Sa stavom

Novo-stara američka desnica

Alt-right: kritika jednog fašizma

Alt-right: kritika jednog fašizma

U poznatoj sceni iz filma Matrix glavnom liku Neu ponuđen je izbor između crvene i plave pilule. Uzme li crvenu, vidjet će stvarnost umjesto Matrixa – krenut će opasnijim, ali istinitim putem. Uzme li plavu, nastavit će živjeti u Matrixu, u sigurnoj zabludi.

Nova (ili novo-stara) američka desnica o kojoj je u tekstu riječ, svoje je trolerske vještine usmjerila na uvjeravanje američkog glasačkog tijela da odabere crvenu pilulu i spozna ‘stvarnost’, koju ću za potrebe uvoda sumirati u ‘ugroženost bijele rase’. Cilj im nije utjecaj na politike i proces donošenja politika, već utjecaj na naš doživljaj svijeta, što bi u konačnici moglo dovesti i do promjene politika. Taj koncept nazivaju metapolitikom, a sebe nazivaju alternativnom desnicom (alt-right). Utjecaj postižu lažnim vijestima, teorijama zavjere, i širenjem mržnje prema medijima koji su “sluge političkog establišmenta”.

U njihovoj stvarnosti, primjerice, zazivanje “mirnog etničkog čišćenja” samo je ‘šala’ plasirana putem Pepe the Frog memea – žapca kojeg je alt-right pretvorio u simbol bijele nadmoći. I onda to proglasio još jednom šalom u članku za konzervativno glasilo The Daily Caller.

{slika}

Tko čini alt-right?

Alt-right je kao grassroots pokret nastao na forumima i četovima stranica kao što su 4chan, 8chan i Reddit. Društvene mreže glavni su kanal širenja njihove propagande. O utjecaju na protekle američke predsjedničke izbore, objašnjava Luke O’Brien za The Huffington Post, dovoljno govori činjenica da je Hillary Clinton cijeli jedan govor posvetila osudi ideologije alt-righta. I onda joj je na kraju govora netko iz publike viknuo ‘Pepe!’

Ideološki motivirano trolanje, ono vođeno mržnjom i predrasudama (za razliku od rekreativnog), rođeno je upravo na 4chanu. I evoluiralo je stvarajući putem vlastiti rječnik, što zbog (na internetu toliko cijenjenog) ekskluziviteta, što zbog izbjegavanja osude i stvarnih posljedica govora mržnje. Pa tako pripadnike/ce crne rase zovu ‘googles’, Židove/ke ‘skypes’, Azijate/kinje ‘bing’, a latinoamerikance/ke ‘yahoos’. Upravo ta šifrirana komunikacija i simbolika sljedbenici(a)ma pruža osjećaj pripadnosti grupi i identitetu. Ali i osjećaj sigurnosti, jer ih je jako teško prozvati za govor mržnje. Makar činjenično jest.

U najširem smislu, prikazuju se kao borci protiv političkog establišmenta, pravednici kojima je dosta političkih i društvenih elita, demagogije i populizma. Kontradiktorno, političku moć im pruža prvi među demagozima – Donald Trump. Ideološki, mješavina je to ‘starog’ konzervativizma kakvog zastupa Pat Buchanan, libertarijanizma, te straha od ugrožavanja patrijarhalne pozicije. Upravo iz tog segmenta proizlazi nepresušna mržnja prema ženama i feminizmu (izraz ‘feminazi’ njihova je tvorevina). Stoga ne čudi bavljenje temama kao što su prava muškaraca i očeva te nasilje prema muškarcima – vrijedne teme, ali ih obrađuju iz potpuno krive perspektive. Za sve okrivljuju žene koje “ne znaju gdje im je mjesto”, a tako ozbiljne teme miješaju sa savjetima za zavođenje, savjetima za ‘prave muškarce’ i sličnim posljedicama patrijarhata. Glavni rasadnik takvih ideja – takozvane manosphere – je Redditov subreddit Red Pill, s kojim smo započeli priču.

Problemi na kojima je alt-right posadio korijenje su nezaposlenost, društvena nejednakost, kriza parlamentarne demokracije, korupcija (pogotovo u politici i mejnstrim medijima). To ih čini posebno opasnom ideologijom jer su to problemi koji trenutačno potresaju čitav svijet, ne samo SAD. Dodatna (dugoročna) opasnost je činjenica da je alt-right pokret najrašireniji među mlađom populacijom.

Slijedeći tezu da stvari treba točno imenovati kako bi koordinirana demokratska reakcija bila moguća, dolazimo do još jednog snažnog oružja alternativne desnice. Termin alt-right krovni je pojam za mnoge ideje kojima nije mjesto u civiliziranom društvu – rasizam, ksenofobija, mizoginija, homofobija, antisemitizam, i sve to na internetskim steroidima. Richard B. Spencer, tvorac naziva i predvodnik pokreta, kaže: “Cijela je poanta u uključivosti. Različiti ljudi mogu se identificirati s pokretom”. Međutim, osim što se svi mogu uključiti, svi mogu, zbog široke ideološke postavljenosti, denuncirati dijelove pokreta s kojim se ne slažu i tako polagano rastakati osobnu odgovornost za djelovanje pokreta u cjelini.

Ako je doista riječ o toliko heterogenoj skupini, onda, radi društvene reakcije, nema koristi od preuzimanja njihovog termina alt-right. Ako im pružimo tu mogućnost, onda svakoj podskupini unutar alt-righta pružamo mogućnost da kažu “to nije obilježje naše podgrupe”. Zato, ako netko zagovara bjelačku nadmoć, onda to treba nazvati rasizmom, ako potiče govor mržnje prema ženama, nazovimo to seksizmom. Ne zato što su problemi odvojeni, već zato što pridonosimo cjepkanju tkiva alternativne desnice.

Specifičan je i način na koji slabe kritike na svoj račun. Sebe stavljaju u opreku s korodiranim liberalnim vrijednostima zapadne civilizacije, nazivajući liberal(k)e ‘borcima i borkinjama za  društvenu pravdu’ – SJW (Social Justice Warrior), što je privlačno velikom broju ljudi, koje regrutiraju kroz tu ‘smiješnu’ stranu ideološke medalje. Kasnije je ljude jednostavnije uvjeriti u klasične fašističke maksime. Pokret se širi dok se brani.

Jedan od primjera:

{slika}

Prve četiri točke su dovitljive. Slijedi stvaranje uzročne veze između opadanja obrazovnih standarda i porasta ‘SJW vrijednosti’. Točka 6, na koncu, zaključuje da će nas zbog navedenih vrijednosti islam pokoriti. I sve, naravno, kroz šalu.

U skupinu tih vrijednosti spada i politička korektnost, koju posebno ismijavaju, iako nije najjasnije zašto im onda toliko smeta što ih se naziva homofobima ako je “samo određen podskup takav”. Njihov je mehanizam obrane zapravo vrlo sličan političkoj korektnosti.

Pozdrav novoj desnici! Pozdrav Trumpu, narodu, pobjedi!

Ipak, od svega navedenog možda je najopasniji aspekt pokreta njegov uspjeh. Ranije sam spomenula da je temelj njihove ‘metapolitike’ mijenjanje doživljaja stvarnosti, čime bi posredno mijenjali javne politike. Pobjeda Donalda Trumpa i njegov odabir članova Kabineta pokazuju da su ipak uspjeli.Novoizabrani američki predsjednik u Bijelu kuću doveo je Stevea Bannona, bivšeg pokretača ekstremno desnog portala Breitbart News, rasadnika alt-right ideja. Ako vas to nije dovoljno zastrašilo, slijedi pojašnjenje naslova ovog paragrafa.

Riječi su to gorespomenutog Richarda B. Spencera. Da točno citiram, govor povodom proslave Trumpove pobjede na predsjedničkim izborima, kojeg je održao prije nešto više od mjesec dana na konferenciji ‘Become Who We Are 2016’u zgradi Ronalda Raegana u Washingtonu, završio je riječima: Heil Trump, heil našem narodu, heil pobjedi!. Spencer nastavlja dalje: “Amerika je zemlja bijelaca u čijim venama teče urođeni potencijal za veličinu, čija je misija da sve druge nadjačaju i pobijede jer je to prirodno i normalno”.

I kada bismo vjerovali(e) u najbolji scenarij – onaj da je njihov politički uzlet kratkotrajan i da će izblijediti – posljedice i dalje ostaju. Na vidjelo su izašle neke od najopskurnijih (i prividno zaboravljenih) ideja koje su nasilne, isključive i mrzilačke. Možda je riječ o manjoj grupi trolova, ali zagadili su javni diskurs na dulje vrijeme.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.