Kad govorimo o ženama na Olimpijskim igrama, ovogodišnje su Igre po mnogo čemu iznimne. Vjerojatno ste već čuli kako je sportašica više nego ikad, kako i Saudijska Arabija, Katar i Bruneji u svojoj delegaciji imaju barem jednu sportašicu, kako prvi put u povijesti sve zemlje sudionice i sve sportske discipline na OI imaju svoje predstavnice. Olimpijski tim SAD-a prvi put ima više žena (269) nego muškaraca (261), a u hrvatskom timu žene drže 40-postotnu zastupljenost. Od 108 hrvatskih predstavnika, 44 su žene, što je dosad najveći broj hrvatskih olimpijskih reprezentativki.
Uzimajući u obzir ove i mnoge druge informacije, možemo zaključiti da su, što se tiče ravnopravnosti žena u sportu, neki pozitivni pomaci ostvareni. Međutim, isto su tako neke prepreke još uvijek prisutne. Jedna od strategija koja umanjuje ravnopravnost sportašica i podupire njihovo omalovažavanje jest seksizam u sportu. Mediji nam redovito prezentiraju tijelo i seksualne atribute sportašica smještajući tako u drugi plan njihova postignuća. Iznimku od takvog tretmana ne predstavljaju ni ovogodišnje Olimpijske igre.
Sarah J. Jackson u svom odličnom članku navodi neke primjere seksizma uoči i tijekom OI u Londonu: medijske rasprave o frizuri američke gimnastičarke Gabby Douglas, rasprave o tome hoće li odbojkašice na pijesku smjeti nostiti bikinije, komentar gradonačelnika Londona, Borisa Johnsona, kako se odbojkašice na pijesku presijavaju poput mokrih vidri, seksistički ispadi komentatora koji uključuju nazivanje sportašica curama (unatoč činjenici da neke imaju oko 30 ili 40 godina), a gimnastičarke divama, veličanje sportašica koje su majke itd. Nije zgorega ni podsjetiti na slučaj istaknute australske plivačice Leisel Jones o kojoj se uoči Igara povela rasprava o tome hoće li činjenica da je dobila na težini utjecati na njezine rezultate.
Tu još uvijek nismo završili priču o seksizmu na OI. Upišete li, primjerice, u Google tražilicu riječ ‘sportašice’ prvi naslovi koji će vam se pojaviti glase ‘‘Sportašice u čednim pozama”, “Ljepša strana OI-a: Kakvu manikuru preferiraju sportašice” i “Najseksi sportašice godine’‘, a i neki od narednih rezultata nastavljaju u istom tonu: “Kad olimpijske sportašice postanu seksi modeli”, “Ovo su najljepše sportašice u Londonu!”, “Frizure za sportašice”, “Seksi sportašice” itd.
Ako pogledate članke o ovogodišnjim olimpijskim sportašicama, vidjet ćete da se na popisima najseksipilnijih sportašica našla i jedna hrvatska sportašica. Vjerojatno ste već čuli vijest o našem prvom “zlatu” s OI – košarkašici Antoniji Mišuri koju je američki portal Bleacher Report najljepšom sportašicom Igara (bila je najljepša igračica Mediteranskih igara 2009., no ovo je priznanje ipak koji rang veće), a za koju je košarkaš Chicago Bullsa, Nate Robinson, na Twitteru napisao: “Wow! Antonija Mišura je vjerojatno najljepša košarkašica koja je ikad zavezala tenisice”. Nakon što ju je nekoliko stranih izvora proglasilo najljepšom sportašicom, mediji su je počeli sve intenzivnije pratiti, konstantno se trudeći prikazati je ni manje ni više nego kao seksualni objekt. Zato vam sada, kada u Googleovu tražilicu upišete riječi lijepe sportašice, prvo ime koje se pojavi jest ono Antonije Mišure. Wow!
Dvadesetčetverogodišnja Mišura često ističe kako joj smeta što se priča samo o njenom izgledu, ona nije lutka i stoga bi radije odgovarala na pitanja o igri i rezultatima. Ipak, povremeno se preda medijskim nastojanjima da stvore sliku nje kao ‘seksi modela’. Tako nalazimo fotografije nje, oskudno odjevene u ležećim pozama, saznajemo da su za njen izgled zaslužni geni, danju se ne voli šminkati, noću stavlja tek hidratantnu kremu na lice, a ustupke po tom pitanju radi jedino kad izlazi van. Također znamo da modi posvećuje više pažnje – kad izlazi, voli se osjećati seksi i odjenuti seksi lepršave haljinice, a nisu joj strane ni štikle. Nikakva je upucavanja ne zanimaju jer je u sretnoj, osmogodišnjoj vezi s dečkom sportašem za kojeg bi se jednog dana željela udati i roditi mu kćer i sina (kao u pjesmi Jelene Rozge).
Hrvatica, katolikinja, sportašica, mlada, plava, zgodna, vrckava, srčana, borbena… Lijepa Naša Antonija! Povučemo li analogiju sa stihovima Vjekoslave Huljić, možemo ustvrditi kako je sada još Mala, Plava, Naivna, ali kad-tad će i ona postati Žena, Majka, Kraljica (sve u jednom)!
Uoči i tijekom Olimpijskih igara, naše su košarkašice, po prvi put i olimpijske reprezentativke, najavljivane kao hrabre i atraktivne. Prilozi su često prikazivala Antoniju Mišuru, bilo kako trenira, sjedi na klupi (minutaža joj je na utakmicama bila prilično mala), igra, daje intervjue… I tako više nije bila bitna činjenica da su izborile sudjelovanje na OI niti je bila bitna njihova igra tijekom Olimpijskih igara. Bitna je bila Antonija Mišura, koja je, zahvaljujući tituli najljepše sportašice Olimpijskih igara (i nekih drugih natjecanja), postala najveća zvijezda hrvatske košarkaške reprezentacije. Zato i nisu čudili ovakvi komentari: Dok Mišura igra to je praznik za oči, ko još prati košarku…..onaj naš izbornik mogao joj je dati malo više minuta, bar zbog publike……realno nismo ni prije igara imali šanse za neki dobar rezultat, pa što ne promovirat malo Hrvatsku kroz ovakve ljepotice.
Mediji nisu propustili istaknuti još jednu činjenicu koja ide u prilog Mišurinom zvjezdanom statusu – u olimpijskom selu fotografirala se s ostalim sportašima čak više od tenisačice Marije Šarapove!!! A da to nije mala stvar, potvrđuje mi i Wikipedija koja kaže da je Šarapova bila natraženija sportska osoba na pretraživaču Yahoo! od 2005. do 2008. godine, vjerojatno zbog svojih atraktivnih slika u časopisu Sports Illustrated. Usput, zgodno je pripomenuti da je dotična tijekom 2005., 2007., 2008. i 2012. u više navrata bila prva tenisačica svijeta!
Sama je Mišura izjavljivala da joj je dosta neprestanih odmjeravanja, poziva na fotografiranje, razne editorijale i intervjue, ali čini se da nikoga nije pretjerano briga. Kao da svi podrazumijevaju da je ona otpočetka svu tu medijsku pozornost i tražila. Ona je profesionalna sportašica, hrvatska reprezentativka, što joj je onda trebalo čupanje obrva, labeliranje usana ili toniranje kose u plavo? (napomena: pogledati opet komentare na index.hr-u) Što je tražila, to je i dobila. Trebalo bi joj još i laskati to što privlači medijsku pažnju, makar zbog svog izgleda kad je već svojim postignućima ne zaslužuje. I stvarno, zašto bi trebalo biti bitno to je što dio reprezentacije koja je ostvarila povijesni uspjeh hrvatske ženske košarke ili to što je igračica jednog od najboljih hrvatskih ženskih košarkaških klubova?
Iako je šibenskoj košarkašici, koja trenutno ima više od 54 000 obožavatelja na facebooku, dosta svega, potražnja za njom još uvijek ne prestaje. Jednima je dala ono što su htjeli, sad to isto žele i neki drugi. A i ovi prvi bi još. Ipak postoji jako puno načina na koje se mogu postavljati jedna te ista pitanja, jako puno načina na koje se može slikati u jednim te istim pozama i jako puno ljudi koji nam sve to i dalje žele servirati.
Sve u svemu, kao i mnogo puta dosad, i u slučaju košarkašice Antonije Mišure hrvatski mainstream mediji demonstrirali su nam kako sport ide ruku pod ruku sa seksizmom i nacionalizmom.
