Žene žrtve silovanja u Mauritaniji, državi na zapadnom dijelu Sjeverne Afrike, obeshrabruje se u prijavljivanju zločina jer bi i same mogle završiti u zatvoru zbog spolnih odnosa izvan braka.
Organizacija Humans Rights Watch (HRW) razgovarala je s pet žena i djevojaka koje su bile optužene za “zinu” – seks izvan braka – nakon što su prijavile silovanje, uključujući i 15-godišnju djevojku koja je grupno silovana i nakon toga poslana u zatvor, navode u izvješću.
U pisanom odgovoru HRW-u, mauritanijska Vlada je navela da seksualne napade istražuje pravosudna policija, i to gotovo 900 slučajeva zabilježenih od 2014. godine. Izvješće HRW-a dolazi u trenutku kada Mauritanija čeka rezultate izbora, za koje aktivisti/kinje navode da nudi novu šansu parlamentu da izglasa zakon o rodno uvjetovanom nasilju kojim bi se ojačala podrška žrtvama silovanja. Zakon stoji pred parlamentom već dvije godine.
Mauritanija, zemlja u sjeverozapadnoj Africi, islamska je republika s kaznenim zakonom koji se djelomično temelji na šerijatskom zakonu. Spolni odnosi izvan braka službeno su kažnjivi bičevanjem, zatvorskom kaznom te, u slučaju preljuba, smrću kamenovanjem, iako se takve kazne u praksi uglavnom ne provode.
Kada je HRW posjetio ženski zatvor u glavnom gradu Nouakchottu ranije ove godine, devet od 22 zatvorenice su bile optužene zbog “zine”, no nije poznato koliko od njih su žrtve napada. Ne postoje statistike na državnoj razini o broju optužbi za seks izvan braka, a u posljednja dva desetljeća broj optužbi žrtava silovanja za navedeni “zločin” se smanjuje.
No, rizik od optužbi i posljedičnih kazni je i dalje vrlo visok, zbog čega neke organizacije civilnog društva savjetuju žrtvama silovanja koje su starije od 18 godina ili trudne da ne prijavljuju policiji.
“Mauritanijsko društvo ne prihvaća silovanje, a žrtve često bivaju odbačene od strane vlastitih obitelji“, navodi Aminetou Mint Ely, predsjednica organizacije koja vodi centre za podršku žrtvama silovanja.
Iako organizacije civilnog društva pružaju hitnu pomoć žrtvama silovanja i ženama koje su pobjegle od obiteljskog nasilja, u zemlji ne postoje skloništa u kojima žrtve mogu prespavati, navodi HRW. “Nevjerojatno je apsolutno odsustvo države kada je u pitanju pružanje usluga izravne potpore žrtvama”, ističe Ofime.