Rodno uvjetovane dezinformacije prate istaknute političarke kako u Hrvatskoj, tako i u drugim zemljama svijeta, a o čemu smo već i pisale. Trend rodno uvjetovanih dezinformacija u svrhu diskreditacije političarki je kontinuitet (1,2,3,4,5). Tijekom parlamentarnih izbora 2024. godine u “Rodno dezinformacijski narativi u izbornoj kampanji: politički istaknute žene” pisale smo o narativima koji su pratili kampanju Sandre Benčić iz stranke Možemo! a koji su se fokusirali na njezin rad u civilnom sektoru, motanju duhana i propitivanja “što to ona mota”, studentskom životu i naravno, imovinsku karticu. Zaključno, kroz našu prvu analizu prikaza politički istaknutih žena, Benčić je prikazana (uz poneki prikaz kao ljute/histerične/neadekvatno odjevene) kao nedovoljno inteligentna i/ili nekompetentna za bavljenje politikom, što je i jedan od najčešćih stereotipa u izbornim kampanjama u našoj zemlji.
U članku “Politički istaknute žene: dezinformacijski narativi o Kamali Harris” obradile smo narative izgrađene na dezinformacijama koje su kreirani kako bi diskreditirali kandidatkinju za predsjednicu SAD-a. Harris je prikazivana kao nedovoljno inteligentna, nekompetentna, amoralna i neprihvatljiva za poziciju predsjednice. Specifičnost slučaja rodnih dezinformacija u službi diskreditacije Harris je uključenost poznatih osoba u širenje narativa, kao što su njezin protukandidat Donald Trump, Elon Musk, Janet Jackson i drugi/e (1,2,3).
Najčešći okvir kojim se grade rodne dezinformacije usmjerene ka istaknutim ženama, onaj je kojeg postavlja Lucina Di Meco. Ona navodi da je cilj napada na žene u političkoj sferi “predstaviti političarke i državne dužnosnice kao inherentno nepouzdane, neinteligentne, neprihvatljive ili nekontrolirane – previše emocionalne da bi obnašale dužnost ili sudjelovale u demokratskoj politici“. Krajnji cilj ovih prikaza je utišavanje ženskih glasova u javnoj sferi. Nažalost, takva praksa je bila dio i kampanje za predsjedničke izbore koji su upravo završili. Najveća količina dezinformacijskih narativa je bila usmjerena ka Ivani Kekin, kandidatkinji za predsjednicu stranke Možemo!
Predsjednički izbori 2024. godine
Prvi krug predsjedničkih izbora održan je 29. prosinca 2024. godine. Državno izborno povjerenstvo 30. prosinca je objavilo da će se održati ponovljeni izbori za predsjednika Republike Hrvatske s obzirom na to da su u prvom krugu glasovanja najviše glasova dobili Zoran Milanović i Dragan Primorac. Odnosno, niti jedan kandidat/kinja nisu dobili dovoljno glasova (više od 50 posto) da se izbori završe u prvom krugu. Ostali/e kandidati/kinje bili/e su: Miro Bulj, Tomislav Jonjić, Ivana Kekin, Branka Lozo, Marija Selak Raspudić i Niko Tokić Kartelo.
Zanimljivost ovih izbora je bila i to da je u njemu sudjelovalo najviše kandidatkinja ikad, od prvih izbora 1992. godine. U studenom smo prema iskazu interesa za kandidaturu pisale da bi se za funkciju predsjednice moglo kandidirati čak 36,36 posto žena. Nakon formiranja listi, taj postotak je blago narastao. Odnosno, žene su činile 37,5 posto kandidata/inja u predsjedničkoj utrci.
Rodne dezinformacije prema političarkama nisu zaobišle ni ovaj izborni ciklus
S obzirom na trend korištenja rodnih dezinformacija kao difamacijske metode (1,2,3,4), u ovom članku ćemo se osvrnuti na rodno dezinformacijske narative o kandidatkinji Ivani Kekin koja je u predsjedničke izbore bila uključena kao kandidatkinja stranke Možemo!, a javnosti je poznata kao saborska zastupnica. Iako je i Marija Selak Raspudić bila meta nekolicine rodno dezinformacijskih narativa (članak u pripremi), Kekin je tijekom ovih izbora doživjela najveći pritisak kroz propitivanje njezinog vlasništva, transparentnosti financiranja, morala i pobuda te propitivanje njene osobne stabilnosti.
Ivana Kekin kao netransparentna: podrijetlo vlasništva
Ivana Kekin zastupnica je u Hrvatskom saboru od rujna 2020. nakon što je zastupnica Rada Borić stavila svoj mandat u mirovanje. Na parlamentarnim izborima 2024. godine Kekin je osvojila još jedan mandat. Iz imovinskog stanja dužnosnika razvidno je da uz stan, auto i drugu imovinu u istu upisana i vikendica s pripadajućim zemljištem od 2021. godine. No ipak, na društvenoj mreži Facebook počele su se pojavljivati tvrdnje da je Kekin “u vlasništvu skrivene vile procijenjene na 2 milijuna eura”.
Kolege iz Faktografa provjerili su tvrdnju i zaključi da je Ivana Kekin transparentno komunicirala vlasništvo nad predmetnom vilom u Momjanu čija je suvlasnica, zajedno sa suprugom Milanom Kekinom, s nadležnim tijelima i u skladu sa Zakonom o sprječavanju sukoba interesa.
No, nakon što je utvrđeno vlasništvo vile u Momjanu, da je nekretnina upisana u njezinu imovinsku karticu, zemljišne knjige i katastar, difamacijska kampanja je nastavljena: neki mediji (1,2) izrazili su sumnju u regularnost kupovine čestica na kojima je objekt izgrađen. Tvrdilo se da je cijena bila znatno ispod tržišne te da je navodno Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) pokrenuo izvide oko kupovine zemljišta. Iz stranke Možemo! izdano je priopćenje u kojem navode da su Ivana i Milan Kekin kupili zemljište u Momjanu sukladno svim zakonima Republike Hrvatske, a isto je potvrdio i Faktograf. Do trenutka objave ovog teksta nemamo pouzdanu informaciju je li se DORH doista uključio u slučaj kupovine navedenog zemljišta.
U raspravu o (ne)upisanim nekretninama Ivane Kekin uključio se i Vinko Kojundžić, predsjednik Udruge “Bolje možemo”. Do samog početka izborne šutnje, u petak, 27. prosinca, putem Facebooka nudio je 1000 eura onome tko nađe dokaz o kreditu za stan koji je Kekin kupila 2012. godine. Objavio je da su otišli u zemljišno-knjižni ured u zagrebačkom kvartu Črnomercu tražiti dokaze o tome da je Kekin digla kredit za kupnju stana u Zagrebu. Potom su objavili cijelo priopćenje o tome da ne mogu pronaći dokaz o kreditu iz 2012. godine u povijesnim izvadcima iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu. To priopćenje je istog dana objavio portal Narod.hr te je vijest s navedenog portala preuzeo portal dragovoljac.com u subotu, kada je na snazi bila izborna šutnja.
Faktograf je utvrdio da se radi o netočnim navodima. Naime, kazali su da u zemljišnim knjigama postoji trag da je Kekin u Zagrebačkoj banci u srpnju 2012. godine podigla kredit za stan od 85 tisuća eura.
No, slučaj nekretnine u Istri i kredita za stan u Zagrebu nije jedino pitanje vezano uz nekretnine Ivane Kekin: portal Hrvatska danas objavio je da u imovinsku karticu nije upisala i garažu od 16 kvadrata u Zagrebu. “Garaža je kupljena istodobno sa stanom i kada sam prijavljivala stan u imovinskoj kartici, njegova procijenjena vrijednost, sukladno tome, obuhvaća i tu garažu”, kazala je Kekin Faktografu. Dodala je i da će te provjeriti s Povjerenstvom za sukob interesa te da će ispraviti pogrešku, ako je morala zasebno prijaviti i garažu. Kako postoji zaseban zemljišno-knjižni izvadak za garažu, Kekin je bila dužna prijaviti istu u imovinskoj kartici, utvrdili su iz Faktografa.
Ivana Kekin kao korumpirana: transparentnost financiranja
Uz tvrdnje da ima „skrivenu vilu“, „mutno stečen stan u Zagrebu“ i ino, na društvenoj mreži Facebook počele su se pojavljivati i tvrdnje da “Grad Zagreb financira njezinu kampanju za predsjedničke izbore”. Kolege iz Faktografa pišu da Grad Zagreb ne financira kampanju Ivane Kekin. Naime, od Službe za informiranje Grada Zagreba su dobili informaciju da ne sudjeluju u financiranju kampanje niti jednog kandidata/inje. Također, ustvrdili su da Grad Zagreb, kao ni druge jedinice lokalne samouprave po Zakonu o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma ne smiju financirati niti jednog predsjedničkog kandidata.
Tijekom predizborne kampanje “češljali” su se i njeni donatori. Tako je na društvenim mrežama objavljeno i da je tvrtka Initiative d.o.o. iz Beograda donirala predsjedničku kampanju Ivane Kekin (1,2). Točnije, pisalo je da je kampanju donirala s vrtoglavih 62 000 eura. Faktograf je utvrdio da se navedena tvrtka zaista pojavljuje u izvješćima o troškovima izborne promidžbe, ali da ona nije donator kampanje. Ivana Kekin ju je angažirala za oglašavanje na društvenim mrežama, portalima, radiju i za vanjsko oglašavanje.
Ivana Kekin kao politički naivna: sigurnosni i sudski epilog “kave na Britancu”
U prvoj polovici prosinca Milan Kekin na svom je Facebook profilu objavio da ga je kontaktirao Nikica Jelavić i da se predstavio kao „nogometaš, a ne onaj mafijaš“. Nakon toga je napisao da su popili kavu iz koje se on navodno nastojao izvući nakon što je shvatio s kojim Nikicom Jelavićem pije kavu. To je pokrenulo lavinu memova i ismijavanja u medijima i na društvenim mrežama (1,2). Samo neki od njih su: „Ovo su Hlebine, simbol za naivu. A ovo je Mile Kekin. Riješi rebus.“, „Halo Mile, ovdje Srna. Dario? Ne, Bambijeva mama“.
Potom je GONG objavio na svojim stranicama članak u kojem navode da je na TikTok računu Ne Možemo (@nemozemo1), koji je jedan od glavnih računa putem kojih su plasirane dezinformacije o Kekin, nakon susreta Milana Kekina i Nikice Jelavića kampanja protiv ove kandidatkinje doživjela svoj vrhunac. U periodu od samo tjedan dana na mrežama je objavljeno više od 300 objava protiv Kekin, koja je najavila da razmatra policijsku zaštitu nakon objave huškačkih videa, njene privatne adrese (na kojoj živi s djecom) i “klopke” u koju je upao njezin suprug. Supružnici su slučaj pokušali prijaviti i policiji. Prema riječima Irene Petrijevčanin, državne tajnice u Ministarstvu unutarnjih poslova, nisu postajali elementi za prijavu.
Trenutni epilog ove priče je idući – Nikica Jelavić nije kazao o čemu je razgovarao s Milom Kekinom, ali je rekao da se nije predstavio kao „nogometaš, a ne onaj mafijaš“. Također, rekao je da ga Mile „dobro poznaje“. Podigao je i tužbe protiv bračnog para Kekin i koordinatorice stranke Možemo! Sandre Benčić. Navodi da su oni iznijeli „niz lažnih tvrdnji koje svaka za sebe teško vrijeđaju oštećenikovo pravo na ugled, dobar glas, prikazujući ga kao prevaranta, opasnom mafijaša, kriminalna i pripadnika kriminalnog miljea od koga strahuje za fizičku sigurnost“.
Na ranijoj konferenciji za medije je najavio da će i uputiti zahtjev Saboru za skidanje imuniteta saborskih zastupnica. A danas su ti zahtjevi i stigli Mandatno imunitetnom povjerenstvu Hrvatskog sabora. Naime, Kekin i Benčić, kao saborske zastupnice, uživaju zastupnički imunitet, no s obzirom na tužbu – Mandatno-imunitetno povjerenstvo Hrvatskog sabora ga može i ukinuti. Jutarnji.hr piše da je načelno praksa povjerenstva bila “da imunitet saborskim zastupnicima ne skidaju kada se radi o privatnim tužbama, već samo kada to zatraži Državno odvjetništvo.”
Ivana Kekin kao suviše emotivna: histerična i bijesna
Osim navedenih narativa, nerijetko ju se nazivalo histeričnom, bijesnom i/ili uznemirenom (1,2,3). Tako je i ranije spominjan Jelavić na konferenciji za medije rekao: „Zamolili smo gospođe iz Možemo da se ispričaju, ali one to nisu učinile. Nastavile su s agresivnim i histeričnim napadima…“ U kontekstu spomenute kave i premijer Andrej Plenković je kazao da Kekin i Možemo histeriziraju, da smire hormone i da im treba savjetodavna pomoć, nazvavši ih „histeričnom ekipom“ za koju „mogu samo reći, ekipa niste normalni. Meni je žao, vi niste normalni“. Možemo je još nazvao predvodnicima histerizacije, istaknuvši Kekin i Benčić kao najistaknutije osobe u tom kontekstu, od kojih se „vide samo čuperci, a čuju krici“. Konačno, Kekin je nazvao i nedoraslom za upravljanje Hrvatskom, ali i Gradom Zagrebom.
Kroz difamacijske kampanje, botove i korištenje AI-a za generiranje sadržaja, tijekom cijelog trajanja predizborne kampanje Ivana Kekin je doživljavala niz udaraca na sebe i stranku, ali i svoju obitelj. To je kulminiralo objavljivanjem privatne adrese obitelji Kekin što je udarac i na sigurnost. Uz to, Kekin je kontinuirano prikazivana kao inherentno nepouzdana, politički nekompetentna i suviše emotivna (histerična, bijesna) što je uobičajen obrazac za diskreditaciju političarki (1,2).
