Zbog velikog broja ubojstava žena, krajem ožujka glasalo se o inicijativi koju je pokrenuo MOŽEMO! u kojoj se od Sabora tražilo da osnuje istražno povjerenstvo o femicidu (1,2). Cilj bi bio istražiti zašto sustav zaštite žena od nasilja ne funkcionira adekvatno te predložiti konkretne mjere i izmjene zakona koje bi spriječile ponavljanje velikog broja femicida. Prijedlog je odbijen, a na njega su reagirali i zastupnici iz stranke DOMiNO, koji su protiv samog kaznenog dijela femicida.
„To nije ubojstvo žene zbog toga što je žena. To je ubojstvo žene zato što je netko lud, što je isprovociran“, kazao je Igor Peternel, saborski zastupnik stranke DOMiNO (1,2).
O femicidu i brojevima ubijenih žena u Hrvatskoj smo nebrojeno puta pisale u ovoj rubrici (1,2,3,4), no izgledno je došlo vrijeme da se gradivo još jednom utvrdi.
Što je femicid?
Kao što smo već pisale, femicid je najteži oblik rodno utemeljenog nasilja koji karakterizira ubojstvo žene samo zato što je žena.
U trenutnom Kaznenom zakonu naše zemlje, kazneno djelo nije definirano kao femicid već kao teško ubojstvo ženske osobe. Tako u Članku 111.a. stoji: „tko počini rodno utemeljeno ubojstvo ženske osobe, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora“. U nastavku piše da će se pri utvrđivanju kazne uzimati u obzir je li djelo počinjeno prema bliskoj osobi, osobi koju je počinitelj već prije zlostavljao, ranjivoj osobi, osobi koja se nalazi u odnosu podređenosti ili zavisnosti, ili je djelo počinjeno u okolnostima spolnog nasilja ili zbog odnosa koji ženu stavlja u neravnopravan položaj ili da postoje druge okolnosti koje upućuju da se radi o rodno uvjetovanom nasilju.
Dakle, naš zakon – iako ne definira kazneno djelo kao femicid – upućuje na to da je specifično kazneno djelo ‘teško ubojstvo ženske osobe’ – rodno utemeljeno.
Koje su specifičnosti femicida?
Osim što definira kazneno djelo kao rodno utemeljeno, zakon uzima u obzir i dodatne okolnosti kao što su ubojstvo bliske osobe, ranije rodno uvjetovano nasilje, neravnopravan položaj žene i ostale ranije navedene odrednice.
Istraživanja koja su pokušala odgovoriti na pitanje što prethodi femicidu (1,2,3,4) pokazuju da su velik broj kaznenog djela teškog ubojstva ženske osobe počinili partneri ili bivši partneri (ili obiteljski povezane osobe) te da tomu obično prethodi dugotrajno zlostavljanje, seksualno ili fizičko nasilje, kao i ekonomsko nasilje – situacije u kojima je žena u neravnopravnom odnosu moći u odnosu na svog partnera.
Najnovije istraživanje MUP-a „Ubojstva žena u Republici Hrvatskoj od 2016. do 2024. godine“ provedeno je na ukupno 130 slučajeva ubojstva žena. Cilj je bio dobiti uvid u obilježja – između ostalog – i teških ubojstava ženske osobe počinjenih na štetu osoba ženskog spola, radi boljeg razumijevanja tog fenomena.
Podaci pokazuju da je oko 68,5 posto ubojstva počinjeno u obiteljska četiri zida, a u 94,4 posto slučajeva počinitelji su bili muškarci te je počinitelj u 94 posto slučajeva poznavao žrtvu. Najveći udio počinitelja i žrtava (43,6 posto) je bilo u nekoj vrsti partnerske veze, dok je oko 33,1 posto žrtva s počiniteljem bilo u nekoj vrsti obiteljskog odnosa. Žrtve su većinom bile srednjoškolskog obrazovanja, a manje od trećine žrtava je bilo zaposleno. Također, 49,6 posto počinitelja imalo je evidentiranu prethodnu povijest nasilnog ponašanja i to najčešće prema članovima obitelji.
Nadalje, publikacija autorice Dunje Bonacci Skenderović koja se godinama bavi proučavanjem femicida „Ili moja ili ničija“ sadrži analizu 56 slučajeva intimnog partnerskog femicida u našoj zemlji, od 2016. do 2023. godine. Nalazi analize pokazuju da je 77 posto femicida počinjeno u intimnim odnosima, 74 posto ih je počinio suprug, dok se u 57 posto slučajeva femicid dogodio u zajedničkom kućanstvu.
Najava prekida ili prekid partnerskog odnosa, kao i prisilna kontrola, jedni su od prepoznatljivih čimbenika rizika u istraživanjima, a i u izvještajima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (1,2,3,4). „Većinu nasilja prema ženama i dalje kontinuirano čine njihovi najbliži dok značajan broj žena smrtno strada upravo nakon što se odluči prekinuti nasilnički odnos“, stoji u priopćenju Pravobraniteljice.
I ranije spomenuto MUP-ovo istraživanje pokazalo je da je od ukupnog broja žrtava koje su u vrijeme počinjenja ubojstva bile u braku, njih 25,8 posto bilo u postupku razvoda. Nadalje, od ukupnog broja koje su trenutno ili ranije bile u intimnoj vezi, njih tri posto je počinitelju najavljivalo prekid te veze, a 53,8 posto prekinulo je intimnu vezu s počiniteljem. Njih čak 23,1 posto ju je prekinulo unutar sedam dana od ubojstva.
Prisilnu kontrolu kao čimbenik rizika spominje Bonacci Skenderović u svoj analizi. Ona napominje da femicid nije zločin iz strasti i/ili trenutni gubitak kontrole. Naglašava da je on posljedica dugotrajnog nasilja, da ne počinje ubojstvom već ponižavanjem, izolacijom i prisilnom kontrolom žrtve. Također, u nedavnom intervju za HR Radio Rijeku je istaknula da je riječ o zločinu koji proizlazi iz rodne nejednakosti, neravnoteže moći i mizoginije, a ne o slučajnom ili impulzivnom nasilju.
Može li se femicid prevenirati?
Kao što smo ranije pisale, iskustva različitih zemalja pokazuju da uvođenje femicida u kazneno zakonodavstvo i njegovo kažnjavanje nije dovoljan alat za suzbijanje femicida. S tim se slaže i Bonacci Skenderović. U intervju za Radio Rijeku je kazala da kazne same po sebi ne donose smanjenje broja femicida, već da je nužan naglasak na prevenciji, pravovremenoj zaštiti žrtva i provođenju postojećih zakona.
Bonacci Skenderović ističe da je femicid često planiran i ima elemente prekomjernog nasilja pa postoje obrasci po kojima se on može prevenirati. U svojoj analizi spominje i vremensku crtu ubojstva (femicida) koju je osmislila Jane Monckton Smith, bivša policajka, danas profesorica i konzultantica. Monckton Smith kaže da se femicid u velikom broju slučajeva razvija kroz prepoznatljiv niz koraka, a ne iznenada. Razvila je model popularno nazvan „osam faza femicida“.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova godinama ponavlja da je hrvatski pristup borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja kroz izmjene zakonodavnog okvira i postrožavanje kazni za rodno utemeljeno nasilje nedostatan.
„Uspješna prevencija femicida je shvaćanje nadležnih tijela da se radi o najpredvidljivijem ubojstvu koje ima svoju dinamiku, obrasce i okidače, koji se više-manje uvijek ponavljaju“, stoji u priopćenju Pravobraniteljice koja dodaje da se ubojstvo ženske osobe da prevenira ako se razumiju mehanizmi i obrasci koji dovode do njega.
Ona ističe da nam nedostaje sustavan pristup obrazovanju na svim društvenim razinama o ravnopravnosti spolova i pogubnosti rodno utemeljenog nasilja te o načinima njegovog ranog sprječavanja, a posebno naglašava deficit obrazovanja djece i edukacije struke – policije, pravosuđa i državnog odvjetništva.
„Rješenje problema nije isključivo u čestim izmjenama zakonodavnog okvira, već prvenstveno u kontinuiranoj edukaciji onih koji primjenjuju te zakone i propise, upravo zato jer je žrtvama rodno utemeljenog nasilja potrebno osigurati pravodobnu, odnosno stvarnu i učinkovitu zaštiti, a ne samo onu koja nastupa nakon čina ubojstva, odnosno deklaratorna i formalna“, stoji u priopćenju.
U najnovijem, recentnom izvješću za 2025. godinu PRS piše da “policija, ali i sva druga nadležna tijela, trebaju primjenjivati posebne kriterije kod procjena rizika od nasilja i femicida, posebice kod provođenja istraga prilikom prijava rodno utemeljenog, odnosno obiteljskog i partnerskog nasilja”.
Femicid nije ubojstvo ženske osobe jer je netko lud ili isprovociran
Femicid je najteži oblik rodno uvjetovanog nasilja koji karakterizira ubojstvo žene zato što je žena. Iako se u našem Kaznenom zakonu ne definira kao femicid već kao ‘teško ubojstvo ženske osobe’ – i naš zakon prepoznaje rodnu utemeljenost tog kaznenog djela.
Uz to, različite analize i istraživanja posljednjih godina, kao i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, ukazuju na to da se radi o kaznenom djelu koje ima svoje specifičnosti i predvidljivosti, od bliskosti počinitelja i žrtve, do mehanizama dugotrajnog zlostavljanja i/ili prisilne kontrole, kao i „okidača“ koji dovode do ubojstva žena.
Prema tome, femicid je ubojstvo žene zato što je žena, a s obzirom na specifične obrasce tih ubojstva i činjenicu da je često planirano – to nije ubojstvo žene zato što je netko lud ili isprovociran. Izjavu Igora Peternela označujemo kao netočnu.
