Burka Sime Matin ograničava njenu viziju. Zadaje joj migrene. Sada, uzrokuje drugi problem. Skriva ju od birača, za koje se nada da će ju odabrati na lokalnim izborima koji se uskoro održavaju u Afganistanu.
Za žene koje se kandidiraju za političku poziciju u jednoj od najkonzervativnijih zemalja na svijetu, zadobiti glas je žustra borba protiv društvenih normi. U mjestu gdje većina ženske populacije i dalje nosi burke i ne obraća se muškarcima izvan najužeg kruga obitelji, ženske kandidatkinje se izlažu opasnosti već samim postavljanjem plakata na kojima su nepokrivenih lica. Izlažu se riziku da budu prozivane prostitutkama samo zato što nastoje izložiti svoj politički program muškim biračima.
“Ako pokušam otići na sastanak gdje ima muškaraca, moj muž mi ne dozvoljava,” objašnjava Matin. “Pa kako onda da uspostavim kampanju? Posao koji ja radim nije samo za žene. Također je i za muškarce. Trebala bi biti u mogućnosti i s njima razgovarati.”
Malika Mayeelzada, 45-ogodišnja učiteljica, odbijala je nositi burku za vrijeme talibanske ere sve dok ju militanti nisu pretukli palicom, slomivši joj tako ruku. Skinula ju je prije 8 godina, nakon pada Talibana – samo da bi ju ponovno obukla kad je objavila svoju kandidaturu za mjesto u provinciji Parwan.
Oni koji pokušavaju zastrašiti ženske kandidatkinje, također koriste obitelj kao sredstvo za vršenje pritiska. Prošle godine, militanti su oteli supruga Nurie Hamady, ženske kandidatkinje za vijeće provincije Baghlan. Tukli su ga i rekli da će se vratiti da ga ubiju ako ne uvjeri ženu da odustane od natjecanja za drugi krug.
Žene u politici kažu da, što su popularnije, intenzitet prepreka je sve veći. Kada istupe kako bi održale govor, žene u parlamentu kažu kako često primijete kako su im mikrofoni isključeni. Boce vode se bacaju na njih. One koje najotvorenije govore se često susreću s uzvicima poput “ubij ju!”
Malalai Joya, 31, jedna od najmlađih pripadnica parlamenta, spavala je svake noći u drugoj kući nakon što je objavila činjenicu da su brojni ratni diktatori sada članovi parlamenta. Preživjela je pet pokušaja umorstva.
Joya kaže da oni koji upražnjavaju nasilje nad kandidatkinjama misle da ih mogu ušutkati. “Možete posjeći cvijet,” kaže Joya. “Ali ne možete spriječiti dolazak proljeća.”
Iako većina kaže da je intenzitet napada na kandidatkinje sve veći, također postoje znakovi pozitivne promjene.
Fawzia Kufi, jedna od 91 žene u afganistanskom parlamentu, kaže da su tijekom njezine kampanje za mjesto prije 4 godine, njezina vlastita braća trgala njene plakate. Sada je njezina slika postala toliko popularna u njezinoj rodnoj provinciji Badakshan, da je ljudi skidaju kako bi ju prodali kao kolekcionarski predmet.
2 žene kandidirale i za mjesto predsjednice Afganistana
Atta, 42, jedna je od dvije žene među više od 30 kandidata koji su se natjecale za poziciju predsjednika/ce Afganistana. Ni jedna nije imala prevelike šanse da predsjednika Hamida Karzai-a zbaci s pozicije na glasovanju 20. kolovoza. Ali sama činjenica da su vodile otvorene kampanje, izlažući fotografije svojih razotkrivenih lica u okolici Kabula, je postignuće samo po sebi.
“Ženama je teško pozvati ljude k sebi na čaj i podijeliti s njima svoje ideje,” kaže Shinkai Kharokhel, zakonodavka u Kabulu.
Frozan Fana, 40, druga žena koja se natjecala za predsjednicu, nije vodila kampanju u nekim izloženijim područjima. Njen kolega koji se natječe za poziciju potpredsjednika, Mohammad Nasim Darmand kaže da su on ili drugi muški zamjenici, odlazili na skupove umjesto nje. Većina njenih kampanjskih okupljanja bila je unutar zatvorenih vrata s gostima koji su prošli sigurnosnu provjeru.
Atta, kabulska zakonodavka, kaže da žene mogu pomoći u reformaciji političkog sustava kojim dominiraju muškarci te njihove veze i korumpiranost.
“Populaciji Afganistana je dosta ovoga. Bilijuni dolara su protraćeni,” izjavila je ona u intervjuu u stožeru svoje kampanje. “Moja unučad će ostariti prije negoli Karzai to promijeni i zato žene trebaju unijeti promjenu.”
Fana je ipak manje oštra davajući izjave i brzo skreće s teme o muškim izaslanicima u politici. Odjevena u konzervativne crne haljine i odgovarajući šal za glavu, kazala je da je bila odlučna u kandidaturi jer joj je njen medicinski rad ukazao na to koliko populacija Afganistana pati. Kaže da želi pomoći ljudima koji si ne mogu priuštiti adekvatnu njegu.
Nijedna od ovogodišnjih kandidatkinja nije imala utjecaj poput prve kandidatkinje za predsjednicu Afganistana koja se natjecala na posljednjim izborima 2004. godine. Massouda Jalal završila je na 6. mjestu na listi od 18 kandidata/kinja – unatoč tome što je imala samo 1.1 posto glasova – i kratko bila na poziciji minstrice.
Kandidatkinje ne podupiru sve žene. Pokret Afganistanskih Sestara, čitavom zemljom raširen glasački blok od 16 tisuća žena, podupire Ashrafa Ghania, koji je isto tako dugoročan ali se čini snažniji po pitanju ženskih prava, kazala je Homaira Haqmal, osnivačica pokreta.
Haqmal kaže da će se stvarna borba za ženska prava voditi u provincijama gdje se žene moraju boriti protiv konzervativne kulture i običaja, te protiv lokalne vlasti kojom dominiraju muškarci da bi izborile pravo na neki politički položaj ili glasovanje.
Jedna od ženskih predstavnica parlamenta u Afganistanu,svjesna opasnosti zbog svog položaja napisala je svojim kćerima pismo, čiji početak govori zašto je sve to vrijedno borbe. Početak pisma glasi… , “Draga Shaharzad, Draga Shuhra, svi ćemo umrijeti jednoga dana. Ali možemo biti ponosni ako smo umrli ostavljajući nešto dobro iza sebe…”
Pripremila i prevela Diana Adžić
