U Hollywoodu nema različitosti. To je toliko puta dosad ponovljeno da se više smatra činjenicom nego kutom promatranja. U filmovima uglavnom vidimo bijele hetero muškarce. No, to mora biti pretjerivanje. Situacija ne može biti baš toliko loša, zar ne?
Nažalost, može.
Novo istraživanje koje je provela inicijativa sveučilišta University of Southern California nazvana “Različitost i društvena promjena”, daje nam brojke za sedam od posljednjih osam godina snimanja filmova. Od 2007. do 2014. godine, s isključenom 2011. godinom, sudionici/e su pomno istraživali/e najboljih 100 filmova koji su se prikazivali u američkim kinima. U studiju je uključeno 30 835 likova s ulogama u kojima govore u 700 filmova. Rezultat: žene, nebijeli ljudi, kao i queer osobe, znatno su podzastupljene u Hollywoodu.
{slika}
Samo 30,2 posto od više od 30 tisuća likova koji su promatrani bile su žene. U teoriji, uloge bi trebale biti izjednačene – otprilike 50-50 kao što to pokazuje svjetski omjer spolova. Malo je reći da je takav rezultat razočaravajuć. Ovo nije niti blizu očekivanom.
Situacija postaje još gora kada pogledamo koliko je od najboljih 100 filmova prošle godine imalo ženu u glavnoj ulozi: svega 21.
{slika}
Iza kamere, žene su još gore zastupljene, pri čemu se ne radi samo o filmovima o superherojima koji imaju velike budžete, ali ih svejedno ne žele zaposliti. Od svih redatelja/ica koji/e su radili/e na najboljih 100 filmova u 2014. godini, samo dvije su bile žene: Ava DuVernay (Selma) i Angelina Jolie (Unbroken). U područjima redatelja/ica i producenata/ica pokazali su se nešto bolji rezultati, ali ne pretjerano: samo 11,2 posto svih redatelja/ica i 18,9 posto producenata/ica bile su žene.
Rasna i etnička podjela likova u najpopularnijim filmovima jednako je razočaravajuća. U 2014. godini, 27 posto likova koji pričaju nisu bili/e bijelci/kinje. Još gore, ta je brojka ostala nepromijenjena još od 2007. godine. U osam godina, različitost u hollywoodskim najpopularnijim filmovima ostala je ista.
{slika}
Statistike javno pokazuju da različitost u Hollywoodu nije velika. No zašto je zastupljenost toliko važna? Uključivanje različite palete likova u filmovima pomaže bolje zastupati ljude kojima je filmska industrija namijenjena.
“Naša je nacija različita”, rekla je Katherine Pieper, jedna od autorica istraživanja. “Za nas, radi se o tome da vidimo ima li svaki glas i svaka osoba svoju refleksiju u popularnim filmovima”.
Osim toga, i za poslovnu stranu je bolje da film uključuje što više različitosti. “Ako 50 posto ljudi koji odlaze u kino su žene, i preko 40 posto su iz nezastupljenih rasnih ili etničkih skupina, onda filmovi gube novac neprikazivanjem tih skupina”, navodi voditeljica istraživanja, Stacy L. Smith.
TV industrija je već naučila kakav profit mogu dobiti prikazivanjem različitosti. U seriji Empire, koja obrađuje temu hip-hop glazbene industrije, uglavnom glume crnci i crnkinje, a serija je bila uspješna u svakom mogućem pogledu u svojoj prvoj sezoni. Nije bila samo hit, bila je definirajući hit prošle godine na televiziji. Ostale serije kao Black-ish, How to Get Away with Murder, Scandal i Jane the Virgin također su postigle ogroman kritički i komercijalni uspjeh zbog predstavljanja ne-bijelih ili ne-muških glavnih uloga.
Televizija nastavlja vladati i kada je riječ o LGBTQ likovima. Samo su u 2014. godini nastale hit serije kao što su Transparent, Orange is the New Black i Looking. Što je donijela ista godina u filmovima?
Loše vijesti: samo 19 gej, lezbijskih i biseksualnih likova od sveukupno 4610 likova koji pričaju u najboljih 100 filmova. Još gore vijesti: trans* likova nije uopće bilo. Najgore vijesti: 86 filmova nije imalo niti jedan/nu LGBT lik/inju. Prošle godine, svega je 14 od 100 najboljih filmova prikazalo barem jedan queer lik.
{slika}
Unatoč mračnim rezultatima, Smith i njen tim ostaju “oprezno optimistični” o budućnosti. Primjećuju kako je već ova godina bila uspješna za filmove o ženama. Za 2015. godinu se nadaju da će započeti trend napretka u najpopularnijim filmovima godine.
Morat će biti više napretka u zastupanju, a neka rješenja vrlo su jednostavna. Primjerice, jednak broj ženskih i muških likova moguće je ostvariti u manje od pet godina. “Provjerili/e smo brojke, i kada bi dodali/e pet ženskih likova u top 100 filmova svake godine, resetirali/e mjerilo, i isto to ponovili/e četiri godine za redom, bili/e bi na ekranu jednaki/e”, kaže Smith. “To je jako jednostavno, iskreno rješenje”.
Ono što pokušavamo reći jest: različitija filmska industrija je apsolutno dostižni rezultat. Hollywood samo mora pokušati. Kao što Smith kaže, “jedina stvar koja je ovdje ograničena jest mašta ljudi koji stvaraju te iste filmove”.
Preveo i prilagodio Ivan Horvat
