Biljana Gaća predsjednica je Foruma mladih SDP – a Vukovarsko-srijemske županije i članica Glavnog odbora FMSDP Hrvatske. U Vukovaru u kojem je rođena i živi već je dulji niz godina predsjednica Foruma mladih Vukovar, a odnedavno i potpredsjednica SDP-a Vukovar, dok u vukovarskom Gradskom vijeću obnaša drugi mandat.
Biljana Gaća ima 25 godina, mlada je žena koja se bavi politikom u gradu u kojem se jednostavnije baviti politikanstvom, a zbog toga je često suočena sa seksističkim komentarima i diskriminatornim opaskama o njezinim godinama. Usredotočenost na budućnost i zajednički suživot nekima sasvim sigurno ne odgovara, a poglavito ako to pokušavate činiti u društvu opterećenom patrijarhatom, tradicijom, nacionalizmom ili zajedničkim nazivnikom svega navedenog – prošlošću.
Proteklih nekoliko dana ponovno su se u centru pozornosti našle dvojezične ploče koje su trebale biti postavljene na javnim objektima u Vukovaru, ovog puta zbog prijedloga promjene Statuta grada Vukovara na prijedlog gradonačelnika Ivana Penave (HDZ). Možete li nam reći nešto više o atmosferi u kojoj je proteklo izglasavanje tih promjena?
Nažalost u gradu Vukovaru opet pažnju, kako medija tako i šire javnosti, privlači samo tema dvojezičnosti i dvopismenosti. Teme poput pitanja nezaposlenih, ulaganja u grad Vukovar, strategije za zadržavanje mladih u gradu, ne dobivaju gotovo nikakav medijski prostor. Meni prvenstveno kao mladoj osobi i ako dopuštate da mogu to reći i u ime svojih nekoliko prijatelja i prijateljica, je zaista dosta politiziranja oko pitanja dvojezičnosti i dvopismenosti, odnosno primjene prava iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Kao vijećnica na današnjoj sjednici pokušala sam i u aktualnom satu postaviti pitanje gradonačelniku koje je vezano za probleme koji zaista najviše tište sve i Hrvate i Hrvatice i Srbe i Srpkinje i Rusine i Rusinke i Mađare i Mađarice i Nijemce i Njemice i sve druge koji žive u gradu Vukovaru (da se nitko ne naljuti ako ga nisam navela, ovo je samo primjera radi), a to je pitanje gospodarskog razvoja, odnosno nerazvoja Vukovara. Pitala sam ga koji točno pogoni su otvoreni u vukovarskoj gospodarskoj zoni, ima li zainteresiranih investitora i što je točno on učinio po pitanju gospodarstva u gradu Vukovaru.
Kako je gradonačelnik na to reagirao?
Naravno da odgovor nisam dobila. Nakon toga krenula je rasprava o, kolokvijalno rečeno, ćirilici. Zakoni se u uređenim, civiliziranim i demokratskim državama moraju poštivati ili se trebaju mijenjati. Iznimno uvažavam sve osjećaje, bol i tugu koju osjećaju naši branitelji, logoraši i ranjeni te obitelji poginulih i nestalih branitelja , isto tako i bol i tugu obitelji ubijenih i nestalih civila bez obzira na njihovu nacionalnost, vjeroispovijest ili bilo koje drugo opredjeljenje ili identitet, svi oni zaslužuju poštovanje i uvažavanje. No, s druge strane smatram da uz uvažavanje žrtve koju je moj grad podnio, a koja je bila uzrokovana velikosrpskom idejom i agresijom, zakon moramo poštivati i upravo zbog toga Statut je trebao biti donesen konsenzusom svih strana, a ne preglasavanjem, time nismo dobili ništa, dapače mogući su i daljnji sukobi. Nakon što sam se javila za raspravu, rekla svoje mišljenje, potkrijepila ga činjenicama, doživjela sam najprije napad od strane predsjednika Gradskog vijeća s vrlo ciničnim i visokim tonom: “Gospodična Gaća, slušajte vi mene…” i onda je krenula reinterpretacija mojih riječi, što nisam dopustila kao ni Gradonačelnikova pitanja meni na moju raspravu jer to nije gradonačelnikovo vijeće, nego gradsko i mi smo tu da njemu postavljamo pitanja kao predlagatelju točke dnevnog reda. Tu su naravno krenule obostrane upadice i nakon što mi je predsjednik Gradskog vijeća Gavrić dao dvije opomene u razmaku od dvije – tri minute,a potom mi je izrekao mjeru udaljavanje sa sjednice Gradskog vijeća, gdje je uz vrlo prijeteće riječi završio svoj monolog. Vidno iziritiran cjelokupnom situacijom zatražio je pauzu u kojoj se savjetovao s pravnom službom. Nakon savjetovanja i uvidom u to da me fizički ne može udaljiti sa sjednice rekao mi je kako mi je onemogućno daljnje sudjelovanje u radu sjednice. Odnosno da ne smijem više sudjelovati u raspravi te da mi je onemogućeno glasovanje. Isto to izrekao je i mojem kolegi Nenadu Bučku iz HNS -a, budući da mi je on prilikom tog vrijeđanja stao u obranu riječima ‘Nije primjereno da se tako obraćati vijećnici’. Sve to možete i sami poslušati na stranicama Grada Vukovara jer se sjednice snimaju i tamo objavljuju. Ostala sam sjediti jer sam baš kao i on legitimno izabrana vijećnica u Gradskom vijeću i itekako imam pravo iznositi mišljenja i stavove koje se možda njemu i njegovim suradnicima i suradnicama nikako neće svidjeti, između ostalog i zato su me građani i građanke izabrali/e. HDZ je jučer sa svojom koalicijom, uz izmjene Statuta donio i proračun za 2016. godinu. Učinio je to u sred kolovoza 2015. godine dok još uvijek ne znamo ni izvršenje proračuna iz 2015. godine, ni hoće li biti rebalansa, čime će se puniti proračun za 2016. godinu, hoće li biti prijenosa sredstava i niz drugih nelogičnosti. Sve to jasno upućuje na činjenicu da im nisu važni građani i građanke i realne potrebe koje bi rješavali kroz proračun, nego je donošenje proračuna za 2016. godinu u sredini kolovoza, samo alibi kako bi zadržali svoje fotelje. (S obzirom na to da nam ukoliko dođe do novih izbora za Gradsko vijeće, a da u 12. mjesecu nemaju većinu, upitno je bi li zadržali i mjesto Gradonačelnika).
Nije li HDZ, koji se sada, žestoko protivi uvođenju dvojezičnih ploča zapravo prvi i predložio njihovo uvođenje?
To sam jučer također u raspravi jasno iznijela. Novinarima smo podijelili popis imena vijećnika i vijećnica koji su 2009. godine kada još nije bilo zakonske obveze za primjenom dvojezičnosti glasali za nju i uveli ju u Statut Grada Vukovara. Za dvojezičnost ili kolokvijalno rečeno ćirilicu tada su glasovali vijećnici i vijećnice HDZ-a i SDSS-a, jer je to tad bio kompromis za prešutnu tehničku ili kakvu god koaliciju budući da tada još nije bio obavljen popis stanovništva temeljem kojeg bi se mogla uvoditi dvojezičnost s obzirom na postotak srpskog stanovništva u Vukovaru. Trinaest SDP-ovih vijećnika i vijećnica tada je naglašavalo da nisu ispunjeni zakonski kriteriji za primjenu dvojezičnosti. Neki od HDZ-ovih vijećnika i vijećnica koji su 2009. godine glasovali za ćirilicu, 2013. godine su bili izričito protiv, a danas ju djelomično uvode. Takvo postupanje govori samo za sebe, a baš kao što se i sastav Gradskog vijeća mijenjao, tako se mijenjalo i njihovo mišljenje.
Vukovarski dogradonačelnik Marijan Pavliček i predsjednik Gradskog vijeća Grada Vukovara Igor Gavrić na snimci koju je objavio portal Index gorljivo pjevaju ustašku pjesmu “Evo zore, evo dana”. Prema informacijama kojima raspolaže Index, kako su naveli, snimka je stara 3 godine, a riječ je o slavlju na vjenčanju dogradonačelnika Pavličeka. Je li, prema vašem mišljenju, uopće moguće od nekoga tko promovira ustaštvo i ksenofobiju moguće očekivati komentare koji neće biti seksistički?
Još je zanimljivije pitanje kako se očekuje da će ljudi koji pjevaju ustaške pjesme moći donijeti racionalno i kompromisno rješenje za grad Vukovar. Ne bih puno komentirala tu sramotnu snimku, ona govori sama za sebe. Minimalno što bi ova dva čelna čovjeka Vukovara trebali učiniti je ispričati se. No, teško da ćemo to doživjeti.
{slika}
Dogradonačelnik Pavliček posebno je zanimljiv u ovoj situaciji s obzirom na to da je predavao povijest u vukovarskoj gimnaziji. Što takva osoba može učiti neke nove generacije?
Da, nažalost to je pitanje koje mene prije svega kao politologinju muči – on u svojim stavovima kao profesor nije usamljen. Pitanje je kako se uopće obrazovni sustav i javnost kao takva, odnosi prema ustaštvu, NDH i Paveliću. A odgovor možda možemo potražiti u sve većoj fašizaciji društva, neuvažavanju drugih i drugačijih, nasilju i govorima mržnje. Sve vrste ekstremizama, fašizama i totalitarizama, sa bilo koje strane treba jasno osuditi, to je odgovornost ne samo vlasti, nego i društva kao cjeline.
Nedavno ste diplomirali politologiju na Fakultetu politčkih znanosti s temom usko vezanom upravo uz obrazovni sustav te se zalažete za promjenu načina funkcioniranja škola u Vukovaru. Možete li nam reći nešto više o tome?
Da, unutar svog diplomskog rada bavila sam se pitanjem kolokvijalno rečeno odvojenih škola u Vukovaru. I sama sam prošla kroz takav obrazovni sustav i iz svog iskustva mogu reći da on ne pridonosi normalizaciji odnosa među različitim nacionalnostima u gradu Vukovaru. Ono najvažnije što sam kroz svoj rad htjela prikazati je da bi u stvaran izbor vrlo važnog društvenog segmenta, a to je obrazovanje, odnosno model obrazovanja, trebalo uključiti i osigurati aktivno i stvarno sudjelovanje roditelja, vijeća nacionalnih manjina kao i struke kako se ne bi dogodilo da se fokus s obrazovno-odgojnih ciljeva, koje interkulturalno obrazovanje promovira, premjesti na pitanja financijske prirode i zapošljavanja. Vukovaru je potrebno da većina uči o manjinama i manjine o većini, da se kroz interakciju međusobno obogaćuju i stvaraju vukovarsku zajednicu, a ne paralelne zajednice u kojima djeca kroz vrtiće, osnovne i srednje škole idu u razdvojene razredne odjele, a onda ako se odluče studirati npr. na Veleučilištu Lavoslav Ružička u Vukovaru, zajedno funkcioniraju vrlo dobro. Svakoj nacionalnoj manjini treba biti omogućeno da uči svoj jezik, kulturu, književnost i sl., ali to se sigurno ne mora čini jedino kroz odvojene razredne odjele.
Kako je to biti mlada žena u hrvatskoj politici? Znači li to uporno suočavanje sa seksizmom i drugim oblicima diskriminacije? Biste li za sebe rekli da ste feministkinja?
Nemam problema s tim da za sebe kažem da sam feministkinja. Izraz feminizam je nažalost “uprljan” patrijarhalnim epitetima, ali kad kažete da ste borac ili borkinja za ravnopravnost spolova onda to većini ipak zvuči prihvatljivo. Biti žena u hrvatskoj politici, a posebice biti mlada žena u hrvatskoj politici sigurno nije lako. Doživljavaju se različiti seksistički komentari, predrasude, ali ne želim ovaj prostor iskoristiti za žalopojke. Prihvatila sam tu borbu, ali ne samo borbu kao žena, nego kao mlada osoba, radnica. Diskriminacija je dvostruka i upravo zbog toga želja za promjenom još veća. Svakodnevno kolegama, ali i kolegicama nastojim svojim primjerom pokazati na ovoj “mikro razini” koliko su nekih njihovi ustaljeni i vrlo često nesvjesni postupci duboko diskriminirajući i nepravedni. Znala sam i u Gradskom vijeću doživjeti tijekom svojih rasprava, kao najmlađa vijećnica, dobacivanja poput: “ma šta ti znaš mala, nemaš pojma o životu” i slično. Na takva dobacivanja, došla bih do osobe koja je to učinila i jasno dala do znanja koliko je zabrinjavajuće takvo ponašanje i nakon toga je slijedila isprika. To su vrlo mali koraci koje mi možemo činiti svakodnevno i pomalo osvještavati ljude. Velike promjene ne dolaze preko noći, promjene diskrusa i paradigme događaju se od dolje prema gore, ali onda gore trebaju svakako naići na plodno tlo. Iako nije lako, ne želim reći da je nemoguće funkcionirati kao mlada političarka. Uz potporu i zajedničku borbu s muškim kolegama, a vjerujte mi ima ih, mislim da bar na svojim lokalnim razinama možemo osvješćivati diskriminacijska ponašanja na svim razinama.
A kako je to biti mlada osoba u Vukovaru? Nadate li se ipak, unatoč svemu, nekoj svijetlijoj budućnosti?
Vječna sam optimistkinja. Često mi radi toga kažu da nisam realna, da sam previše u idealima. A ja im kažem, ako neću sad sa svojih 25 godina imati ideale i vizije, kad ću? Biti optimistkinja, ne znači biti nerealna. Nakon završenog studija vratila sam se u Vukovaru, ne bih to učinila da ne vjerujem u bolju sadašnjost i još bolju budućnost u svom rodnom gradu. Vratila sam se iz Zagreba i želim svoje skromno znanje koje sam na studiju stekla i dugogodišnje volontersko iskustvo prenijeti na rad u svom gradu. Vukovar ne gledam kroz prizmu žaljenja. Vukovar gledam s ponosom i pijetetom, ali i vizijom u kojoj će on opet biti srednje veliki industrijski grad, najveća riječna luka u RH, turistička destinacija s dobrim vinima, sportski uspješan grad, grad sa riješenim stambenim pitanjima, grad najvećeg filmskog festivala u ovom dijelu Europe, grad sa uspješnim mladim poduzetnicima i poduzetnicama, grad koji se trudi biti dobar domaćin svim svojim građanima i građankama kao i turistima i turistkinjama. Eto, pa jel mi zabranjeno to željeti? Da se od toga ne ispuni ni jedna stvar, barem znam čemu sam težila, bez fige u džepu. Mladi, nemojte otići bez imalo borbe, veliki Siniša nam je poručio: “Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.” I manje je bitno hoćete li to činiti kroz neku političku stranku, udrugu, neformalnu inicijativu ili samo kroz razgovor.
