Ovo je jedan od brojnih tekstova koji je u proteklih nekoliko dana napisan o “piluli za jutro poslije” EllaOne. Zbog toga može biti, između ostalog, okarakteriziran kao doprinos “medijskoj hajki” podignutoj oko ovog pitanja. Već je korištenje te sintagme po mnogočemu indikativno – hajka, naime, označava nečiji progon s namjerom da ga se uništi ili diskreditira.
Zanimljivo je što kada govorimo o seksualnim i reproduktivnim pravima žena to gotovo uvijek bude proglašeno nekom vrstom hajke na nekoga ili nešto. Isticanje diskriminatornih praksi sa kojima se žene u hrvatskom društvu susreću i propitivanje odluka vladajućih kada se radi o kontroli nad njihovim tijelima i životima te nazivanje interes medija za isto hajkom u potpunosti je promašeno.
Odgovornost medija da informiraju građanke i građane ne prestaje na pukom izvještavanju i prenošenju određene informacije, kritičko propitivanje predstavlja temeljni preduvjet uspješne demokracije.
Problematično zaista jest ekskluzivno svaljivanje krivnje na ministra Vargu, baš kao što je to slučaj i s ministrom Mornarom kada govorimo o građanskom i seksualnom odgoju i obrazovanju.
Ministri Varga i Mornar nisu sami sebe postavili za ministre. Za njih je to učinio Zoran Milanović. Ministri Varga i Mornar nisu eto tek tako donijeli brojne diskutabilne odluke. Oni provode politiku Vlade Zorana Milanovića. Ministar Varga kada progovara i iznosi svoj stav o EllaOne ne čini to kao privatna osoba, on to čini kao ministar u Vladi Zorana Milanovića. Njegove izjave, baš kao i izjave ministra Mornara, svojom šutnjom Zoran Milanović odobrava i prisvaja.
Zoran Milanović, pak, želi pobijediti na izborima, a izborna je godina. Budući da još uvijek nije uspio shvatiti kako je i donošenje loše odluke bolje od neodlučnosti, Zoran Milanović izbornu bi godinu vjerojatno opisao riječju kompromis.
Neodlučnost se u mandatu ove Vlade očituje u gotovo svakom potezu (ili još češće u izostancima poteza). U ovom konkretnom slučaju to izgleda otprilike ovako:
Europska unija donijela je odluku koju smo dužni poštovati – EllaOne tablete bit će dostupne bez recepta. No, mi živimo u tradicionalnom i patrijarhalnom društvu u kojem Katolička crkva najčešće dobije ono što želi. Zoran Milanović svjestan i jednog i drugog. Rezultat: ukida se potreba za receptom da udovoljimo uvjetima Europske unije, ali i formular da udovoljimo zahtjevima crkvenjaka s političkim aspiracijama.
Ovaj slučaj neodoljivo podsjeća na antigej referendum kojim je u Ustav RH uvedena heteronormativna definicija braka kao zajednice muškarca i žene. Iste smo godine, naime, uveli Zakon o životnom partnerstvu (osoba istog spola) i nesretnu odredbu. Zadovoljna europska birokracija, a zadovoljna i Crkva.
U čemu je, dakle, problem s formularom?
Za početak, ukoliko je procijenjeno da je lijek dovoljno bezopasan (a jest) da se može uzimati bez recepta koji je smisao postojanja pisanog traga u nabavi istog? To zapravo znači da je već i sama diskusija o pitanjima koja se nalaze u formularu promašena. Formulara ne bi trebalo ni biti, a nije slučajno da ga, eto, ima baš za lijek povezan sa ženskim pravom za izbor. Za sve druge lijekove koji se dobivaju bez recepta dovoljna je usmena uputa ljekarnika ili ljekarnice.
Slučajnost nije ni to što je u uputama koje je slao ministar Varga posebno naglašeno pravo ljekarnika i ljekarnica na priziv savjesti. Čak i kada bi EllaOne tablete bile abortivne takva bi uputa bila krajnje diskutabilna (pogotovo kada dolazi od “socijaldemokratske” vlade), a kako one to nisu ona je u potpunosti besmislena. Naravno, ukoliko je svrha takve upute jasno vrijednosno svrstavanje i pokazivanje volje, želje i potrebe za kompromisom i priklanjanjem neokonzervativnim strujama nekom drugom možda i ima smisla.
Ženska mreža Hrvatske nazvala je ovakav postupak dobivanja tableta degradirajućim za žene i u tom je u potpunosti u pravu. Baš kao što Sanja Sarnavka ispravno primijetila da je mogućnost kupnje tableta koja je ograničena samo na žene zapravo degradirajuća za muškarce i još jedna od potencijalnih otegotnih okolnosti za žene same.
Zabrinjavajuća je i lakoća pristajanja na odavanje privatnih informacija ljekarnicima i ljekarnicama koja se pravda sigurnošću i brigom dok je zapravo samo riječ o sustavu kontrole.
S obzirom na neznatnu raznolikost ekonomskih pristupa HDZ-a i SDP-a, neodlučnost pri vrijednosnom pozicioniranju Vlade Zorana Milanovića može ju odvesti, zajedno sa svima nama, u samo još dublji ponor.
Jedno je sigurno, nastavi li ovim tempom, Zoranu Milanoviću će jutro poslije izbora biti potrebna tableta, i to ona za smirenje.
