Jedna od stvari koja povezuje sve nas vrle stanovnice i stanovnike Zagreba (ne znam kako stvari stoje s ostatkom Lijepe naše) jest i (žalosna) činjenica da se svi mi s vremena na vrijeme upuštamo u odulje (mahom negativno intonirane) monologe o pripadnicima/cama starije populacije. Rano jutro, žurite na posao/u školu/na fax, tramvaj/autobus pun ko šipak, a na svakoj stanici nova grupica ´penzića´ daje sve od sebe da se ugura u taj zrakoprazni prostor i još se k tomu, po mogućnosti, izbori za sjedeće mjesto. Zar nije, pitate se u pauzi između psovki koje si mrmljate u bradu, cijela poanta odlaska u mirovinu ta da više nema dizanja u cik zore i gužvanja po tramvajima?! Liječničke ordinacije i redove u Konzumu da i ne spominjem! Da, da, svi mi ponekad bez mnogo razmišljanja bacamo toleranciju i strpljenje u vjetar kad su u pitanju ´dedeki´ i ´bakice´.
Živciraju nas jer su spori, jer neprestano tupe o svojim boljeticama, političarima ili bezobraznoj mlađariji, jer očekuju da im ustupimo mjesto u tramvaju (ruke u zrak svi koji u takvim situacijama bulje kroz prozor i pojačaju ton na iPodu), jer vječito za sobom vuku cekere ili one smiješne naprtnjače na kotačićima, jer su senilni i neproduktivni…
Ovakvo stereotipiziranje te diskriminacija pojedinih dobnih skupina naziva se ageizam (od eng. riječi age, životna dob, starost). Iako se odnedavno sve češće govori o tzv. ageizmu srednje dobi (middle-age ageism), pojava se najčešće vezuje uz starije osobe (65 godina i više).
Ageizam se u pravilu manifestira kao jedan od triju oblika ponašanja:
a) ponašanje koje “distancira, ignorira i isključuje starije osobe”
b) diskriminacija pri zapošljavanju, negativna slika starijih u medijima, zlostavljanje
starijih
c) pozitivno i zaštitničko ponašanje prema starijima1.
Po mnogočemu je blizak drugim vidovima diskriminacije, poput rasizma ili seksizma – svima im je zajedničko generiranje i propagiranje stereotipa, kao i štetnih generalizacija, pri čemu se individualne razlike u potpunosti zanemaruju. Dio stručnjaka navodi kako je negativan stav prema starijoj populaciji “zapravo reakcija na frustracije i stresove kojih je puno u svakodnevnom životu kod mlađih osoba ili onih koje su još uvijek aktivne. Napetost i agresivnost najlakše je usmjeriti na slabe i nezaštićene2“.
No nije oduvijek bilo tako. Nekada davno, starije su osobe uživale poštovanje zajednice, slovile kao čuvari znanja i tradicije. Danas su, međutim, pozitivni stereotipi o starijima i starenju (poput mudrosti, ljubaznosti ili pouzdanosti) gotovo u potpunosti zamijenjeni onim negativnim, kao što su: “boležljivost, slabost, ružnoća, umno nazadovanje, gubljenje pamćenja, beskorisnost, izoliranost, siromaštvo i depresija3“. Kako je došlo do takvog zaokreta u percepciji starijih? Kako smo i kada sliku dostojanstvenog starca zamijenili onom senilnog dosadnjakovića?
Elizabeth Dozois navodi pet ključnih trenutaka u povijesti čovječanstva koje su utjecale na spomenutu promjenu paradigme:
- Razvoj tiska: stariji ljudi gube ulogu čuvara znanja i prenositelja tradicije
- Industrijska revolucija: budući da se tehničkim vještinama daje prednost pred iskustvom, na starije se gleda kao na ´manje potrebne´ u procesu proizvodnje.
- Zajamčena mirovina: uvođenje zakona o umirovljenju kojim se definira ista dobna granica za sve, bez obzira na njihove individualne sposobnosti, želje ili mogućnosti.
- Razvoj medicine: dolazi do produljenja životnog vijeka te povećanja broja starijih osoba, na koje se počinje gledati kao na ´teret društva´.
- Dobna podjela: sve manje komunikacije među različitim dobnim skupinama4.
Poznata je stvar da starijima nema mjesta u filmovima ili (ne daj bože) reklamnim kampanjama (osim ako je riječ o inkontinenciji i protezama). No Margaret Morganroth Gullette, autorica nedavno objavljenje studije o ageizmu srednje dobi Agewise, bilježi još jednu zabrinjavajuću pojavu u medijima: riječ je o nekoj vrsti demonizacije starenja. Reference na starenje tako najčešće uključuju njene negativne učinke na zdravlje i izgled, dok se umirovljenici/ce prezentiraju kao kamen oko vrata čitavog društva. Budući da se stječe dojam kako bi nam svima bilo bolje da starijih jednostavno nema, Gullette opisani fenomen naziva duty-do-die kampanjom (doslovno: umiranje po dužnosti). Dakle, radi, daj sve od sebe, a kad odslužiš svoje (a na to ćeš morati dobrano čekati budući da se granica za umirovljenje stalno povisuje) te bi, prema svakoj logici, trebao uživati u plodovima svoga rada, oslobodi nas svoje prisutnosti. “Stare, onemoćale i nemoćne osobe kao da su kolektivna meta nove eugeničke retorike. ´Umiranje po dužnosti´ implicira da su takve osobe ´teret´, te stoga na njih ne treba trošiti resurse. Ako niste aktivna, angažirana, produktivna, samostalna osoba, odnosno ako ne ispunjavate ideal zdravlja i mladosti, na vama je da se sklonite. Ali kako? Očekuje li se od nas da počinimo samoubojstvo?”, pita se Morganroth Gullette, i sama ´gospođa u godinama´.
Iako (prema popisu stanovništva iz 2001. godine) osobe starije od 65 godina čine gotovo 16% ukupnog stanovništva (pretpostavlja se da će rezultati najnovijeg popisa pokazati još veći postotak), pojam “ageizam ne postoji u hrvatskom zakonodavstvu, o njemu se ne priča u javnim raspravama iako je prisutan, kako u medijima, tako i u drugim institucijama5“. Tko je ono rekao da se društvo ocjenjuje prema tome kako se odnosi prema starijima?! U uraganu Katrina poginulo je čak 64% stanovništa starijeg od 65 godina iako oni čine tek 12% ukupne populacije. Čini se kako je u evakuacijskom planu dobro poznato tko dolazi prvi, a tko posljednji, odnosno koga ´vrijedi´ spašavati, a koga treba pustiti da umre. Svaki je život važan i vrijedan, bio on na svome početku ili kraju. U konačnici, poručuje Gullette, ono čega se doista trebamo užasavati nije starost, već – ageizam.
_____________________________________________________________________________
1 Perišin, Tena i Kulrin, Valentina. (2009). “Ageizam u televizijskom mediju na primjeru
središnjih informativnih emisija HRT-a, RTL-a i NOVE TV.” Ljetopis socijalnog rada 16(1), str. 29 – 51.
2 Pečjak, V. (2001). Psihologija treće životne dobi. Zagreb: Prosvjeta. Citirano u: Perišin i Kulrin
(2009).
3 Dozois, E. (2006). Ageism: A review of the literature. Calgary Health Region, Healthy
Aging Committee, Calgary: Word on the Street Consulting Ltd. Citirano u: Perišin, Tena i Kulrin, Valentina. (2009).
4 Palmore, E. (1990). Ageism: Negative and positive. New York: Springer. Citirano u: Perišin i
Kulrin, 2009.
5 Perišin i Kulrin, 2009.
