Ženska strana revolucije: Mizoginijo, čuvaj se!

Deveti PitchWise – festival ženske umjetnosti i aktivizma u organizaciji Fondacije CURE održan je prošli tjedan u Sarajevu. Na festivalu smo imale priliku družiti se i razmijeniti iskustva s aktivisticama i aktivistima iz različitih zemalja, uključujući zemlje regiona (Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Albanija), ali i zemlje poput Velike Britanije, Libana, Švedske, Njemačke, Austrije i drugih. I sve pod zajedničkom temom Mizoginijo, čuvaj se.

Što se tiče umjetničkog dijela festivala, imali/e smo priliku pogledati izložbe fotografija Politički (ne)korektno umjetnice Merise Bašić i izložbu fotografija Audre Lorde autorice Dagmar Schultz. Umjetnica Melisa Vreto izlagala je ciklus fragmentacija nazvan Flesh for Fatntasy u kojima se bavi ženskom tjelesnošću, na način drugačiji od dominantnog shvaćanja žena kao mesa određenog za muškarčevu potrošnju. Golemi plakati autorice Maríe Maríe Acha-Kutscher pod nazivom Indignadas ukrasili su dvorište Galerije MAK, gdje se održavao dio Festivala. Aleksandra Petković je i ove godine zajedno sa sudionicama i sudionicima oslikavala grafite u javnom prostoru, ujedinjujući na taj način javni prostor  gdje se odvija sam čin stvaranja s izložbenim prostorom.

Prvog dana PitchWisea predstavljena je knjiga Zabilježene – žene i javni život u BiH u 20. vijeku. Autorski tim je istraživao doprinos žena u različitim sferama života, uključujući umjetnost, znanost, aktivizam, kulturni rad i drugo. Autori/ce su razgovarali/e o svojoj motivaciji za rad na ovakvom djelu, te o teškoćama s kojima su se susreli u radu. Nakon promocije knjige, performansom Pravda za žene režiserke Zane Hoxha Krasniqi s Kosova aludiralo se na problem nasilja nad ženama. Performans je posvećen glasovima žena koje su preživjele različite oblike nasilja i onima koje su izgubile život od nasilnika, i njihovom pravu na pravdu u prostorima poput sudnica, policijskih stanica, radnih mjesta, bogomolja, te njihovih vlastitih kuća, ukazujući na rutinski gubitak sigurnosti za žene čak i u njihovim sigurnim prostorima.

{slika}

Caroline Criado Perez iz Velike Britanije predavanjem Žene u cyber prostoru predstavila je različite online platforme za borbu protiv seksizma i mizoginije, te svoju kampanju kojom je nastojala i uspjela omogućiti veću zastupljenost žena na novčanicama i u britanskim medijima. Predavačica je također prezentirala i cyber nasilje koje je doživjela kao odgovor na uspješnost kampanje, i slične slučajeve drugih aktivistkinja, te različite načine na koje su im one odgovorile. Prvi dan završio je nastupom DJane Ma De Monterrey iz Srbije, a prije toga sudionice i sudionici imali su priliku pogledati odličnu predstavu Čekaonica, feminističko – aktivističkog kazališta Centar za devojke iz Niša, koja je prikazuje odnos majki i kćeri, žena i muškaraca, prava na reproduktivno zdravlje, podršci i abortusu, te cjelokupnom stanju u društvu.

Drugi dan PitchWise nije bio ništa manje uzbudljiv! Predavanjem Drug/ca (1978 – 2014) – Ženska historija kroz leće vremena u regiji, na kojem se raspravljalo o ulozi konferencije Drug/ca iz 1978. u razvoju feminističkog pokreta na području bivše Jugoslavije. Nakon niza popodnevnih radionica, uvertira u večer bilo je predavanje o strategijama i analizama koje se tiču radničkih i socijalnih prava u regiji. Govornice Tina Tešija (Hrvatska), Gordana Stojaković (Srbija), Tijana Okić (BiH) i Svjetlana Knežević (Hrvatska) izložile su svoja iskustva, predstavile svoje inicijative te ‘dijagnosticirale’ stanje ‘na terenu’. Zaključivši kako se cijela regija susreće s gotovo identičnim neoliberalnim tendencijam kada je riječ o radnom zakonodavstvu, apeliralo se na zajedničku organizaciju i djelovanje.

Radionice su istraživale različite aspekte feminističkog djelovanja i života žena. Radionica Konstrukcija ženske seksualnosti u zakonu i praksi – regulacija braka i seksualnog nasilja bavila se razmatranjem prisustva različitih rodnih stereotipa i predrasuda koji su prisutni u zakonima i sudskoj praksi u Hrvatskoj, kao i primjerima iz zemalja iz kojih su sudionice i sudionici.

Radionica Feminizam i veganstvo: Patrijarhat u našem tanjiru istraživala je objektivizaciju i dehumanizaciju žena na način da se prikazuju kao meso, te fenomenom specizma, kao i o odnosu specizma, patrijarhata i kapitalizma i njihovih implikacija u životima svih nas. Sudionice i sudionici su također imale priliku i okušati se u spravljanju veganskih specijaliteta.

Sudionce i sudionici festivala imali/e su priliku upoznati se s principima emotivne pismenosti i podijeliti svoja iskustva i emocije u sigurnom prostoru na radionicama SIGURNE SNAŽNE SVOJE – upoznajemo svoje emocije – suprostavljamo se patrijarhatu.

U petak i u subotu organizirana je i radionica Mizoginijo, čuvaj se koja je za cilj imala osvještavanje i korištenje medijske pedagogije u promatranju mizogonije na ulicama i u različitim medijima, te dekonstrukciju političnosti u svakodnevici. Sudionici/e su imali/e priliku i raspravljati o različitim alatima, umjetničkim i teorijskim, koje će im omogućiti rad na stvaranju zajednice bez mizoginije.

Radionica Social media bavila se različitim inicijativama na društvenim mrežama u švedskom društvu koje su nastojale mijenjati društva, te koje su sudionice i sudionici mogl/e poslužiti kao izvor ideja za primjenu u vlastitim kontekstima.  

{slika}

Umjetničke radionice Komercijalna aktivistička umjetnost i ULIČARKE sudionicama i sudionicima omogućile su upotrebu fotografija za stvaranje naljepnica u Photoshopu i njihovu primjenu na tekstil, te korištenje teksta i motiva i njihovo prenošenje na tekstil uz pomoć sprejeva.

Promovirana je i knjiga Bog ima miris vanilije spisateljice Selme Kešetović, čija poezija utjelovljuje futuristički duh bivstvovanja između budućnosti koja je hladna i prošlosti koja je izgubljena.

Bend ZAA čija muzika je bazirana na ska korijenima s raznolikim utjecajima od jazza do punk zvuka, rasplesao je festivalsku publiku, baš kao i DJane Nina Hudej i NinaBelle.

Subota je započela participativnim videom Žene koje brda premeštaju, koji je nastao kao rezultat projekta Digitalne priče za transformaciju koji je okupio devet žena različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti iz Sarajeva, Pirota, Niša, Tutina i Vlasotinca, koje su upotrebom novih tehnologija kreirale priče o osobnom, ženskom identitetu koje promoviraju kulturu mira, tolerancije i suživota na prostorima bivše SFRJ. Predstavljena je i feministička medijska produkcija KRIVA koja otvara prostor marginaliziranim idejama i praksama u društvu: otvoreno govori o seksu, seksualnosti, rodu, kulturi, umjetnosti i marginaliziranim društvenim pokretima i aktivizmu.

Predavanje Je li moje tijelo stvarno moje?, nakon predstavljanja različitih načina na koje kultura i društvo utječu na oblikovanje ženskog tijela i percepcija o njemu, otvorilo je prostor za diskusiju na temu može li žensko tijelo biti izvor moći. Žensko tijelo je bilo fokus i radionice Pokreni glas koja je sudionicama i sudionicima omogućila oslobađanje i izražavanje emocija upotrebom pokreta i glasa.

{slika}

Film redateljica Dagmar Shultz i Ike Hügel-Marshall Audre Lorde – Berlinske godine 1984-1992, koji istražuje malo poznato poglavlje života ove spisateljice, prati tijek godina kada je Audre Lorde boravila u Berlinu i pomogla pri stvaranju Afro-njemačkog pokreta, istovremeno surađujući s bijelim ženama na konstruktivnoj upotrebi njihovog privilegiranog položaja u društvu za mijenjanje istog.

Koncert Sajsi MC iz Srbije, koji u svojim pjesmama prenosi atmosferu beogradske scene i različitih ljudi na njoj, natjerao je Kriteron da se giba u ritmu. Nakon njih nastupala je i DJana Dijana Tepšić.

Posljednji dan PitchWisea započeo je predavanjem Ženska strana revolucije koje je održala Krystel Tabet iz Libanona. Krystel je predstavila različite izazove s kojima se žene susreću u arapskom svijetu, te o njihovim perspektivama na feminizam i žensku poziciju u društvu. Predstavljene su različite kampanje koje su pokušavale promijeniti egipatsko, sirijsko, libanonsko društvo i način na koji je javnost sudjelovala u tim kampanjama. Nakon predavanja, otvoren je prostor za diskusiju, te se raspravljalo o razlikama između zapadnjačkog feminizma i orijentalnog feminizma, te o različitim metodama solidarnosti sa ženama s Istoka.

Na koje načine macho kultura šteti muškarcima?

Macho kultura, perpetuiranje hiper-muškosti, dominacije, nasilja, razmetanja hrabrošću – sve to može biti ubojito, posebice za žene. Prema podacimo SZO-a, žene u SAD-u su žrtve nasilja u vezama pet puta češće od muškaraca, a podaci UN-a otkrivaju kako je najčešća forma nasilja nad ženama fizičko nasilje od strane intimnog partnera.

Iako su stope nasilja nad muškarcima niže, a i privilegirani su u mnogim aspektima, naivno je i štetno ignorirati načine na koje macho kultura negativno utječe na muškarce. Seksizam je štetan za društvo u cijelosti i valja ga preispitati kao kulturnu i sustavnu strukturu. Temeljito razumijevanje učinaka koje ima na žene i muškarce može pomoći smanjivanju svih oblika nasilja. Sam rod je performativan, pa stoga muškarci nisu urođeno nasilni ili nasilniji od žena, što znači da se ova ponašanja svakako mogu mijenjati, piše AlterNet.

Za početak, ovo su četiri načina na koje macho kultura šteti muškarcima:

Uzrokuje emocionalnu represiju

Muškarce se često obeshrabruje u pokazivanju bilo kakve fizičke ili emocionalne slabosti. Ovo počinje u ranoj dobi, pa tako Jon Tribble, urednik i profesor kreativnog pisanja kaže: “Najraniji doticaj s macho kulturom kod mene se dogodio kada sam kao dječak počeo igrati nogomet. To je bilo ekstremno.”  Vjeruje da takvo izražavanje muškosti dovodi do potiskivanja osjećaja boli kod mladih muškaraca i posljedično – do nemogućnosti razumijevanja tko su i što zaista osjećaju.

Celia Falicov, profesorica na Odsjeku psihijatrije na Sveučilištu u Kaliforniji (San Diego) i autorica knjige Latino Families in Therapy, tvrdi da muškarce strah od percipiranja sebe kao ranjivih i slabih često spriječava da potraže pomoć u situaciji u kojoj im je potrebna.

Zabranjivanje dječacima i muškarcima da pokazuju osjećaje može imati dugotrajne negativne učinke.  Warren Reed, afroamerički zaštitar koji živi u Los Angelesu, opisuje svoje djetinjstvo u ruralnoj Louisiani, pričajući kako su ga u djetinjstvu majka i sestra odgovarale od igranja s djevojčicama. Osjeća kako je njegova obitelj očekivala da bude ‘snažan’ i ‘pravo muško’, iako on nije osjećao da je to ono što želi biti. Osjećao se neshvaćeno u svojoj zajednici, pa je postao jako povučen. “I dalje osjećam posljedice”, kaže.

Represija može imati ozbiljne posljedice na zdravlje osobe. Falicov napominje da represija i poricanje mogu uzrokovati razne zdravstvene probleme, od bolesti srca i visokog tlaka, do boli u leđima. Prema članku Hispanic Masculinity: Myth or Psychological Schema Meriting Clinical Consideration , nova istraživanja upućuju na povezanost kroničnog potiskivanja ljutnje s rakom, astmom, visokom razinom kolesterola, nesanicom, itd.

Potiče agresiju i nasilje

“Tendencija ka dominaciji i nasilju ima negativne posljedice za macho muškarca”, tvrdi Felicov. Vjeruje da stalno bivanje u defenzivnom stanju može učiniti opuštanje nemogućim za ove muškarce.

Ne samo to, često se macho muškarci osjećaju izazvani da brane svoj povrijeđeni ponos, što može dovesti do fizičkih ozljeda.

Tribble kaže kako je svjedočio takvoj sklonosti nasilju kada je radio u jednom kinu i svakodnevno se susretao s tinjedžerima. Tvrdi da su ti mladi muškarci, kad god bi osjetili da ih netko ne poštuje, imali poriv za borbom. 

“U određenom trenutku moraš shvatiti kako više nisi na školskom igralištu”, poručuje Tribble.

Vjeruje da su dio problema i mediji (TV i film) jer ti mladi muškarci gotovo nikada na ekranu ne vide posljedice nasilnog ponašanja.

“Ne iznenađuje sve to, kada ih se uči da će im agresivnost donijeti dobre rezultate i uspjeh”, zaključuje.

Reed pak osjeća kako je agresija i ‘snažna vanjština’ posebno poticana u crnačkoj kulturi kroz hip-hop i film. “Slika je sve. Ako ne staneš u kalup, ne pripadaš”, kaže. Navodi primjer kontinuirane glorifikacije Chrisa Browna unatoč nasilju nad Rihannom. Osjeća kako su crnci uvijek portretirani kao ‘loši dečki’, ‘muškarci sa swagom’, i upravo zato – jer nikada nije osjećao kako ispunjava te ‘uvjete’, nazivali su ga Oreo i prodana duša.

U kolumni o medijskoj prezentaciji crnaca, profesor Darron T. Smith naglašava prevladavanje tih stereotipa: “Ti stereotipni, jednodimenzionalni likovi u filmovima negiraju šire i dublje iskustvo crnačkog života i života crnih muškaraca općenito. Ulazeći u ljudske domove kroz medije, ovi negativni prikazi utječu na mišljenja ljudi, njihove ideje i rasne stavove”.

Perpetuira jednodimenzionalne prikaze

Mediji ne rade dobar posao kada je riječ o drugačijem i uravnoteženom predstavljanju žena, ali i muškarci su često u medijima jednodimenzionalni. Latino muškarce se, primjerice, gotovo uvijek u Hollywoodu stavlja u ‘kutiju’. U nedavnom razgovoru za CNN, glumac Esai Morales upozorio je na ove stereotipne uloge: “Latinosi su u filmovima ili kao odveć hormonalni (‘Oh mamacita, moram te imati!’) , odveć histerični (‘Lucy!’), odveć neprijateljski nastrojeni (‘Raskomadat ću te, luzeru!’),  ili odveć skromni (‘Mi smo siromašni’)”.

Poduzetnik Victor Hugo Paredes odrastao je u macho kućanstvu. Vjeruje da medijski moćnici trebaju koristiti moć kako bi mijenjali te norme.

“Oni imaju odgovornost da utječu i mijenjaju sadržaj”, kaže. Tvrdi da je glumica i producentica Eva Mendes dio problema jer stvarajući seriju Devious Maids samo produbljuje stereotip, bez da nudi bolju i uzvišeniju prezentaciju Latino muškaraca i žena.

Tribble pak ističe kako komercijalni mediji prezentiraju muškarce kao glupe i slijepe kada je u pitanju nešto što žele.

“Reklame za pivo bi se trebale prikazivati s ‘ne pokušavajte ovo kod kuće'”, kaže. Kao izdavač, urednik i i pedagog, nastoji ukazati na dublje i bogatije razumijevanje onoga što muškarac jest i što muškarac može biti, kao ljudsko biće.

“Bojim se da će mladi prihvatiti limitiranu verziju sebe koja je svijetu dovoljna”, zaključuje.

Šteti vezama

Kada muškarci odrastaju u macho, seksističkim okruženjima, način na koji percipiraju žene i seks može biti izuzetno štetan. Falicov vjeruje da naglasak na seksualnom junaštvu može navesti muškarce da sudjeluju u promiskuitetnom seksu i seksu bez zaštite, što može biti jako opasno. Navodi primjere muškaraca koji varaju svoje partnerice i odbijaju nositi kondome jer to ‘nije muževno’. Takvim neodgovornim činom  mogu zaraziti svoje partnerice, prenijeti im bolesti i nanijeti štetu čitavoj obitelji.

“Odrastao sam u kućanstvu u kojem se mačizam slavio i teško mi je izbrisati taj period odrastanja”, kaže Paredes. Tvrdi da je pokušavao promijeniti svoj način razmišljanja, ali određeni stvavovi još uvijek postoje negdje u njemu.

Ako muškarci ne vide žene kao potpuno samostalna i jednaka (seksualna) bića, to mora imati posljedice na njihove seksualne i ljubavne veze. Ne samo da macho kultura može utjecati na veze sa seksualnim i ljubavnim partnerima i partnericama, nego ona utječe i na prijateljstva. Ako se muškarce ne potiče da razgovaraju o svojim osjećajima, teško ostvaruju duboke emocionalne veze. Falicov naglašava kako macho muškarci često moraju koristiti alkohol i drogu da bi dokazali svoju muškost i bili u mogućnosti otvoreno komunicirati s drugim muškarcima, što dodatno šteti psihičkom i fizičkom zdravlju i utječe na prijateljstva, obitelj i poslovne veze.

Prevela i prilagodila Ivana Perić

Roditeljstvo LGBT populacije

Dio ste LGBT manjine? Želite podijeliti svoje roditeljsko iskustvo i izraziti svoje roditeljske potrebe? Želite da društvo dobije uvid kako je djeci LGBT roditelja i s kojim se izazovima suočavaju?

Podijelite svoju priču i sudjelujte u prvom istraživanju LGBT obitelji u Hrvatskoj, javite nam se na mail roditeljstvo.istrazivanje@gmail.com ili na broj mobitela 095 559 36 84.

Roditelji, oglasite se! Roditeljstvo LGBT populacije: Prvo istraživanje u Hrvatskoj visoko je povjerljivo istraživanje pa ne morate strahovati oko narušavanja vaše privatnosti.

VIDEO: Kada bi lezbijke govorile straight osobama ono što ih oni/e svakodnevno pitaju

BuzzFeed objavio je video u kojem Patricia Villetto i Brittany Ashley pitaju heteroseksualne osobe diskriminatorna pitanja s kojima se one svakodnevno susreću u životu.

U ovoj kratkoj parodiji uviđa se licemjernost društva i dvostruki standardi s kojim se LGBTIQ osobe nose svaki dan.

Pogledajte video!

Pročitajte najljepše priče u duginim bojama!

Književni natječaj udruge LORI Obojimo književnost duginim bojama za najljepšu kratku priču s LGBTIQ tematikom autora i autorica s područja Republike Hrvatske (otvoren od 11. travnja do 23. svibnja) donio je mnoge lijepe, emotivne te književno vrijedne priče. 

Članice stručnog žirija: Mima Simić, Suzana Tratnik i Antonija Stojanović imale su težak zadatak od svih pristiglih priča koje su zadovoljile kriterije natječaja odabrati 3 koje su se po književnim standardima izdvojile kao najvrjednije. Izabrane su sljedeće priče:

prvo mjesto: Cure se samo hoće zabaviti autora Berislava Šege,

drugo mjesto: Nikad ne znaš… autorice Tamare Februar,

treće mjesto: Krčmarev sin autora Dražena Horvata.

O ovim pričama članice žirija rekle su sljedeće:

Cure se samo hoće zabaviti – “Najjača i najuvjerljivija u smislu klasične priče, laganim ritmom razotkriva transrodnu osobu Alice i okolnosti u kojima živi. Sporedni likovi su također dobro ispisani” (Suzana Tratnik); “Vrlo neobična, jaka priča, nježni uvid u poteškoće transrodnih osoba u obitelji” (Antonija Stojanović);

Nikad ne znaš – “Prirodno napisana, preokret na kraju donosi drugi, svježiji pogled na LGBT brak” (Suzana Tratnik); “Neobična, draga, svugdje prisutna priča o odnosima među supružnicima” (Antonija Stojanović);

Krčmarev sin – “Dobra priča uvijek dokazuje kako se može mnogo reći na malo prostora. Dobro isprepliće svakidašnjicu u koju siječe iznimni događaj nasilja o kojem nitko ne želi govoriti” (Suzana Tratnik); “Jaka i topla priča, odličan prikaz izazova s kojima se susreću gej muškarci u malim sredinama” (Antonija Stojanović)

Za autore/ice najljepših priča glavni sponzor Ribook knjižara i LORI pripremili su poklon pakete i diplome koji će im biti poslani poštom. Pobjedničke priče objavljene su na web stranici udruge LORI.

Ovom prilikom udruga LORI i Ribook knjižara zahvaljuju svim sudionicima i sudionicama natječaja što su kroz pero dali svoj doprinos da OBOJIMO KNJIŽEVNOST DUGINIM BOJAMA!

Zato, kako je prijavljeno dosta lijepih, neobičnih, nesvakidašnjih priča, odlučeno je da ih, u dogovoru s autorima/icama, objavljujemo periodično na web i Facebook stranici udruge LORI. Time ćemo svi imati priliku čitati književnost u duginim bojama pisanu u našem kontekstu!

Španjolska odustala od ultra konzervativnog zakona o abortusu!

Španjolska je ipak odustala od novog zakona kojim se trebalo ograničiti pravo žene na abortus.

Naime, prema novom nacrtu zakona, žene bi imale pravo na abortus samo u slučajevima silovanja ili kada za majku postoje znatni zdravstveni rizici. Osim toga, žene bi prije takvog zahvata morale proći mnogo više pregleda i tražiti mišljenje minimalno dva/dvije liječnika/ce.

Međutim, javnost je glasno ustala protiv ovako rigidnog zakona te su organizirani brojni masovni prosvjedi. Ankete su pokazivale kako se  između 70 i 80 posto ispitanih građana i građanki protivi ovako restriktivnom zakonodavstvu.

Konzervativna vlada još uvijek nije službeno potvrdila da se konačno odustaje od ovakvog zakona. Tek su dodali da odustaju ‘jer nemaju konsenzus’.

Oporba je to nazvala ‘pobjedom za sve žene Španjolske’.