Centar za devojke u Nišu osnovan je u travnju 1998. godine, na inicijativu dvije volonterke “SOS telefona za žene i decu žrtve nasilja”. Cilj osnivanja je bio da se kroz edukaciju i emancipaciju mladih žena radi na unapređenju njihovog položaja u društvu. Nedavno smo u reportaži o regionalnim festivalima aktivizma i umjetnosti, predstavili jedan od njihovih projekata festival ‘ArtFemine’, a sada predstavljamo prvu ‘Feminističku likovnu koloniju’ koju su organizirale u gradu Sićevu, u Srbiji. Projekt je okupio 12 talentiranih mladih umjetnica do 30. godina, a podržan je od Rekonstrukcije ženskog fonda u okviru programa podrške aktivizmu mladih žena Ogledalo i OAK fondacije. O organizaciji i konceptu Feminističke kolonije, razgovarale smo s aktivistkinjom ‘Centra za devojke’, Silvijom Mihajlović.
Umjetničke kolonije u Srbiji nisu novost, no ove godine je u zanimljiv projekt spojena umjetnost i feminizam. Kako je nastala ideja za prvu ‘Feminističku likovnu koloniju’?
Ideja za “Feminističku likovnu koloniju” je nastala kroz razgovore s mladim feministkinjama iz regije tijekom prvog ArtFemine festivala. Ti razgovori su nas inspirirali da povežemo mlade umjetnice, ne bismo li zajedno bile vidljivije.
“Feminističkom likovnom kolonijom” smo željele stvoriti okruženje koje omogućava siguran prostor za umjetnice i omogućava neometan rad, upućenost jedne na drugu, povezivanje, izgradnju odnosa između sudionica, upoznavanje mladih umjetnica s feminizmom i osnaživanje, kao i to da radovi odišu feminizmom.
Željele smo kroz povećanje vidljivosti ženske umjetnosti učiniti feminističku filozofiju dostupnijom i bližom široj javnosti. Također, održavanjem “Feminističke likovne kolonije” u Sićevu, koje je opće poznato po likovnim kolonijama, ali ne i feminističkim, dekonstruiramo već poznat umjetnički prostor.
Feministička kolonija je bila namijenjena umjetnicama s područja Srbije od 18-30 godina. Kakav je bio odaziv za sudjelovanjem i tko je činio komisiju za izbor?
Da, ove godine je bila namijenjena umjetnicama s područja Srbije zbog budžeta, ali već sljedeće ćemo se potruditi da bude otvorena i za umjetnice iz regija, a i godine sudionica neće biti strogo određene. Odaziv je bio zadovoljavajući, naročito ako se uzme u obzir da je natječaj trajao samo tri tjedna. Komisiju za izbor sudionica činile su aktivistkinje “Centra za devojke”, Marija Zdravković i Silvija Mihajlović, te umjetničke suradnice “Centra za devojke”, Ivana Stanković i Sanja Solunac.
Paralelno s radionicama slikanja i crtanja, sudionice su pohađale i neka predavanja vezana za feminističko stvaralaštvo. Na koji način su radionice bile koncipirane?
Mlade umjetnice su se u samom početku upoznale s terminom feminizma općenito, ali i s feminističkom umjetnosti kroz predavanja “Feminizam i/umjetnost” i “Kratka povijest feminizma”. Sve radionice su imale za cilj da se mladim umjetnicama kroz praktične vježbe prikaže i približi feminizam da bi ga mogle uključiti u svoje radove. Svrha svih razgovora, kao i same kolonije je osnaživanje i podrška mladim umjetnicama.
Prije svega, to nisu bile klasične likovne radionice. S kolegicama sam neformalno razgovarala, a zatim smo kristalizirale njihove ideje, te rješavale dileme u vezi feminizma. Kada bi prolazile pored radova umjetnica, međusobno bi ih komentirale i sugerirale što bi eventualno trebalo promijeniti.
S obzirom na to da je nasilje jedna od osnovnih tema kojom se bavi “Centar za devojke”, kroz radionicu “Muško nasilje nad ženama” željele smo prenijeti svoja znanja, kao i približiti razloge zbog kojih žene donose odluke ostanka u nefunkcionalnim vezama. Osvrnule smo se na pitanja poput: što je točka moći i kontrole, kako ona funkcionira, što je krug nasilja i koliko je snage potrebno da bi se žena osnažila da izađe iz kruga nasilja.
Smatrale smo da je jako bitno, kada govorimo o feminizmu da govorimo i o rodno-osjetljivom jeziku i neseksističkoj upotrebi jezika. Ovo smatramo izuzetno bitnim jer je vidna diskriminacija prema spolu u jeziku. Nerijetko se može čuti “Dekan Ivana S. je donela odluku”, umjesto “Dekanka Ivana S. je donela odluku”, poštujući pravilo srpskog jezika, a to je slaganje riječi u rečenici po rodu, broju i padežu. Tijekom radionice “Feminizam i ja”, djevojke su imale priliku objasniti što je feminizam za njih, kako je utjecao na njihove živote i s čime su se do sada susretale.
Iako ‘Centar za devojke’ već godinama uspješno djeluje na području aktivizma putem festivala i kazališta, ‘Feministička likovna kolonija’ je ipak novi oblik konzumiranja feminizma kroz umjetnost. Kakvi su dojmovi nakon uspješno završenog projekta?
Veoma smo ponosne na sve umjetnice i radove koji su nastali tijekom kolonije. Naročito nam je bitno što su mnoge od njih rekle kako o feminizmu nisu puno znale i kako smo ih potakle na istraživanje i uključivanje feminizma u svoj rad.
“Dobila sam želju za daljim radom koji bi bio usmjeren ka angažiranoj umjetnosti. Dobila sam želju za proučavanjem feminizma,” rekle su neke od njih.
Pored radova koje ćete moći vidjeti na izložbi povodom otvaranja drugog “ArtFemine” festivala, primijetiti ćete i koliko je različitih umjetnica stvaralo jednu novu i fenomenalnu priču, kao i atmosferu tijekom kolonije. Različitu, ali jaku i skladnu.
Gdje se mogu vidjeti završni radovi mladih umjetnica i planirate li nastaviti projekt i sljedeće godine?
Radovi umjetnica koji su nastali na ‘Feminističkoj koloniji’ biti će izloženi u galeriji Art 55 u Nišu, od 16.-20.07. U pregovorima smo i za prezentaciju izložbe u Leskovcu i Tutinu, a nadamo se da će se otvoriti prilike da ovu izložbu prokažemo u što više gradova. Projekt planiramo nastaviti i narednih godina.
