Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, jučer je u Starogradskoj vijećnici u Zagrebu održan okrugli stol s temom “Doprinos žena sigurnosti zajednice -žene u opasnim zanimanjima”. Okrugli stol je organizirao Časopis za zaštitu i sigurnost osoba i imovine – Zaštita, u čijem je novom broju objavljen temat “Žene u opasnim zanimanjima”, a koji sadrži članke i intervjue sa policajkama, vojnikinjama, zaštitarkama, tjelohraniteljicama, vatrogaskinjama i gorskim spašavateljicama.
Kolika je zastupljenost žena u “opasnim zanimanjima”, s kojim se problemima susreću i kako se može ženama “olakšati” pristup tim zanimanjima, samo su neka od pitanja na koja su pokušale dati odgovore sudionice i sudionici rasprave: predsjednica saborskog Odbora za ravnopravnost spolova Gordana Sobol, predstavnica Ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Nevenka Sudar, načelnica 5. Policijske postaje Zagreb Blanka Lenić te same žene u “opasnim zanimanjima”.
U “tradicionalno muškim zanimanjima”- u MUP-u, MORH-u, zaštitarstvu, vatrogastvu i HGSS-u u prosjeku je zastupljeno oko 10% žena. Zastupljenost naravno varira, od primjerice 0% žena u specijalnoj policiji, preko 18% u graničnoj policiji pa sve do 65% žena u Centru za kriminalistička vještačenja. U vojsci je slična situacija, od svega 6% žena na zapovjednim i vodećim dužnostima u Oružanim snagama RH pa do 50,4% od ukupnog broja zaposlenih u MORH-u. U zaštitarstvu je žena 7.3%, u HGSS-u 9.5% i u vatrogastvu oko 10%.
Problemi sa kojima se susreću počinju s neadekvatnim uvjetima na radnom mjestu, a završavaju sa predrasudama i nemogućnošću napredovanja.
Da li je uistinu nedostatak odvojenih sanitarnih prostorija i svlačionica valjan alibi poslodavcima za “otežano zapošljavanje” žena, ili je problem negdje drugdje.
Katica Kaja Valečić, prva vatrogasna tehničarka i prva viša vatrogasna časnica u bivšoj državi u jednoj rečenici je opisala predrasude sa kojima se susretala tijekom karijere: “A kaj ćemo sa ženskom?”. To je bio prvi komentar koji bi čula za kojegod radno mjesto se natjecala, ali je usprkos tome zahvaljujući snažnoj volji i borbi uspjela napredovati i time pomoći svim budućim ženama koje se žele okušati u “opasnim zanimanjima”.
Sve prisutne su se složile sa činjenicom da se žene moraju više dokazivati od muškaraca, da to moraju raditi stalno i da u konačnici zadane poslove obavljaju bolje od muškaraca.
“Mi žene lakše smirimo situaciju”, “Žene su bolji sivi ljudi”, “Žene su nekad u prednosti”, “Žene su naš dragulj-jače i sposobnije”, samo su neki od naslova u časopisu “Zaštita”, a koji opisuju ulogu žena u “netipičnim” zanimanjima.
Ako je tomu tako zašto žene još uvijek teže ulaze i napreduju u tim i takovim zanimanjima? Zbog najmanje dva razloga:
Nevenka Sudar je kao glavni problem navela stereotipe o muškim i ženskim zanimanjima koji su prisutni tijekom cjelokupnog obrazovanja. Sve dok u udžbenicima ne budu navedeni primjeri zanimanja gdje je otac odgajatelj u vrtiću a majka zaštitarka, teško će biti govoriti o ravnopravnosti spolova
Gordana Sobol smatra da se položaj žena u društvu općenito odražava i na ovom specifičnom području. “Opasna zanimanja” iziskuju izbivanja od kuće, fleksibilno radno vrijeme… Žene su tradicionalno tj. u glavama poslodavaca vezane za brigu o obitelji, djeci, starijim i nemoćnim osobama, pa je “logično” da neće zaposliti ženu kojoj je u ovom slučaju obitelj “otegotna” okolnost i znači dodatne obaveze. Za muškarce je situacija drugačija, njima obiteljski status znači “da su se sredili” i da imaju nekoga tko će stajati iza njih u mnogim stresnim situacijama koje su česta posljedica ovakovih “rizičnih” zanimanja.
Što učiniti da se situacija promijeni? Podržati žene i muškarce u izboru zanimanja i pružiti im jednake mogućnosti, u praksi, a ne samo u zakonu.
Premijerku već imamo, možda čak i predsjednicu, a koliko ćemo trebati čekati do prve žene u specijalnoj policiji?
