Jedna sedamnaestogodišnjakinja ušla je u vezu s novim dečkom. Njezin bivši s tim se nije mogao pomiriti i oprostiti joj “prevaru” i poniženje. Pozvao je svoga prijatelja upozorivši ga da ponese mobitel za snimanje. Došao je djevojci i ispljuskao je. Njegov prijatelj sve je to snimio.
Taj slučaj zbio se u jednoj ustanovi socijalne skrbi, ali slično se događa u vezama mnogih adolescenata.
– Dečko je ćuškanjem bivše djevojke svojoj vršnjačkoj skupini pokazao da nije luzer – objašnjava njegov i postupak njemu sličnih prof. dr. Marina Ajduković sa zagrebačkog Pravnog fakulteta.
Da različiti oblici nasilja u vezama mladih nisu rijetkost, potvrđuje i istraživanje koje je sa svojim suradnicima provela prije dvije godine na približno tisuću i pol mladih Osječana i Zagrepčana u dobi od 13 do 19 godina.
Nije me smjela izazvati
Ustanovila je tada da je nešto manje od 5 posto mladića i 6 i pol posto djevojaka doživjelo fizički napad ili batine od svoga partnera. Još su alarmantniji podaci iz CESI-jeva istraživanja iz 2007. godine koji govore da je dvije trećine mladih doživjelo da je osoba s kojom su u vezi prema njima bila nasilna.
Gotovo polovica mladića misli da ih djevojke ne trebaju izazivati, a s tim njihovim stajalištem slaže se 35 posto pripadnica nježnijeg spola. Koliko su mladi neupućeni u kvalitetne partnerske odnose, govori i činjenica da 17 posto djevojaka i 33 posto mladića misli kako silovanje u braku nije moguće, te da čak 20 posto mladića i 8 posto djevojaka šamaranje ne smatra nasiljem.
Batine su za tvoje dobro
Takav stav posljedica je društva koje prema različitim oblicima nasilja ima izrazito visok stupanj tolerancije, a kojem su djeca, ili u obitelji, ili širem okruženju ili putem medija izložena svakodnevno, upozorava Sanja Cesar iz CESI-ja. Osnovne modele ponašanja djeca ponesu iz obitelji, a stručnjake zabrinjava i “opravdanje” tinejdžera da je za počinjeno nasilje olakšavajuća okolnost ljutnja.
– Mladi koji drže da je nasilje odgojna mjera to ponesu iz svojih obitelji.
To su morali čuti od roditelja koji kažu – udario sam te za tvoje dobro, dobio si batine da se naučiš pameti, umjesto da su priznali – osjećam se bespomoćno i ne znam što učiniti, nervozan sam i izbezumljen. Svojim postupcima roditelji uvjetuju ponašanje svoje djece i u ljubavnim vezama – komentira prof. Ajduković. Da sve počinje u obitelji, slaže se i dr. Gordana Buljan Flander iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, ali ističe i nedostatak preventivnih programa.
– Već od vrtićke dobi, a posebno u školama, djeca bi se morala obuhvatiti preventivnim programima.
Struka ih je već ponudila, a sad je na potezu država koja ih treba uvesti u vrtiće i škole – ističe dr. Buljan Flander. Smatra također da je na djecu poguban utjecaj medija, koji od negativaca stvaraju heroje, s kojima se jedan dio adolescenata identificira.
