Nekada mi se činilo da sam gej. I možda je to neko vrijeme i bilo točno – nema ništa loše u bivanju gej. Ali danas to definitivno nisam. Činilo mi se da sam gej, jer mi se činilo da sam muškarac i da me privlače isključivo drugi muškarci.
Ne znam više kojeg sam roda, ako sam ikojeg, uopće. I prije te konkretne spoznaje, bilo mi je očito da me ne privlače, niti su ikad, samo muškarci. Također mi je sinulo da zapravo ne znam što točno znači “privlačnost”.
Sigurno znam da nisam hetero – bez stabilnog roda, uopće ne znam mogu li biti. A kada je tek započeo moj proces upoznavanja sebe, svejedno mi je bilo jasno da trebam prostor za istraživanje ovog zamršenog klupka.
I dok se ono otpetljavalo, zaključak je bio da, ako se već moram identificirati na način koji bi ljudima oko mene imao smisla i podrazumijevao neku stabilnost, taj bi identitet bio “queer”. I to samo zato što, za mene, “queer” inherentno prkosi stabilnoj identifikaciji.
Queer ima mnogo različitih aspekata.
Neki ga koriste za obuhvaćanje svih neheteroseksualnih, necisrodnih identiteta. To je razumljivo korištenje pojma – kao što je već spomenuto, tumačim to djelomično kao osiguravanje prostora za istraživanje roda i seksualnosti, a budući da toliko različitih grupa zahtijeva taj prostor, zahtijeva i izazov stabilnosti.
Brojne su, zasigurno, neheteroseksualne i necisrodne osobe queer.
Ipak, iako pojam queer pokriva dio tog spektra, on nije ograničen na njega. Niti sam gej, niti lezbijka, niti biseksualna, niti transrodna osoba. Nisam ništa – osim queer.
Postoje osobe koje biste možda nazvali “strejt” – pogledate li ih s njihovim partneri(ca)ma i nametnete li im rodove – koje su zapravo “queer”. A mnogi se gejevi, lezbijke i transrodne osobe ne identificiraju kao queer.
Poput mnogih naziva rezerviranih za marginalizirane osobe, i pojam queer ima bremenitu povijest ponovnog prisvajanja, mnoge kontroverzne političke implikacije i poopćujući aspekt, neki ga smatraju suviše kontradiktornim.
Ipak, čak i na stranicama Everyday Feminism izraze gey i queer ponekad koristimo naizmjence, kao da su istoznačnice. Bez namjere da suprotstavim te pojmove, te priznavajući njihovo povremeno preklapanje, evo razloga zašto mislim da bi razlikovanje tih dvaju pojmova moglo pomoći ljudima koji još istražuju vlastiti rod i seksualnost.
1. Queer nekome znači uvredu, a nekome osnaživanje
Ne spadam među povjesničar(k)e queera i još uvijek moram mnogo učiti, stoga ću se držati osnova. Evo što znam do sada: queer doslovno znači samo “čudno” ili “osebujno”, ukazujući na odstupanje od norme. Prije otprilike stotinu godina izraz je transformiran u pejorativni opis osoba neheteroseksualnih žudnji i ponašanja.
Neki, pak, taj izraz povezuju s previše boli uzrokovane drugima. Razumijem to.
Ako se mene osobno pita, posve sam za ponovno prisvajanje izraza i osnaživanja koje proizlazi iz opresije i činim to kad god i koliko god mogu.
Ne možete mi reći da riječi koja znači nešto jednako divno kao “jedinstveno” možete oduzeti značenje, i da ga ja ne mogu povratiti.
Također, mlada sam osoba koja nije živjela u vremenima kada se queer koristio kao pogrdan izraz, stoga su moji osjećaji, priznajem, pristrani.
Pokret vraćanja afirmativnog značenja izrazu queer relativno je moderan, kao i sam queer i queer teorija. Ne tako davno korištenje tog izraza kao uvrede objašnjava kontinuirani otpor njegovu korištenju.
Queer teoretičari i teoretičarke, djelomično pod utjecajem francuskog filozofa Michela Foucaulta, obično se istovremeno bave spolnošću i rodom, preispitujući oboje. Mnogi se odupiru esencijalističkoj ideji da se spol i rod razlikuju te dovode u pitanje ograničenja svojstvena binarnoj rodnoj perspektivi.
Prepoznat, uz Judith Butler i Eve Sedgwick, kao jedan od najutjecajnijih queer teoretičara, José Esteban Muñoz u knjizi “Feeling Utopia” navodi: “Nikada nismo bili queer, ali queer postoji za nas kao ideal kojega je moguće destilirati iz prošlosti i uz kojeg je moguće zamisliti budućnost. Budućnost je queer. “
Queer je bio političko pitanje koje je tražilo odgovore o spolu, rodu, seksualnosti, iako ih nije nužno pronalazilo.
Neke neheteroseksualne i necisrodne osobe odabiru ne upuštati se u to političko pitanje – i to je posve u redu.
{slika}
2. “Gej” i “queer” prostori još uvijek ne prihvaćaju brojne nebijele, rodno nekonformirane, nebinarne i druge osobe
Kao crna osoba u Americi, imam iskustva s rodom i seksualnošću koja se znatno razlikuju od iskustva bijele osobe. To je u redu i ne podrazumijeva nužno da ne možemo biti solidarni u različitim, ali još uvijek rodno obilježenim, bitkama protiv cis- i heteroseksizma.
Ali ta je solidarnost često jednosmjerna.
Posjetite li mainstream “gej” publikacije i pogledate li vodstvo kampanja za ljudska prava, pomislit ćete da gledate dodjelu Oscara.
Bijelo je. Muško je. Cisrodno je. Zalaže se za rodnu binarnost muškaraca i žena. To nisam ja.
Da i ne govorim o “gej” noćnim klubovima u bilo kojem kozmopolitskom gradu. Za moje posljednje posjete jednom takvom klubu, okruživalo me more bijelih lica koja su plesala uz glazbu s kojom se ne mogu povezati i vrvjela muževnošću koju ne posjedujem.
Bil je tamo bijelih lica koja ne percipiraju Crna, besramne kulturne aproprijacije i ljudi nimalo motiviranh za priznavanje moje nemuškosti.
To, dakako, ne znači da se nebijele, nemuške, necisrodne osobe ne mogu u tim prostorima povezati ili stvoriti vlastite prostore unutar njih. Naposljetku, ja se zalažem za ponovno prisvajanje i kada bi me taj pojam tehnički opisivao (iako me ne opisuje), možda bi mi djelovao drugačije.
Često se nalazim u gej prostorima afirmativnima za nebijele, nemuške, i necisrodne osobe – i divni su. Ali queer prostori osiguravaju nešto bitno drugačije.
Kako je već spomenuto, queer bi trebao osigurati manevarski prostor širi od skučenosti “normalnih” koncepata identiteta. Osobito bi trebao obuhvatiti brojnost razlika koje bi trebale uključivati više od bijelih cisrodnih muškaraca.
No bijeli šovinistički cisheteroseksizam suviše su invazivni te im je u današnjem svijetu gotovo nemoguće pobjeći.
Valja, također, napomenuti da je “queer” engleska riječ, stoga postoje mnoga ograničenja tog jezika u definiranju pretkolonijalnih nijelih kultura.
Osobe koje su se istaknule kao predvodnici pokreta za ponovno prisvajanje queera i dalje su, također, većinom bijele.
Oni istražuju što znače identiteti mimo bijelog – ili bi barem trebali, barataju li doista queer okvirom. No ako ta istraživanja “još” nisu dovršena – jer, implicira Munoz, nikada neće biti – tko će u međuvemenu izvući deblji kraj?
Nedavno me jedna bijela queer osoba optužila da time što tvrdim da je moj identitet nebinaran “zauzimam prostor” nebinarnim osobama, jer me se često percipira kao muškarca.
Ta je osoba queer prostorom razumjela samo ono na što je navikla, a moje crno tijelo koje je percipirala muškim nije se moglo uklopiti u tako definiran queer svijet.
Mnoge nebijele, rodno nekonformirane ili nebinarne osobe posve odbacuju oznake. Borba za oznake jednostavno nije za njih. Kako ja razumijem queer, i to je odbijanje iznimno važan queer čin, bez obzira na to kako se identificiraju.
Trebali bismo osigurati ljudima prostor da slijede svoj put, dokle god ne sprječavaju druge da čine to isto. To je, naposlijetku, queer.
3. Gay i Queer različito se odnose prema seksu
Ne sramim se seksualnosti. Često se seksam i volim seks. Ali moj queer identitet nije ograničen na pitanje seksualnosti.
Homoseksualnost je inherentno pitanje seksualnosti. Nije to pogrešno pitanje. Dapače, to je važno pitanje i za queer – i zato su gej i queer kompatibilni. Ipak, to nije jedino niti središnje pitanje.
Dok se i meni činilo da sam gej, to je bio identitet koji je itekako imao veze s rodom koji me seksualno privlačio.
Ali kao queer osoba, ni ne znam kojeg sam roda. Ne znam čak ni što je rod. Kako da znam kako se rod osoba koje mi se sviđaju odnosi na moj? Kako da znam jesam li “homo” ili “hetero” ili “bi”, ako nisam isto što i drugi ili suprotno njima?
Moj je odnos s homoseksualnošću bio definiran onime što mi se činilo da mi se sviđa. Ali više ne znam kako znam što mi se sviđa. Temelji li se “sviđanje” na seksu ili intimnosti? Što je seks bez intimnosti? Intimnost bez seksa?
Ako mi intimnost znači više od seksa, definira li intimnosti bez seksa moju seksualnost? A seks bez intimnosti?
Što je seks?
Što je intimnost?
Nijedna od tih stvari nije dovoljno definirana da se identificiram bilo kako drugačije osim na način koji tim pojmovima omogućuje nedefiniranost. Istražujući svoj queer identitet, to su pitanja koja si postavljam svaki dan. I možda ni na jedno nema odgovora. Možda se mijenjaju iz godine u godinu, iz dana u dan ili od osobe do osobe. Možda nikada neću znati.
A za neke osobe ti su pojmovi definirani dovoljno da budu gej i queer u određenom trenutku. Možda će se i za te osobe to promijeniti, kao što se promijenilo meni. Promijeni li se ili ne, jednako je u redu. Upravo je to jedinstvenost queera.
Gej i queer identitet dvije su različite stvari, iako je ponekad gej dio queera, i obratno. U konačnici, ovaj je jezik ograničen, stoga postoje ograničenja i u načinima na koje se opisujemo. Ja još uvijek tražim način da opišem sebe.
Ali da ne znam da postoje i drugi načini, ne bi bilo šanse da to shvatim. Da ne znam da queer nije isto što i gej. Da ne znam kako jedna veličina ne odgovara, niti bi trebala odgovarati, svima. Postoje i drugi načini – uvijek postoje drugi načini – za mene, za vas i sve ostale. Budite queer, budite gej, budite oboje, nemojte biti nijedno od toga, ali budite vi.
Što više širimo značenje pojma “biti”, biti “ja” lakše je ostvarivo.
Prevela i prilagodila Silvija Jakovljević
