Bijelci su sada jedna od londonskih manjina, a s gospodarstvom u previranju mnogi žestoko napadaju imigrante.
London, Velika Britanija – U međunarodnom supermarketu Bestco na Edgware roadu britanski se kupci mogu opskrbiti dovoljnim količinama Twinings čaja ili HP umaka. Muslimani i muslimanke mogu kupiti svježu, dopuštenu halal piletinu, dok nostalgični Poljaci i Poljakinje mogu dobiti uvezenu nedopuštenu svinjsku kobasicu.
Pregledavanje polica u lokalnim trgovinama predstavlja jednostavan način ocjenjivanja etničke raznolikosti bilo kojeg londonskog susjedstva. U svom eklektičkom rasponu od Istočne Europe do Bliskog Istoka, Bestco je karakterističan za opskrbljivanje različitih nacionalnosti koje su se nedavno ovdje nagomilale kako bi započele novi život.
Neznanstvene kakve jesu, te slike ostavljaju detaljniju sliku nastalu prošlog mjeseca kada je Vlada objavila rezultate prvog popisa stanovništva u ovom desetljeću. Bio je to trenutak u kojem je Britanija jedva prepoznala samu sebe u ogledalu.
Šokantni novinski naslovi bolje opisuju priču od same statistike: “Britanski bijelci i bjelkinje po prvi su puta manjina u Londonu” napisale su novine Daily Mail ističući kako se manje od 45% gradskog stanovništva izražava kao bijelo britanskog stanovništvo.
Dolazak više od 3 milijuna imigranata i imigrantica u posljednjem desetljeću doveo je do značajnih promjena u broju stranaca rođenih diljem Velike Britanije. Oni danas broje 7,5 milijuna što je 13% od ukupnog broja stanovnika.
Vijesti dolaze u trenutku kada krizom potaknuta štednja potiče ogorčenosti prema imigrantima koje se optužuje za oduzimanje radnih mjesta i zloupotrebu blagostanja pri čemu se vrši sve veći pritisak na političare i političarke kako bi pooštrili imigracijsku politiku koja je dovela do radikalne promjene britanskog identiteta.
Sadašnji su propisi proizvod Laburističke vlade Tonyja Blaira. Izabrana 1997. godine ublažila je granične propise koji omogućavaju stanovnicama istočne Europe, Afrike i ostalih dijelova svijeta u naseljavanju i dobivanju slabo plaćenih poslova za vrijeme ekonomskog procvata.
Vjerska opredijeljenost također je dio te promjenjive slike. Broj kršćana i kršćanki u posljednjem se desetljeću smanjio sa 37,3 na 33,2 milijuna, odnosno na 59% ukupne populacije. Istovremeno, islam se nalazi u porastu penjući se sa 3% 2001. godine na današnjih 4,8%. Do značajnog porasta dolazi i u broju ateista i ateistkinja, sa 14 na 25,1%.
Britanija se već dugo opisuje kao multikulturno društvo što je u velikoj mjeri posljedica njezine pomorske kolonijalne prošlosti. Prošlo je stoljeće donijelo veliko pritjecanje ekonomskih imigranata i imigrantica s Kariba i južne Azije, kao i izbjeglice iz nacističke Njemačke, a nekoliko desetljeća poslije i onih iz Ugande Idi Amina.
Dok rasne predrasude mogu predstavljati problem danas većina ljudi prihvaća i slavi kozmopolitsko građanstvo zemlje. Mo Farah, Somalac rođen u Britaniji, dobitnik medalje na londonskim olimpijskim igrama iz 2012., potaknuo je nacionalni ponos kada je dovedena u pitanje njegova lojalnost.
“Gledaj, prijatelju, ovo je moja zemlja”, uzvratio je. “Ovdje sam odrastao i započeo život. Ovo je moja zemlja i ponosan sam kada obučem svoj dres Velike Britanije”.
No, s nestankom stabilnog razdoblja i britanskim dolaskom na rub posljednje ubrzane serije recesije, dolazi i do porasta broja onih uzrujanih i nezadovoljnih. Navode kako godišnji priljev stotina tisuća stranaca prijeti društvenoj strukturi.
Neki upiru prstom u Blairovu vladu tvrdeći da je ugušila raspravu o imigraciji karakterizirajući svako neslaganje kao rasizam.
{slika}
Na ulicama Tower Hamletsa, Londonskog gradskog okruga u kojem su sada oni Južno Azijskog podrijetla brojčano mnogobrojniji od bijelih Britanaca, pitanje imigracije i dalje stvara osjećaj nelagode. Nekoliko je ljudi odbilo raspravljati o tom problemu.
“Vjerojatno bi me uhitili kad bih vam rekao što mislim”, rekao je bez objašnjenja Don Harvey (56), bivši londonski trgovac.
Ostali su bili spremni na anonimni razgovor: “Nemam predrasuda prema nikome, neovisno o boji kože, ali činjenica je da smo pustili previše stranaca”, rekao je 35 godišnji britanski bijelac. “Postoje dijelovi ovoga grada koje jedva prepoznajem jer izgledaju kao druga zemlja”.
S obzirom da nemaju svi takvo viđenje, rastuća zabrinutost progurala je pitanje imigracije na politički plan, natjeravši čak i Laburističku stranku da prizna kako je odluka o otvaranju britanskih vrata možda imala nepoželjne posljedice stvorivši odvojene zajednice.
“Znamo da postoji anksioznost zbog imigracije i što ona predstavlja za našu kulturu”, rekao je u svom govoru vođa stranke Ed Miliband. “Rješenje nije u tome da se problem pogura pod tepih ili da se o njemu ne razgovara, niti je ono u davanju obećanja koja se ne mogu održati.” Rješenje je u bavljenju problemima koji opterećuju ljude.
Ovi razgovori nisu ograničeni samo na Veliku Britaniju. Francuska, Njemačka i ostale zapadnoeuropske zemlje također preispituju svoje politike.
Anketari YouGova u Velikoj Britaniji nedavno su otkrili kako samo 11% ispitanika i ispitanica smatra kako je imigracija pozitivno utjecala na zemlju, dok njih 67% misli upravo suprotno. Još je veći broj onih koji su zabrinuti zbog gubitka kulturnog identiteta i pretrpanosti.
Opći problem uključuje i pritisak koji je imigracija postavila na izvore socijalne skrbi, kao što je Nacionalna zdravstvena organizacija (National Health Service) koja pruža besplatnu zdravstvenu skrb svim građanima i građankama. Promjena u populaciji također je okrivljena za porast troškova stanovanja u Londonu i njegovoj okolici.
“Rasa i religija nisu glavni problemi – premda je istina kako je teško vladati nacijama s malo zajedničkih kulturnih i povijesnih točaka”, čitalo su u prosinačkim broju Daily Maila.
“No ono što je duboko uznemirujuće je sam pritisak ovog priljeva – ohrabrenog unatoč željama većine Britanaca i Britanki – na naše već nategnuto školstvo, kućanstvo, transport, zdravlje i socijalnu skrb.”
Novinski kolumnist optužio je laburiste za iskorištavanje imigracije u svrhu povećanja vlastite moći, smatrajući kako će se njihova lijevo orijentirana agenda svidjeti manjini s niskim prihodima, premda poraz laburista na izborima 2010. pomalo poništava tu tvrdnju.
Optuživanja na stranu, mnogi bi voljeli znati što će biti dalje. Laburistička i konzervativna vlada uspjele su se obvezati na strože granične kontrole kako bi smanjile broj nekvalificiranih imigranata, tražitelja azila i ilegalnih imigranata.
Ograničenja su već postavljena na studentske vize što predstavlja brigu sveučilištima koja se oslanjaju na pristojbe od inozemnih kandidata i kandidatkinja.
Međutim, stranka UK Independance, relativno nova politička skupina koja uživa određeni stupanj popularnosti zahvaljujući svojoj antiimigracijskoj politici, želi daljnje akcije kako bi blokirala istočnoeuropske građane koji pod zakonodavstvom EU imaju legalno pravo naseljavanja u Velikoj Britaniji.
Među internacionalnim kupcima u Bestcou, Dominik Soja, 37 godišnji Poljski električar sa snažnim britanskim naglaskom kaže kako razumije rasprave, ali inzistira na tome da se Britanija ne treba bojati otvaranja svojih granica.
“Došao sam ovdje prije osam godina i stvarno sam se naradio”, kaže. “Većina ljudi ovdje dolazi kako bi radila, plaćala porez i izgradila svoje društvo. Možda Britanija zbog ljudi poput mene ne izgleda onako kako je izgledala, ali što sad, tako je i svagdje drugdje.”
Prevela i prilagodila: Mirna Šimunović
