U organizaciji Mreže mladih Hrvatske, 14. studenog 2011., u prostoru Novinarskog doma, održan je okrugli stol s čelnicima političkih stranaka, a fokus rasprave bili su mladi i njihova (ne)kvaliteta života. Gosti okruglog stola bili su predstavnici/e parlamentarnih stranaka: Ante Prkačin (HSP), Darinko Kosor (HSLS), Milanka Opačić (SDP), Jozo Radoš (HNS), i Branko Vukšić (Hrvatski laburisti), dok je raspravu moderirala Emina Bužinkić.
Održana rasprava nastojala je obuhvatiti pitanja vezana uz nacionalnu politiku za mlade, potporu razvoju organizacija mladih u RH, položaj mladih na hrvatskom tržištu rada, te obrazovanje za ljudska prava i demokratsko građanstvo. Posebice se raspravljalo o problemu nezaposlenosti među mladima. Naime, u Hrvatskoj je stanje na tržištu rada alarmantno. Podatak od 38 % nezaposlenih mladih ljudi u dobi od 15-24 godine, govori kako smo pri samom europskom vrhu (podatak europske komisije). Od svih zemalja u EU, samo Španjolska ima nešto veći postotak (40%). Prisutni političari/ke, vezano uz nezaposlenost, ne vide pretjerano svijetlu budućnost. Kosor ističe kako bi problem nezaposlenosti donekle riješilo slobodno tržište i razvoj poduzetništva, dok se Vukšić suprotstavlja uz opasku kako liberalni kapitalizam ne želi školovane ljude koji će postavljati pitanje “zašto”. Bilo je tu i spominjanja “barba Luke”, Europske Unije kao “sotonske tvorevine”, skretanja s fokusa rasprave i međusobnih prepucavanja pojedinih predstavnika/ca stranaka, ali bez puno konkretnih prijedloga. Ono što je zanimljivo jest kako su svi stavili naglasak na nužnost obrazovanja kao temelj socijalne politike, problem odljeva mozgova i dakako, obećanja usmjerena ka motivaciji mladih ljudi za ostanak u Hrvatskoj. Rečeno je kako se za mlade ljude treba izdvajati iz proračuna, kako mladi moraju znati što se događa i što im donosi pojedina politička opcija, te da je potreban prohodniji obrazovni sustav i konkretni ciljevi.
Opačić je napomenula kako je prije bilo puno više mladih žena s puno više vjere u sebe i hrabrosti za ulazak u npr. poduzetničke vode, ističući kako toga danas nedostaje. Leži li problem u manjku agresivnog nastupa žena, kao što to ističe Kosor u pogledu nedostatka agresije mladih prema vladi i zahtijevanja svojih prava ili je problem u tome što ih nitko ne čuje, pitanje je koje čeka neki drugi članak i priliku za odgovor.
Također, svi su se složili kako bi predmet Odgoj i obrazovanje za ljudska prava i demokratsko građanstvo trebalo uvesti od početka osnovnoškolskog obrazovanja, pa sve do kraja fakultetskog obrazovanja, u svrhu učenja o demokratskom građanstvu i odgoju za mir i nenasilje, te zaštitu ljudskih prava.
U drugom dijelu rasprave, uključila se i publika s pitanjima vezanima uz upisivanje volontiranja u radnu knjižicu, financiranja projekata mladih, glasovanja 16-godišnjaka na izborima i sl. Za potporu mladim glasačima bio je Radoš, koji taj pothvat smatra približavanjem politike mladima. No ključnu konstataciju postavio je maturant frustriran lošom organizacijom državne mature, uz komentar o očigledno potrebnoj reformi obrazovanja: “Nitko nema snage niti istinske volje napraviti rez.”
Ukratko, svi su uglavnom ponavljali sve što smo i dosad mogli čuti kao izborna obećanja: smanjit ćemo broj zaposlenih u državnoj upravi, socijalne naknade davat ćemo samo onima kojima je zaista potrebna, smanjit ćemo ukupnu javnu potrošnju, unaprijediti sustav obrazovanja, itd. Poznata uzrečica kaže kako na mladima svijet ostaje, nadamo se uz konkretno provođenje reformi i kvalitetniji životni standard, a ne kao tek mrtvo slovo u izbornom programu političkih stranaka.
