Živimo u vrijeme povećane vidljivosti feminizma, ravnopravnosti spolova i potrebe za većim pravima žena diljem svijeta. Ipak, s tom vidljivosti dolazi i povećana mržnja i neprijateljstvo prema istoj ravnopravnosti. To je često naporno i tužno za gledati, ali uvijek iznova dokazuje zašto je feminizam i identificiranje kao feministkinja jedna od najvažnijih, ali i kontroverznih izjava danas.
Uzmimo za primjer britansku umjetnicu Sarah Maple, koja u intervjuu za Guardian, govori o tome kako ju je frustriranost politikom i njezino islamsko podrijetlo prisilio na davanje javnih izjava kako bi osporavala način na koji društvo vidi žene.
Radovi ove nagrađivane umjetnice prikazani su diljem svijeta uz puno priznanja, a vidjet ćete i zašto. Poruke iz njezinih vizuala su jasne: borbene, izazovne i kontroverzne, a to je bit feminizma koji donosi promjene.
“Sva ta frustracija oko politike i feminizma je počela bujati u meni”, rekla je Sarah o svojoj novoj knjizi ‘Mogao/la si to učiniti’, u kojoj se može vidjeti puno uloženog osobnog rada i truda.
O njezinom se radu počelo pričati nakon što je dobila New Sensations nagradu Channel 4 i Saatchi Gallerye za mlade umjetnike/ice 2007. godine, i ako pogledate kroz mnoga njezina djela, nije teško vidjeti zašto je nagrađena.
U 2010. godini napravila je sliku ‘Menstruirajte s ponosom’, koja prikazuje umjetnicu zamotanu velom s cigaretom u ustima.
“Odgovor na Menstruirajte s ponosom bio je nevjerojatno pozitivan. Menstruaciju sam dobila jako rano. Imala sam oko 11 godina i osjećala sam se kao da sam sve razočarala. Tajila sam to od svoje majke do 15 godine. Zainteresirana sam za tu temu sramoćenja žena samo zato jer im funkcionira sve što bi i trebalo” izjavila je.
Zahvaljujući feminizmu možemo vidjeti porast broja žena koje glasno i hrabro govore o potrebi oslobađanja stigme koja okružuje ovu normalnu i važnu žensku tjelesnu funkciju. Markentinške kampanje, video igre, aktivistički pokreti, pa čak i ovaj super “Menstrualni Muškarac” uspjeli su omekšati i promijeniti javni narativ oko menstruacije. U nekim zemljama u razvoju obrazovanje sve više i više djevojaka pati samo zato što ih se smatra “nečistima” tijekom menstruacije. Na taj način propuštaju najmanje 5-7 dana škole mjesečno jer moraju biti kod kuće tijekom tog vremena.
Kada razmislite o svemu ovome, Sarahina slika o menstruacije je manje “eww” i više “ahh, shvaćamo.”
Još jedna rad prikazuje Sarahu odjevenu kao Snjeguljica u laboratoriju, i u druge Disneyjeve princeze kako radi razne poslove što ima cilj pokazati kakva je percepcija javnosti o tome što bi žene “trebala” raditi i kako se na određene poslove gleda.
“Snjeguljica je znanstvenica. Trnoružica obavlja operaciju, Jasmine je sutkinja, Pepeljuga je zastupnica u parlamentu, Belle je nogometna menadžerica, a Ariel vodi poslovni sastanak. To je smiješno, jer ih ljudi zovu Disney princeze koje rade muške poslove – oni samo pretpostavljaju da su to muški poslovi. Ja nikad nisam rekla da jesu. Za mene, to su osnažujuća radna mjesta”, rekla je.
Njezino podrijetlo također igra ulogu u tome što želi reći kroz svoju umjetnost. Njezin otac je bijeli Britanac, majka joj je iranska muslimanka, a ona je pohađala katoličku školu. Sarahin rad “Voljela bih da imam penis” je također komentar na ponekad suptilne načine na koje je seksizam još uvijek vrlo raširen u društvu.
{slika}
Rekla je za Guardian da je taj rad bio ključan trenutak u njezinom stvaralaštvu.
“Bila sam na faksu i radili bi kritike, komentirajući međusobno radove. Svaki put kada bi muškarac ustao da govori, svi bi bili jako podržavajući. No, svaki put kad bi žena govorila, mi bismo ju izgrdili. Shvatila sam da sam suučesnica – podsvjesno, svi smo pristali na to uvjetovanje. To je bio prvi put da sam shvatila da ću teže napredovati kao žena”, priznala je.
“Izraz ‘Voljela bih imati penis’ samo mi je pao na pamet. Pa sam napravila taj rad na temelju njega. Kad sam ga odnijela na sveučilište, svidio se svim mentorima/icama, ali su me svi drugi kolege/ice kritizirali. Onda sam ga odlučila staviti na MySpace i dobila sve te nevjerojatne reakcije. Ljudi su mi počeli slati svoje radove. To je bio trenutak kad sam shvatila da kroz humor stvarno mogu iskomunicirati nešto”, nastavila je.
Unatoč tome što njezini radovi sadrže tako snažnu poruku, nisu prošli bez kritika, pa čak i neprijateljstva u nekim slučajevima. Neke od njenih slika je prikazuju kako nosi hidžab, a jedan gdje drži svinju je posebno razljutio neke ljude.
“To je onaj koji je dobio najviše zlostavljanja. Netko je bacio ciglu kroz moj prozor. Tada sam počela dobivati prijetnje smrću. Volim misliti da mogu reći što želim, ali možda, duboko dolje, to me prepalo od adresiranja tih stvari. To je oblik ušutkavanja”, rekla je i naglasila da je upravo to razlog što će u 2016. godini stvarati nova djela koja se temelje oko ideje slobode govora za novu izložbu.
Unatoč vlastitim strahovima, ona odbija odustati i nadamo se da nikada neće omekšati svoje izazovne izjave. Često trebamo konfrontirajuće slike i riječi kako bi izazvali neki pogled. U svijetu u kojem se žene još uvijek moraju boriti za jednake plaće, reproduktivna prava, pravo da se prijave za čelne pozicije i da se na njih gleda kao na ravnopravne, feminizam je potreban i u Sarahinu slučaju, kreativna snaga koja može dovesti do promjene u stavu.
Prevela i prilagodila Marina Bubalo
