Ako si moderan otac, moglo bi biti da si i feminist

Odgojila me feministkinja drugog vala i pohađao sam mnoge feminističke skupove, proteste i druženja. Taj je pokret iznjedrio mnoge ideje koje su promijenile svijet i svakoga od nas. Za mene je feminizam tradicija i obiteljsko naslijeđe, ali i pokret koji sam samostalno izabrao prigrliti. Feminist sam i to me čini boljim ocem.

Neovisno nazivali se feministom/kinjom ili ne, činjenica je da su feminizam i feministkinje omogućili moderne očeve. Feminizam me naučio da se osjećam ugodno u svojoj koži i da budem ponosan na to što jesam, osobine koje svi mi želimo prenijeti na svoju djecu. No, još važnije, feminizam je nama očevima uvelike koristio jer nas je potaknuo da se aktivno uključimo u živote naše djece i zauvijek je promijenio našu ulogu. Ako smatrate da očevi mogu ili bi trebali mijenjati pelene, hraniti ili podizati djecu jednako kao i majke, možda ste feminist. Ako ste odlučili ostati na porodiljinom dopustu, a vaša žena radi, možda ste feminist. Ako smatrate da je nužna bolja politika za muškarce i žene koji ostaju na porodiljinom dopustu, možda ste feminist.

Ne inzistiram da prigrlite oznaku feminist te razumijem da ju je lakše ne koristiti jer nosi mnoge zablude. Činjenica da je feminizam još uvijek negativna oznaka (i sve što je povezano s njime) je dokaz diskriminacije žena koja još uvijek postoji. To podupire i činjenica da je stereotip muškarca koji ustraje u mržnji spram feministkinja također još uvijek prisutan. Ipak, feminist ili feministkinja je jedina primjerena riječ za one koji vjeruju da bi muškarci i žene trebali biti jednaki te one koji razumiju da živimo u svijetu koji je povijesno i kulturno ustrojen na štetu žena.

Međutim, to što sam feminist me ne čini ni savršenim ni krutim ocem. Ohrabrujem svoju četverogodišnju kćer da nosi više boja, igra se lego kockama, igra košarku te da se ne ograniči na ulogu princeze. Ipak, moja kćer voli ružičaste haljine, igrati se princeze te lakirati nokte. Također, dopustio sam joj gledati Disney filmove, uključujući pepeljugu (ups!). Poanta feminizma je analitičnost i osviještenost. Seksizam je toliko ukorijenjen u društvu, pa i u životima svakoga od nas (npr. ljubav prema rap glazbi u kojoj velik dio stihova iskazuje mržnju spram žena ili ako fizički procjenjujete žene na ulici).

Moja kći, također, voli sva sranja koja se besramno prodaju djevojčicama njene dobi. No, doživljavam to kao izazov, namjeravam joj neprestano ponavljati ideje rodne ideologije i uvoditi nove uloge i poglede na svijet za vrijeme zajedničke igre. Neću joj nikada dopustiti da se limitira, da ograniči viziju onoga što može postati. Uvijek ću analizirati i boriti se protiv strogo određenih rodnih uloga koje su namijenjene našoj djeci bilo putem odjeće, igračka, crtića i ostalom popularnom kulturom. Osim za djevojčice, feminizam je važan i za odgoj dječaka. Ako vam je stalo da vaš sin ne negira svoju ljudskost te da razvije svoje emocije, možda biste mogli zahvaliti feministkinjama na prepoznavanju i poticanju činjenice da dječaci i muškarci također imaju osjećaje. Ako nam je zaista stalo do naših sinova i mi možemo to prepoznati pa ih nećemo stavljati u razne kutije i očekivanja koja im nanose bol i sprječavaju ih u poboljšanju kvalitete vlastita života.

Biti roditelj je krivulja koja zahtjeva neprestano učenje, ulaganje stalnog napora, mnogo pokušaja i pogrešaka. Feminizam prepoznaje taj trud i učenje te potiče našu djecu i nas da zajedno rastemo i razvijamo se. Pogreške će biti napravljene, ponekad ćemo podleći seksističkoj kulturi društva, no možemo se svakodnevno truditi te pogreške osvijestiti i ne ponavljati.

Dakle, iako želim ravnopravnost spolova i sigurnost za sve naše kćeri te pokušavam preusmjeriti kći od stereotipnih rodnih uloga ponekad joj kupim odjeću i igračke koje su proizašle iz tih stereotipa i uloga. Činim to jer znam da će je to usrećiti. Kupiti ću joj ih jer poštujem njen izbor iako bih možda samostalno odabrao drugačije. Što može biti više feministički od toga?

Prevela i prilagodila Iva Zelić

Stvaranje sigurnih mjesta za žene i LGBTQ osobe

Hollaback! Hrvatska, lokalni ogranak internacionalnog pokreta za sprečavanje uličnog uznemiravanja žena i LGBTQ pojedinaca, upravo je pokrenuo svoju kampanju sigurnijih mjesta, s ciljem stvaranja mreže neprijetećih i podržavajućih mjesta u našem gradu.

Ulično uznemiravanje, ili rodno uvjetovano uznemiravanje na javnim mjestima, ne prestaje nakon što ušetaš u zatvoreni  prostor. To može izazvati osjećaj bespomoćnosti i osobe koje dožive uznemiravanje šute o tome – osim ako imaju povjerenja u to da će osoblje u klubovima razumjeti problem i reagirati na prikladan način.

U našem nastojanju da se stvori sigurniji Zagreb, radimo izravno s redarima i konobarima klubova.  Nakon što klubovi pristanu sudjelovati u kampanji, raspravljamo i educiramo o specifičnim potrebama onih koji doživljavaju rodno uvjetovano nasilje, o tome kako zaprimiti pritužbe bez okrivljavanja žrtve, te prolazimo kroz role-play scenarije specifične za svako mjesto kako bi osigurali spremnost nošenja s mnoštvom različitih situacija. Klubovima se također daju edukacijski materijali koji služe kao koristan alat za osoblje u situacijama u kojima se pojavljuju pritužbe u svrhu osiguranja sigurnijeg prostora. Taj paket uključuje jednostavne naputke što učiniti i ne učiniti u razgovoru sa žrtvom uznemiravanja, letak sa statistikama o uličnom uznemiravanju, službeni Hollaback! vodič za poslodavce za sprečavanje uličnog uznemiravanja i plakat za klub, kako bi se svima koji ulaze dalo do znanja da je takvo uznemiravanje neželjeno.

Ulično uznemiravanje je sveprisutan oblik rodno uvjetovanog nasilja koje se događa ženama i LGBTQ pojedinaca. Oko 90%  žena u svijetu doživjelo je ulično uznemiravanje u nekom trenutku svojeg života. Takva stvarnost ozbiljno ograničava slobodu kretanja žena i pripadnika LGBTQ pojedinaca, uzrokuje visoku razinu anksioznosti i služi kao podsjetnik da ih društvo još uvijek smatra građanima drugog reda. Stalna prijetnja nasiljem često može spriječiti one koji su maltretirani da se zauzmu za sebe. Poticanjem vlasnika klubova/kafića da kao prioritet postave sigurnost žena i LGBTQ osoba, Hollaback! Hrvatska se nada da će poticati okruženje u kojem se uznemiravanje neće tolerirati na niti na ulici niti u zatvorenim prostorima.

Za više podataka ili za sudjelovanje u kampanji, kontaktirajte nas na e-mail croatia@ihollaback.org

Feminističko znanje u akciji

Osmi puta zaredom pri Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku, od 26. do 30. svibnja 2014.,  održava se poslijediplomski seminar pod nazivom Feminizmi u transnacionalnoj perspektivi, ove godine na temu Feminističko znanje u akciji.

Seminar u organizaciji Centra za ženske studije, Instituta za etnologiju i folkloristiku, Srednjoeuropskog sveučilišta (CEU) te Filozofskog fakulteta u Zagrebu okupit će tridesetak poslijediplomanata i predavačica iz Hrvatske i inozemstva.

Okosnicu seminara čine dvije tematske sesije: jedna na temu feminističke interpretacije filozofskog, etičkog i aktivističkog nasljeđa djela H. Arendt, a druga na temu feminističkog pristupa pravdi i međunarodnim (institucionalnim i alternativnim ženskim) tribunalima i sudovima.

Nakon sedam održanih seminara i tiskanih pet zbornika radova, jedini rodnostudijski doktorski seminar u Hrvatskoj nastavlja promicati feminističko i interdisciplinarno znanje, rodnostudijske istraživačke projekte i programe mobilnosti te otvara mogućnost za kontakte domaćih doktorandica s profesorima/cama stranih sveučilišta koja nude obrazovne programe iz rodnih i ženskih studija.

Vrijeme je za životno partnerstvo!

Inicijativa za životno partnerstvo poziva sve podržavateljice i podržavatelje ove subote, 24. svibnja, od 11:30h ispred kina Europa (Varšavska 3) u Zagrebu na fotografiranje u znak podrške životnom partnerstvu.

Fotografirat ćemo se sa natpisima “Vrijeme je za životno partnerstvo”, poput onih iz video spota “Vrijeme je…”, uz balone i razne suvenire za sve podržavatelje/ice.

Uz predstavnike Inicijative pojavit će se i osobe koje su se pojavile u spotu “Vrijeme je…”  – ambasadorica Inicijative Nataša Janjić Lokas, komičarka Marina Orsag i drugi/e.

Više detalja na facebook eventu: https://www.facebook.com/events/1408337482785304/

Može se! Okupacija tvornica u Francuskoj

U Francuskoj postoje dva slučaja oživjelih tvornica koje su okupirali/e radnici/e tijekom krize, prenosi e-novine članak izvorno objavljen na ROAR magazineu. Jedna je Pipla Ice Cream Factory, koja je upravo počela proizvoditi organski sladoled i jogurt kao tvornica koju vode i čiji/e su vlasnici/e radnici/e, nakon dugotrajne borbe. Druga je Fralib Tea Factory. Obje su bile zatvorene nakon što su njihovi vlasnici, velike multinacionalne kompanije, odlučile preseliti proizvodnju.

Fralib Tea Factory je tvornica za proizvodnju i pakiranje biljaka i čaja u Gémenosu u blizini Marseillea u južnoj Francuskoj. Tvornica je proizvodila čaj koji se prodavao kao poznati brend Thé Eléphant stvoren prije 120 godina, ali i kao Lipton čaj. U rujnu 2010. godine, nizozemsko-britanski multinacionalni prehrambeni gigant Unilever, vlasnik Liptona, odlučuje zatvoriti tvornicu u Francuskoj i preseliti proizvodnju u Poljsku. Radnici odmah reagiraju, okupiraju tvornicu i počinju bojkotirati Unilever.

Sindikat Confédération Générale du Travail (CGT), ranije blizak Komunističkoj partiji, podržava radnike i radnice Fraliba.

“Borba u Fralibu počela je 28. rujna 2010. godine. Te smo godine imali 182 radnika i radnica. Danas imamo 76 radnika i radnica koji/e se i dalje bore”, kaže Gérard Cazorla, mehaničar i tajnik sindikata u Fralibu.

Radnici i radnice žele obnoviti proizvodnju u tvornici pod svojom kontrolom i zadržati brend Thé Eléphant, tvrdeći da je on dio regionalnog kulturnog naslijeđa. Žele se prebaciti na proizvodnju organskog biljnog čaja, uglavnom čaja od lipe, oslanjajući se na regionalnu proizvodnju.

Kao i u većini drugih slučajeva, samoorganizirana borba radnika i radnica Fraliba ima tri stupa: projekt proizvodnje, javni protest i stvaranje kampanje solidarnosti i pravnu borbu protiv Unilevera.

“Mi imamo militantnu proizvodnju kako bismo našu borbu učinilie/ poznatom i podržali/e kampanju solidarnosti. Prošli/e smo kroz dug period bez prihoda, a morali/e smo živjeti. Ono što nam je omogućilo da živimo svo to vrijeme je solidarnost. Mislim da je važno da učinimo našu borbu poznatom u Francuskoj, u Europi i svijetu, a naša nam proizvodnja pomaže u tome. Dok je naša prethodna proizvodnja – da tako kažem – bila industrijski čaj, sada proizvodimo organski čaj od lipe. Time pokazujemo da strojevi rade i da znamo kako učiniti da ova tvornica radi. To je važno da ljudi vide da Fralib može raditi bez šefova i bez Unilevera”, pojasnio je jedan radnik.

Tokom 31. siječnja i 1. veljače 2014. godine, Fralib je ugostio prvi europski sastanak Ekonomije radnika i radnica. Više od 200 istraživača/ica, radnika/ca i onih koji/e podržavaju borbu iz pet europskih tvornica pod radničkom kontrolom je sudjelovalo na sastanku inspiriranim i direktno povezanim sa svjetskim sastankom Ekonomije radnika i radnica, koji se održava svake dvije godine i koji je imao treći sastanak u Brazilu tijekom 2013. godine.

Istraživači/ce iz Argentine, Meksika i Brazila također su bili/e u Marseilleu, kao i radnici/ce argentinske tvornice tekstila Pigüé. U čast sastanka i odobravanja argentinskog pokreta obnovljenih tvornica, radnici/e Fraliba su napravili/e kutije argentinskog mate čaja. Ovo nije jedina veza radnika Fraliba s Latinskom Amerikom. Okupiranje tvornica u Argentini, kako kažu, je bila njihova inspiracija. U pjesmi i video spotu kojeg su napravili radnici kako bi podržali svoju borbu, radnici/e sebe nazivaju Los Fralibos.

Radnici Fraliba su odlučni nastaviti svoju borbu za radnički kontrolirane tvornice. Mogu računati na solidarnost mnogih pokreta i radnika/ca s kojima su u kontaktu tijekom proteklih godina kampanje. Radnici/e su postigli/e da se postupci zatvaranja i socijalnih planova ponovo razmatraju sudskim odlukama. Fralib je službeno zatvoren tek u rujnu 2012. godine. U ožujku 2013. godine Unilever je prestao plaćati radničke plaće unatoč sudskoj odluci da ih mora nastaviti plaćati.

U rujnu 2013. godine, urbana zajednica Marseille Provence Métropole je kupila zemlju na kojoj je sagrađena tvornica za 5,3 milijuna eura i platila simboličnu cijenu od jednog eura za strojeve kako bi podržala radničke napore. Radnici znaju da ovo nije dovoljno da se obnovi proizvodnja i nastavi njihova borba, kako objašnjava Cazorla:

“U siječnju 2014. godine Unileverovi socijalni planovi su obnovljeni po treći put odlukom suda. Sada raspravljamo s Unileverovim direktorima dok gradimo svoj projekt. Trebamo prava na brend, kapital da kupimo sirovine i mogućnost da prodamo svoje proizvode ili u protivnom nećemo biti u mogućnosti da proizvodimo i platimo 76 radnika. Želimo novac od Unilevera kao kompenzaciju jer su nas otpustili”, naglašavaju radnici i radnice.

Formalno smo korektni/e, a ispod površine je homofobija i ksenofobija

Hrvatska je dosegla formalnu političku korektnost prema manjina, pa tako i seksualnim. Ali, ispod te formalne razine, još uvijek se krije vrlo homofobno i ksenofobno društvo – ističu sociolozi i sociologinje te društveni/e analitičari/ke. Posebno zabrinjava to što su mladi ljudi čak homofobniji od starijih, piše slobodnaevropa.org. Vidljivo je to i iz nedavnog primjera homofobnog napada u Splitu kada su dva tinejdžera fizički nasrnula na LGBT aktivista.

Stavovi mladih prema manjinama u Hrvatskoj apsolutno su poražavajući, slaže se sveučilišni profesor Berto Šalaj sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti. Pokazalo je to još Gongovo istraživanje iz 2010. u kojem, gotovo polovica anketiranih maturanata/tica smatra da je homoseksualizam vrsta bolesti, a dvije trećine njih zabranili bi homoseksualcima nastupanje u javnosti zbog lošeg utjecaja na mlade.

Slične rezultate pokazuju i neka kasnija istraživanja. Tome se, nastavlja profesor Šalaj, ne treba čuditi jer Hrvatska je jedna od rijetkih europskih država koja u svom obrazovnom sustavu nije imala građanski odgoj. Javni mediji su zaboravili na svoju edukativnu funkciju, a samo društvo već 24 godine ne čini ništa da mlade pouči toleranciji.

“To je jedan paradoks hrvatskog društva. Obično se misli da će se sa smjenom generacija i dolaskom mlađih ljudi situacija mijenjati u liberalnijem i tolerantnijem smjeru, ali mi danas imamo jedan paradoks. Naravno ne treba generalizovati, ali istraživanja to tvrde, da mlađe generacije zapravo imaju netolerantnije i ksenofobičnije stavove od nas starijih. To je jedan paradoks i mi zaista moramo još puno poraditi na tome. Naravno, kada ih pitate ovako u anketama, pokušavaju glumiti političku korektnost pa kažu da to zadrže u četiri zida, ali to je najviše dokle su spremni ići”, kaže Šalaj.

“Hrvatski/e građani/ke ne razmišljaju o nekoj pravoj toleranciji i pravom suživotu, u ovom slučaju sa seksualnim manjinama. Ali, o bilo kojim manjinama kada se tu radi, tu smo na razini toga da je najbolje što možemo neka formalna politička korektnost, ali ispod toga ostaju naši stavovi da to mi zapravo ne bi htjeli trpjeti i da to ne želimo gledati u javnosti i u javnom prostoru”, naglašava.

Vlada mora donijeti Nacionalni akcijski plan i utvrditi politiku za suzbijanje diskriminacije na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta. Najavila je to još prije dvije godine, ali, još uvijek ništa.

“Potrebno je mnogo raditi na implementaciji Zakona o suzbijanju diskriminacije, koji se ne provodi zbog homofobije u sudstvu, što pokazuje i problematičnost u radu Vrhovnog suda”, navodi Sanja Juras, koordinatorica lezbijske grupe Kontra.

Pogrdni komentari i zgražanje mnogih na pojavu Conchite, pobjednice ovogodišnjeg Eurosonga, govore da ljudi uopće ne slušaju, ne žele čuti poruku, niti kako se Conchita sama identificirala u tom svom identitetu.

“Ona je sama izjavila da je zapravo bitno tko si ti i koja je tvoja poruka, a ne kako izgledaš. Zbog toga je i odabrala da nosi bradu, upravo zbog toga da zapravo bude nebitno tko si i što si i kako te drugi vide, nego da zapravo tvoja poruka i tvoja djela pokazuju najviše o tebi”, kaže Marko Jurčić, koordinator Zagreb Pride.

Bez pojavljivanja u javnosti, pripadnici manjinskih skupina različite seksualne orijentacije teško će izboriti svoja prava. Zato je bitno da su ‘tu’, a ne u ‘svoja četiri zida’, kako glasi prevladavajuće mišljenje u Hrvatskoj.

“Povorke ponosa u Zagrebu i u Splitu, na neki način pokazuju napredak u pogledu zaštite, upravo te ustavne slobode javnog okupljanja izražavanja spolnih i rodnih manjina”, ocijenjuje Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.

Ona vjeruje da će većoj toleranciji pridonijeti i novi školski udžbenici, koji bi trebali izmijeniti dosadašnje diskriminirajuće sadržaje na temu spolnih i rodnih manjina.

“Osobe homoseksualne orijentacije, recimo udžbenici prirode i društva i biologije, spominju se samo u kontekstu zaraženih osoba HIV-om ili određenije, da su osobe homoseksualne orijentacije, na neki način se sugerira, ili bolesne ili je to određeni life stile. Dakle, ne daje se prava slika i problematike koje postoje vezane uz osobe homoseksualne orijentacije”, smatra Ljubičić.

Iako se LGBT zajednica u Hrvatskoj i dalje susreće s diskriminacijom i netolerancijom, pomak je u zadnjih desetak godina ipak vidljiv, potvrđuje i koordinator Zagreb Pride. No, još je to, kaže Jurčić, daleko iza Europe, koja je upravo s pobjednicom ovogodišnjeg Eurosonga još više pomakla granice.

“Dvijetisućitih godina se govorilo da je sve u redu, da možeš biti gej, ali nemoj izaći na ulicu. Pa smo onda, kada smo došli na ulicu, vidjeli kakvo je zapravo društvo u kom živimo. Sada smo tu granicu pomakli toliko daleko da si zapravo postavljamo pitanje da li je u redu da netko, tko želi nositi bradu i nositi haljinu istovremeno, znači svoj rod izražavati na jedan kontradiktoran način, ima na to pravo ili ne. Mislim da smo se sada daleko odmakli od početnog stajališta da li uopće imaš pravo da budeš viđen i da imaš pravo na javnost kao takvu”, konstatira Jurčić.

Uz dijelom zapušteni ili konzervativni obiteljski odgoj, homofobnosti u hrvatskom društvu i te kako pridonosi i crkva.