Na javnim prostorima, na glavnim gradskim trgovima naše zemlje, svake prve subote u mjesecu već tri i pol godine muškarci kleče i mole za: predbračnu čistoću i čednost žena u oblačenju i ponašanju, za prestanak pobačaja, da muškarci postanu duhovni autoriteti u obitelji, za obnavljanje tradicionalnih brakova i katoličkih vrijednosti te za ostale nakane.
Prvo ovakvo okupljanje održano je u lipnju 2022. godine ispred zagrebačke katedrale, a od listopada iste godine održava se na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu odakle se ubrzo proširilo na Split, Rijeku, Osijek, Zadar, a zatim i na glavne trgove većine gradova u Hrvatskoj (1,2,3).
Kad religijski aktivizam postaje politički pritisak na ženska i ljudska prava
Okupljanja muškaraca u javnoj molitvi na javnim prostorima organizira i promiče konzervativna katolička mreža okupljena oko inicijative Muževni budite i bratstva Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina. One zagovaraju strogo patrijarhalne i klerikalne društvene vrijednosti i načela. Projekt Muževni budite nastao je pod okriljem pro-life Udruge „Hrvatska za Život” koja se bavi zaštitom života od začeća i zagovara zabranu pobačaja te promiče strogo tradicionalne rodne uloge, pritom nastojeći ograničiti prava žena na vlastito tijelo i izbor (1,2).
Udruga „Hrvatska za Život” kao nevladina, neprofitna udruga osnovana je 2014. godine u Zagrebu gdje joj se nalazi sjedište, ali ima i filijale Centar za život u nekoliko hrvatskih gradova: Split, Zadar, Vinkovci, Križevci, Slavonski Brod. Na svojoj stranici navode da im je cilj promicanje kulture života diljem Republike Hrvatske, a i diljem svijeta. Aktivnosti udruge su brojne – aktivni su na društvenim mrežama, publiciraju vlastiti časopis “Pohod”, izdaju knjige, organiziraju međunarodne konferencije, kampanje, susrete i inicijative (1,2).
Centralna inicijativa je „40 dana za život“ ekumensko molitvenog pro-life karaktera s posebnim naglaskom na zaustavljanju abortusa. Riječ je o međunarodnoj pro-life kampanji čiji je cilj zaštita, kako ističu, nerođenog života kroz molitvu, post i javno djelovanje. Inicijativa je pokrenuta 2004. godine u Bryan-College Station u saveznoj državi Teksas, SAD. Od tada se proširila na više od 60 zemalja u puno gradova širom svijeta, a od 2014. djeluje i u Hrvatskoj (1,2).
Kampanje su najaktivnije dva puta godišnje, obično u proljeće (korizma) i u jesen, trajući 40 uzastopnih dana i obilježava ih javno bdijenje i molitve protiv pobačaja ispred bolnica i zdravstvenih ustanova.
Prema riječima predsjednika udruge Ante Čaljkušića i pokretača inicijative, ovim i sličnim djelovanjima želi se postići da u Hrvatskoj ne bude uopće više pobačaja i da se svaka trudnica porodi. Smatra da aktivnostima udruge ne samo da mijenjaju javnost, svijest pojedinaca i društva, nego indirektno djeluju i na političke strukture.
„Muževni budite” prvi je hrvatski projekt i portal za katoličke muškarce koji pokušava reafirmirati u današnje vrijeme itekako narušen biblijski koncept muževnosti“, stoji na portalu. Uz to, objašnjavaju da je Udruga ”Magnus” krovna udruga koja objedinjuje projekt i portal „Muževni budite”, „Projekt 41” i bratstvo „Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina”, a sve s ciljem osobne izgradnje katoličkih muškaraca u četiri temeljne dimenzije: duhovne, fizičke, socijalne i intelektualne. Tijekom ove godine udruga Magnus planira pokrenuti novi “Projekt 41” koji je namijenjen muškarcima koji su spoznali svoju ovisnost o pornografiji.
Urednik portala, voditelj bratstva Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina i organizator javnih molitvi muškaraca, Krunoslav Puškar koji ne daje izjave za svjetovne medije, što savjetuje i svim moliteljima, smatra da kao katolik ima pravo na javnu molitvu na trgu. Prema njegovim riječima ne radi se o nikakvom nametanju, nego je problem u medijima koji stvaraju famu, potiču druge da dolaze i prave nered.
Navodi da su projekt „Muževni budite“ i javno moljenje krunice nastali zbog krize muževnosti koja je direktna posljedica krize pobačaja jer se mnogi pobačaji ne bi dogodili kada bi muškarci preuzeli odgovornost za trudnu ženu i dijete. Projektom se potiče muška katolička odgovornost. U podcastu “Mladi za domovinu” Puškar iznosi da se kriza muškosti vidi i u suvremenoj kulturnoj sceni koja danas muškarce predstavlja tetkastim, mlitavim i feminiziranim, a u filmovima nema jakih muških uloga niti akcijskih junaka. Glavne i jake uloge dobivaju žene, te se od žena nastoji napraviti muškarce i obratno. Muškarci koji ne preuzimaju odgovornost time prepuštaju odlučivanje ženama, a to nije prirodno – govori.
„Mediji svašta šire o nama i alarmiraju lijevo-liberalne udruge i pojedince da prosvjeduju protiv nas. Ono što radim smatram svojim poslanjem, apostolatom. To je izgaranje za društvenu promjenu. Izgradnjom katoličkog muškarca postići ćemo društvenu promjenu“, zaključuje Puškar.
„Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina“ je katolički marijanski pokret muškaraca laika koji sudjeluje u organizacijama javnih molitvi na trgovima hrvatskih gradova, a krunicu smatraju oružjem umjesto mačeva. Na svojoj stranici navode da do sada nisu davali izjave lijevo liberalnim medijima, dapače optužuju ih da za svoje reportaže koriste izjave molitelja koje izokreću.
Inicijativa muškog moljenja na koljenima u javnosti povezuje se i s ultra konzervativnom katoličkom zakladom Vigilare i njezinim predsjednikom Johnom Viceom Batarelom poznatim po dugogodišnjem djelovanju protiv reproduktivnih i rodnih prava. Batarela karakterizira oštar i agresivan način izražavanja protiv LGBTIQ+ skupina, sekularizma, pobačaja te je pod njegovim predsjedavanjem Zaklada pravomoćno osuđivana zbog diskriminacije i poticanja na diskriminaciju (1,2,3).
Za svoj postulat u zakladi ističu odbijanje moralne izopačenosti, rušenje obitelji, abortus i ponižavanje domovine. Vigilare i njegov predsjednik redovito su u medijima bili povezivani s međunarodnim konzervativnim i ultrakatoličkim krugovima, a financijski su, prema medijskim napisima, bili povezani s organizacijama poput CitizenGO, koju je WikiLeaks identificirao kao ključnog međunarodnog partnera u više konzervativnih kampanja u Hrvatskoj i regiji (1,2,3).
Povezanost s Poljskom: umrežavanje vjersko-konzervativnih inicijativa
Javni mediji, određeni crkveni dužnosnici kao biskup Jure Bogdan, vojni ordinarijat u Hrvatskoj te i sami organizatori javnog moljenja na koljenima, često navode da su hrvatske javne molitve inspirirane poljskim primjerom (1,2,3).
Prema različitim medijskim istraživanjima, Udruga Vigilare aktivno je sudjelovala pri osnivanju hrvatskog ogranka poljske zaklade Ordo Iuris koja je posvećena očuvanju vrijednosti ljudskoga života od začeća do prirodne smrti, braka isključivo između žene i muškarca i sličnih ultrakonzervativnih crkvenih načela. Po svom je očitovanju zaklada za pravnu kulturu i svojim djelovanjem s pravnog aspekta promiče red u društvenom životu koji je, prema njima, suočen s različitim radikalnim ideologijama današnjice. U tom svjetonazoru rade na obrazovanju mladih pravnika i pravnica (1,2,3).
Prema istim istraživanjima i medijskim analizama, u početnoj fazi djelovanja u Hrvatskoj, udruga Vigilare agitirala je kao partner i mrežni poveznik s poljskim organizacijama koje su prenosile iskustvo i model djelovanja. Također, navode da je Udruga Vigilare osnovana uz pomoć poljske Udruge Otac Piotr Skarga poznatoj po aktivnoj borbi protiv pobačaja. Predstavnici Vigilarea i Ordo Iurisa Hrvatska zajednički sudjeluju na međunarodnim pro-life događajima i surađuju u pravnim i političkim inicijativama u Hrvatskoj. Tu je, na primjer, zajednička peticija i zakonski angažmani protiv posvajanja djece od istospolnih parova, gdje su tekstovi i pravne argumente pripremali i promovirali timovi povezani s oba entiteta (1,2,3,4).
Od krunice na ulicama do zakona u Sejmu: kako su poljske konzervativno-klerikalne udruge promijenile prava žena i LGBT+ osoba
Poljski uzori koji su u toj državi doveli do gotovo apsolutne zabrane pobačaja, nemogućnosti brakova i posvajanja djece istospolnih osoba, kao i najveće restrikcije prava u EU za LBGTIQ+ osobe su upravo udruge i zaklade koje su poslužile kao predložak ili aktivno sudjelovale u formiranju istih u Republici Hrvatskoj. Već spomenuta i najutjecajnija je Institut Ordo Iuris koji je, prema navodima na njihovoj stranici, najveći neovisni istraživački i intervencijski centar u Poljskoj koji štiti život, obitelj, brak i slobodu, kao i nacionalni suverenitet.
„Upleteni smo u civilizacijski rat. U pitanju je budućnost naših obitelji, naše domovine, naše vjere i cijele naše europske i kršćanske kulture – one koja potvrđuje dostojanstvo svakog ljudskog bića. Pravo je jedan od ključnih instrumenata ovog rata. U vrijeme kada se temeljna prava iskrivljuju, a koncepti ljudskih prava instrumentaliziraju, Institut Ordo Iuris brani one koji su progonjeni zbog pridržavanja vrijednosti prirodnog prava“, navode.
Organizirali su u Poljskoj molitvene skupove muškaraca koji mole za zaštitu tradicionalnih vrijednosti i borbu protiv „kulture smrti“. Ubrzo je javna muška molitva postala simbol političke borbe protiv onoga što konzervativci smatraju prijetnjom nacionalnom identitetu. Okupljanjima vrše društveni i politički pritisak za donošenje zakona koji se protive liberalizaciji prava žena (npr. pobačaj) i širenju prava LGBTIQ+ osoba. Dolaskom desničarske stranke Pravo i Pravda (Prawo i Sprawiedliwość) na vlast 2015. godine, infiltrirali su se u državne institucije i zakonodavna tijela i time su njihovi ekstremni stavovi postali stavovi vladajućih stranaka i na taj način otvorili put promjenama zakona (1,2).
2016. godine Ordo Iuris pokreće prijedlog zakona koji bi zabranio pobačaj osim u slučajevima kada je ugrožen život majke, silovanja ili incesta, no pod pritiskom javnosti, Vlada ga ne prihvaća. Već sljedeće godine mobiliziraju muške vjernike i masovnijim javnim molitvama vrše pritisak na sve strukture društva. 2019. godine Vlada prihvaća njihov prijedlog zakona o zabrani pobačaja, a 2020. godine predaju Ustavnom sudu mišljenje amici curiae kojim se traži zabrana izvođenja pobačaja u slučaju malformacije ploda.
Mišljenje je supotpisala 31 međunarodna ultrakonzervativna organizacija, s dvije organizacije iz Hrvatske: U ime obitelji s predstavnicom Željkom Markić (organizacijom koja se prema poljskoj web stranici Ordo Iurisa navodi kao partner u RH) i zaklada Vigilare čiji je voditelj John Vice Batarelo, vjerojatni član nadzornog odbora hrvatskog Ordo Iurisa (prema međunarodnim analizama).
Bez obzira na velike prosvjede, Ustavni sud Poljske usvojio je mišljenje i 22. listopada donosi presudu kojom se zabranjuje pobačaj u slučajevima teških fetalnih oštećenja o čemu smo tada pisale.
Trenutno je u Poljskoj moguće izvršiti prekid trudnoće samo u slučaju silovanja, incesta i trudnoće opasne po život trudnice, ali Ordo Iuris i slične udruge protive se i tome. Javno proganjaju liječnike_ice koji u tim slučajevima pružaju medicinsku uslugu i traže zatvaranje klinika gdje se zakonom dozvoljeni pobačaji obavljaju (1,2).
Organizacija je odgovorna za poljske argumente za napuštanje Instanbulske konvencije, predlažu i lobiraju za zakone protiv seksualnog obrazovanja, in vitro oplodnje, a naročito protiv LBGTIQ+ osoba i njihovih prava. 2020. godine pokrenuli su peticiju za zabranu “LGBT+ ideologije” što obuhvaća prestanak svih aktivnosti vezane uz LGBTIQ+ osobe na razini škola, medija i javnih institucija. Predložili su zakon kojim se zabranjuje promjena spola u dokumentima, kao i bilo koja politika rodne ravnopravnosti (1,2).
Ordo Iuris pokrenuo je projekt “Zone slobodne od LGBT+” . To su deklaracije ili rezolucije koje su donesene od strane lokalnih vlasti u kojima se izričito protivi „LGBT+ aktivizmu i promoviranju LGBT+ prava, a ponegdje zabranjuju i sve aktivnosti vezane uz LGBT zajednicu“. Prva zona slobodna od LGBT+ bila je 2019. godine u općini Krasnik u jugoistočnoj Poljskoj. Na ulazu u svoje mjesto, ispod table s nazivom Krasnik, pričvrstili su veliku ploču na kojoj je na četiri jezika (poljski, engleski, francuski i ruski) napisano Slobodna zona od LGBT.
Do kraja 2020. godine, više od 100 lokalnih vlasti (općina, gradova i regija) usvojilo je deklaracije protiv LGBTIQ+ prava, stvarajući područja u kojima se promovirala politika suprotna pravima LGBTIQ+ osoba.
Europski sud za ljudska prava, kao i međunarodne organizacije za ljudska prava i LGBTIQ+ organizacije reagirale su i oštro kritizirale politiku “zona slobodnih od LGBT+” nakon čega su neke općine i povukle deklaracije pod pritiscima. Europska komisija poduzela je pravne mjere, uključujući prijetnje suspendiranjem fondova EU za regije koje donose takve propise i zakone. No, Ordo Iuris, koji ima podružnicu i u Hrvatskoj, nastojao je svojim utjecajem i pravnim metodama održati deklaracije pravovaljanima. Iako je još krajem 2019. godine Europski parlament glasao s 463 glasa za i 107 protiv, za osudu više od 80 takvih zona u Poljskoj, skoro šest godina je trajala borba za ukidanje zona. Dana 6. veljače 2024. godine, Upravni sud Varšavskog vojvodstva ukinuo je rezoluciju “protiv LGBT ideologije” u općini Mordy proglašenu 2019. godine. Nakon te odluke trebalo je više od godinu dana da bi se sve rezolucije protiv LGBTQ+ osoba i sve povelje o obiteljskim pravima lokalne samouprave povukle ili poništile sudskim nalogom (1,2).
Kakva je situacija u Hrvatskoj?
Okupljanja muškaraca na glavnim gradskim trgovima koji klečeći mole za čednost žena i vlastiti autoritet u obitelji od početka prate prosvjedi, protuskupovi i performansi. Udruge, aktivisti_ce i građani_ke sustavno ukazuju na opasnost od miješanja religije i politike te prijetnju sekularnosti države. Protuakcijama nastoje skrenuti pozornost na rizičnost nametanja konzervativnih religijskih normi u javni prostor, ugrožavajući temeljna ženska i ljudska prava i slobode.
Zauzimanje javnih površina praćeno je policijskim osiguranjem, a do objave ovog teksta nismo dobile odgovor MUP-a na upite koliko porezne obveznike košta mjesečna javna molitva i koje policijske snage osiguravaju takve događaje. Ponekad dolazi do incidenata, kao u Zagrebu u veljači 2024. godine kada su prosvjednice_i pokušali ući u ograđeni prostor gdje se moli, na što su upozorene da je to prostor samo za muškarce. Slično je to ideologiji srodnih poljskih djelovanja kojima su u nekim mjestima dozvoljene javne aktivnosti samo za heteroseksualne osobe.
Recentan i jedan od najvećih incidenata dogodio se 6. prosinca prošle godine u Zagrebu, kada je umjetnica Arijana Lekić Fridrih, koja posljednje tri godine sustavno upozorava javnost na položaj žena i njihovu izloženost nasilju u hrvatskom društvu, postavila u blizini muških molitelja 38 crvenih ruža. Ruže su simbolizirale žene koje su ubijene u tri godine koliko traju subotnje muške molitve za žensku „čistoću i poslušnost“. Muškarac, identificiran kao Toni Kumerle, izašao je iz kruga molitelja i počeo gaziti i hodati po ružama iako je upozoren što one predstavljaju.
Ni policija, niti zaštitari nisu reagirali na incident, a bratstvo „Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina“ izdalo je priopćenje kojim se ograđuju od počinitelja, navodeći da nije redovan molitelj premda ih fotografije sa skupova demantiraju. „Iako se u nizu pitanja ne slažemo s organizatorima jučerašnjeg performansa, čvrsto stojimo pri stavu da se dostojanstvo drugih nikada ne smije gaziti, bilo riječju ili djelom“, napisali su.
Javne molitve, izvođene na glavnim trgovima preko razglasa potiču snažne i različite reakcije, od potpore rigidnim katoličkim vrijednostima do oštrih kritika i zahtjeva da takvi oblici izražavanja ne budu na javnom prostoru, tj. da budu zabranjeni. Nakon incidenta s gaženjem ruža, simbola ubijenih žena, došlo je do značajnih reakcija javnosti. Između ostalih, aktivistkinja Sanja Sarnavka pokrenula je online peticiju kojom traži uklanjanje takozvanih klečavaca s glavnih trgova hrvatskih gradova navodeći da poruke koje se šalju s trgova izravno ugrožavaju žene.
„Njihova molitva potiče žene da ne prijavljuju nasilje, da ostanu u otrovnim vezama koje ih u konačnici vode u smrt. Njihova molitva predstavlja izravno kršenje odredbe Ustava Republike Hrvatske prema kojoj je ravnopravnost spolova jedna od najviših vrednota“, izjavila je.
Peticija, koju je u kratkom roku potpisalo preko 80.000 osoba, uručena je Hrvatskom saboru, Vladi i Ustavnom sudu. Ubrzo je uslijedila protu peticija Mladeži Domovinskog pokreta kojom traže micanje Povorke ponosa i Antifašističkih marševa s ulica.
Također, „Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina“, podnijeli su kaznenu prijavu MUP-u protiv Sanje Sarnavke poručujući joj: “Ne znate na koga ste se namjerili. Ovo je Božja inicijativa, a nju ne možete srušiti ni s milijun potpisa ni sa svim medijima na svojoj strani.”
Molitelji su dio organizirane međunarodne kampanje
Zanimljivo je, da su nakon incidenta i obostranih peticija, promijenjene nakane javnih molitava te se od prve siječanjske subote ove godine više ne moli za žensku čednost i muški autoritet, već za mir u svijetu i domovini, uvrede nanesene Blaženoj Djevici Mariji i ostale slične nakane u čak 30 hrvatskih gradova.
Molitelji na hrvatskim trgovima, koji se u mainstream medijima i dijelu javnosti nazivaju klečavci nisu anonimne skupine muških vjernika koje samo jasno i glasno mole za određene nakane već su dio međunarodnih kampanja koje svojim djelovanjem nastoje mijenjati državne zakone i legislativu prema svojim svjetonazorima.
Njihove akcije i inicijative, bez obzira koliko se činile marginalne, imaju značajan društveni utjecaj koji se ne smije ignorirati.
Poljski uzori prema čijem modelu su osnovane organizacije u Hrvatskoj i koje na identičan način djeluju, konkretno pokazuju krajnje ciljeve – mijenjanje zakona u svrhu provođenja ultrareligioznih ideoloških kodeksa. Prvi pokušaj poljskog Ordo Iurisa 2016. zabrane pobačaja u slučaju malformacija nije uspio zbog pritiska javnosti (1,2). Nakon samo četiri godine aktivnog djelovanja, mobiliziranja muških molitelja, pritisaka u javnosti, Ordo Iuris i srodne organizacije koje svoje članove formiraju poput vojnih jedinica uspjele su u svom naumu.
Danas su žene u Poljskoj ako moraju obaviti pobačaj, uglavnom prisiljene to učiniti u vlastitom trošku, snalaziti se u Slovačkoj ili tražiti ilegalne, nesigurne opcije u tajnosti.
Ne treba se zavaravati. Ako bi vlast u Hrvatskoj postala dominantno konzervativna, isti scenarij mogao bi se dogoditi i ovdje. Javna muška okupljanja i molitve nisu tek duhovni događaji – oni služe kao oružje političkog protesta protiv zakona koji osiguravaju ravnopravnost žena, pravo na medicinski prekid trudnoće, kao i na temeljna prava svih građanki i građana u državi.
