Govor Rebecce Mott na debati “Što nije u redu s prostitucijom” u sklopu manifestacije Feminizam u Londonu 2009. godine dao je jedan pogled na prostituciju iz perspektive bivše prostituirane žene, a u nastavku vam donosimo drugačiji pogled jedne australske seksualne radnice. Ono što povezuje oba teksta je poruka: “Morate naučiti slušati otvorena uma”.
Prevela Ana Begić
Otvoreno pismo australskim feministkinjama zabrinutim zbog iskorištavanja seksualnih radnica
Drage feministkinje,
Pišem vam da bih potaknula raspravu o prostituciji i feminizmu.
Ja sam prostitutka iz Južne Australije i govorim samo u svoje ime te vas molim da pročitate i čujete stajališta drugih prostitutki o temi na koju ću se osvrnuti.
Ako, dok budete čitale ovo pismo, u bilo kojem trenutku osjetite neprijateljski ili agresivni ton, molim vas pokušajte shvatiti da je to zbog godina otvorene, sustavne, strukturalne, opće prihvaćene i podržane diskriminacije s kojom se susrećem ja i ljudi koje volim od strane svake ustanove, uključujući pravni sustav, religiju, zdravlje, medije, akademsku zajednicu, širu javnost, od konzervativnih do progresivnih skupina, pa čak i feministkinje. Diskriminacija i isključivanje najviše boli kada dolazi od ljudi do kojih vam je stalo i kojima ste mislili da možete vjerovati. Kao mlada žena pripadala sam feminističkoj grupi bez otkrivanja prirode mog posla i nakon nekog vremena shvatila sam na koji način o meni feminizam i feministkinje govore i što misle i to me još uvijek boli.
Možemo se složiti da se ne slažemo o pitanjima politike izbora i da li postoji inherentna opasnost u seksu ili puno seksa ili je li seksualni rad gori ili bolji no bilo što drugo u patrijarhalnom svijetu. U to ovdje neću ulaziti iako mislim da je tema zanimljiva i vrijedna rasprave. Mislim da je zanimljivo ukoliko negativni rezultati rasprave ne utječu na mene i ljude do kojih mi je stalo.
Ali vjerujem da, ako možemo uzajamno poštovati tuđe motive, onda je moguće voditi normalan razgovor o našim postupcima s poštovanjem. Ako uzajamno vjerujemo u motive još uvijek je moguće promaći način poboljšanja odnosa. U potpunosti poštujem motive feministkinja koje se bore protiv seksualnog rada zbog zabrinutosti za sigurnost seksualnih radnica i jer žele zaštititi žene od izrabljivanja. Nadam se da možete poštovati činjenicu da su i motivi seksualnih radnica, koje se također žele uključiti u raspravu ili političko djelovanje, isti. Ako se slažete da je to naš zajednički cilj onda se nadam da ćete ovo nastaviti čitati otvorenog uma, bez predrasuda i zaista razmisliti o čemu govorim.
Morate slušati seksualne radnice. Trenutne seksualne radnice koje rade u bilo kojoj zemlji, lokaciji ili bordelu za koji ste zabrinuti. Morate nam vjerovati. Vjerujte da želimo najbolje za nas i naše kolegice. Sve seksualne radnice, čak i one koje to ne žele raditi. Posebno za njih. Ja volim seksualne radnice i volim svoju zajednicu. Vjerujte mi kada govorim o nepravdi i dopustite da vam kažem na koji način se same protiv nje borimo. Vjerujte mi kad vam kažem što nam se zapravo događa. Morate naučiti pronaći i slušati tolike glasove prostitutki.
Znam da, ako se ne slažete sa mnom, možete me jednostavno ignorirati citirajući 1000 drugih “studija” primjenjujući zaštitnički lažne savjesne teorije (http://www.derailingfordummies.com/#false ), ali, ako to možete na trenutak staviti po strani i zatražiti mišljenja od samih seksualnih radnica, mogli bismo poljuljati temelje nekih od tih teorija. Trebamo vas da nam vjerujete, tako ćemo i mi vama moći vjerovati.
Molimo vas da ne pretpostavljate ništa o nama. Mi nismo onakve kakve ste čuli da jesmo. I, u isto vrijeme jesmo. Mi nismo jednodimenzionalne, različite smo i nismo sve žene. Jedina univerzalna značajka seksualnih radnica jest njihova stigma. Naša je profesija neetično istražena, zlostavljane smo od strane policije i izložene smo diskriminaciji na svim područjima života. Molim vas, zaista vas molim da ne postanete dio toga. Ne prihvaćajte stereotipe. Naporno je pričati svoju životnu priču i njome pokušavati razbiti sve vaše unaprijed stvoren ideje da biste me mogle ozbiljno shvatiti. Gubimo toliko vremena i energije pokušavajući promijeniti vašu predodžbu o seksualnim radnicama i seksualnom radu da smo i same iscrpljene za pravu borbu. I ono oko čega se možemo dogovoriti jest promicanje sigurnosti seksualnih radnica i zaštita žena od izrabljivanja.
Preklinjem vas da se ne uplićete ili pokrećete nikakve političke, socijalne ili javne akcije vezane uz seksualne radnice samo na temelju unaprijed stvorenih ideja bez da prvo ne učinite gore navedeno. Nije u redu da odaberete temu i počnete lobiranje bez da prvo provjerite s ljudima za koje biste se trebali zalagati. Mislim da se to zove paternalizam. Ili socijalni rad. Dok možda mislite da su vaša stajališta dobra i opravdana, da su analize koje ste napravili relevantne, ne možete u potpunosti biti svjesne utjecaja vaših postupaka na krajnje rezultate onoga za što ili koga lobirate, za prave živote i prave seksualne radnice. Nešto možda dobro zvuči na papiru, no znate li zaista socijalni, politički, kulturološki i ekonomski kontekst? Jeste li pomislile na negativni utjecaj na ljude kojima želite pomoći? Jeste li napravile analizu na koji će se način vaša inicijativa uklopiti u povijesnu i strukturnu nejednakost s kojom se suočavaju seksualne radnice?
Na primjer: Molim, molim vas da nikada ne zagovarate da policija dobije veću ovlast nad industrijom seksa. Čak i ako na taj način želite zaštiti seksualne radnice. Povijesno i globalno, policija je bila izvor zlostavljanja, silovanja, nasilja i maltretiranja seksualnih radnica. Oni nisu naši zaštitnici. Prije no što se počnete boriti za nas, razgovarajte s onima koje kanite zaštititi. Prije no što javno pozovete banke da ne primaju novce određenih bordela, razgovarajte s radnicama tih bordela.
Ne zaboravite da vaše riječi imaju moć. Dok možda niste naviknule da vas, kao feministkinje ili kao žene, slušaju strukture vlasti, no, kada pričate o seksualnom radu to se često mijenja. Za mišljenje seksualnih radnica u mainstream medijima nema mjesta pa, kada govorite u naše ime, zauzimate jedino i malo mjesto koje imamo. Zato vas molimo da nam ne otežavate život. Zapamtite koliko vaše riječi dobivaju na težini kada se slažu ili podupiru prevladavajuće mišljenje o seksualnim radnicama kao žrtvama ili “palim ženama”. Borite se s nama protiv predrasuda o “prokletim kurvama” i “bezgrješnim djevicama”.
Ako nam zaista želite pomoći, birajte svoje bitke. Vjerujte mi, postoji milijun tema za borbu i niti jedna od njih se ne tiče zatvaranja naših radnih mjesta ili spašavanja i reprogramiranja iako to podrazumijeva manje stigme i bolji izbor. Ne tiču se, isto tako, kriminalizacije naših klijenata (to je napad na naš izvor prihoda) nego zagovaraju sigurnija radna mjesta i veća prava. Sastavila sam listu s nekim od gorućih problema na našem tržištu rada čijim bi se rješavanjem minimaliziralo iskorištavanje o kojemu feministkinje pričaju.
- U Južnoj Australiji seksualni rad je kriminaliziran zakonom koji datira od 1930-ih godina prošlog stoljeća. Policija uznemirava seksualne radnice, uhićuje nas, koriste naše kondome i druga sredstva za zaštitu i informiranje kao inkriminirajuće dokaze. Jednom optužene postajemo “seksualne radnice otprije poznate policiji i ilegalno je nalaziti se s nama “u društvu”. Kriminalizacija je stvorila barijere kod prijavljivanja zločina ili pozivanja policije u slučaju nužde. Isto tako, primorane smo skrivati kondome, zabranjeno nam je postavljati postere i poruke o važnosti sigurnog seksa, nemamo zdravstveno osiguranje ili zajamčenu sigurnost na radu i nikakva legalna radnička prava. O tim problemima ne možemo otvoreno pričati sa svojim klijentima jer bi mogli biti policajci u civilu.
- U Queenslandu imamo dva izbora, raditi za jedan od 25 licenciranih bordela ili raditi potpuno same. Ne smijemo zaposliti recepcionara, raditi s još jednom kolegicom ili imati ikoga drugog u našim prostorima. Propisi su takvi navodno radi zaštite od svodništva. Očito je da je svatko tko radi sam ranjiviji i kriminalci to znaju.
- U Darwinu postoje dva izbora, prvi je rad za agenciju za eskort za koji je potrebno prijaviti se lokalnoj policiji gdje su se podaci više puta nedolično koristili uključujući i davanje informacija potencijalnim budućim poslodavcima. To očigledno stvara barijeru pri pokušaju mijenjanja posla. Drugi izbor je samostalan rad i isključivo pružanje usluga eskorta u domu klijenata ili hotelu. Nije dozvoljen rad u vlastitom prostoru ili udruživanje s kolegicama. Dopuštanje samo jednog oblika rada prisiljava seksualne radnice na način rada koji im možda ne odgovara.
- U Victoriji seksualne radnice prisiljene su na mjesečna testiranja za spolno prenosive bolesti iako statistike pokazuju da su seksualne radnice zdravije od ostatka populacije i da mnoge od njih rade samo nekoliko smjena mjesečno ili čak ne pružaju cijeli spektar seksualnih usluga. Unatoč tome, još uvijek su obvezne testirati se i izlagati se predrasudama o širokom rasponu bolesti kojima su izložene i kojima prijete klijentima. Mi koristimo kondome. Provjerite statistike, oni zaista štite. Ovo nije 1900. kada su seksualne radnice zaražene klamidijom bile zadržane u bolnicama da bi se osigurala čista pošiljka kurvi za američke mornare. Dajte nam dobre radne uvijete i same ćemo se pobrinuti za vlastito zdravlje.
- U Zapadnoj Australiji vlada planira uvesti novi zakon prema kojemu bi svim seksualnim radnicama bili uzeti otisci prstiju. Na taj način primorane su otkriti svoje puno ime i prezime na vidljivome mjestu svojih prostorija. Vjerujem da ne moram posebno naglašavati koliko je to loše i problematično.
Stat ću kod broja pet jer bih mogla pisati cijeli dan. Samo sam se dotakla pitanja zakonodavstva, ali postoji još toliko mnogo problema koje treba riješiti.
Kad vidite da se borimo protiv toga da smo sve prikazane kao žrtve to nije zato što ne vidimo probleme unutar našeg sektora. Svjesne smo problema. Živimo s njima, borimo se protiv njih. I ponekad uspijemo u borbi. A kada vi dođete na bijelom konju i pokušate nas spasiti, često promašite smisao. Znam da je borba za spas seksualnih robinja i bespomoćnih žena zanimljivije od dosadnih radničkih prava, zdravstvenog osiguranja ili sigurnosti na radu, zakonodavnih reformi koje će zaustaviti iskorištavanje i zajamčiti sigurna radna mjesta.
Molim vas da razmislite o mogućnosti suradnje s nama, a ne protiv nas.
Iskreno vaša,
