Drum ‘n’ bijes bubnjarike na prosvjedima svojim udaranje podižu atmosferu i drže ritam borbi za očuvanje, obranu ili zahtijevanje određenih prava. Zahvaljujući njima protesti su bučniji i ostavljaju snažniji dojam, ali i animiraju sudionike/ice javnih okupljanja. One/i su samoorganizirana prosvjedna antifašistička ritam sekcija i u ovom intervjuu su nam otkrile/i više o sebi i svojem radu.
Tko čini vašu sekciju, koliko je ljudi uključeno?
Drum ‘n’ bijes trenutno okuplja 14 osoba – Petra, Doria, Dunja, Lina, Aleksandar, Andreja, Jelena, Azra, Maja, Branimira, Mia, Sven, Marko i Jakov. Važno je napomenuti da se osim ove relativno “stalne” grupe ljudi na prosvjedima često uključe i drugi/e prijatelji/ce i kolege/ice, koje znamo cimnuti u zadnji tren ili čak na samom prosvjedu ukoliko nas nije dovoljno. Katkada i samo nekoliko bubnjarskih ruku može stvoriti dovoljnu buku da neki manji prosvjed učini vidljivijim, glasnijim i borbenijim. U tom smislu nije važno da ljudi imaju bubnjarskog iskustva nego volje. Svi/e smo mi aktivist/kinje, studenti/ce, radnice/i, učenici/e, nezaposlene osobe, s istom željom za društvenom promjenom.
Osim nas u D’n’b – u, surađujemo s udrugama Zagreb Pride i Zelena akcija, koje nam sustavno pružaju logističku i organizacijsku podršku u obliku prostora za vježbanje i radionice, te posudbe bubnjeva koje trenutno koristimo. Također, surađujemo s drugim organizacijama i neformalnim inicijativama s kojima dijelimo vrijednosti i čije prosvjede bubnjanjem podržavamo.
Kako i kada ste se okupili/e?
Kao Drum ‘n’ bijes djelujemo od MAZ-ovog Marša solidarnosti 2015., a neki/e od nas se poznaju i od prije iz aktivističkih krugova, s prosvjednih marševa i zajedničkih edukacija ili neformalnih druženja.
Kako ste došli/e na ideju da baš bubnjanjem podržite prosvjede?
Sama ideja o bubnjanju na prosvjedima nije naša – bubnjanje, bučanje i muziciranje na marševima i prosvjednim okupljanjima je i prije bila uobičajena praksa na većini prosvjeda vani i u Zagrebu. Primjerice, kolektiv Zli bubnjari su podržavali i podržavaju mnoge prosvjede, ovisno o svojim mogućnostima. Problem je bio u tome što je to najčešće ovisilo o ad hoc okupljanju ljudi, nabavci instrumenata i organizaciji, što je uvijek neizvjesno i neki su prosvjedi jednostavno bili ‘nepokriveni’.
Drum’n’bijes se rodio iz tradicije bubnjanja na Povorkama ponosa, kao ideja samoorganiziranja relativno fiksne grupe ljudi koja raspolaže bubnjevima i koja će se postupno širiti kako bi se na svaki prosvjed koji podupiremo moglo ‘uskočiti’ po potrebi. Obzirom da je 2016. bila poprilično turbulentna, katkada smo svirali i na nekoliko prosvjeda tjedno i inicijativa se jednostavno ‘zalaufala’ silom prilika. Shvatile smo da je došlo vrijeme kad je na prosvjednim akcijama potrebno biti osobito glasan/na da bi se naše poruke čule i od strane onih osoba koje ne dolaze na takve akcije, osoba koje u tim trenucima sjede u boravcima i na kavama, ali ih zaintrigira udarac bubnja i ipak dođu vidjeti što se to događa na ulici. Tada smo nas četiri koje smo se inicijalno okupile krajem 2015. i početkom 2016. odlučile da ćemo osnovati amatersku sekciju koja će svojim ritmom i bukom podržavati prosvjedne akcije s kojima se vrijednosno slažemo. Činjenica da smo češće svirali na prosvjedima nego našim probama govori o tome da je aktivistički predznak ključan za Drum’n’bijes.{slika}
Bubanj, kao sredstvo kojim komuniciramo s društvom nam daje mogućnost da glasnije proširimo poruke otpora prema netrpeljivosti prema drugačijem, ksenofobiji, mizoginiji te nepoštivanju ljudskih, građanskih i radničkih prava i socijalnoj nepravdi. Sudjelovanjem u prosvjednim akcijama i osnaživanjem osoba i zajednica koje bubnjanjem žele podržati pokretanje društvene promjene želimo pomoći u stvaranju educiranije, aktivnije i socijalno osjetljivije zajednice.
Bubnjarskom edukacijom osnažujemo osobe koje inače ne bi imale mogućnost bubnjati, te širimo poruku da bubnjanje može biti i amatersko i inkluzivno, te da snaga bubnjanja i jačina poslane poruke ne ovise prvenstveno o znanju i profesionalnosti bubnjara i bubnjarki već o njihovoj motivaciji.
Recite nam nešto više o spomenutim radionicama bubnjanja.
Do prošle godine smo održavali/e radionice bubnjanja neposredno prije Povorki Ponosa, a zahvaljujući sve većem interesu za protestno bubnjanje i financijskoj podršci koju smo dobili/e, ove godine planiramo imati nekoliko radionica bubnjanja. Prva se odvila 17. ožujka u Sarajevu, gdje smo u suradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom održali/e radionicu bubnjanja. Oni/e pokreću limeni orkestar te su nas pozvali/e da podijelimo svoja iskustva i znanje. Osim spomenute, planiramo već tradicionalnu radionicu bubnjanja prije Povorke Ponosa, ali i još mnogo zanimljivih evenata po Hrvatskoj, pa vas pozivamo da pratite našu Facebook stranicu i stay tuned.
Već ste naglasile i naglasili kako ste aktivistkinje i aktivisti na različitim područjima. Kada se bubnjanjem ne borite za bolji svijet, kakve bitke vodite?
Većina bubnjarki/a je uključena u neki oblik aktivizma – bilo da se radi o osobama zaposlenim u udrugama civilnog društva ili o volontiranju nekoj većoj ili manjoj lokalnoj ili međunarodnoj organizaciji ili o studentskim aktivistima/kinjama. U Drum ‘n’ bijes se uključuju samo osobe s kojima dijelimo vrijednosti poput solidarnosti, antifašizma, ravnopravnosti, samoodređenja i sekularnosti te očuvanja okoliša, tako da smo zapravo i kroz svoje vrijednosne pozicije i svakodnevni život svi/e mi aktivistkinje i aktivisti.
Ove godine dobili/e ste i financijsku potporu.
Osim prethodno spomenutih organizacija, ove godine smo dobili/e financijsku podršku od Zaklade Solidarna.
Zahvaljujući njihovoj podršci, planiramo upgradeati bubnjeve i održati radionice bubnjanja u nekim gradovima u Hrvatskoj i regiji.
Istaknuli/e ste kako ste se okupili/e u svrhu podizanja atmosfere na prosvjednim akcije. Kako konkretno izgleda to podizanje atmosfere i kako reagiraju prosvjednici/e?
Estetski moment prosvjeda smatramo krucijalnim jer on znači brigu o tome kako stvari djeluju na druge ljude. To se odnosi na vizualne, tekstualne, performativne, auditivne elemente kao što su slike, simboli, transparenti, maske, ples, glazba, buka, ali i vrsta retorike, humor, slogani itd. O tome hoće li prosvjednici/e stajati pognute glave u tišini ispred neke zgrade, ili će u pozadini marševa gorjeti vatra iz razbijenog mercedesa puno govori o tome kako se oni osjećaju vezano uz ono zbog čega prosvjeduju. Mi osobno podržavamo prosvjednike/ce koji žele nastupiti borbeno i uzdignute glave. Za njih želimo podignuti atmosferu. Tu nam je spomenuti amaterizam također bitan jer je važno da na prosvjedima svatko može participirati, što inače u drugim sferama, posebice onim političkim protiv kojih obično protestiramo, to nije uvijek moguće. Za vrijeme prosvjeda vrijede malo drugačija pravila pa je prosvjednicima/ama omogućeno da osjetilno, na razne načine, interveniraju u javni prostor, a na organizatorima je da svima omoguće da se bore – da marširaju iako su u invalidskim kolicima, da bubnjaju iako nemaju ritma.
Kakve promjene želite vidjeti u društvu?
Želimo društvo u kojem će sve materijalne potrebe svih pojedinaca i pojedinki biti zadovoljene kako bi oni/e doista imali/e uvjete za samoodređenje; za autonomiju odlučivanja o svojim životima i za borbu ako im je ona negirana. Želimo društvo u kojem ćemo bubnjanjem slaviti, a ne bijesno lupati i protestirati za prava koja bi nam trebala biti osigurana kao elementarna – ljudska prava.
Noćni marš – 8. mart from Michel Kubaček on Vimeo.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
