Istraživanja i kvantitativni podaci kojima se koriste, pogodni su za različite manipulativne i netočne interpretacije. To je čest slučaj kad se radi o zdravlju, posebice (reproduktivnom) zdravlju žena. Takva se tumačenja u javnom diskursu koriste kao argument za ograničavanje reproduktivnih prava žena.
Tako se posljednjih nekoliko mjeseci različiti mediji pozivaju na istraživanje Instituta za medicinsku antropologiju i bioetiku u Beču (IMABE) o učinku koji pobačaj ima na psihu žene. Radi se o medijima koji su bliski stavovima Katoličke crkve, ali i o katoličkim informativnim agencijama. (1,2,3,4)
U istraživanju IMABE zaključuje: „hipoteza prema kojoj pobačaj ima pozitivan učinak na psihu žene se ne može poduprijeti ni jednim znanstvenim dokazom“. Radi se o istraživanju koje obuhvaća 14 radova i pojedinačnih istraživanja o psihičkim posljedicama trudnoće, objavljenih u razdoblju od 2006. do 2018. godine.
Iako mediji njihov rad nazivaju istraživanjem, sami autori navode da se radi o analizi različitih istraživanja o psihičkim utjecajima pobačaja na zdravlje žena kroz propitkivanje metodoloških okvira koje su te studije koristile. Autori i autorica analize kažu da su uključivali studije koje su se često u znanosti smatrale referentnom točkom kod izrazito relevantnih znanstvenika/ica. Kriteriji analize su bili razina dokaza, kvaliteta studije i značaj studije.
Kućni časopis IMABE instituta
Kako bismo razjasnili o kakvom je radu riječ, kontaktirali smo Tanju Vučković Juroš, doktoricu znanosti sociologije sa specijalizacijom u istraživačkim metodama. „Članak koji analizira druga istraživanja je najčešće kategoriziran kao pregledni rad. Tehnički gledano, to nije istraživanje samo po sebi, iako kvalitetan pregledni rad (pogotovo onaj koji kritički i sustavno pristupa materiji i metodologiji) ima znanstveni doprinos te nije sam po sebi manje vrijedan od istraživačkog članka koji se temelji na konkretnom istraživanju”, kazala je. Ipak, dodala je kako bi se rad, da bi se smatrao istraživačkim, trebao temeljiti na originalno prikupljenim podacima ili pak na sekundarnim podacima (primjerice, podacima javno dostupnih istraživanja kao što je to Europska studija vrednota i slična istraživanja) koji su onda analizirani za potrebe te studije.
Osim toga, znanstveno relevantan rad u međunarodnim okvirima trebao bi imati recenzijski postupak i časopis u kojem je objavljen bi se trebao moći naći u relevantnim bazama znanstvenih časopisa. Ni mi, ni doktorica Vučković Juroš nismo mogli identificirati recenzijski postupak. Uz to, časopis Imago Hominis, u kojem je objavljenja analiza, nismo našli u relevantnim bazama kao što su Scopus ili Sherpa Romeo. Dok Scopus traži da časopisi zadovolje neke od uvjeta vezanih za urednički rad, citiranost i sl., Sherpa Romeo pruža samo informacije o politikama otvorenog pristupa znanstvenih časopisa (Imago Hominis ima otvoren pristup).
„Dakle, ako ga nema u Scopusu koji radi ranking po određenim kriterijima kvalitete i znanstvenog impacta, te ga nema ni u Sherpi Romeo koji pak radi samo evidenciju, to me sve navodi na procjenu da se ne radi o znanstvenom časopisu“, kazala je Vučković Juroš.
Dodala je da ga je potražila i u DOAJ databazi svih časopisa otvorenog pristupa (u koji se, recimo, svi hrvatski znanstveni časopisi moraju prijaviti). Nije pronađen ni tamo.
Naša sugovornica je dodala: „iz svega toga, čini mi se da se radi o ‘kućnom’ časopisu tog instituta koji ne prolazi nikakvo vanjsko vrednovanje“. Tome u prilog ide i činjenica da su autori i autorica rada zaposlenici i vanjski suradnici Instituta, što bi u slučaju znanstvenog časopisa trebalo adresirati izjavom o konfliktu interesa (koji ne nalazimo).
Što piše u Turnaway studiji?
Najčešće ponavljana informacija, koja se ponavlja i u analizi, a prenose je i navedeni mediji, je da prema rezultatima jednog američkog istraživanja – 96% žena koje su namjeravale pobaciti nakon pet godina bile su sretne što im je dijete živo.
Iz analize radova je vidljivo da se radi o „Turnaway studiji“, koja je široko prepoznata u znanstvenom svijetu. Ona je pokazala da mit da žene koje se odluče za prekid trudnoće imaju veći rizik za razvoj depresije, anksioznosti, posttraumatskog stresa i ostalih mentalnih poteškoća – nije točan. U istraživanju se kroz pet godina pratilo gotovo 1000 žena u 21 državi kako bi se ispitala razlika između onih koje su željele prekinuti trudnoću, a nije im omogućena, i onih koje su prekinule trudnoću. Pet godina nakon prekida trudnoće, žene koje su imale pobačaj nisu u većoj mjeri prijavile negativne emocije ili suicidalne misli od žena kojima pobačaj nije omogućen. Više od 97% ispitanica izjavile su da je prekid trudnoće bio ispravna odluka.
Za podatak da je 96% žena koje su namjeravale pobaciti nakon pet godina sretno što im je dijete živo, autori i autorica IMABE – a tvrde da je to podatak koji Turnaway istraživanje ne želi tako prikazati. Isto se istraživanje problematiziralo i na još nekoliko inozemnih portala povezanih s pro-life pokretom. (1,2)
Ksenija Klasnić, predstojnica Katedre za metodologiju na Odsjeku za sociologiju, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kazala je da se u samim rezultatima Turnaway studije objavljenima u znanstvenom časopisu Women’s Health Issues 2014. godine, ne navodi taj podatak. „Unatoč tome, taj podatak se pojavljuje u tekstu autorice Susanne Kummer i autora Johannesa Bonelli i Waltera Rella koji analizira i kritizira (između ostalog i) tzv. Turnaway studiju, što već na prvu ukazuje na to da bi interpretacija takvog podataka mogla biti netočna ili manipulativna“, dodala je Klasnić.
Ističe i da su postotci često predmet manipulacija ili netočnih interpretacija, što proizlazi iz neznanja, iz namjerne manipulacije, a nekad i iz kombinacije jednog i drugog.
„U ovom slučaju, pri referiranju na izvor ovog podatka od 96%, nalazi se link na audio intervju (objavljen na portalu www.npr.org) s Dianom Greene Foster, glavnom istraživačicom i jednom od autorica Turnaway istraživanja i objavljenog znanstvenog rada. U tom intervjuu, ne navodi se podatak o 96% žena koje su sretne što im je dijete ipak živo, ali se u jednom dijelu intervjua govori o ženama koje su „odbijene“, tj. zatražile su pobačaj koji im nije učinjen, pa su rodile dijete. Te žene su kasnije u više vremenskih točaka (prvo tjedan dana nakon što im je odbijeno učiniti pobačaj, i onda svakih šest mjeseci u periodu od 5 godina) upitane žele li još uvijek da su učinile pobačaj, na što je prema riječima intervjuirane istraživačice, potvrdno odgovorilo 4% žena nakon što su rodile dijete. Mislim, iako ne mogu biti sigurna, da je upravo ovo izvor tog postotka od 96% (kao ostatak do 100%), no njemu se onda pridalo potpuno drugo značenje, a ne ono što je zapravo mjereno“, pojasnila nam je Klasnić.
Analiza relevantnosti publikacije
Naša sugovornica dodaje i da je tema pobačaja podložna politizaciji i manipulaciji te da su ljudi skloni nekritički prihvaćati podatke koji su u skladu s njihovim uvjerenjima (potvrdna pristranost, engl. confirmation bias). Stoga je ne čudi da je ovakva interpretacija podataka i manipulacija njima imala velik odjek u konzervativnim krugovima.
Također, sugovornica je svoj pristup temi komentirala sa gledišta metodologije i sociologije, kao znanstvenica društvenih znanosti. Napominje da nije ni psihologinja, ni stručnjakinja za mentalno zdravlje ili psihičke poremećaje.
Također, naša analiza se temeljila na znanstvenoj relevantnosti publikacije, interpretaciji podataka i poimanju znanstveno relevantnog rada. Važno je napomenuti da ovoj analizi nismo pristupili s pozicije učinka pobačaja na mentalno zdravlje žene.
Sukladno tomu, zaključujemo da se radi o Institutu koji podržava Austrijska biskupska konferencija kao i Zaklada Da za život. Uz to, časopis Imago Hominis publikacija je Instituta koji je izdaje (IMABE) i s obzirom na nepostojanje časopisa u bazama relevantnih znanstvenih časopisa, ne može se smatrati znanstveno relevantnim u međunarodnim okvirima. Također, navedena analiza nije prošla vanjsko znanstveno vrednovanje.
*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost, dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
