Uz druge važne izvršne naloge izdane u ponedjeljak, Trump je ponovo uveo i “Mexico City Policy” kojom se onemogućuje nevladine organizacije financirane iz federalnih sredstava da izvršavaju pobačaj ili provode edukaciju žena o istome. Takva je odluka prvi put donesena za vrijeme Reaganovog mandata 1984. godine te sve do danas nastavlja biti kontroverznim problemom. Predsjednici republikanci podržali su odluku, dok su istu predsjednici demokrati poništavali kako bi nevladine organizacije nastavile biti u mogućnosti vršiti usluge pobačaja kao i pružiti ženama edukaciju glede reproduktivnog zdravlja. No, sada kada je odluka ponovo na snazi, što ona znači za milijune žena u zemljama trećeg svijeta koje ovise o nevladinim organizacijama financiranim federalnim sredstvima?
Prema Indian Expressu, ova će odluka imati ogroman efekt na dostupnost ženskih zdravstvenih usluga i kontracepcije u ruralnim dijelovima Indije koji su se oslanjali na 21 milijun dolara subvencije američke vlade. Gubitkom navedene subvencije, mnoge će žene ostati u potpunosti bez sredstava i bilo kakvih drugih opcija. Time se postavlja pitanje zavisnosti i neoliberalizacije tako zvane pomoći zemljama trećeg svijeta. Zašto zdravstvene usluge i resursi milijuna žena diljem svijeta ovise u potpunosti o savjesti američkih glasača/ica? Nadalje, može li mreža nevladinih organizacija uistinu pružiti pouzdano, dugotrajno rješenje problema ženskog zdravlja širom trećeg svijeta?
Uloga nevladinih organizacija prvenstveno je bila popuniti prazninu socijalnih usluga koje obično pruža država, poput zdravstvene zaštite, pristupa čistoj vodi i osiguravanja smještaja. U eri neoliberalizma prisutan je dramatičan pomak s državno potpomognutih socijalnih usluga na privatne. Rezultat toga je da te nove privatne organizacije moraju funkcionirati kao ekonomski održive organizacije koje od nekud moraju crpiti sredstva pri čemu se često oslanjaju na filantropiju bogatih građana/ki ili, u ovom slučaju, imperijalističku vladu SAD-a. Neoliberalna era privatizacije, nevladinih organizacija i “slobodne trgovine” stvorila je još bezizlazniju situaciju u zemljama trećeg svijeta stavivši mnoge socijalne usluge o kojima ljudi ovise direktno u ruke imperijalističkih sponzora.
Navedeno je fundamentalno povezano s pitanjem nezavisnosti u trećem svijetu, pitanjem američkog parazitizma i neoliberalne takozvane pomoći. Činjenica da su žene u Indiji ovisne o nevladinim organizacijama kako bi došle do zdravstvenih usluga djelo je upravo SAD-a. U ovom trenutku, indijske žene prekriženih prstiju iščekuju svake izbore u nadi da im američka populacija neće izglasati prestanak pristupa navedenim uslugama. Ljudi trećeg svijeta ne mogu biti istinski slobodni sve dok ne uzmu žensku zdravstvenu skrb, kao i javno zdravstvo, u vlastite ruke i okončaju parazitsku vezu s imperijalističkim SAD-om.
To je jedan od glavnih razloga za ustanak Naxalita (polovicu kojih čine žene), Nove narodne vojske na Filipinima, kao i anti-imperijalističkih revolucionara/ki širom trećeg svijeta. Na mnogo se načina imperijalisti predstavljaju u isto vrijeme i kao glavna prepreka ekonomskoj nezavisnosti i samodostatnosti i kao jedini put do trećem svijetu nužnih usluga o kojima ovisi preživljavanje građana, a ponajviše žena. Kontradikcija koja se ističe stupanjem Mexico City Policyja na snagu samo naglašava mnogo dublji problem glede trenutne zavisnosti i potencijalnog ostvarivanja neovisnosti u zemljama trećeg svijeta.
Ne smijemo legitimizirati američku dominaciju nad zemljama trećeg svijeta putem kontrole nad bitnim socijalnim uslugama. Naš odgovor ne smije biti peticija kojom Trumpa molimo da odustane od odluke, već podrška komunistima/kinjama i anti-imperijalistima/cama koji nude predavanje istinske moći u ruke građana/ki kao alternativu ovisnosti o neoliberalnim nevladinim organizacijama.
Prevela i prilagodila Katarina Pavičić Ivelja
