sdadmin, Author at Libela - Page 892 of 1806

Žene koje boksaju

Posted on September 26, 2014 by sdadmin

U Hrvatskoj (a i u svijetu) boks se uglavnom vezuje za muškarce, pa tako mnogi neće znati za sjajnu hrvatsku boksačicu Ivanu Habazin, ali će svakako znati za Stipu Drviša i dakako – Željka Mavrovića. Težak je put koji su boksačice prošle da bi se izborile za pravo da boksaju, i iako se prvi zabliježeni boksački meč između dvije žene održao davne 1876.godine, tek se 2012. godine ženski amaterski boks pojavio kao kategorija na Olimpijskim igrama.

Žene koje boksaju je fotoesej argentinske fotografkinje Claudije Gaudelli, kojim je htjela pokazati žene iz drugačije perspektive, one koja se često poistovjećuje s muškarcima i muškosti. Naglašavajući upravo tu stranu protagonistica (koju mnogi nazivaju ‘tamnom’ ženskom stranom) Gaudelli je htjela proširiti percepciju ženstvenosti i ženskoga, pomaknuti nametnute granice.

{slika}

Svaka od njenih protagonistica ima svoju posebnu priču, ali svima im je zajedničko skromno podrijetlo i obiteljska okruženja u kojima je siromaštvo i oskudica bila svakodnevica. U boksu su pronašle svoj spas – težak rad, predanost, poštovanje i ljubav. Za njih je boksanje umjetnost – umjetnost udaranja i izbjegavanja udaraca.

{slika}

Posvećene su sportskom životu, vježbaju svakodnevno i pažljivo prate strogi režim treniranja. Daju sve od sebe i sanjaju najveće postignuće – priliku da nastupaju na svjetskom prvenstvu. To je ono što ih drži na nogama, daje im razlog za ustajanje ujutro, za vježbanje i borbu iz dana u dan.

Više o projektu pročitajte na LensCulture.

{slika}

Proširite riječ, pokažite solidarnost i organizirajte akcije protiv rata u Rojavi

Posted on September 26, 2014 by sdadmin

Ženske organizacije i žene iz političkih stranaka i masovnih organizacija u Turskoj okupile su se u Inicijativi žena za mir te pozivaju sve ženske organizacije diljem svijeta da im se pridruže u borbi za mir i protiv rata u Rojavi (sjeverna Sirija). Naglašavaju kako rat u Rojavi ugrožava mirovne procese između Turske i kurdske gerile, ističu negativne posljedice suradnje Turske i Islamske države i poručuju kako se rat na Bliskom istoku tiče svih nas. Ovo je njihov poziv:

Ovo nije put do mira!

Žene, pozivamo vas da nam se pridružite i iskažete solidarnost u ime mira i protiv masakra! Molimo vas, organizirajte akcije diljem svijeta protiv rata u Rojavi (sjeverna Sirija) i proširite riječ!

Kobane je jedna od tri autonomne kurdske enklave (dio Rojave tj. Sjevernog Kurdistana) u sjevernoj Siriji. Ovaj grad, koji se nalazi na granici s Turskom, još je jednom pod napadom militanata Islamske države (IS) i opkoljen je na tri odvojene fronte. Islamska država najnoviji je ratni stroj, koji je pušten na nas od strane međunarodnih čiojavimbenika kao dio projekta za preoblikovanje čitave regije u skladu s određenim interesima. Potpomognuti i od strane Turske, militanti IS-a trenutno su glavni faktor u pokušaju uništavanja ove kurdske autonomne zone, a s time i uništavanja nade za drugačiji oblik upravljanja u regiji. Zbog Islamske države ugroženi su i mirovni procesi između Turske i kurdske gerile (PKK – Radnička stranka Kurdistana). Iako je ovaj proces dosada najozbiljniji pokušaj da se zaustavi 30-godišnji rat u Turskoj, turska vlada odbija poduzeti potrebne korake prema uspostavi pravednog i trajnog mira. U ovakvom trenutnom ozračju, Turska naoružava Islamsku državu u borbi protiv Kurda u Rojavi, nastavlja ubijati kurdski narod i ubijati volju ljudi. Napadati ljude na sirijskoj granici – granici koja je nacrtana na papiru i razdvaja gradove, sela, obitelji – nije drugačije od započinjanja rata unutar države i uništavanja svih naših nada za mirom.

Kako rat još jednom izbija, točno na turskoj južnoj granici, mnogi su ubijeni, a tisuće ljudi prisiljene su napustiti svoje domove. Međutim, nastavlja se i otpor ovim napadima te se sve više i više ljudi okuplja kako bi branilo ovaj ideal slobodnog, autonomnog upravljanja. Država Turska, s druge strane, na međunarodnoj razini lobira za uspostavljanjem tampon zone u području gdje se trenutno nalazi kurdska autonomna regija. Mi želimo da svijet zna kako Rojava, kurdsko područje u sjevernoj Siriji, NIJE prazna zemlja i kako stotine tisuća ljudi NIJE napustilo svoje domove kako bi pobjegli u Tursku. Ove brojke uvelike su napuhane od strane turske države u nastojanjima da uvjeri svijet kako je ova zemlja prazna i kako može biti pretvorena u tampon zonu, kontroliranu od strane međunarodnih snaga radije nego od strane ljudi iz Rojave. Ovo je još jedan pokušaj da se regija oblikuje prema određenim moćnim interesima.

Osim toga, žene su ponovno u središtu ovog rata; one su bile prisiljene napustiti svoje domove i njihova tijela postaju bojna polja. Žene su također uzele oružje kako bi obranile svoje obitelji i ovu zemlju koju nazivaju domom i sad pozivaju svaku od nas da ustanemo protiv ovih okrutnih zlodjela i pokažemo solidarnost.

Mi, žene koje čuju i žele reagirati na ovaj poziv, činimo to sa svjesnošću da Islamska država, zajedno s međunarodnim snagama koje ju podržavaju i koje su ju stvorile, predstavlja izravnu opasnost za sve nas, za sva ženska tijela bilo gdje u svijetu. U isto vrijeme, mi smo svjesne da je ovaj napad usmjeren na mirovni proces u Turskoj, kao i na ideal mira u čitavoj regiji i u svijetu. Mi znamo da se ne može istovremeno podupirati Islamsku državu te evakuaciju i napuštanje grada Kobane i nastaviti s uspostavom bilo kakvog mira. Pomicanje rata na južnu granicu nije put ka miru. Nema šanse za mir ako se surađuje s Islamskom državom, koja prodaje žene u roblje u područjima koje osvoji! Upravo zato trebamo na svjetskoj razini graditi solidarnost žena za mir u kojem će se čuti naši glasovi protiv ove ideologije koja ubija i porobljava žene!

Kako bi naš zahtjev za mirom učinile snažnijim, istupamo zajedno kao brojne ženske organizacije i žene iz političkih stranaka i masovnih organizacija u Turskoj. Sada pozivamo sve ženske organizacije koje se bore za mir da organiziraju akcije i prosvjede zajedno s nama u nedjelju, 28. rujna (a ako je ovo prerano, bilo kad prije 1. listopada) gdje god da se nalazile. Sve dok se toliko međunarodnih scenarija odigrava na Bliskom istoku, zemljopisna udaljenost nažalost ne znači da ste izvan ovog rata. Ovi napadi usmjereni su protiv svih žena diljem svijeta. Stoga, gdje god se nalazile, molimo vas organizirajte neku vrstu akcije upućene UN-u, turskoj vladi ili vašim vladama. I molimo vas, obavijestite nas o tome na bariskadingirisimi@gmail.com. Pomozite nam da pojačamo naše glasove protiv ovog masakra, protiv ovog međunarodnog plana da se isprazni Rojava i zaustave svi napori u izgradnji mira. Ujedinimo snage u ovoj borbi za mir.

Javna akcija Ženske sobe

Posted on September 25, 2014 by sdadmin

Povodom obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama Ženska soba – Centar za seksualna prava organizira javnu akciju u subotu, 27. rujna, na lokaciji križanje Bogovićeve i Gajeve ulice u Zagrebu s početkom u 11 h te završetkom u 13 h.

Cilj javne akcije je obilježiti Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama te utjecati na brojne predrasude kojima je područje nasilja nad ženama obavijeno te osim osvještavanja javnosti o problematici nasilja nad ženama, osigurati dostupnost informacija o mogućnostima zaštite, pomoći i podrške osobama koje doživljavaju takav oblik nasilja.

Na javnoj akciji će se na postavljenim štandovima dijeliti informativni materijali (leci, brošure, priručnici), a građanke i građani će imati priliku čuti i jingl na temu nasilja nad ženama. Na javnoj akciji očekuje se dolazak javnosti poznatih osoba kao što su Sonja Šarunić, rukometašice rukometnog kluba Lokomotiva Zagreb, Jasna Bilušić, Marina Tomašević, Julija Matanović, Lana Pavić, Anja Šovagović, Mila Elegović, Višnja Babić, koje će na taj način iskazati podršku ženama žrtvama nasilja.

Javna akcija je sastavni dio projekta Ženske sobe – Centra za seksualna prava Edukacijom do znanja – suradnjom do promjena! koji financijski podržava Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, a provodi se u suradnji s 4 partnerske organizacije: Centar za žene Adela (Sisak), Udruga Brod – Grupa za ženska ljudska prava (Slavonski Brod), Udruga žena “HERA” (Križevci) i SOS telefon – Grad Rijeka.

Nadamo se da ćete nam se pridružiti i podržati borbu protiv nasilja nad ženama!

Najmanje 40 posto žena na listama

Posted on September 25, 2014 by sdadmin

Za nešto manje od mjesec dana, točnije 12. listopada 2014. održat će se opći izbori u Bosni i Hercegovini.

U skladu s odredbama Izbornog zakona BiH, strankama je dozvoljeno da na kandidacijske liste stave za deset posto više kandidata i kandidatkinja od broja koji se bira za određenu razinu vlasti.

S obzirom na to da se na općim izborima neposredno biraju tri razine vlasti: državna, entitetska i kantonalna, broj kandidata na stranačkim listama stalno se povećava u izbornim ciklusima.

Također, ovo je prvi puta da se termin održavanja izbora u BiH pomiče za sedam dana. Naime, Izbornim zakonom BiH predviđeno je da se izbori održavaju prve nedjelje u listopadu. No, kako taj dan pada Kurban-bajram Središnje izborno povjerenstvo (SIP) donijelo je odluku da se izbori održe tjedan dana kasnije.

Tri nivoa vlasti

Građani će na državnoj razini birati članove/ice Predsjedništva BiH (po jednog iz bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda) te 42 zastupnika/ice u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH (i to 28 iz entiteta Federacija BiH, te 14 iz entiteta Republika Srpska).

Na entitetskoj razini biraju se predsjednik/ica i dva potpredsjednika/ice RS-a i zastupnici/e u Narodnoj skupštini RS-a (83) te zastupnici u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH (98), dok se na kantonalnoj razini biraju zastupnici i zastupnice u deset kantonalnih skupština na području Federacije (od njih 21 u Posavskom do 35 zastupnika u Sarajevskom, Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom kantonu).

Za sudjelovanje na listopadskim općim izborima ovjereno je sudjelovanje ukupno 113 političkih subjekata, od čega: 65 političkih stranaka, 24 nezavisna kandidata i 23 koalicije. Drugim riječima, ovjereno je 735 kandidacijskih lista i 7.748 kandidata/kinja, od čega je 3.276 žena ili 42 posto i 4.462 muškarca ili 58 posto. Pri tome je važno napomenuti kako je ovo najveći broj prijavljenih kandidata/kinja do sada te premašuje sve rekorde.

Sedmi izbori od Daytona

Ovogodišnji izbori će biti sedmi opći izbori u BiH od Daytonskog mirovnog sporazuma, i četvrti od kada se dužnosnici/e biraju na mandat od četiri godine.

Prije toga, u tri izborna ciklusa, od 1996. do 2000., dužnosnici/e su na sve nivoe vlasti birani na razdoblje od dvije godine.

Opći izbori 2014. održat će se bez provedene presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, kao i oni 2010., što znači da predstavnici/e iz reda ostalih i dalje neće moći biti birani/e prvenstveno za članove/ice Predsjedništva BiH i zastupnike/ice u Domu naroda PS BiH, na posrednim izborima koji se provode nakon općih.

Naime, niti nakon četiri i pol godine u BiH nisu usvojeni amandmani na Ustav BiH i izmjene Izbornog zakona BiH kojim bi se otklonila ta diskriminacija.

Ipak, ovi izbori donose dvije novosti: prvi put je na ovim izborima obavezno sudjelovanje žena na kandidacijskim listama povećano na 40 posto, s dosadašnjih 33 posto, a isti omjer zastupljenosti bit će nužno osigurati i u izbornoj administraciji – lokalnim općinskim izbornim komisijama i biračkim odborima.

Također, prvi puta će se opći izbori provoditi i po novim odredbama u Republici Srpskoj (RS) s obzirom na to da će se 83 zastupnika/ce za Narodnu skupštinu ubuduće birati iz devet umjesto dosadašnjih šest izbornih jedinica. To je omogućeno izmjenama i dopunama Izbornog zakona RS iz 2012. godine.

Najmanje 40 posto žena na listama

Do sada je za BiH stranke bilo obavezno, prema Izbornom zakonu, da među kandidatima/kinjama imaju najmanje 33 posto žena, a od ovih općih izbora, nakon izmjene i dopune Zakona, taj je broj prvi puta povećan na minimalno 40 posto.

Napomenimo kako je na prošlim izborima na listama bilo 36,82 posto žena što je do tada bio rekordan broj. No, očekuje se da će na ovim izborima taj postotak biti premašen.

Poražavajući je podatak da BiH do sada nije imala niti jednu ženu članicu tročlanog predsjedništva. Također, do sada nije bila niti jedna žena predsjednica vlade, a samo je jedna žena bila ministrica.

I dalje je nezadovoljavajuća činjenica da je broj izabranih žena na pozicijama u zakonodavnim tijelima i dvostruko niži od broja onih koje sudjeluju na izborima.

Gotovo svi stranački čelnici ističu kako su ispoštovali Zakon, kako na svojim listama imaju veliki broj žena, odnosno kvalitetan izbor kandidatkinja, te da kod nekih taj postotak doseže i do 50 posto.

Iz najava proizlazi da sve ozbiljne stranke čine pomake kako bi povećale zastupljenost žena u institucijama zakonodavne vlasti, barem na papiru. No, za bilo kakav zaključak o promjeni trendova morat ćemo pričekati završetak izbora, kada će biti i poznat broj osvojenih mandata.

‘Turska u tri dana primila više izbjeglica nego Europa u posljednje tri godine’

Posted on September 25, 2014 by sdadmin

Glasnogovornica Visokog povjerenika za izbjeglice pri UN-u, Melissa Fleming, otkrila je da je “Turska dobila 138.000 izbjeglica u tri dana, što je ekvivalent za ono što je primila Europa tijekom protekle tri godine,” izvještava Anadolu Agency.

Tijekom konferencije za novinare u Ženevi, Fleming je pozvala međunarodnu zajednicu da daje više pomoći Turskoj, u koju je do sada stiglo milijun i pol sirijskih izbjeglica, od kojih je 800.000 registrirano u Povjerenstvu za izbjeglice. Rekla je kako veliki broj sirijskih izbjeglica bježi pred islamističkim terorističkim napadima, te da u dugim redovima čekaju na graničnim prijelazima za ulazak u Tursku.

Također, Fleming je naglasila da Komisija šalje humanitarnu pomoć u Tursku za oko 200.000 izbjeglica, objašnjavajući da građana u Ain al-Arabu, na kurdskom jeziku poznatom kao Kobane, gotovo više niti ne postoji nakon što je većina ljudi napustila svoje domove.

Još jedan glasnogovornik Visokog povjerenika za ljudska prava pri UN-u, Rupert Colville, dodao je da je islamska država “preuzela kontrolu nad više od 100 sela u istom području Ain al-Arab” te je izrazio “strah da bi cijeli grad mogao pasti, obzirom da islamska država kontrolira vodene resurse koji snabdjevaju grad “.

Treba napomenuti da je islamska država pokrenula iznenadni napad na sela u okolici Ain al-Arab 19. rujna, što znači da je ta organizacija sada u mogućnosti kontrolirati sva okolna sela i nametnuti opsade na grad s četiri strane nakon povlačenja kurdskih snaga iz tog područja. Ova prijetnja je ono što je uzrokovalo raseljavanje većine Ain al-Arab populacije.

Zašto je promjena prezimena zbog muškarca problematična?

Posted on September 25, 2014 by sdadmin

Neki dan, dok sam stajala na svojim ulaznim vratima i potpisivala primitak paketa, dostavljač mi je na odlasku dobacio ‘prezime umetni-prezime-mog-dečka-ovdje?’. Sama činjenica da je pretpostavio, kao da je to samorazumljivo, da nosim prezime svog dečka uhvatila me toliko nespremnu da sam se samo nasmijala, a potom ga ispravila. Ipak, nakon što je otišao nisam mogla prestati razmišljati o tome zašto mi se stalno događaju ovakve stvari. Već sam živjela sa svojim bivšim partnerima, ali nitko nikad dosad nije pretpostavio da nosim njihovo prezime. No, u zadnjih osam mjeseci otkako sam doselila u konzervativniju saveznu državu, ljudi me uporno zovu ‘gospođom’ ili ‘suprugom’. Zašto je, godine 2014., pretpostavio da nosim partnerovo prezime, pa čak i da sam mu supruga? Što je važnije od svega, zašto je društveno prihvatljivo pretpostavljati takve stvari o ženama na temelju njihovog bračnog ili partnerskog statusa?

Mnogim bi ženama ovaj događaj bio nevažan, čak bi im i laskala pretpostavka da ih se smatra nečijom suprugom. Zapravo, kad me osoba iz komunalnog poduzeća u telefonskom razgovoru nazvala ‘gđom Moj-dečko’ pisala sam o tome na društvenim mrežama. Tada me je netko upitao ‘Zar te to vrijeđa?’, kao da nije moguće da bi mi dovođenje u vezu s partnerovim prezimenom moglo ništa drugo do laskati. Ne vrijeđa me kada netko pretpostavi da smo moj dečko i ja u braku, ali vrijeđa me činjenica da me ljudi žele odrediti prema mojoj vezi s njim.

Godine 1856., Lucy Stone zabilježena je kao prva žena koja je zadržala svoje prezime nakon ulaska u brak kako bi se suprotstavila bračnoj nejednakosti. Godine 1921. osnovana je Udruga Lucy Stone koja organizira i promiče važnost toga da žene zadrže svoje prezime nakon braka. Ipak, i nakon 150 godina otkako se Lucy Stone izborila za pravo da zadrži osobno ime bez suprugovog prezimena, uzimanje prezimena supruga još je uvijek vrlo popularno i smatra se društvenom normom. Društveni konstrukti dovode do toga da žene smatraju da je brak opravdani životni cilj te da zanemare činjenicu da titula “gospođe” znači posjedovanje. No, određivanje žene prema njenom odnosu s muškarcem samo je još jedan oblik mizoginije. Da je moj dečko otvorio vrata i potpisao primitak paketa naslovljenog na mene, sa sigurnošću mogu reći da nitko ne bi pretpostavio da nosi moje prezime. Muškarci imaju samo titulu ‘gospodina’, bez obzira na bračno stanje, dok za žene vrijedi razlika utemeljena isključivo na bračnom stanju – ‘gđica’ ili ‘gđa’. Iako bismo sve trebali biti ‘gospođe’ i ispravljati ljude kada nas pokušaju oslovljavanjem odrediti kao udanu, odnosno neudanu.

Razmislite prije nego odbacite prezime!

Kim Kardashian se i privatno i javno može ponositi time što je gospođa West, no odricanje svog prezimena u braku duboko je ukorijenjeno u patrijarhatu, vlasništvu i oduzimanju vlastitog identiteta ženama. U povijesti, razlog zbog kojega su žene mijenjale svoje ime nakon ulaska u brak bilo je ‘ukidanje ženine osobnosti’ te stapanje ‘ženine osobnosti sa suprugovom nakon sklapanja braka’ (McDonagh 1996). Kada žena uzme suprugovo prezime, to predstavlja simbol odricanja svog vlastitog identiteta.

Zaista, ženino odricanje svog prezimena simboliziralo je kraj njene autonomije te njeno ponovno rođenje u svojstvu imovine svoga supruga. Zašto onda gotovo 90 posto žena ulaskom u brak mijenja prezime? Je li razlog obiteljsko zajedništvo? Jednostavniji život? Manje komplikacija kada dođu djeca? Sve su ovo zastarjeli razlozi u vremenu kada postoji toliko alternativa koje ne podržavaju tradiciju rodne pristranosti. Bez sumnje, Kim je odabrala pomaknuti svoje prezime ‘Kardashian’ na mjesto srednjeg imena kako bi zadržala svoj prepoznatljivi brand te u isto vrijeme očuvala tradicionalnu obvezu prema suprugu. U tom potezu nipošto nije sama. No, kada žena pomakne svoje prezime na mjesto srednjeg imena, to je i dalje u svojoj suštini bitno podilaženje patrijarhatu promjenom vlastitog imena i identiteta. Kim se možda ne može smatrati feministkinjom, no jasno je da razumije važnost imena. Bez obzira na sve, stigma koja prati udanu ženu koja nije promijenila prezime još je uvijek uvelike prisutna. Gotovo 70 posto građana i građanki Amerike smatra da bi žena trebala promijeniti prezime kada uđe u brak, a zapanjuje činjenica da čak 50 posto vjeruje da je to i zakonska obveza žene.

S druge strane, oslovljavanje muškarca prezimenom supruge smatra se uvredom koja mu oduzima muškost. Voditelj The Breakfast Cluba, Charlamagne Tha God uporno je oslovljavao Kanyjea Westa s Kanye Kardashian kada je govorio o svom preziru prema Kanyjeovoj novoj glazbi i ponašanju. Iako se Kanye možda nije uvrijedio, vjerojatno i zbog činjenice da prezime Kardashian navodno vrijedi 80 milijuna dolara, njegova je namjera bila jasna. Suprotstavljanje tradiciji prezimena još je uvijek toliko rijetko da se muškarce koji su uzeli potpuno novo prezime u braku ili prezime supruge optužuje za prevaru, kritizira, ili nešto gore. Od 2013. godine samo devet saveznih država u Americi vodi rodno neutralnu politiku promjene prezimena u braku, čime se olakšava stranama da promjene svoje prezime nakon braka.

Srž problema nije u ženama koje svjesno odaberu uzeti partnerovo prezime, već u činjenici da društvo smatra da se to podrazumijeva. Dovođenje u pitanje patrijarhalne tradicije uzimanja suprugovog prezimena nije samo odbacivanje nečega što je u svojoj srži mizoginija, već ukidanje sustava koji umanjuje identitet žene. Ova društvena praksa neprekidno osnažuje hijerarhiju unutar braka, hijerarhiju po kojoj je uloga žene da bude ‘gospođa’ jer se njezin identitet nepovratno mijenja ulaskom u brak. Brak bi se trebao zasnivati na međusobnom poštovanju i jednakosti, što znači poštivanje individualnih identiteta (u smislu prezimena) oba partnera.

“Vaše ime je vaš identitet,” tvrdi Jill Filipovic. Ono je pokazatelj vaše autonomije i označitelj vaše jedinstvenosti. Ono je, na kraju krajeva, jedna od prvih stvari koju dobijemo rođenjem. Zašto bi ga se onda žena odrekla? Imena su izuzetno važna pa je moj odgovor ‘ne’, neću se ispričavati zato što me vrijeđa pretpostavka da bih ikad razmišljala o promjeni svoga imena.

Prevela i prilagodila Dina Cvrtila