Jedan od ciljeva projekta GenderFacts bila je analiza rodnih dezinformacija i rodno dezinformacijskih narativa tijekom izbornih kampanja. Naime, u našoj zemlji su se tijekom protekle dvije godine održala čak četiri izborna procesa u kojima smo analizirale navedeno – parlamentarni izbori (1,2), izbori za Europski parlament, izbori za predsjednika/predsjednicu RH i lokalni izbori.
Završno izvješće predstavlja finalni korak istraživanja o rodnim dezinformacijama tijekom navedenih izbornih kampanja koje je provedeno u suradnji s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Rijeci.
Cilj je bio dobiti nove spoznaje o rasprostranjenosti, modalitetima i karakteristikama narativa koji se izgrađuju u hrvatskom političkom i medijskom prostoru korištenjem rodnih dezinformacija i ostalih oblika informacijskog poremećaja u rodnom ključu.
Osnovni narativni okviri rodnih dezinformacija
Analize su pratile objave s deset online portala koji su, prema izvješću Reuters instituta, bili najčitaniji mediji u Hrvatskoj. Uz njih, pratile su se objave relevantnih nacionalnih provjeravatelja točnosti informacija kojima su se razotkrivale dezinformacije i različite manipulativne izjave i objave uočene tijekom izbornih kampanja.
Kroz analize uočili smo sustavno i raznovrsno korištenje rodnih dezinformacija ili drugih aspekata rodno uvjetovanog informacijskog poremećaja koji su služili izgradnji četiriju ključnih narativnih okvira: narativa o nekompetentnosti žena za obavljanje visokih političkih funkcija, narativa o „rodnoj ideologiji“ kao društvenoj ugrozi, narativa o migrantima kao ugrozi za žene i djecu te narativa diskreditacije politika rodne ravnopravnosti (1,2,3,4).
Oni su se izgrađivali različitim intenzitetom kroz izborne cikluse te njihova prisutnost nije bila postojana u svim izbornim ciklusima. Najviše objava koje odgovaraju nekom obliku rodno uvjetovanog informacijskog poremećaja zabilježeno je tijekom parlamentarnih izbora i izbora za predsjednika/icu RH. Najčešći narativni okviri, od navedenih, su bili oni o nekompetentnosti žena za obavljanje visokih političkih funkcija te oni o „rodnoj ideologiji“ kao društvenoj ugrozi.
Neadekvatnost žena za obavljanje visokih političkih funkcija
Ovaj narativ je sustavno i raznovrsno korišten u svim izbornim ciklusima, osim izbora zastupnika i zastupnica u Europskom parlamentu. Najzastupljeniji je bio za vrijeme predsjedničkih izbora, možda i zbog velikog broja kandidatkinja na istima, kao i za vrijeme kampanje za lokalne izbore kada su se žene kandidirale za visoke funkcije.
Dezinformacije koje se odnose na političarke najčešće su utemeljene na postojećim stereotipnim okvirima o ženama u politici. Prikazuje ih se kao nepouzdane, nedovoljno pametne, previše emocionalne, nemoralne, pretjerano seksualizirane i/ili ljute. Stereotipizacija političarki kao neadekvatnih za ravnopravno sudjelovanje u politici s muškarcima jedna je od glavnih karakteristika hrvatske političke kulture i medijskih prikaza godinama, stoga zastupljenost ovog narativa ne iznenađuje.
Mete tih narativa su bile brojne političarke u ovim „super izbornim“ godinama. Sandra Benčić predstavljana je kao nekompetentna za bavljenje politikom – problematizirala se duljina njenog studija, insinuiralo da potencijalno koristi opijate, da je histerična i da „ne zna voditi ni vlastiti obrt, a vodila bi državu“. Također, u ovom je slučaju važno napomenuti da postojeća literatura kaže da takvi narativi mogu eskalirati u rodno uvjetovano nasilje. U slučaju Benčić do verbalnog napada došlo je na predstavljanju kandidata/kinja stranke Možemo! u 7. izbornoj jedinici. Napadnuta je od strane muškarca koji se predstavio kao hrvatski branitelj, a u verbalnom napadu koristio je upravo navedene narative.
Katarina Peović bila je meta dezinformacija kroz lažni foto – kolaž na službenoj stranici hip-hop dvojca Tram 11. Sugeriralo se da je pristaša nacionalističko – huškačkog pjevača Marka Pajčina, poznatijeg kao Baja Mali Knindža. Uz to, u kampanji su je pratili razni seksistički narativi kao „stara kanta“ (1,2).
Marija Selak Raspudić, tijekom kampanje za predsjednicu RH, prikazivana je kao nedorasla za bavljenje politikom te nedovoljno samostalna za isto. Odnosno, kao marioneta snažnih muškaraca – akademskih mentora, predsjednika Zorana Milanovića i/ili njenog supruga Nina Raspudića.
Možda i najveća meta ovog tipa narativa bila je Ivana Kekin tijekom njene kampanje za predsjednicu RH. Opisivalo ju se kao inherentno nepouzdanu, nekompetentnu i suviše emotivnu za bavljenje politikom. Kampanje usmjerene ka njoj išle su kroz tri smjera – manipulacije vezane za podrijetlo vlasništva nekretnina obitelji Kekin, netočne tvrdnje o donatorima i izvorima financiranja kampanje te kroz medijski intenzivno praćenje događaja i reakcija vezanih uz susret Nikice Jelavića i Milana Kekina, supruga Ivane Kekin (1,2,3).
Kroz kampanju za lokalne izbore, propitkivala se moralnost i kompetencije Sanje Radolović, kandidatkinje za županicu Istre. Pokušavalo je se diskreditirati kroz muške figure u njenom životu te kroz seksualizaciju nje kao političarke. Naime, prije početka službene kampanje pojavila se snimka na društvenim mrežama na kojoj se ona navodno šeće u bikiniju kroz neki bar. Iako se na početku smatralo da se radi o AI generiranom sadržaju, ispostavilo se da je snimka vjerojatno stvarna. Ipak, osoba na njoj nije Sanja Radolović, već djevojka koja svoje profile ima i na OnlyFansu – Autumn Renae. Ovo je rijedak primjer korištenja navedenog u kampanjama za diskreditaciju političarki u našoj zemlji, no radi se o obliku diskreditacije javnih žena koji je jedna od standardnih praksi u svijetu.
Iva Rinčić, trenutna gradonačelnica Rijeke prikazivana je kao marioneta HDZ-a, desnice i/ili svog nevjenčanog supruga Amira Muzura, bivšeg gradonačelnika Opatije iz 2005. godine.
„Rodna ideologija“ kao društvena ugroza
Ovaj se narativ sustavno izgrađivao u svim kampanjama, ali su se tijekom kampanje za lokalne izbore samo sporadično pojavljivale rodne dezinformacije koje se mogu staviti u ovaj narativni okvir. Najčešće prije početka službene izborne kampanje ili na društvenim mrežama.
Najvažnija karakteristika narativa o „rodnoj ideologiji“ kao društvenoj ugrozi je da se sastoji od više potkategorija koje se, iako različite, međusobno isprepliću i nadopunjuju. To su narativni okviri prikaza tog praznog označitelja kao ugroze tradicionalne obitelji, opasnosti za naciju, ugroze djece i ekonomske ugroze. Uz samu sintagmu „rodne ideologije“ koristile su se i njene bliskoznačnice kao što su „transrodna ideologija“ i/ili „woke ideologija“. Najkarakterističnije su bile za diskurs političkih akterki i aktera koji/e pripadaju (populističko) radikalnoj desnici. Najzastupljenije potkategorije u kampanjama su bile one vezane za tradicionalnu obitelj i ugrozu djece (1,2).
Najčešće se govorilo o postupku promjene rodnog identiteta kod djece i/ili mladih kao i o obrani obitelji kao zajednice (biološkog) majčinstva i očinstva. Manipuliralo se brojkama maloljetne djece koja prolaze kroz tranziciju, govorilo se da se „nad djecom obavljaju operativni zahvati promjene spola ili genitalnog sakaćenja“. Uz to, problematiziralo se „nametanje rodne ideologije“ u odgojno – obrazovni sustav, termini „roditelj 1 i roditelj 2“ kao i neograničena „proliferacija rodova“ u suvremenom društvu (1,2,3).
Zanimljivo je bilo da se pojavila i potkategorija u kojoj „rodna ideologija“ predstavlja ekonomsku opasnost za društvo. Tako se, primjerice, upozoravalo na posljedice u vidu bankrota gospodarstva jer se podčinjava „woke agendi“, govorilo se da se „rodna ideologija“ gura nauštrb kvalitete poslovanja poduzeća na razini EU (1,2).
„Rodna ideologija“ se predstavljala i kao ugroza naciji nametnuta izvana. Tu se prvenstveno problematizirala Istanbulska konvencija kao „zloćudna tvorba u hrvatskom društvu“, „proizvod globalističke agende“, „Bruxellesa“ ili „globalne ljevice“(1,2).
Konačno, navedenu sintagmu kao nešto što ima sadržaj te je društveno i politički relevantna, nisu samo spominjali kandidati i kandidatkinje u političkom nadmetanju. Na značaju su joj davali i sami mediji kroz postavljanje pitanja o „rodnoj ideologiji“ u javnim sučeljavanjima kandidata, implicirajući da taj pojam posjeduje stvaran značenjski sadržaj.
Migranti kao ugroza za žene i djece
Izgradnja ovog narativa zabilježena je u dva izborna ciklusa – parlamentarnom i predsjedničkom. Nije bila toliko intenzivna, složena i raznovrsna kao prethodna dva narativa.
Narativi o migrantima kao prijetnji uglavnom su imali cilj stvaranja atmosfere straha, ugroze i širenja ksenofobije pričama o (i)regularnim migracijama. Ipak, povremeno su se isprepletali s rodnim temama. Rodni aspekt ovog narativa se očitavao u ponavljanju informacija o tome da granicu prelaze isključivo vojno sposobni muškarci te da je riječ o osobama muslimanske vjeroispovijesti. Time su se stvarale asocijacije na militaristički kontekst, kao i na prijetnje ženama zbog nametanja specifičnih vrijednosti, potencijalnih seksualnih napada i/ili silovanja (1,2,3).
Rodne dezinformacije vezane za pitanje migracija u najvećoj su mjeri plasirali/e predstavnici/e konzervativnih i radikalno desnih stranaka, no njima se u kampanji koristio i aktualni predsjednik koji je slovio kao neformalni premijerski kandidat platforme lijevog centra „Rijeke pravde“.
Diskreditacija politika rodne ravnopravnosti
Ovaj je narativ bio najmanje zastupljen, a zabilježen je tijekom parlamentarnih i euro parlamentarnih izbora. Predstavljao je izravan napad na rodne politike koje je država donijela kao temeljne mehanizme ostvarivanja rodne ravnopravnosti u hrvatskom društvu – kao što su već spomenuta Istanbulska konvencija i politike rodnih kvota (1,2).
Obrasci rodno dezinformacijskih kampanja su vidljivi i u Hrvatskoj
Intenzivno jednogodišnje praćenje analiziranih izbornih kampanja pokazalo je da se u hrvatskom političkom i medijskom prostoru ponavljaju već identificirani obrasci rodno dezinformacijskih kampanja. Rodne dezinformacije i drugi oblici informacijskog poremećaja koriste se dominantnim društvenim i medijskim stereotipima o ženama, LGBTIQ+ osobama i drugim društvenim manjinama kao oruđem za ostvarivanje različitih političkih, društvenih i ekonomskih ciljeva.
Rodno dezinformacijske kampanje usmjerene su ponajviše protiv žena istaknutih u javnosti (posebice političarki) s ciljem utišavanja njihovih glasova i djelovanja (1,2). Uz žene, LGBTIQ+ osobe i njihova prava kao i prava drugih društvenih manjina (poput npr., migranata) također su mete dezinformacijskih kampanja (1,2).
One se vode na svim informacijskim kanalima, a sve više se koriste i umjetno generiranim sadržajem. Na koncu, one osnažuju i u fokus javnosti stavljaju antirodne diskurse karakteristične za aktere/ke, stranke i organizacije konzervativne i radikalne desnice (1,2).
*Završno izvješće kao i izvješća sa svih izbornih ciklusa nalaze se u našoj bazi znanja.
*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
