Izraelski zrakoplovni div El Al donio je novi dress code kojim zahtijeva od stjuardesa da nose visoke pete dok su putnici u svojim sjedalima, što je izazvalo burne reakcije i oštar prosvjed kako među zrakoplovnim radnicima/ama, tako i među političarima/kama. Odnosno, obvezujuća odluka o nošenju potpetica prilikom dočeka i otpravljanja putnika, sada je prolongirana i za vrijeme boravka stjuardese u avionu.
Članovi izraelskog parlamenta zasuli su Instagram i Twitter porukama kojima su nastojali sabotirati novost koja je zaposlenicama priopćena putem e-maila. Mnogi koji protestiraju protiv uvođenja novog propisanog načina odijevanja koriste oznaku #withoutheels kako bi iskazali potporu više od 200 izraelskih stjuardesa koje su potpisale peticiju protiv uvođenja nove politike zrakoplovne kuće. Osim što je ovakva praksa diskriminirajuća, potencijalno je i opasna.
Bivša ministrica pravosuđa, Tzipi Livni, sa službenog posjeta Velikoj Britaniji tvitala je vlastitu fotografiju u ravnim cipelama uz koju je napisala: “Ovo su cipele koje sam nosila danas u Domu lordova, one predstavljaju Izrael.”. Dodala je kako svatko tko od žena traži da hodaju u visokim petama, zaslužuje odmak od 10 koraka unatrag.
Potpora stjuardesama stiže iz iz vladina ureda za jednake mogućnosti rada za žene koji je od avio – kompanije zatražio da pojasni svoju odluku, dok je Aryeh Deri (Shas), ministar ekonomije navedenu odluku ocijenio kao diskirminirajuću i nepravednu.
Umjesto udobne obuće po izboru, navedena promjena isključiva je i jednosmjerna, a kako su navele neke od stjuardesa koje su se požalile – otežava i skraćuje proces pomaganja putnicima ukoliko dođe do poteškoća na letu. El Al svoju odluku opravdava isprikom kako je riječ o standardiziranoj proceduri i među drugim svjetskim aviokompanijama, pod izlikom kako je riječ o reprezentativnoj obući. U ovakvoj je situaciji vrlo malo toga ostavljeno pojedinki da odluči sama.
Iako je riječ o uniformiranom, propisanom načinu odijevanja, pri obavljanju bilo kojeg višesatnog posla ipak bi udobnost, odnosno, primarno sigurnost, trebala biti imperativ, a ne društveni stereotip o ženskoj privlačnosti. Ili što je još gore, s obzirom da su ukusi prilično subjektivni, anatomski neprikladna obuća ovdje je proglašena reprezentativnom.
Jedna od potpisnica peticije izjavila je kako bi bilo najbolje tražiti od uprave El Al-a da nose potpetice tijekom radnog vremena, nakon čega bi vrlo vjerojatno ponovno razmislili o odluci.
Što će reći kako je, ipak, još jednom riječ o rodnoj neravnopravnosti.
S obzirom kako je odluka o nošenju visokih potpetica obvezujuća isključivo za jedan dio zaposlenih – žene – ovakav primjer rodne diskriminacije plastičan je dovoljno da bi ga i najzagriženiji teoretičari zavjere o feminističkoj dominaciji svijetom trebali moći shvatiti.
Prevela i prilagodila Ana Maria Filipović Grčić
