Macho kultura, perpetuiranje hiper-muškosti, dominacije, nasilja, razmetanja hrabrošću – sve to može biti ubojito, posebice za žene. Prema podacimo SZO-a, žene u SAD-u su žrtve nasilja u vezama pet puta češće od muškaraca, a podaci UN-a otkrivaju kako je najčešća forma nasilja nad ženama fizičko nasilje od strane intimnog partnera.
Iako su stope nasilja nad muškarcima niže, a i privilegirani su u mnogim aspektima, naivno je i štetno ignorirati načine na koje macho kultura negativno utječe na muškarce. Seksizam je štetan za društvo u cijelosti i valja ga preispitati kao kulturnu i sustavnu strukturu. Temeljito razumijevanje učinaka koje ima na žene i muškarce može pomoći smanjivanju svih oblika nasilja. Sam rod je performativan, pa stoga muškarci nisu urođeno nasilni ili nasilniji od žena, što znači da se ova ponašanja svakako mogu mijenjati, piše AlterNet.
Za početak, ovo su četiri načina na koje macho kultura šteti muškarcima:
Uzrokuje emocionalnu represiju
Muškarce se često obeshrabruje u pokazivanju bilo kakve fizičke ili emocionalne slabosti. Ovo počinje u ranoj dobi, pa tako Jon Tribble, urednik i profesor kreativnog pisanja kaže: “Najraniji doticaj s macho kulturom kod mene se dogodio kada sam kao dječak počeo igrati nogomet. To je bilo ekstremno.” Vjeruje da takvo izražavanje muškosti dovodi do potiskivanja osjećaja boli kod mladih muškaraca i posljedično – do nemogućnosti razumijevanja tko su i što zaista osjećaju.
Celia Falicov, profesorica na Odsjeku psihijatrije na Sveučilištu u Kaliforniji (San Diego) i autorica knjige Latino Families in Therapy, tvrdi da muškarce strah od percipiranja sebe kao ranjivih i slabih često spriječava da potraže pomoć u situaciji u kojoj im je potrebna.
Zabranjivanje dječacima i muškarcima da pokazuju osjećaje može imati dugotrajne negativne učinke. Warren Reed, afroamerički zaštitar koji živi u Los Angelesu, opisuje svoje djetinjstvo u ruralnoj Louisiani, pričajući kako su ga u djetinjstvu majka i sestra odgovarale od igranja s djevojčicama. Osjeća kako je njegova obitelj očekivala da bude ‘snažan’ i ‘pravo muško’, iako on nije osjećao da je to ono što želi biti. Osjećao se neshvaćeno u svojoj zajednici, pa je postao jako povučen. “I dalje osjećam posljedice”, kaže.
Represija može imati ozbiljne posljedice na zdravlje osobe. Falicov napominje da represija i poricanje mogu uzrokovati razne zdravstvene probleme, od bolesti srca i visokog tlaka, do boli u leđima. Prema članku Hispanic Masculinity: Myth or Psychological Schema Meriting Clinical Consideration , nova istraživanja upućuju na povezanost kroničnog potiskivanja ljutnje s rakom, astmom, visokom razinom kolesterola, nesanicom, itd.
Potiče agresiju i nasilje
“Tendencija ka dominaciji i nasilju ima negativne posljedice za macho muškarca”, tvrdi Felicov. Vjeruje da stalno bivanje u defenzivnom stanju može učiniti opuštanje nemogućim za ove muškarce.
Ne samo to, često se macho muškarci osjećaju izazvani da brane svoj povrijeđeni ponos, što može dovesti do fizičkih ozljeda.
Tribble kaže kako je svjedočio takvoj sklonosti nasilju kada je radio u jednom kinu i svakodnevno se susretao s tinjedžerima. Tvrdi da su ti mladi muškarci, kad god bi osjetili da ih netko ne poštuje, imali poriv za borbom.
“U određenom trenutku moraš shvatiti kako više nisi na školskom igralištu”, poručuje Tribble.
Vjeruje da su dio problema i mediji (TV i film) jer ti mladi muškarci gotovo nikada na ekranu ne vide posljedice nasilnog ponašanja.
“Ne iznenađuje sve to, kada ih se uči da će im agresivnost donijeti dobre rezultate i uspjeh”, zaključuje.
Reed pak osjeća kako je agresija i ‘snažna vanjština’ posebno poticana u crnačkoj kulturi kroz hip-hop i film. “Slika je sve. Ako ne staneš u kalup, ne pripadaš”, kaže. Navodi primjer kontinuirane glorifikacije Chrisa Browna unatoč nasilju nad Rihannom. Osjeća kako su crnci uvijek portretirani kao ‘loši dečki’, ‘muškarci sa swagom’, i upravo zato – jer nikada nije osjećao kako ispunjava te ‘uvjete’, nazivali su ga Oreo i prodana duša.
U kolumni o medijskoj prezentaciji crnaca, profesor Darron T. Smith naglašava prevladavanje tih stereotipa: “Ti stereotipni, jednodimenzionalni likovi u filmovima negiraju šire i dublje iskustvo crnačkog života i života crnih muškaraca općenito. Ulazeći u ljudske domove kroz medije, ovi negativni prikazi utječu na mišljenja ljudi, njihove ideje i rasne stavove”.
Perpetuira jednodimenzionalne prikaze
Mediji ne rade dobar posao kada je riječ o drugačijem i uravnoteženom predstavljanju žena, ali i muškarci su često u medijima jednodimenzionalni. Latino muškarce se, primjerice, gotovo uvijek u Hollywoodu stavlja u ‘kutiju’. U nedavnom razgovoru za CNN, glumac Esai Morales upozorio je na ove stereotipne uloge: “Latinosi su u filmovima ili kao odveć hormonalni (‘Oh mamacita, moram te imati!’) , odveć histerični (‘Lucy!’), odveć neprijateljski nastrojeni (‘Raskomadat ću te, luzeru!’), ili odveć skromni (‘Mi smo siromašni’)”.
Poduzetnik Victor Hugo Paredes odrastao je u macho kućanstvu. Vjeruje da medijski moćnici trebaju koristiti moć kako bi mijenjali te norme.
“Oni imaju odgovornost da utječu i mijenjaju sadržaj”, kaže. Tvrdi da je glumica i producentica Eva Mendes dio problema jer stvarajući seriju Devious Maids samo produbljuje stereotip, bez da nudi bolju i uzvišeniju prezentaciju Latino muškaraca i žena.
Tribble pak ističe kako komercijalni mediji prezentiraju muškarce kao glupe i slijepe kada je u pitanju nešto što žele.
“Reklame za pivo bi se trebale prikazivati s ‘ne pokušavajte ovo kod kuće'”, kaže. Kao izdavač, urednik i i pedagog, nastoji ukazati na dublje i bogatije razumijevanje onoga što muškarac jest i što muškarac može biti, kao ljudsko biće.
“Bojim se da će mladi prihvatiti limitiranu verziju sebe koja je svijetu dovoljna”, zaključuje.
Šteti vezama
Kada muškarci odrastaju u macho, seksističkim okruženjima, način na koji percipiraju žene i seks može biti izuzetno štetan. Falicov vjeruje da naglasak na seksualnom junaštvu može navesti muškarce da sudjeluju u promiskuitetnom seksu i seksu bez zaštite, što može biti jako opasno. Navodi primjere muškaraca koji varaju svoje partnerice i odbijaju nositi kondome jer to ‘nije muževno’. Takvim neodgovornim činom mogu zaraziti svoje partnerice, prenijeti im bolesti i nanijeti štetu čitavoj obitelji.
“Odrastao sam u kućanstvu u kojem se mačizam slavio i teško mi je izbrisati taj period odrastanja”, kaže Paredes. Tvrdi da je pokušavao promijeniti svoj način razmišljanja, ali određeni stvavovi još uvijek postoje negdje u njemu.
Ako muškarci ne vide žene kao potpuno samostalna i jednaka (seksualna) bića, to mora imati posljedice na njihove seksualne i ljubavne veze. Ne samo da macho kultura može utjecati na veze sa seksualnim i ljubavnim partnerima i partnericama, nego ona utječe i na prijateljstva. Ako se muškarce ne potiče da razgovaraju o svojim osjećajima, teško ostvaruju duboke emocionalne veze. Falicov naglašava kako macho muškarci često moraju koristiti alkohol i drogu da bi dokazali svoju muškost i bili u mogućnosti otvoreno komunicirati s drugim muškarcima, što dodatno šteti psihičkom i fizičkom zdravlju i utječe na prijateljstva, obitelj i poslovne veze.
Prevela i prilagodila Ivana Perić
