Nakon lavine svjedočanstava o nehumanom tretmanu u hrvatskim bolnicama glede kiretaže, biopsije ili poroda iznesenim u javnost nakon javnog istupa saborske zastupnice Ivane Ninčević-Lesandrić, ministar zdravstva Milan Kujundžić izjavio je da je nadzor rada u bolnicama kao i ispitivanje prijavljenih slučajeva potrebno te da će u pojedinim bolnicama nadzor početi već ovog utorka.
Iako su u ovom trenutku u prvom planu žalbe na izvođenje kiretaže ‘na živo’ akcija #PrekinimoŠutnju u koju su se uključile mnoge žene sa sličnim iskustvima, akcija ovakvog tipa nikako nije prva svoje vrste na ovim prostorima.
Još 2014. godine Udruga RODA pozvala je žene da podijele svoje priče o neprimjerenom ophođenju bolničkog osoblja za vrijeme poroda, pri čemu je značajan broj slučajeva također uključivao neuporabu ili pak otvoreno odbijanje davanja anestezije od strane liječnika/ca ili drugih ovlaštenih članova/ica osoblja.
Tadašnja akcija također je iznjedrila najavu inspekcije, no kako prenosi N1, rezultate iste Ministarstvo zdravstva nikad nije objavilo jer se navodno radi o ‘službenoj tajni’.
Iskazi poput: “Mislila sam da umirem. Doktor mi je nasilno rukama širio grlić maternice, a sestra mi je držala ruke i noge. Derala se da ću ugušiti dijete… Šivana sam dok anestezija još nije djelovala…” ili pak “Rekla mi je da sam stara prvorotka i da ne mogu prirodno roditi. Da to što me boli nije još ništa. Tek onda kad budem imala osjećaj da umirem, bit će brzo gotovo…” svojim sadržajem neodoljivo podsjećaju na iskaze zaprimljene 2018. godine, što ukazuje na uistinu zabrinjavajući manjak promjena u hrvatskim bolnicama te na određeni način dovodi u pitanje i svrhu sadašnje inspekcije čija najava, s obzirom na prethodno iskustvo s istom, lako može predstavljati samo javni pokušaj ‘smirivanja strasti’.
Iako kompletni rezultati inspekcije provedene 2014. nisu dostupni, Jutarnji list je u posjedovanju dijela navedenih rezultata koji ukazuju na zabrinjavajuću preopterećenost hrvatskih bolnica kao, nedostatak osoblja kao i na rad koji nije u skladu sa standardima zbog činjenice da se u mnogo slučajeva rodilišta nalaze u prenamijenjenim objektima umjesto da su ista planski građena sa svom potrebnom infrastrukturom.
Ono što se može činiti najrelevantnijim za sadašnju raspravu jest da je nadzor 2014. godine pokazao pokazao da samo tri rađaonice, i to u KBC-u Zagreb, KBC-u Sestre milosrdnice i KBC-u Rijeka, na raspolaganju imaju anesteziologa 24 sata na dan, što je šokantno mala brojka.
Iz bolnica upozoravanju na i dalje prisutan problem manjka anesteziologa, što govori da se taj dio problema od inspekcijskih nalaza zaprimljenih prije četiri godine ipak nije do kraja riješio.
Iako gotovo ne zamjetne promjene možda postoje, sustav je spor, a žene i dalje bezrazložno pate u tišini.
Ne bi li ovog puta uistinu potaknuli/e na promjene koje će rezultirati istinskim pozitivnim pomacima, Udruga RODA pozvala je na širenje područja djelovanja u sklopu akcije #PrekinimoŠutnju i na ne-virtualni prostor, poručivši: “Znamo da i vi želite pružiti podršku ženama koje prolaze ponižavajuće i bolne postupke bez anestezije. Pozivamo vas stoga da to sljedećih dana učinite ostavljajući crveni trag – otisak svojega dlana – u svim javnim prostorima koje posjećujete. Neka to budu bolnice i domovi zdravlja, ali i sudovi, fakulteti, kulturne ustanove i različita javna mjesta vidljiva što većem broju ljudi.
Ako su bile nevidljive i tihe u patnji, neka žene budu vidljive i glasne u podršci i protestu!“
