Jučer je u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu otvorena izložba “Nova religija” umjetnika Damiena Hirsta, protiv čega su se pobunili/e novosadski/e umjetnici/ce i aktivisti/kinje .
Prisutni/e su dijelili letke putem kojih su pozvali publiku da podrži prosvjed stavljanjem crnog poveza na oči i tako odbiti sudjelovati u reprodukciji onoga što je ugnjetava. Nakon toga su pokušali pročitati proglas, s transparentima u rukama (NE korporativnoj kulturi, NE servilnim institucijama, NE buržoaskoj umetnosti). Međutim, umjetnici/ce i aktivisti/kinje su brutalno iznijeti iz muzeja, a neke je osiguranje davilo. Iako ničime nisu kršili javni red, ispred muzeja su predati policiji koja ih je legitimirala i spriječila da se vrate u muzej.
Poručuju da je izložba otvorena na gornjem katu muzeja gdje se okupila elita, političari, ambasadori i novinari, dok je za ‘običan’ narod organiziran samo prijenos otvorenja na video projekciji na donjem katu muzeja, kojeg su čuvali zaštitari. Smatraju da je organizacija ove izložbe pokazala da država u potpunosti staje iza krupnog kapitala te da je cjelokupan sistem organiziran u tom ključu.
U nastavku je tekst letka kojeg su aktivisti/kinje pročitali prisutnima:
“Drugovi i drugarice, upravo otvorena izložba je izložba jednog od najbogatijih umetnika današnjice od čijeg rada profitiraju privatne galerije i kolekcionari i koga podržava moćni korporativni sektor! Javno se suprostavljamo kulturnoj politici države, pokrajine i grada koji u polju kulture koriste javna sredstva i resurse za davanje bezuslovne podrške krupnom kapitalu koji manjinu čini sve bogatijiom dok većina stanovništva, među kojima su i radnici u kulturi, postaje sve siromašnija! Javno prozivamo muzej što ovom izložbom servilno i nekritički promoviše kao najveću umetničku vrednost rad verovatno najšpekulantskijeg i najkomercijalnijeg umetnika svih vremena, i time profitabilnog umetnika-preduzetnika predstavlja kao poželjan model. Ovu izložbu plaćaju građani Srbije u trenutku kada sve građanske inicijative u polju kulture ostaju bez institucionalne podrške i bivaju prisiljene da svoj dalji rad prilagode tržišnim principima i interesima najbogatijih slojeva društva! Udružimo se i recimo: NE komercijalizaciji umetnosti! NE korporativnoj kulturi! NE servilnim institucijama ! Stupimo u štrajk publike: Stavimo poveze na oči da kao publika ne učestvujemo u onome što nas ugnjetava! Da svojim pogledima ne upisujemo dodatnu vrednost u dela moći čime umanjujemo vrednost sopstvenog rada! ZA ŠTRAJK REPREZENTACIJE!”
