Trgovina ljudima međunarodni je organizirani kriminal s ciljem seksualnog iskorištavanja i prisiljavanja na rad. Ropstvo modernog doba u kojem su najranjivija skupina djeca i žene rasprostranjeno je po svim dijelovima svijeta, a Europa bilježi nekoliko stotina tisuća ljudi godišnje koje postanu žrtvama trgovine. Najveći faktori rizika zbog kojih ljudi ulaze u jednu od najprofitabilnijih ilegalnih industrija su teška ekonomska situacija i siromaštvo. Iza oglasa za poslove i sumnjivih kontakata na društvenim mrežama najčešće stoji razvijena seks industrije i potreba za jeftinom radnom snagom, putem kojih ljude prisiljavaju na prosjačenje, neregularan i neplaćen rad, prostituciju i prisilne brakove. Hrvatska se u takvim slučajevima vodi kao tranzitna zemlja, no i kao zemlja porijekla te odredište žrtava trgovanja ljudima. Najčešći pravci kretanja trgovaca ljudima započinje u Ukrajini ili Moldaviji, te preko Srbije, Crne Gore i BIH dolazi do Hrvatske.
Europski dan suzbijanja trgovanja ljudima obilježava se 18. listopada s ciljem povećavanja svijesti o gorućoj problematici, te boljoj politici prevencije i zakona koji će štititi najgore oblike kršenja ljudskih prava. La Strada International sa sjedištem u Amsterdamu u Nizozemskoj jedna je od najvećih organizacija u Europi koja se uključila u borbu protiv trgovanja ljudima i pružanje pomoći žrtvama u nekoliko važnih segmenata. U rujnu 1995. godine šest žena iz Poljske, Češke i Nizozemske započele su projekt kojem su nadjenuli ime ‘La Strada’ po istoimenom filmu Federica Fellinija u kojem je mlada djevojka prodana starcu kako bi radila u cirkusu. Osim doslovnog prijevoda La Strade što znači ulica, projekt predstavlja sve one ulice na kojima mnoge žene moraju raditi, ali i dugi put osnivačica projekta prema učinkovitijoj strategiji za rješavanje važnih pitanja vezanih za zaštitu ljudskih prava. Aktivnosti ‘La Strade’ mogu se pratiti i putem njihova Twitter i Facebook profila, a u nedavnom intervjuu za Libelu, voditelj ureda Borislav Gerasimov i međunarodna koordinatorica Suzanne Hoff govorili su o svom dosadašnjem radu i kampanjama, uspjesima udruge, te situaciji trgovanja ljudima u Europi.
Kada je ‘La Strada’ osnovana i koja je glavna misija organizacije?
La Strada je osnovana 1995. godine kao rezultat tri lateralna projekta između organizacija u Nizozemskoj, Poljskoj i Češkoj. Glavni cilj bio je kreirati partnerstvo između organizacija u Istočnoj Europi i Nizozemskoj s ciljem poboljšana napora prema prevenciji trgovanja ljudima, te pomoć i asistenciji žrtvama. 1997. projekt je proširen i na Ukrajinu i Bugarsku, te 2001-e na Makedoniju, Moldaviju, Bjelorusiju i Bosnu i Hercegovinu (članstvo BIH je završilo 2012-te). 2004. godine postajemo udruga (The International La Strada Association ili La Strada International / LSI) registrirana pod nizozemskim zakonom s međunarodnim tajništvom i sjedištem u Amsterdamu. LSI je mreža koja se sastoji od nezavisnih organizacija nacionalnih članica koje nastoje osigurati svijet bez trgovine ljudima u kojem se poštuju ljudska prava. Uz 8 članova, LSI također predstavlja 13 drugih partnerskih nevladinih organizacija koje su se ujedinili s LSI, u LSI nevladinoj platformi – zajedno u borbi protiv trgovine ljudima u Europi. Razvija sposobnost udrugama članicama i drugim zainteresiranim stranama kako bi pružiti bolju uslugu za žrtve trgovanja ljudima i rizične skupine.
Naš primarni cilj je njihovo osnaživanje i poboljšanje položaja kroz promicanje univerzalnih prava, uključujući pravo na izbor da emigriraju i rade u inozemstvu, te na zaštitu od nasilja i zlostavljanja. Rad La Strade se temelji na pristupu ljudskim pravima, koja gleda trgovane ljude kao aktivne sudionike u promjeni svoju situaciju, a ne pasivni primatelji usluga ili žrtve kojima je potrebna pomoć. Takav pristup ljudskim pravima protivi se bilo kakvoj mjeri protiv trgovine ljudima koji krše ljudska prava i ljudi, kao što su restriktivne politike migracija, zabrane seksualnog rada, uvjetovanosti usluga, itd.
Kao vodeća nevladina organizacija u Europi, koje usluge pružate u borbi protiv trgovanja ljudima?
Naš rad temelji se na tri glavna “stupa”: socijalnu pomoć i podršku žrtvama trgovanja ljudima, prevenciju i edukacije, te zastupanje. Kroz našu socijalnu pomoć od trgovanih ljudi učimo koje su njihove potrebe kako bi te informacije iskoristili za lobiranje i zastupanje, stvorili ili poboljšali zakone i mjere za njihovu zaštitu. Saznajemo kako su postali žrtve trgovine ljudima i što su ih je učinilo ranjivima i upravo te informacije koristimo za prevenciju i podizanje svijesti, prilagođujemo i unaprjeđujemo naše kampanje, predavanja i treninge. Usluge koje članice LSI pružaju trgovanim ljudima razlikuje se od zemlje do zemlje, ali sve imaju pokrenutu telefonsku linije za pomoć, daju savjete i preporuke za druge usluge.
Telefonske linije za pomoć ponekad su besplatne, a ponekad i 24-satna usluga u kojoj ljudi mogu dobiti informacije o sigurnoj migraciji prije putovanja u inozemstvo (koji su dokumenti potrebni za pripremu, što treba paziti, gdje se obratiti za pomoć ako je potrebno); obitelj, prijatelji i rodbina ljudi koji planiraju putovati u inozemstvo također mogu nazvati i konzultirati se; žrtve trgovine ljudima i/ili njihove obitelji mogu nazvati i prijaviti slučaj koji se potom šalje u policiju od strane savjetnika linije za pomoć; profesionalci/ke iz drugih organizacija mogu nazvati ako im je potrebna pomoć s žrtvama trgovanja ljudima kako bi dogovorili njihov siguran povratak i reintegraciju.
Cilj savjetovanja je pomoći trgovanim osobama nositi se s posljedicama psihološke krize koja proizlazi iz takve situacije (krizne intervencije); obnoviti njihovo samopouzdanje, povjerenje u ljude i biti u stanju stvoriti smislene međuljudske odnose slobodne od nasilja i zlostavljanja (kratko ili dugoročno psihološko savjetovanje); savjetovati ih da saznaju više o osnovnom funkcioniranju društva i njihovim zakonima i normama, kako se nositi s institucijama i ostvariti svoja prava, na koje usluge imaju pravo (savjetovanje); kako pronaći i zadržati posao i mjesto za život, kako da upravljaju svojim proračunima, kako postati neovisan i samoodrživ (“osnaživanje” ili savjetovanje “životnih vještina”). Savjetovanje je osigurano od strane iskusnih psihologa i/ili socijalnih radnika i uvijek se temelji na individualnim potrebama i željama trgovane osobe.
Ostale usluge koje pružamo, sami ili u suradnji su sljedeće:
Azil/siguran smještaj: četiri člana/ice La Strade imaju svoje skloništa gdje žrtve trgovanja ljudima mogu ostati (ako je potreban duži smještaj, oni će biti upućeni na dugoročno sklonište) kako bi prevladali traume, osjećali se sigurno i odlučiti što žele učiniti nakon toga. Sva ‘La Strada’ skloništa ili prihvatilišta otvorena su i žrtve mogu slobodno ostati ako to žele (nakon što su bile informirane o mogućim rizicima).
Pravna pomoć: o njihovim pravima, npr. surađivati s policijom ili ne, te ih podržati ako se odluče na suradnju. Oni su također informirani o mogućnostima traženja naknade za štetu koju su pretrpjeli bilo kroz građanski ili kazneni postupak.
Liječnička pomoć (obično kroz upućivanje): specijalizirana pomoć u slučaju da klijenti imaju STD-a i HIV-a ili teške psihosomatske ili psihičke probleme.
Upućivanje u druge organizacije za siguran povratak u slučaju da se trgovana osoba želi (ili treba) vratiti u zemlju podrijetla. Imamo veliku mrežu partnerskih organizacija u svim europskim (a ponekad i izvan Europe) zemljama, kojima se žrtve trgovanja ljudima mogu obratiti.
S obzirom na djelovanje organizacije u većini Europe, na koji način se dobivaju sredstva za financiranje i pomaže li vam u tome Europska unija?
Međunarodno tajništvo ‘La Strade’ u Amsterdamu financira se privatnim zakladama i programima EU. Organizacije članica LSI se financiraju uz različitu pomoć koja uključuje i privatne zaklade i programe Europske unije, kao i stranih i nacionalnih vlada. Većina članova LSI prima barem djelomično neke vladine financijske potpore za operativne linije za pomoć, skloništa ili za savjetovanje žrtava trgovine ljudima.
Možete li navesti neka značajna poboljšanja koja ste zabilježili kroz rad i borbu protiv trgovanja ljudima u posljednjih nekoliko godina ?
Aktivno smo uključeni u proces izrade novog zakona i mjera o trgovini ljudima i srodnih područja (migracije ili prava žrtava), a kasnije i njezino praćenje. To se ne odnosi samo na EU nego i Vijeće Europe, Organizaciju za sigurnost i suradnju u Europi i u manjoj mjeri, na Ujedinjene narode. LSI uspješno lobira, samostalno ili u suradnji s drugima, za poboljšanje nacrta Direktive Europske unije o trgovini ljudima i Direktive o žrtvama u EU; te sudjeluje u radu Grete – Vijeća Europe koju čini skupina stručnjaka o trgovini ljudima. LSI je bila među prvim organizacijama koja je skrenula pozornost na pitanje naknade za žrtve trgovanja ljudima, te su sada mogućnosti za naknadu uključene po svim relevantnim nacionalnim i međunarodnim propisima.
Slično tome, naše članice organizacije doprinose razvoju, provedbi i praćenju propisa i mjera u svojim zemljama. Teško je nabrojati određene uspjehe, ali oni su jedan od glavnih pružatelja usluga u svojim zemljama i redovito konzultiraju njihove vlade i dolaze na treninge drugih profesionalaca i pružatelja usluga iz vladinih i nevladinih organizacija. Od LSI postojanja, izgradili smo veliku mrežu zainteresiranih stranaka s kojima smo blisko surađivali na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
Nedavno ste pokrenuli i kampanju za poticanje vlade u vezi promijene zakona o trgovanju ljudima. O čemu se radi u “One Story, Two Outcomes”?
Kampanja je pokrenuta na Dan ljudskih prava (10. prosinca) 2013., a njegova glavna poruka je da prava trgovane osobe treba poštivati i štititi. To je priča o Anni, ženi koja je namamljena u inozemstvo i nemilosrdno iskorištena od strane poslodavca. Ono što se događa s njom pokazuje dva ishoda: što to znači za pojedinca ako se prava ne poštuju, a što se događa kada se poštuju. Ideja akcije je pokazati da iako u većini zemalja već postoje zakoni koje štite prava žrtve trgovanja ljudima, ti zakoni se u praksi ne provode dovoljno. Na primjer, žrtve trgovanja ljudima nisu identificirani kao takvi, u pritvoru su ili im se sudi za ilegalne aktivnosti koje su bili prisiljeni počiniti, njihov pristup uslugama je uvjetovan njihovom suradnjom s policijom, nisu informirani o svom pravu na naknadu ili kad se naknada ne dodjeljuje itd. Kampanja poziva vlade da se bolje provedu postojeće zakoni i pokaže kako to može pozitivno utjecati na živote osoba.
‘La Strada’ uredi nalaze se u mnogim europskim zemljama, kao što su Moldavija, Poljska, Ukrajina, Makedonija, Bugarska… Koja je glavna problematika trgovine ljudima u navedenim zemljama?
Teško je generalizirati situaciju za trgovinu ljudima u tako različitim zemljama, no kada je projekt La Strada počeo, prije gotovo 20 godina, oni bi mogli biti svrstani u “Istočnu Europu” i suočavati se sa sličnim izazovima. No sada su Bugarska, Češka i Poljska zemlje članice EU-a, Makedonija i Moldavija imaju bezvizni režim s EU, Ukrajina se bori s političkom krizom i Bjelorusija je također u drugačijoj političkoj situaciji. Ono što vidimo je da trgovina ljudima nije ograničena samo na određene zemlje, ali se događa u cijeloj Europi i izvan Europe, no stanje trgovine u zemlji može se razlikovati s obzirom na nacionalne i vanjske okolnosti. Teška ekonomska, socijalna i politička situacija utjecala je na trgovinu ljudima; nezaposlenost i nedostatak dobrog funkcioniranja sustava socijalne skrbi koji su važni uzročnici takve situacije.
Istraživanje članica La Strade navodi ukupno 41 zemlju u kojoj se trgovalo ženama, muškarcima i djecom u svrhu seksualne eksploatacije ili prisilnog rada, uključujući i četiri zemlje članice La Strade. Zemlje odredišta u 2013. bile su uglavnom u zapadnoj Europi, a slijede zemlje istočne Europe i Srednjeg istoka, središnje Azije, istočne Azije, Sjeverne Afrike i Srednje Amerike. Žene i djeca većinom su slučajevi trgovine ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja, dok su muškarci najčešće prisiljeni na rad. Slučajeve su prijavili članovima LSI-a, a odnose se ponajviše na trgovinu ljudima radi seksualnog iskorištavanja, eksploataciju u domaćem radu, građevinarstvu, poljoprivredi i prisilnom prosjačenju. Zemlje članice La Strada, uključujući i Moldaviju, Bugarsku i Makedoniju, pokazuju da obitelj, prijatelji i poznanici čine veliki dio počinitelja u situacijama komercijalne seksualne eksploatacije, dok zapošljavanje preko raznih agencija često mami pojedince/ke u situacije iskorištavanja rada kroz lažne ponude za zapošljavanje.
Što bi naveli kao glavne nedostake u borbi protiv trgovine ljudima u Europskoj uniji? Jesu li dosadašnji napori pokazali kakav napredak?
Na razini EU se definitivno vidi napredak, postoji dobro pripremljeno i sveobuhvatno zakonodavstvo kako bi se spriječila trgovinu ljudima, zaštitilo žrtvu i progonilo trgovce ljudima. Direktiva EU-a o trgovini ljudima 2011/36/EU pruža sve potrebne mjere za to i to je trebalo biti preneseno od strane svih država članica do kraja 2013. Kao što je već spomenuto, sada je glavni izazov provedba direktive i drugih relevantnih nacionalnih zakona. Na razini EU-a, mehanizam monitoringa treba postaviti tako da se prati primjena direktive unutar članica i daju preporuke za poboljšanje, te ako je potrebno izrekne kazna za države koje ju ne provode dovoljno.
Propusti se odnose na provedbu zakona i birokratske izazove, nedostatak državnog financiranja, nedovoljno edukacije za provedbu zakona i pružatelja usluga. Još jedna problematika je u slaboj regulacije u nekim sektorima rada, kao što su graditeljstvo, poljoprivreda, ugostiteljstvo, gdje ima manje nadzora državne inspekcije i ljudi često rade prekovremeno za malu plaću i bez ugovora o radu. Također neravnopravnost i nasilje nad ženama, što čini žene izloženije nezaposlenosti, siromaštvu i socijalnoj isključenosti, i na kraju opet – trgovini. Članovi LSI također izvješćuju o slabostima u identifikaciji žrtava, pomoć i obeštećenje odredbe, te nedostatke u koordinaciji između pružatelja usluga i provedbe zakona.
