San o Europi je ugrožen, san u kojem za razliku od onog američkog – čak i ako nisi najbolji, nećeš ispasti iz socijalne mreže i biti egzistencijalno ugrožen, njemu sada prijete prisilne mjere štednje i politike koje smatraju da je ulaganje u ljude trošak koji si ne možemo priuštiti.
No, drugačija EUropa jest moguća i ne trebamo humanizirati kapitalizam, već trebamo zaokret uz novi društveni ugovor koji će ciljati na održivost, naime, ako nije socijalna, EUropa nema smisla – poručeno je na tematskoj debati o mogućnostima obnove europskog socijalnog modela u skorašnjem novom mandatu Europskog parlamenta i Europske komisije koju su uoči izbora za Europski parlament organizirali GONG i SSSH u suradnji s CMS-om i Grupom 22, prenosi gong.hr.
“Mjere koje kratkoročno stabiliziraju javne proračune, istodobno generiraju nejednakost, siromaštvo i regionalne razlike. Uz društvene štete, ekonomska bilanca politike štednje već je srednjoročno negativna jer smanjuje šanse Europe za globalnu konkurentnost koja je jedino moguća pod pretpostavkom kompetentne i kreativne, a ne potplaćene i iscrpljene radne snage”, istaknula je uvodno Marina Škrabalo iz GONG-a i članica Europskog gospodarsko-socijalnog odbora.
Paketom socijalnih ulaganja protiv nezaposlenosti
“Nejednakost, nepravda, fokus na rast, a ne na ono socijalno – to je hrana za najveći izazov za budućnost Europe – porast nacionalizma i populizma te socijalne nejednakosti. Stoga je uz gospodarski rast i razvoj nužno ostvarivanje specifičnih socijalnih ciljeva u što treba uključiti organizacije civilnoga društva i sindikate”, istaknuo je Conny Reuter, generalni tajnik europske mreže za socijalnu pravdu SOLIDAR – mreže koja okuplja oko 60 nevladinih organizacija u 25 zemalja.
“Premda se ljudi često ljute na Bruxelles, nije on taj koji o svemu odlučuje, nego države članice i one su te koje se paketom socijalnih ulaganja trebaju boriti protiv nezaposlenosti – važna su kvalitetna inkluzivna radna mjesta; treba poboljšati pristup i pružanje kvalitetnih socijalnih i zdravstvenih usluga za sve, i to osiguravajući univerzalni pristup izlasku iz zamke siromaštva u vidu minimalne plaće koja će iznositi 60 posto prosječne plaće te promovirajući pristup i sudjelovanje u cjeloživotnom učenju”, zaključio je Reuter.
{slika}
Lakše do sedmice na lotu, nego do stalnog radnog odnosa
“Ne, nije Bruxelles kriv za sve, odluka je na nacionalnoj vladi kojim će smjerom krenuti što se dobro vidi i na primjeru usporedbe Slovenije i Austrije, naime, dok je Slovenija rezala socijalna prava ušavši u proceduru smanjenja prekomjernog deficita, Austrija je 2008./2009. povisila minimalnu plaću i upravo je to ono što Europa treba – novi socijalni model prema kojem ćemo svi znati da pravična plaća, socijalna država, mirovinski sustav i zdravstveno osiguranje nisu trošak, nego investicija”, poručio je Andrej Zorko, izvršni tajnik Zveze slobodnih sindikata Slovenije i član EGSO-a.
“Mnogi rade, ali ta plaća njima i njihovim obiteljima ne osigurava normalan život, a sve je više i ‘starijih’ nezaposlenih ljudi koji bi trebali raditi sve duže i duže, ali radnih mjesta nema, a sve je više siromašnih umirovljenika. Budimo iskreni, prije će čovjek star 50, 55 godina dobiti sedmicu na lutriji, nego naći stalan posao na neodređeno vrijeme. Trebamo socijalnu Europu i model u kojem će svaki/a radnik/ica, mladi/e i stariji/e biti poštovan/e, a ne samo brojka u političkom dokumentu”, zaključio je Zorko.
Demokratizacijom protiv socijalnog dampinga
“Dok kod organizacija civilnoga društva, sindikata, akademske zajednice postoji svijest da je potreban drugi smjer i konsenzus da su promjene moguće, čini se da među političkim elitama na vlasti i institucijama također postoji konsenzus da su promjene – nemoguće, a EUropa bez socijalne Europe nema smisla i ona mora biti u njezinom srcu”, istaknuo je Darko Šeperić, savjetnik za europska pitanja Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.
“Potreban je snažan naglasak na reindustrijalizaciju, razvoj socijalnih usluga, održiv razvoj, obrazovanje i istraživanja. Valja dovršiti institucionalne mehanizme monetarne unije, razviti europsku socijalnu politiku od čega se jako zazire i to zaustavlja socijalnu agendu. Imamo napade na socijalne modele i pokušaje razmontiravanja socijalne države, a nužni su nam zajednički socijalni standardi kako bismo spriječili socijalni damping. I nije istina da ne postoje alternative i drugačija argumentirana promišljanja, Europa treba daljnje demokratiziranje”, zaključio je Šeperić.
Novi društveni ugovor umjesto humanizacije kapitalizma
“Odgovor ljevice ne smije biti humanizacija kapitalizma, to nije dovoljno, a ova je kriza minimalno trostruka – ekološka, koliko i ekonomska i socijalna. Potreban nam je ekološki održiv ekonomski rast. Socijalna država je pretrpjela određene kritike, trebamo novi društveni ugovor, koji će sadržavati minimalno materijalno ograničenje razvoja i moramo se maknuti od ideje da je tržište krivac za sve, a država rješenje. Moramo produbiti demokratski prostor i uključiti građane i građanke u upravljanje javnim dobrima, investirati u obrazovanje i izuzeti to iz računanja dugovanja što bi podignulo razinu ulaganja. Zanima nas jesu li kandidati i kandidatkinje spremni na to i bi li poduprli da europska građanska inicijativa, koja se trenutno bavi upravo ovom temom, ne bude samo preporuka, nego obaveza”, napomenula je Danijela Dolenec, koordinatorica zeleno-lijeve istraživačko-zagovaračke Grupe 22.
{slika}
Tko se uopće reforme javne uprave i sjeća još?
U suprotnom, crna će slika postati još crnja, a već sada u primjerice Hrvatskoj, možemo biti ‘ponosni’ da smo treći u Europi po nezaposlenosti (22,3 posto u ožujku) pri čemu je posebno zabrinjavajuća velika nezaposlenost mladih do 25 godina, kojih je krajem 2013. bilo nezaposleno gotovo 50 posto. S druge strane, premda bi dojam mogao biti da Hrvatska puno izdvaja za socijalnu skrb, udio od 20,8 posto je ispod EU prosjeka od 29,5 posto, a stopa rizika od siromaštva (32,7 posto) daleko iznad prosjeka EU (24,2 posto).
“S obzirom na to da je politika oštrih mjera štednje ugrozila ulaganja u socijalnu državu, predlažemo da se razdoblje za smanjenje deficita produži toliko da te mjere ne zadiru u obrazovanje, zapošljavanje i socijalnu skrb. Umjesto rasta novih tijela poput različitih agencija i zaposlenih u njima, treba smanjiti troškove državne uprave i smanjiti aparat na regionalnoj i lokalnoj razini uz reformu javne uprave i sustava županija i općina. Vrijeme je da rezovi krenu od neefikasnog državnog aparata – ključnog potrošača u državi, a ne od socijalno najugroženijih”, istaknula je Sandra Benčić, programska voditeljica CMS-a.
Nije magija, a trebalo bi se maknuti iz prošlih stoljeća
“Važno je da da se društvo ne vodi kao da je riječ o knjigovodstvu”, kazala je Marina Biti iz OraH-a, dok se Miroslav Ambruš Kiš iz Piratske stranke osvrnuo i na problem autorskih prava.
Laburist Nikola Vuljanić istaknuo je da je socijalna Europa nužnost, a ne mogućnost, dok se SDP-ov Neven Mimica usredotočio na važnost izbora između konzervativne i progresivne Europe.
HSLS-ova Renata Šeperić istaknula je da osim mladih, prioritet trebaju biti i žene, a Monika Begović iz Nacionalnog foruma podsjetila je na važnost iskorištavanja europskih fondova.
Da su važni solidarnost i socijalni dijalog, istaknuo je Danko Kobali iz Stranke umirovljenika, dok je Damir Gašparović iz Pokreta za modernu Hrvatsku upozorio da krizu ne doživljavaju oni koji imaju industrijsku proizvodnju za razliku od onih koji su se oslonili na financijski sektor, a na povratak čovjeku i njegov suživot prirodi pozvao je Damir Pavlek iz Zelenih Hrvatske.
“Da nazočne političke opcije na probleme 21. stoljeća pokušavaju odgovoriti unutar misaonog okvira prošlog stoljeća”, komentirala je Grupa 22, dok se Zorko ipak nada da ‘ove riječi neće ispariti nakon izbora jer stabilna EUropa osigurava stabilno gospodarstvo i institucije’, a kako je podsjetio Reuter, ‘EU je projekt koji nema alternative’. Uostalom, nakon izbora na red bi trebala doći i revizija Lisabonskog ugovora, a budućem mogućem i potrebnom zaokretu svakako bi prilog mogao i trebao dati i ‘Predizborni aktivistički inventar: Inovacije za više demokracije, solidarnosti i održivog razvoja!’.
Naime, kako je zaključio Šeperić: “Nije to nikakav popis magičnih rješenja, ali bitno je da krenemo u drugom smjeru”.
