broj osoba. Što više sudionika/ca—muškaraca i žena—to bolje. Molimo da sudjeluju samo osobe iznad 18 godina.

Što možete očekivati? Uz demografska pitanja, pitamo o iskustvima s uznemiravanjem, reakcijama na uznemiravanje i dr. Anketa je u potpunosti anonimna. Sažetak i objavu rezultata možete očekivati početkom 2015.

Imate još pitanja? Možete kontaktirati koordinatorice Hollabacka Hrvatska na croatia@ihollaback.org. Ako želite više informacija o samom istraživanju/anketi, kontaktirajte Prof. Beth Livingston (BAL93@cornell.edu).

LINK NA ANKETU (Hrvatska, hrvatski jezik): https://cornell.qualtrics.com/SE/?SID=SV_d6GzLAw5ikfSVrn

LINK NA ANKETU(Hrvatska, engleski jezik): https://cornell.qualtrics.com/SE/?SID=SV_3khfeVaGMWbErQh

Održana prva konferencija Vijeća EU o pravima LGBTI osoba

Posted on October 30, 2014 by sdadmin

Zadnjih se tjedana velike promjene događaju na razini Europske unije. Jedna od većih promjena uključuje izbor novih povjerenika/ca od kojih je za pitanja rodne ravnopravnosti najvažnija Věra Jourová (čiji su tek pisani odgovori zadovoljili članice i članove Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost), promišljanja o tome kako dalje s rodnom ravnopravnošću nakon 2015. godine (jer trenutna Strategija za ravnopravnost žena i muškaraca vrijedi do kraja 2014.), povijesni trenutak uključivanja prava interspolnih osoba kada se govori o pravima LGBTI osoba, početak talijanskog predsjedništva Vijeća Europske unije, te kako u sve to uključiti rezultate novog istraživanja Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA). Upravo je zato ovaj tjedan bio idealan trenutak za organiziranje konferencije pod nazivom “Suzbijanje diskriminacije na osnovi seksualne orijentacije i rodnog identiteta“, inače prve konferencije koja za temu ima prava LGBTI osoba a da je održana u Vijeću Europske unije.

Na konferenciji su prikazani rezultati istraživanja Agencije Europske unije za temeljna prava o položaju LGBTI osoba unutar zemalja Europske unije. Rezultati su pokazali da je 47posto LGBTI osoba koje su ispunile anketu bilo osobno diskriminirano u prethodnoj godini te njih 90 posto nije prijavilo diskriminaciju. U svakodnevnom životu polovica ispitanika/ca je izbjegavalo javna mjesta, dvije trećine osoba je izbjegavalo držanje za ruke na javnim mjestima, te četiri petine je konstantno slušalo šale na račun LGBTI osoba. Čak 20 posto ispitanika/ca je bilo diskriminirano na poslu ili prilikom traženja posla, a kod transrodnih osoba taj je postotak veći, čak 29 posto.

Uz članice civilnog društva koje su među ostalim predstavile probleme s kojima se susreću transrodne osobe te probleme LGBT osoba u obrazovanju, konferenciji su prisustvovali/e i predstavnici/e nacionalnih institucija među kojima je bila i Sandra Artuković Kunšt (zamjenica ministra pravosuđa) koja je u kratkom sažetku o nedavnim promjenama u Hrvatskoj kritizirala i sam homofobni referendum. Uz Ivana Scalfarotta, talijanskog državnog podtajnika, koji je svojim govorom pokazao iznimnu zainteresiranost talijanskog predsjedništva za LGBTI prava, prikazana je i video poruka Conchite Wurst o važnosti LGBTI prava i o potrebi Europske unije da se intenzivno bavi njima.

Uz različite primjere dobre prakse koji su prikazani na konferenciji potrebno je imati na umu dvije stvari. Prva jest da je i ova konferencija dio političkih igara kako bi se stavio pritisak na Njemačku da prestane blokirati Direktivu o suzbijanju diskriminacije. Navedena direktiva, koja je blokirana još od 2008. godine, ima za cilj proširenje osnova po kojima je zabranjena diskriminacije, poput religije, invaliditeta, dobi i seksualne orijentacije na područjima poput socijalne zaštite, socijalnih prednosti, i pristupa dobrima i uslugama, područja u kojima je do sada postojala samo diskriminacija na osnovi rase. Druga je lekcija ove konferencije prisutnost katoličkih nevladinih organizacija i na razini Europske unije čiji je glavni moto (hešteg) prava jednakost (#TRUEequality). Nakon postavljanja pitanja Sandri Artuković Kunšt o neuspjehu hrvatske vlade da zatraži od Ustavnog suda ocjenu ustavnosti referenduma, rasprava se nastavila na twitteru gdje je prava jednakost protumačena kao “poštivanje stavova ljudi, a ne nametanje ideologije”. Atmosfera u kojoj diskurs lažne jednakosti unutar kojeg obiteljaške i srodne im organizacije funkcioniraju postoji i izvan hrvatskih granica, ovakve konferencije koje pozivaju i nevladine organizacije i predstavnike/ce nacionalnih institucija iz cijele Europske unije potrebnije su nego ikada kako bi zajedno mogli doći do najboljeg rješenja za postizanje potpune jednakosti LGBTI (a nekad u budućnosti i QA) osoba.

Sakupljeno dovoljno potpisa za referendum o monetizaciji

Posted on October 30, 2014 by sdadmin

Inicijativa Ne damo naše autoceste objavila je na današnoj konferenciji kako je zasad prikupila 487 612 potpisa.

Riječ je o preliminarnom broju obrađenih potpisa građana prikupljenih radi raspisivanja referenduma o uređenju pitanja davanja hrvatskih autocesta u koncesiju.

“Nisu još svi podaci obrađeni, ali imamo 487 612 potpisa, što je 113 000 više od potrebnih. Želimo da se referendum održi na dan predsjedničkih izbora jer će tako stajati građane barem 10 puta manje nego da se održavaju odvojeno. Potpise ćemo predati idućg tjedna Saboru i dajemo im rok od 15 dana da se potpisi provjere”, rekli su na konferenciji predstavnici inicijative Mijat Stanić i Teodor Celakoski.

U međuvremenu Marko Lončarević, pomoćnik ministra pomorstva, prometa i infrastrukture Siniše Hajdaša Dončića, podnio je ostavku. Lončarević je bio pomoćnik za infrastrukturu zadužen za projekt monetizacije autocesta. Lončarević nije htio otkriti razlog ostavke, samo je rekao da je komplicirano, javlja HRT.hr.

Porodično nasljedstvo žena na Kosovu

Posted on October 30, 2014 by sdadmin

Žene na Kosovu u većini slučajeva ne uživaju pravo na porodično nasljedstvo, te je zbog toga i postotak nepokretne imovine na njihovo ime mali, ocjenjuju predstavnici civilnog društva. Oni ipak poručuju da se žene ne trebaju odricati svog djela nasljedstva, jer im je to i zakonom garantirano.

Arjeta Imeri iz Gnjilana jedna je od mnogih žena na Kosovu koja je odustala od sudjelovanja u raspodjeli porodičnog bogatstva. Ona navodi da od svojih roditelja to neće tražiti zato što, po njenim riječima, ono treba pripasti samo članovima porodice muškog roda.

“Porodično bogatstvo pripada muškarcima. Ne tražim da se meni dodjeli neki dio. Jednostavno, ne pripada mi”, mišljenja je Atjeta.

Predstavnici civilnog sektora kažu da se žene ne trebaju voditi ovim tradicijama i tako prihvaćati ulogu žrtve, već trebaju svjesno tražiti svoja legitimna prava u pogledu nasljedstva.

Kosovska katastarska agencija bavi se registracijom nepokretne imovine na ime vlasnika ili suvlasnika. Izvršni šef ove agencije Murat Meha za RSE, pak, navodi da je, iako je postotak mali, posljednjih godina kod žena povećan interes da se i na njihovo ime upiše imovina, ili da postanu suvlasnice sa svojim supružnicima.

“Tijekom 2012. godine, oko 14 posto registrirane imovine bilo je na ime žena, radi se o vlasništvu ili suvlasništvu. Godinu dana kasnije, taj postotak je porastao na 15,7, a do sada je ukupno 16,2 posto registrirane imovine u vlasništvu žena“, kazao je Meha.

Na osnovu administrativnog uputstva Katastarske agencije, kaže Meha, odlučeno je da se registracija imovine na ime oba supružnika ne vrši posebno, već da se izvrši samo jedno plaćanje, što predstavlja i olakšavajuću okolnost za ovaj problem.

Inače, pitanje nasljedstva je regulirano i Zakonom o nasljedstvu, na osnovu kojeg i muški i ženski nasljednici mogu raspolagati svojim dijelom nasljedstva i nakon registracije službeno naslijediti imovinu.

Ali kulturne norme i tradicija predstavljaju izazov postojećim zakonima, kažu predstavnici civilnog društva, zato što su žene u malom broju slučajeva vlasnice nepokretnih imovina, bilo da se radi o udatim ili neudatim.

Diamant Binaku, generalni direktor Centra za rodne studije, govori o razlogu zašto žene odustaju od prava na posjedovanje imovine.

“Počevši od patrijarhalnog sistema kroz koji je prošlo kosovsko društvo desetljećima unazad, dakle, to počinje od porodične tradicije. Još uvijek je svijest kod žena ‘niska’ da zatraže svoj dio nasljedstva od roditelja, ili da budu suvlasnice sa svojim supružnicima“, kazao je Binaku.