Piše: Romana Dugandžija, novinarka poslovnih novina Business.hr
U ovoj zemlji svi bi nešto stalno branili. Iskreno, ja bih s ovakvim delegatima najradije zabranila demokraciju da opet ne bismo slučajno izabrali istu garnituru. Doduše ni alternativa zvana oporba koja se kukavički sakrila u mišju rupu zadnjih mjeseci nije bolje riješenje.
Posljednje što bi zabranili, ako u međuvremenu nije iskrsnula neka nova zabrana, je mogućnost umjetne oplodnje ženama koje nisu u braku. E sad, da nije krenula rasprava s potpuno suludim argumentima, možda me ne bi ni povukli za jezik. Ali kad već jesu..
Dakle, ne brani se niti jednim zakonom neudanim ženama da imaju djecu ako recimo slučajnim odabirom u noćnom klubu pronađu biološkog oca koji možda nikad niti neće saznati, a pretpostavka je da to niti ne želi, da je njegov “one night stand” zapravo urodio plodom. Znači diskriminirane su samo one koje imaju medicinske poteškoće. One ne mogu imati dijete, ali one žene koje mogu zatrudniti bez pomoći medicine, a uz svesrdnu pomoć muškarca, mogu imati dijete bile udane ili ne. Pitam vas u čemu je razlika između jedne i druge žene u sposobnostima, mogućnostima, emocionalnom ili psihološkom pristupu odgoju ako će i jedna i druga dijete odgajati same. Doduše, neudana isto tako ne mora nužno značiti “sama”, no, sumnjam da slovo ovakvog zakona vidi razliku.
Druga bitna stvar, pitam vas koliko neudanih žena poznajete a da planiraju same odgajati dijete. Zar naši zakonodavci i predlagači zakona na čelu s Andrijom Hebrangom misle da će na klinike krenuti navala kao na trgovačke centre za vrijeme rasprodaja. Danas je čak i udanoj ženi s karijerom i relativno dobrom plaćom teško donijeti odluku o rođenju djeteta, pa zašto svi misle da će singl žene pohrliti na umjetnu oplodnju. Svaka žena, udana ili ne, dobro će promisliti prije odluke o djetetu. Uvjeravam vas da se neće dogoditi stampedo na klinike za oplodnju. Ako se netko na to i odluči, to znači da je vrlo vjerojatno o toj odluci razmišljala puno više nego netko tko će možda večeras slučajno i neplanirano s muškarcem kojeg možda više nikad neće vidjeti, začeti upravo dijete.
I na koncu zašto nitko ne može zabraniti očevima da napuštaju djecu i majke svoje djece. Zašto ne branimo majkama da napuštaju svoju djecu. Zašto crkva, Hebrang ili bilo koji drugi lobi ne kaže riječ dvije o tome? Zašto su na tapeti uvijek žene i to neudane, nerotkinje, karijeristice, obrazovane, financijski neovisne?
