Na ovogodišnjem ZagrebDoxu u sklopu posebnog programa “Djeca mijenjaju svijet” prikazane su projekcije kratkih filmova nastalih na filmskim radionicama u izbjegličkim kampovima u Jordanu i Austriji.
Tijekom prošle godine u izbjegličkim kampovima na sjeveru Jordana u više navrata odvile su se filmske radionice. Djevojke i djevojčice koje su zbog rata napustile svoje domove u Siriji na radionicama su učile kako različitim medijima zabilježiti svakodnevicu života u kampu. U isto vrijeme u Austriji, nalazi se velik broj djece izbjeglica koji su tamo daleko od roditelja.
U Jordanu su snimljeni filmovi “Snovi bez granica”, “Tišina prirode”, “Duga Cesta”, “Drugačija djevojka” te “Djevojka s mjesečevom sjenom”. U Austriji su, pak, nastali “Dečki iz Dublina”, “Mostafa”, “Pa-pa Traiskirchen” i “Transfer”. Svi oni donose emotivne priče djece koja su prisiljena naglo odrasti, napustiti škole i svoj rodni kraj. Djevojčice i dječaci iz filmova pokušavaju naći smisao za sebe u izbjegličkim kampovima. Traže način kako da se razvijaju, kako da se nose sa svakodnevicom. Njihove su filmove producirali nezavisni filmaši uz potpore neprofitnog Instituta Sundance te putem javne kampanje skupljanja sredstava. Predstavljeni su na brojnim festivalima, a filmovi poput “Drukčije djevojke” i “Djevojke s mjesečevom sjenom” su i nagrađeni.
Nakon projekcije uslijedila je panel diskusija o humanitarnoj izbjegličkoj krizi u Hrvatskoj. Na njoj su sudjelovali Ranko Ostojić, bivši ministar unutarnjih poslova, Tea Vidović iz Centra za mirovne studije i Luka Juranić, utemeljitelj udruge Are You Syrious? koja pomaže izbjeglicama na Balkanskoj ruti. Voditeljica panela bila je Milena Zajović.
Na pitanje o izbjegličkoj krizi Ostojić je rekao da nitko nema odgovor. “Europska unija se nalazi između poštivanja međunarodnih konvencija i zahtjeva koji se pravdaju sigurnošću i Schengenom”, kazao je Ostojić. Smatra da je sve to rezultat činjenice da nitko ne želi priznati da Europa ne želi toliki broj ljudi na svom teritoriju jer na njih treba potrošiti novac. Također, naglasio je da je Europska unija koja se dičila poštivanjem najvećih standarda na ovom pitanju pala.
“Prije ovog priča o azilu mi je bila nešto sa sastanaka u Bruxellesu. 16.9. ona je i za Hrvatsku postala stvarna”, kazao je Ostojić. Dodao je i da je kriza počela puno prije tog datuma u zemljama oko nas, no nismo je doživljavali. Uz to je ukazao na ironiju povijesti imena Europa koje dolazi od feničke princeze koja je upravo iz Sirije.
Tea Vidović rekla je da su se kriteriji znatno postrožili zadnjih dana i da ne postoji uvid u broj ljudi koji su vraćeni u Hrvatsku. To je potvrdio i Luka Juranić te je dodao da je Afganistancima, primjerice, nemoguće prijeći granice. “U Grčkoj se nalazi 12 tisuća izbjeglica. Jednostavno je neprihvatljivo da ih se samo ostavi u jednoj zemlji”, kazao je Juranić. Također, dodao je da to pogoduje krijumčarima, što je potvrdio i Ostojić.
Vidović je naglasila da Hrvatska nema iskustva s izbjeglicama izuzev Domovinskog rata te da će biti jako teško raditi na integraciji izbjeglica u društvo.
“Do sad je u Hrvatskoj bilo oko 5000 zahtjeva za azil, a odobreno je 177”, rekla je Vidović. Ranko Ostojić je naglasio da je od odobrenih zahtjeva više od 85 posto osoba finalno odredište našlo izvan Hrvatske. “Nema puno ljudi zainteresiranih za život u Hrvatskoj, nemojmo se zavaravati. Ja bih volio da se to promijeni” , dodao je Ostojić.
Vidović je kazala da izbjeglice ne žele ostati u Hrvatskoj zato što u drugim zemljama imaju prijatelje i obitelj. U Hrvatskoj nema migrantskih grupa, teško je naći posao, a donedavno nije postojao ni tečaj hrvatskog jezika. “Postoje pomaci u integracijskom procesu, no kako bi sustav funkcionirao potrebno je riješiti još mnoge nedostatke”, dodala je Vidović.
Svi su se složili da je u Europi atmosfera i klima po pitanju izbjeglica sve lošija. Ostojić je dodao da je to produkt politike koja zbog svojih sebičnih interesa pokazuje zube u odnosu ka migrantskom valu. Na pitanje o posebnom sektoru u kojem se nalaze ljudi koji su vraćeni u Hrvatsku, Ostojić je rekao: “Ovo što se sad tamo događa je rezultat politike koju sam odbacio, memoranduma koji sam odbio potpisati. Taj je sektor svuda, možda ga ne vidimo, ali to je svaka osoba vraćena sa svake ograde. A vjerujte, uz sve žice nema zaustavljanja. Uostalom, i mađarske žice su dokaz tomu”.
Na pitanje o pokretanju udruge Are You Syrious? Luka Juranić je rekao da su on i njegova supruga Lejla željeli da se čuje glas običnog čovjeka te da je inicijativa nastala iz potrebe. Također, dodao je da su inzistirali na direktnoj pomoći izbjeglicama na terenu. “Ipak, s obzirom na trenutne događaje nemam osjećaj da smo napravili veliku razliku”, rekao je Juranić. Stoga, udruga je započela aktivnosti na samom ishodištu u Siriji, gdje su i donirali stotinjak šatora.
Zaključno, o važnosti volontera/ki u nošenju s ovom humanitarnom krizom svi su se složili da je njihova uloga nezamjenjiva. “Koliko je važna zbog pomoći izbjeglicama, toliko je važna i zbog razmjene informacija. Uostalom, cijelo civilno društvo je proizašlo iz volonterizma”, rekla je Vidović.
Tribina je završila bez optimizma, ali uz zaključak da se kriza i dalje događa te da je važno djelovati.
