U fokusu

Lutke s kojima bi se djeca trebala igrati

Kad odrastem, mogu biti inženjerka!

Kad odrastem, mogu biti inženjerka!

Prošećete li prodavaonicom igračaka u SAD – u, primijetit ćete prisutnost uobičajenih dvostrukih standarda pri kreiranju igračaka za djevojčice i dječake, kao i rodnih uloga kojima ih učimo kroz te igračke.

Dvije mlade inženjerke naumile su to promijeniti. Njihova tvornica igračaka, Miss Possible, šalje snažnu poruku mladim djevojkama: znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika spremni su za žene. Ideja dvije bivše studentice Sveučilišta u Illinoisu, Supriye Hobbs i Janne Eaves, krenula je u realizaciju. Prve lutke, dostupne u 2015. godini, bit će dobitnica Nobelove nagrade, kemičarka Marie Curie, avijatičarka Bessie Coleman i prva svjetska programerka Ada Lovelace – žene koje mogu biti velik uzor djeci.

“Imala sam mnogo Barbie lutaka, ali sam imala i lego kockice i ostalo. Ne kažem da treba odbaciti “igračke za djevojčice”, ali potrebno je u njima imati ravnotežu.”, kazala je Supriya, kći kemičarke i kemičara.

Prijateljstvo dviju inženjerki započelo je na fakultetu, povezala ih je iznenađenost činjenicom što u klupama oko njih gotovo da i nije bilo studentica. Odlučile su povećati njihov broj i riješiti problem osnaživanjem djevojčica kroz igru. Osim lutaka za igru, kreirale su i aplikaciju za svoje lutke kako bi edukacija djevojčica bila uspješnija.

Ovakvi projekti potrebni su jer istraživanja pokazuju da igračke imaju utjecaj na ponašanje djece. One oblikuju mnogo toga, od samopouzdanja do izbora karijere. Prema istraživanju britanskog Argosa, postoji jasna korelacija između igračaka s kojima su se odrasli igrali u djetinjstvu i njihovih sadašnjih karijera: više od 60% odraslih koji rade u dizajnu, kao arhitekti/ice, igrali su se kockicama i gradili, 66% zaposlenih u branšama povezanim s matematikom u djetinjstvu voljeli su zagonetke. Ipak, nova Barbie lutka kupi se svake tri sekunde, 90 posto djevojaka u dobi od 3 do 10 godina ima barem jednu Barbie lutku.

{slika}

Velike tvornice igračaka, kao tvrtka Hasbro, primijetile su potrebu za većim brojem opcija. To čini Supriyu optimističnom spram promjena na tržištu.

 “Mislim da je sjajno što velike tvornice ulaze u taj novi prostor, ipak oni dopiru do velikog broja djece. Nastojanje da se djevojčicama pokaže nešto drugo osim princeza je sjajno, kao i korištenje igre kao jedne od mogućnosti učenja. Definitivno prostoji prostor unutar industrije da se djeci omoguće igračke koje nose pozitivne poruke.”

Inženjerke bi voljele da njihova Miss Possible vodi tu promjenu. Osim što bi željele vidjeti vlastitu lutku u velikim trgovinama, voljele bi imati i vlastiti dućan u kojem bi pokazivale djeci cijelu proizvodnju lutaka i omogućile im da surađuju na tome. “Postoji mnogo mogućnosti i definitivno imamo velike zamisli za Miss Possible!”, zaključuje Supriya.

Iduća Ada Lovelace ili Bessie Coleman mogla bi biti djevojčica koja će se igrati s njihovim lutkama.

Prevela i prilagodila Iva Zelić