Tijekom prva dva tjedna kolovoza, kad je većina zapadnih Europljana uživala u svom ljetnom odmoru, volonterke i volonteri organizacije No Name Kitchen koja pomaže izbjeglicama u Bosni, zabilježili su 17 slučajeva nasilja nad ljudima na granici Bosne i Hrvatske. (UNHCR je nedavno izvijestio da su njihovi partneri u Bosni i Srbiji zabilježili preko 700 slučajeva nasilja na hrvatskim granicama od početka ove godine).
U najmanje pet od 17 slučajeva koje je zabilježio No Name Kitchen, žrtve su žene koje su pokušavale prijeći granicu prema sigurnom životu u EU. Volonterke i volonteri kažu da su ove žene doživjele brutalno nasilje od strane službenika vlasti i da su bile žrtve seksualnog nasilja, rasizma i islamofobije.
Afganistanka Marva je ispričala kako je grupu s kojom je putovala zaustavila policija nakon prelaska slovenske granice, te su policajci naredili ženama da skinu nikabe. Kada je to odbila i počela plakati, policajci su joj nasilno skinuli nikab i bacili ga na pod. “Ovo ti nije Afganistan, ovo je Slovenija”, rekao joj je policajac. “Ovdje nema Islama.”
Fatima iz Irana je imala slično iskustvo u Hrvatskoj. Njezinog muža i kćer su pretukli policajci. Uperili su pušku prema njoj i svima im je naređeno da se vrate u Bosnu. Rekla je da se smrtno bojala i da je mislila da će ih sve ubiti.
Nekoliko žena žrtava je izjavilo da su ih policajci neprikladno dodirivali, uključujući grudi i genitalije, tijekom ovih nasilnih incidenata. Žene su izjavile da se ovo zlostavljanje događalo pred njihovom djecom i muževima. Zlostavljači su uvijek bili u uniformama.
Policijsko nasilje i brutalnost nisu nikakva novost na granicama Europske unije. Mađarski, rumunjski, bugarski i grčki policajci već dugo provode nasilje kako bi sačuvali “sigurnost” Tvrđave Europe. Hrvatska policija pridružila im se u brutalnosti prošle godine, a sada ljude zlostavlja i slovenska policija na svojim granicama.
Kao i uvijek, nasilju su najviše izložene žene. Ne samo da ih se nasilno sprječava da dođu do sigurnosti Europe, već su i podvrgnute seksualnom nasilju, a zlostavljači ostaju nekažnjeni. Nitko u Briselu ili bilo kojoj drugoj europskoj prijestolnici ne kažnjava, a niti proziva ove policijske službenike zbog onoga što čine ženama na europskim granicama – čak niti u zemljama gdje su na vlasti žene ili progresivne lijeve stranke.
U zadnje dvije godine #MeToo pokret je ohrabrio svijet da progovori o seksualnom zlostavljanju i da osudi muškarce koji koriste svoje pozicije moći kako bi zlostavljali žene. Međutim, nasilje nad ženama (kao i nad muškarcima i djecom) koje čine policajci na vratima Europe nikada nije ni dio te teme. Europski mediji također doprinose tome ne dajući glas žrtvama.
Za Novu Godinu 2015. mnoge lokalne žene su prijavile pljačku i napade u njemačkom gradu Kölnu, a predstavnici vlasti su izjavljivali da su većina optuženih migranti – muškarci iz Sjeverne Afrike. Mediji su brzinski senzacionalizirali taj događaj i stvorili narativ koji implicira da žene u Europi treba pod hitno zaštititi od tamnih muslimanskih muškaraca. A vlasti su odmah prionule na akciju.
No, sada kada su migrantkinje žrtve, mediji šute, a i isti ti predstavnici vlasti i službenici EU-a koji su odmah djelovali u slučaju napada u Kölnu okreću glavu na drugu stranu.
Nasilje na granicama EU-a je poruka svim migrantima/kinjama da oni koji nisu građani i građanke Tvrđave Europe nisu dobrodošle/i, pa ni onda kada bježe od ratova, progona, autoritarnih režima. siromaštva i razarajućih posljedica klimatskih promjena. Nije važno što je Europa odgovorna za te bolesti koje prisiljavaju ljude da napuste svoje domove i traže sigurnost u stranom svijetu.
Liberali EU-a i dalje odbijaju vidjeti tu jasnu i glasnu poruku koju šalju njihovi službeni predstavnici. Čestitaju sami sebi na “humanom tretmanu” migranata, odbijaju prepoznati da su ljudska prava teško kršena na njihovim vratima. Licemjerno osuđuju američku administraciju zbog razdvajanja članova obitelji koje pokušavaju prijeći granicu SAD-a i načina na koji ih tretiraju u izbjegličkim logorima. Djeca su često sama, nezaštićena i lišena obrazovanja i budućnosti.
Ono što policija na granicama EU-a čini ženama, muškarcima i djeci je zločin i ne smije proći nekažnjeno. Ako Europa ne reagira sada, uskoro će postati mjesto u kojemu je nasilje prema “drugima” prihvatljivo. Ovo se često događalo u nedavnoj povijesti, a humanost u ogromnoj mjeri trpi posljedice. Europa bi trebala učiti iz svojih prošlih grešaka i ovaj put osigurati da bude na pravoj strani povijesti.
Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević
