Seksualno zadovoljstvo nije jednosmjerna ulica.
Ako ste žena koja je imala jednog, dva ili više partnera onda sigurno znate da seks uvijek mora biti zadovoljstvo za oba partnera.
Ako ste žena koja još nije stupila u seksualne odnose onda se sigurno nadate da će vaš prvi put, kao i svaki sljedeći seksualni odnos, biti jednako ugodan za vas kao i za partnera.
Na kraju svega, naše su intimne veze mjesto gdje nalazimo zadovoljstvo.
Budimo iskreni, tko nema aplikaciju Kama Sutra na svojem iPhoneu? Tko nije u Cosmopolitanu pročitao 10 načina kako zadovoljiti muškarca kockicom leda?
Možda su neki više od drugih zainteresirani za takve stvari, ali činjenica je da je sasvim normalno i zdravo tražiti seksualni užitak. To vrijedi i za tebe.
U zdravoj seksualnoj vezi partneri bi trebali razgovarati o tome što ih uzbuđuje i koje su granice spremni pomicati. Partneri se moraju osloniti jedan na drugog pa će se s vremenom možda uskladiti.
Najvažnije je da partneri shvaćaju da je uživanje u trenutku ono što seksualni odnos čini posebnim, bez obzira jesu li doživjeli orgazam.
Naravno, svi volimo orgazme, ali mediji i kultura su nas naveli da vjerujemo kako heteroseksualni muškarci više zaslužuju orgazam.
U članku koji sam nedavno pročitala, autor je besramno napisao:
“Nije tajna da i muškarci i žene imaju seksualni nagon. Međutim, muškarci češće osjećaju potrebu za seksom od većine žena.“
Kako da ne!
Ali tendencija vjerovanju da muškarci više čeznu za seksualnim užitkom sigurno postoji.
Ne mogu se sjetiti nijednog blockbustera u kojem scena seksa između muškarca i žene ne završava orgazmom muškarca. Možete li se vi?
Nemojte da počnem o tome kako se filmovi koji prikazuju ženu koja je seksualno zadovoljena smatraju neprimjerenima i prije će dobiti oznaku preporuke za starije od 18 godina.
To se dogodilo 2010. godine nezavisnom filmu Blue Valentine kojem je MPAA (Motion Picture Association of America) dala oznaku koja je namijenjena pornografskim filmovima. Razlog tomu bila je kratka scena (bez golotinje, ako smijem napomenuti) u kojoj glumac Ryan Gosling oralno zadovoljava svoju djevojku koju u filmu glumi Michelle Williams. Također film Monster’s ball dugo je vodio bitku s MPAA koja je ocijenila da u filmu ima pornografskog sadržaja. I u ovom slučaju, razlog je bila scena u kojoj Billy Bob Thornton oralno zadovoljava Halle Berry.
Oklijevanje MPAA da neprikladnima označi filmove s puno više primjera realističnijeg seksa puno govori o tome kako naše društvo gleda na seksualno zadovoljstvo žena.
Čak se i Ryan Gosling oglasio u slučaju filma Blue Valentine. “MPAA smatra prikladnim scene u kojima se pokazuje nasilje i seksualno mučenje žena u svrhu zabave, ali nas želi natjerati da odvratimo pogled s ekrana kada se u filmu nalazi scena u kojoj se žena prikazuje u kompleksnoj seksualnoj situaciji u kojoj dobrovoljno sudjeluje“.
Čak su i naše omiljene romantične komedije zaglibile u stereotipe o seksu.
Volim film Forgetting Sarah Marshall. Mogu ga gledati deset puta dnevno i svaki put umirati od smijeha, ali kada ga gledam iz feminističke perspektive uočavam mnogo scena koje perpetuiraju stereotipe o heteroseksualnom seksu. U jednom sceni lik kojeg glumi Jason Segel, Peter, pokušava imati seksualni odnos sa svojom bivšom djevojkom Sarahom. Ključna riječ je pokušava zato što ne uspijeva postići erekciju. Tom se scenom u filmu želi pokazati kako je Peter potpuno prebolio svoju bivšu djevojku – njegov ju penis uopće ne želi.
Mediji nam snažno sugeriraju da zadovoljstvo muškarca definira seks pa nije čudno što mnoge od nas i dalje misle da je ženska seksualnost podčinjena i da je dobar seks onaj u kojem je muškarac zadovoljan i zadovoljen – bez obzira na potrebe žene.
Heteroseksualni odnos smatra se završenim kad muškarac postigne orgazam. To je kraj. Ako dođe do ženskog orgazma to je samo dodatni bonus (tada ga se uglavnom doživljava kao velik trijumf muškarca).
Pogledajte bilo koji film sa scenom heteroseksualnog seksa i uočit ćete taj trend. Žena zavodi, muškarac ne može kontrolirati svoje želje, oboje vode strastven seks i imaju eksplozivne orgazme.
Nekim je ljudima zadovoljstvo gledati takav seks. Ali, je li on realističan? To sigurno nije.
Znam što mislite; pa to je samo film. Ali dobro me poslušajte: Mediji i društvo utječu na naše shvaćanje normalnog!
Odrasle su osobe slobodne da budu seksualno znatiželjne i da traže informacije. Možemo eksperimentirati i naučiti kako razumjeti vlastitu seksualnost.
Mlađim ljudima, a pogotovo mladim ženama kojima nije dopušteno “smucati se” kao dečkima, mediji postaju učitelji.
Ako nas društvo i mediji uče da muškarci više žude za seksom iz toga proizlazi da je njihovo seksualno zadovoljstvo važnije jer “mi ionako ne marimo toliko za seks”.
Za ovakav kulturološki okvir postoji razlog.
Počinje s činjenicom da se djevojkama rijetko govori da budu asertivne sa svojim seksualnim željama i potrebama. Mnogim je djevojkama potrebno dosta seksualnog iskustva kako bi se oslobodile i osjećale ugodno reći partneru na koji način da ih seksualno zadovolji. Nekim se ženama to nikada ne dogodi.
Odgojena sam konzervativno. Kada sam imala 15 godina, gledala sam film Prvi grijeh s Angelinom Jolie i Antoniom Banderasom. Uopće se ne sjećam zapleta jer sam bila opčinjena živopisnim i zavodljivim seksualnim scenama.
Željela sam točno takav seks.
Što sam tada znala o seksu? Ništa, ali već sam pogledala mnogo filmova i u glavi sam stvorila mentalnu slikovnicu sa seksualnim scenama koje sam željela izvesti sa svojim dečkom. (koji tada, naravno, nije postojao).
I nakon deset godina još uvijek gledam filmove poput Prvog grijeha i još uvijek pomislim: Treba mi ovakav seks.
Nažalost, nemam paperjast ogroman bračni krevet, ne mogu se saviti u obliku savršenog polumjeseca, kosa mi nikad ne padne graciozno preko lica, i na kraju ono neizbježno, svaki moj pokušaj izvođenja nečeg novog u krevetu završi udarcem lakta u noćni ormarić.
Možda sam ja nespretnjakovićka, ali ipak krivim Angelinu Jolie. Kako njoj to uspijeva?
Bez obzira odakle crpite inspiraciju za seks, ili jeste li uspješni u tome ili niste, ja sam ovdje da vas podsjetim da imate pravo uživati u seksu.
Ako mislite da seks izgleda kao u filmovima, otkrit ću vam nešto što će vam povratiti samopouzdanje i potaknuti vas da se seksate na koji god način vi to želite:
1. Seks u filmovima nije autentičan{slika}
Seksu u filmovima nedostaje originalnosti i, u stvarnosti, nismo svi isti.
Obratite pozornost kakvi dodiri i koje riječi vas seksualno uzbuđuju i prenesite to partneru.
Nakon što se budete osjećali dovoljno ugodno da partneru otkrijete takve stvari, tražite i one stvari koje još niste isprobali. Oralni seks, analni seks, vezivanje” svejedno!
Pitajte partnera želi li isprobati nove stvari. Ako nije spreman, budite strpljivi i poštujte njegove granice.
2. Nije sve u orgazmu
U filmovima svaki seksualni odnos završava orgazmom. Ako muškarac ne postigne klimaks, u tom je slučaju prikazan kao neuspješan. Krajnji je cilj uvijek vrišteći orgazam – podjednako za muškarce i žene.
Iskreno, mediji previše naglašavaju važnost orgazma.
Suprotno onome što vidimo u filmovima, seks bez orgazma se događa i sasvim je dobar. Dug, ugodan seks može biti potpuno zadovoljavajuć.
Prava intimnost je upravo ono što čini seks ugodnim.
Kada vjerujemo partneru, naše je tijelo opušteno i prijemčivije za više podražaja. Dugo vođenje ljubavi, bez pritiska za postizanjem orgazma, može stvoriti bliskost i privrženost između partnera.
Pokušajte voditi ljubav samo zbog vođenja ljubavi.
3. Vodite računa o vlastitom seksualnom nagonu
Mnogi se od nas bore sa seksualnim nesigurnostima.
Te naše nesigurnosti posljedica su naše želje da budemo ‘normalni. Prema medijima, ‘normalan’ je muškarac s hiperaktivnim seksualnim nagonom.
Ponekad se može dogoditi da vaš partner ima slabiji seksualni nagon od vas. U tom slučaju, ne krivite sebe i ne pretpostavljajte da vas ne smatra privlačnom. Umjesto toga, razmotrite kolika bi vas učestalost seksualnih odnosa oboje zadovoljila.
I ono najvažnije, poštujte partnerove želje. Ako je umoran, zadovoljite se sami!
4. Naučite kako mediji funkcioniraju
Od 250 filmovima koji su bili najuspješniji po zaradi u 2012. godini, samo njih 9 posto su režirale, a za svega 15 posto scenarij su napisale žene.
Kada filmove stvaraju muškarci tada u središte dolaze njihove priče – uključujući i njihove seksualne fantazije.
Dugoročno je rješenje ohrabriti djevojčice da svoje karijere grade u filmskoj industriji. U međuvremenu moramo razumjeti da ženski glasovi nisu ravnopravno predstavljeni u filmovima i da su ženski likovi karikature žena kakvima nas vide muški redatelji i scenaristi.
Naše seksualne fantazije i želje zaslužuju da ih predstavljamo mi.
Djevojčice se odgajaju konzervativnije i društvo od njih traži da ograniče svoju seksualnu aktivnost.
Ako je filmska industrija produžetak naše stvarnosti, onda možemo očekivati da će biti seksistička i patrijarhalna. Ali ne moramo to prihvatiti.
Kada pišemo vlastite priče i zahtijevamo da budu prikazane, redefiniramo značenje riječi normalnost.
Imala sam potrebu ovo napisati kako bih se oslobodila vlastitih seksualnih nesigurnosti..
Nisam Angelina Jolie, ovo nije Prvi grijeh, a moj je seksualni život odličan.
Redefinirati normalno je lakše nego što mislite.
{slika}
Prevela i prilagodila Ela Tončić
