U zadnja dva tjedna bilo je na desetke različitih događanja uoči Dana žena, od okruglih stolova, tribina, radio i tv emisija, konferencija za medije, do filmskih festivala posvećenih ženama, i prosvjednih povorki.
I dok se na tim događajima govorilo o položaju žena u politici, ili na tržištu rada, što i jest bar donekle smisao obilježavanja Dana žena, svemu se pridružio i naš novopečeni kapitalističko-konzumeristički mentalitet pa je tako koncert povodom Dana žena imao Halid Bešlić u Splitu, Zdravko Čolić u zagrebačkoj Areni, proizvođači slatkiša nudili su specijalne bombonjere, a časopisi raspredali o idealnim poklonima za bliske nam žene.
Sljedeće godine očekujem i prigodno okićene izloge i tematske programe u shoping centrima. No ono što je najgore jest što sam u zadnja dva tjedna upravo zahvaljujući masovnom obilježavanju Dana žena imala prilike čuti nevjerojatnu količinu stereotipa, predrasuda i seksizma. U jednom sam trenutku pomislila da ako još jednom čujem priču o tome kako su žene ljepši, nježniji ili slabiji spol kojeg povodom Dana žena trebamo maziti, paziti, čuvati, darivati i uveseljavati da ću se samozapaliti na nekom trgu. Jer, zar smo se zato borili i borile?
Vrhunac je bio subotnji program na radio Anteni tijekom kojeg se opet potencirala priča o tome kako ćemo uljepšati današnji dan ženama i gdje su se svakakve gluposti izgovorile, ali najveća među njima je bila ona da feministkinje imaju više dlaka na prsima od muškaraca i da bi trebale biti ženstvenije ako žele da ih se čuje i ozbiljno shvati, ma što to ženstvenije zapravo značilo. Ne znam jel’ voditeljica Tamara Loos ikada susrela ijednu ženu koja sebe smatra feminisktinjom, ali ako nije, kao što je moja kolegica komentirala, rado ću je odvesti na kavu pa da razbije pokoji stereotip. Ali joj svakako preporučam da pogleda OVAJ video uradak jedne američke feminističke organizacije.
Kako je ova zemlja u već poslovičnoj kontinuiranoj regresiji, vjerovatno ćemo se uskoro vratiti na kolektivna oblokavanja u ime “nježnijeg” i “ljepšeg” spola koji je “ukras” svijeta, a sve to začinjeno prigodnim karanfilima i čokoladama. I samo ćemo moći uzdahnuti uz onu dobru staru “To je nama naša borba dala”.
